Mi mislimo o preporađanju kao o temeljnom iskustvu iz­lječenja zato jer vaš dah, zajedno sa kvalitetom vaših misli može izliječiti sve. Vidjeli smo simptome, od migrenskih gla­vobolja do bolnih gležnjeva, kako nestaju kao rezultat prepo­rađanja.

Dišne bolesti, trbušni i leđni bolovi su nestali. Frigidnost, hemeroidi, nesanica, dijabetes, epilepsija, rak, artritis i sve vrste ispoljavanja su bile eliminirane.

Izgle­da da su ove bolesti bile uzrokovane ili produljene traumom rođenja. Ljudi se vežu za simptome traume rođenja i razvi­jaju medicinski sustav vjerovanja o njima. Liječnici tada postaju zamjenske majke za pružanje podrške u vezi sa tim ra­nim dijelom djetinjstva. U preporađanju, mi pratimo ljude kako prolaze kroz fiziološke promjene u deset minuta, za ko­je se drugi ljudi vežu godinama i od kojih mogu i umrijeti.

Na drugoj strani, preporađanje stvara sigurno okruženje u tvom duhu i tijelu da se simptomi iz prošlosti (na primjer, dječje bolesti i kalupi ponašanja) oslobode. Dobro je imati na umu da su ovi simptomi privremeni i da se relativno lako eliminiraju pomoću moćnog saveznika neinhibiranog disanja.

Ali ako ste u svom duhu uplašeni od ovih simptoma ili ste ogorčeni na njih, tada možete inhibirati svoje prirodne spo­sobnosti izlječenja. Neki od ovih simptoma mogu biti neugodni i zastrašujući. Dobro je obratiti se liječnicima u koje imate povjerenja, kao i spiritualnim iscjeliteljima, kako bi sebi olakšali izlazak iz zamke vlastitog uma.

Preporađanje nije za ljude koji se povlače u strahu od života, koji se žele sklupčati i umrijeti, nije za njih sve dok ne žele raskinuti ovaj kalup. Preporađanje je za ljude koji su posvećeni ži­votnoj snazi i koji žele živjeti potpuno slobodno i duhovno, umno i tjelesno zdravi.

Želimo naglasiti da trauma rođenja nije odgovorna za sve. Donekle je trauma rođenja precijenjena, iako je ona često odgovorna za bolesti u završnoj fazi i za mnogo uobi­čajenih bolesti koje ljudima stvaraju teškoće u životu, uk­ljučujući osakaćenost disajnog mehanizma, što može biti naj­pogubnije za ljudsku sreću.

Kad preporađanje raščisti ove probleme, šteta načinjena traumom rođenja se čini nevažnom. Začuđujuće je da kada imate problem, on prevladava i posve ispunjava sve, ali kada je riješen, nemoguće je sjetiti se kakav je to bio teret.

Tako trauma rođenja sasvim sve ispu­njava i dominira nad nama sve dok ne postanemo slobodni i poslije se čudimo zašto smo napravili tako veliku buku oko toga. Ovaj paradoks je nedostatak kad je u pitanju zahval­nost, ali blagodat za blaženstvo i postignuće. Dobro je biti zahvalan, ali prije ili kasnije mi moramo nastaviti sa proce­som življenja.

Prvi korak je pustiti traumu rođenja da izađe iz njenog zatvora u individualnoj podsvijesti, a drugi je uraditi posao izlječenja štete na individualnom duhu i tijelu. I treći korak je postati nevezan za proces izlječe­nja kao i za traumu rođenja i nastaviti uspješan život.

Postoje i druge uobičajene blagodati koje prima svatko tko je upotpunio preporđanje. Jedna od najvažnijih je spo­sobnost primanja ljubavi i direktnog iskustva puštanja te ljubavi u sebe. Tokom preporađanja vi možete osjetiti raz­liku između otpora prema ljubavi i puštanja da ona protiče unutra, a dodirivanje nije potrebno da bi se postiglo ovo iskustvo. Kao rezultat, ljudi počinju doživljavati sve više blaženstva u svom svakodnevnom životu bez da rade na tome.

Posljedica je da fizičko tijelo postaje prijatnije mjesto. Kada su stari bolovi, tegobe i napetosti otišli zauvijek, čak i šetnja može postati orgazmička.

Druga blagodat je po­većanje psihičke svjesnosti. Preporođeni ljudi imaju sve više iskustva telepatije i intuitivnog znanja, što onda čini život lakšim, zabavnim i interesantnim.

Uz zdravije i opuštenije tijelo, ljudi doživljavaju mno­go više fizičke energije i imaju manju potrebu za spavanjem. Energija koja je ranije bila upotrebljena da se trauma rođenja drži potisnutom, sada je oslobođena i na raspolaganju je za druge i bolje stvari.

Kao rezultat, preporođeni ljudi postaju ljepši. Pojavljuje se sklonost ka mladalačkom izgle­du, kao i želja za fizičkom besmrtnošću. Kada je netko doži­vio oslobođenje daha, sposobnost da se diše slobodno i ne-inhibirano postaje prirodna. Ovo vodi do smanjenog napora u toku rada i zato rad postaje više nalik na igru, naročito kada ljudi rade ono što vole kao karijeru.

Nastavlja se…