KNJIGA MUDROSTI
Simone Weil: »Nadnaravna spoznaja«
/ Naklada Ljevak / Zagreb,
2001., str. 258
Toma Podrug
Naklada je Ljevak iz Zagreba u svojoj biblioteci »Religija i mistika
« objavila u prijevodu Mirjane Dobrović knjigu
Nadnaravna spoznaja
Simone Weil koja je ispisana poput dnevničkih zapisa, pa je stoga i podijeljena na Bilježnice iz Amerike I Bilješke iz Londona.
Susret s ovom knjigom zapravo je susret sa sadržajem koje je ispisala velika duša koja je svaku svoju misao snažno proživjela umom zavidne promišljenosti raznih kultura, civilizacija, vjera i djela pojedinaca.
Iako je umrla u tridesettrećoj godini života Weil je napisala nekoliko izuzetnih knjiga u kojima svjedoči da je raspolagala općim kulturnim kontekstom i vizijom univerzalne povijesti, a u sebi je uz to nosila trodjelno srodstvo, bila je Francuskinja, Židovka i Kršćanka.
Upravo je to nerazdvojno srodstvo njezino djelo i učinilo toliko kompleksnim i paradoksalnim jer nijedno pripadništvo nije prihvaćala bez bespoštedne kritike. Ćutjela se kršćankom koja je bila odana Bogu I katolicizmu, ali se nikada nije pokrstila jer je smatrala da su sve religije svijeta neke od tragova traženja istine i Boga kojemu je traženju i sama pripadala.
Ova je knjiga upoznavanje s velikom dušom i sjajnim umom koje od čitatelja traže strpljivost, vodeći ga kroz brojne labirinte egzistencijalne upitanosti, svjetske povijesne zbilje,mitologije i vjerske nadnaravnosti.U njoj je toliko gustoće razmišljanja s mislima koje osvjetljavaju ljudske sudbine i tajnu vjera, da kroz nju trebamo prolaziti sa sviješću i duhom, e da bi potpunije primali njezine misli koje nas potiču na sukreativnost.U njoj se istodobno ćuti punina boli, a iznad svega punina radosti što sluti korijene tajne u kojoj obitava i nebeski Otac.Slijedeći svoj put djelovanja od početka do kraja s uvjerenjem da će se približiti tajni spasa, a posebno onoga koji dolazi od nadnaravnoga u vječnosti, Simone Weil je svjesna da čim znamo da je nešto stvarno ne možemo mu vjerovati, pa provjerava mnoge vjere, uvjerenja drugih,mišljenja i ideje brojnih koje su pokretale civilizacije i pojedince, stekavši uvjerenje da je katolicizam ono što je najviše usmjerava Bogu.
Vjerovala je da dio naše duše kao I Bog borave na nebu, pa joj je i to poticalo duh i intelekt kako bi ovozemaljskim osobnim iskustvima, vlastitom promišljenošću i s brojnim pročitanim tekstovima dosegla i onu nadnaravnu spoznaju s kojom bi »prešla vječnost u konačnom vremenu « i tako oćutjela tu »vječnost na kraju beskrajnog vremena«, koje vrijeme je Bog. Ali je istodobno ćutjela veliku teškoću u traženju Boga tvrdeći da ga nosimo usred sebe s nemogućnošću da izađemo iz sebe I da tako izvana njega ugledamo usred sebe onakvoga kakvi jest.
Ideal joj je bio u vremenu ovozemaljskoga života živjeti život savršene svetosti, za koju je i T. S. Eliot u predgovoru njezinoj knjizi Potreba za korijenima ustvrdio da je ona netko tko je zacijelo mogao biti svetac.
Je li Simone Weil, što se u mnogome nazire u njezinoj knjizi Nadnaravna spoznaja svojom patnjom I ljubavlju, vjerom i uvjerenjem priskrbljivala sebi zaista nadnaravnu spoznaju kako bi pronašla »tri ovozemaljske tajne, tri neshvatljive stvari: ljepotu, pravdu i istinu« kao Božju poruku koja je toliko jednostavna da svojom jednostavnošću izmiče našem umu, pa je stoga čovječanstvo i ne može u potpunosti ugraditi u život čovjeka, društva i civilizacija?
irida
bglavac
