Sinovi moje majke

Što hoćete od mene, sinovi moje majke?

Hoćete li da vam od praznih obećanja gradim palače pričama ukrašene, i bogomolje snovima natkrivene, ili hoćete da razaram ono što su gradili lažovi i malodušni i da rušim ono što su podigli licemjeri i zlobnici?

Što biste htjeli da činim, sinovi moje majke? Da li da gučem kao golub ne bih li vas udobrovoljio, ili da ričem kao lav kako bih sebe zadovoljio?

Pjevao sam vam, ali niste plesali; pred vama sam naricao, a vi niste plakali - hoćete li da pjevam i naričem istovremeno?

Duše vam se grče od gladi, iako kruha spoznaje ima više od kamenja u dolinama, ali ga ne jedete; srca vam drhte zbog žeđi, iako vrela života oko vaših kuća teku poput potoka - zašto onda ne pijete?

More ima plimu i oseku, mjesec biva mlad i uštap, vrijeme ima ljeto i zimu, a istina se ne mijenja i ne prolazi - zašto onda hoćete unakaziti lice istine? Dozivao sam vas u noćnome miru da vam pokažem ljepotu mjeseca i dostojanstvo zvijezda, pa ste preplašeni ustali iz postelja, dograbili sablje i koplja vičući: “Gdje je neprijatelj da se s njime borimo?”

Govorio sam vam da se uspnemo na vrh planine da bih vam pokazao prostranstva svijeta, ali ste odbili govoreći: “U dubinama ove udoline živjeli su naši očevi i djedovi, pod njenim okriljem su umrli, u njenim pećinama su pokopani - kako onda da je napustimo i da idemo tamo gdje oni nisu išli?”

Govorio sam vam da idemo u ravnice da bih vam pokazao zlatne rudnike i zemljine riznice, ali ste odbili govoreći: “U ravnicama se kriju lopovi i hajduci.”

Govorio sam vam da idemo na obalu gdje more dariva svojim dobrima, ali ste odbili govoreći: ”Huka pučine duše nam zastrašuje i strahota dubina tijela nam usmrćuje.”

Volio sam vas, sinovi moje majke, ali mi je ta ljubav samo štetu nanijela, a vama nije koristila. Sada vas mrzim, a mržnja je kao bujica što odnosi samo suho granje i ruši samo trošne kuće.

Suosjećao sam, sinovi moje majke, zbog vaše slabosti, a suosjećanje još više oslabljuje, umnožava nejake i nikakvu korist životu ne donosi. Sada, dok gledam vašu slabost, duša mi treperi u odvratnosti i preziru.

Zbog vašeg poniženja i nesreće sam plakao, lio sam kao kristal bistre suze, ali one ne sapraše vašu prljavštinu, ne odagnaše vam sljepilo, ne omekšaše vaša skamenjena srca, već isplakaše tugu moga srca. Sada se smijem vašem bolu, a smijeh je poput munje što dolazi prije oluje, nikada poslije.

Što hoćete od mene, sinovi moje majke?

Hoćete li da vam pokažem odraze vaših lica u bazenima mirne vode? Onda dođite da vidite koliko su vam ružna lica!

Pogledajte kako vam je strah obijelio glave, kao pepeo, kako vam je nesanica ispila oči nalik na crne jame, kako vam je malodušnost od obraza načinila naborane dronjke, kako vam je smrt poljubila usne požutjele kao jesenje lišće.

Što tražite od mene, sinovi moje majke? Što tražite od života kada vas život svojim čedom više ne smatra?

Vaše duše drhte pred svećenicima, tijela vam se tresu pred tiranima i krvnicima, zemlje vam se plaše neprijatelja i osvajača - što onda očekujete od života pod suncem?

Sablje su vam zahrđale, kopljima su vršci polomljeni, štitovi vam prašinom prekriveni - zašto onda stojite na bojištu?

Vjera vam je licemjerje, ovaj svijet vam je utvrda, a budući svijet vam je samo tlapnja - zašto onda živite kada je smrt pokoj nevoljnicima?

Život je odlučnost koja prati mladost, ozbiljnost koja ide uz muževnost i mudrost koja slijedi starost. Vi ste, sinovi moje majke, rođeni kao nemoćni star-

ci, zatim ste glave pognuli, koža vam se smežurala, izgledate kao djeca što se u blatu valjaju i kamenicama gađaju.

Ljudski rod je kao kristalna rijeka što teče raspjevana, odnoseći tajne planina u dubine mora. Vi ste, sinovi moje majke, kao odvratna baruština u čijim dubinama gmižu insekti, a na njenim obalama se zmije uvijaju.

Duša je kao plavi, gorući i sveti plamen što sažiže suho raslinje, što se rasplamsava u olujama i osvjetljava lica bogova. Vaše su duše, sinovi moje majke, kao pepeo koji vjetrovi po snijegu raznose i oluje ga rasipaju po dolinama.

Mrzim vas, sinovi moje majke, jer vi prezirete slavu i veličinu. Prezirem vas, jer vi prezirete sami sebe.

Ja sam vaš neprijatelj, jer ste vi neprijatelji bogova a da to i ne znate!