SIMBOLIZAM  GRALA

ODMAH PODSJECAMO NA “vitezove okrugloga stola”. Nećemo izaći izvan teme pojasnimo li ovdje što znači potraga za  Gralom, koja  u legendama  keltskoga podri- jetla predstavlja njihovu osnovnu funkciju. Ona u svim tradicijama podsjeća na nešto što je u nekom razdoblju bilo izgubljeno ili skriveno. To je, primjerice, soma u Hindusa i haoma u Perzijanaca, “napitak besmrtnosti” koji je upravo  u snažnoj izravnoj  vezi s Gralom, jer  taj je, kao  što  je  poznato,  sveti  kalež  koji  sadrži  Kristovu krv koja je isto tako “piće besmrtnosti”. Simbolizam je inače raznolik: u Židova je, tako, ono što je izgubljeno izgovor glavnog  božanskog  imena,,0  no  osnovna  ideja je uvijek ista, a kasnije ćemo vidjeti s čime se ona točno podudara.

Kaže se da je sveti Gral kalež koji se rabio na Poslje- dnjoj večeri te da je Josip iz Arimateje u njega sakupio krv i vodu koji su potekli iz otvorene rane na Kristovu boku, izazvane kopljem centuriona Longina.,! Taj su kalež, prema legendi, u Veliku Britaniju odnijeli sâm Jo- sip iz Arimateje i Nikodem,,2 i tu treba vidjeti znak po- vezanosti keltske tradicije s kršćanstvom. Kalež zapra- vo igra veoma važnu ulogu u većini antičkih predaja, a

tako je nedvojbeno bilo i u Kelta. Treba ipak primijetiti da je često bio povezivan s kopljem - ta dva simbola bila su, dakle, komplementarni jedan s drugim, no to bi nas udaljilo od naše teme.,(

Možda nam najjasnije bitno značenje Grala poka- zuje njegovo podrijetlo: taj su kalež napravili anđeli od smaragda koji je pao s Luciferova čela nakon njegova pada.,4 Taj smaragd neodoljivo podsjeća na urnu, biser na čelu koji u hinduističkoj simbolici (odakle prelazi u budizam) često zauzima mjesto Śivina trećega oka, predstavljajući ono što bismo mogli nazvati “sjetilom vječnosti”, kao što smo već objasnili drugdje.,, Govori se, uostalom, da je Gral bio povjeren Adamu u zemalj- skom raju te da ga je, nakon pada, Adam izgubio jer ga nije mogao ponijeti sa sobom nakon izgona iz Edena. Sa značenjem na koje ćemo upravo uputiti to će biti mno- go jasnije. Odvojen od svoga izvornoga središta čovjek bi se zapravo našao zatvoren u vremenskoj sferi, ne bi više mogao pronaći jedino mjesto s kojega bi sve pro- matrao pod vidom vječnosti. Drugim riječima, posjedo- vanje “osjetila za vječnost” povezano je s onim što sve tradicije nazivaju, kao što smo prije kazali, “prvobitnim stanjem” čija obnova predstavlja prvi stupanj istinske inicijacije kao preduvjet postizanja “nadljudskoga” sta- nja.,/ Zemaljski raj predstavlja uostalom upravo “sredi- šte svijeta”, a ono o čemu ćemo govoriti u nastavku o izvornom smislu riječi Raj, moglo bi sve još bolje poja- sniti.

Ono što slijedi moglo bi se činiti odviše tajanstve- nim: Set se uspijeva vratiti u zemaljski raj i tako pono- vno steći dragocjenu posudu. Ime seth izražava ideju temelja i stabilnosti, stoga na neki način upućuje na obnovu prvobitnoga reda koji je uništio ljudski pad.,7 Tako možemo shvatiti kako su Set i oni koji su nakon njega posjedovali Gral mogli uspostaviti duhovno sre- dište koje je imalo zamijeniti izgubljeni raj, središte koje je bilo slika toga raja. To posjedovanje Grala znači, da- kle, integralno čuvanje primordijalne tradicije u takvom duhovnom središtu. Legenda ne kaže ni gdje ni tko je čuvao Gral do Kristova doba, no keltsko podrijetlo koje prepoznajemo u toj legendi nedvojbeno mora napustiti shvaćanje da su u tome sudjelovali Druidi te da ih se može ubrojiti u redovite zaštitnike primordijalne tradi- cije.

Gubitak Grala ili bilo kakva njegovog simboličkog ekvivalenta zapravo je samo gubitak tradicije sa svime što ona obuhvaća. Istini za volju, ta tradicija uostalom više je skrivena nego izgubljena, nju u najgorem sluča- ju mogu izgubiti samo neka sekundarna središta kada prestane njihova izravna veza s najvišim središtem. Što se potonjega tiče, on spremište tradicije uvijek čini ne- taknutim i ne dotiču ga se promjene koje se događa- ju u izvanjskome svijetu. Stoga po različitim crkvenim ocima, posebice po svetome Augustinu, potop nije mo- gao dosegnuti zemaljski raj koji je “Henokovo boravi- šte i Zemlja svetih”,,0 čiji vrh “dodiruje lunarnu sferu” odnosno, nalazi se onkraj područja promjene (koje se

poistovjećuje sa sublunarnim svijetom”) ondje gdje se susreću Zemlja i Nebo.,9 No, kao što je raj zemaljski po- stao nepristupačan, najviše središte koje je u bîti istovje- tno prvomu, ne može se tijekom određenoga razdoblja očitovati izvana, stoga možemo kazati da je tradicija izgubljena za čitavo čovječanstvo jer je sačuvana samo u nekim strogo zatvorenim središtima te masa ljudi u njoj ne sudjeluje svjesno i djelatno, za razliku od situ- acije u izvornome stanju./0 Upravo je u takvome stanju današnje doba koje je, zapravo, takvim postalo puno prije nego nam je obična i “profana” povijest postala do- stupnom. Gubitak tradicije može se, dakle, prema slu- čajevima shvatiti u tom općenitom smislu ili se posta- viti u vezu s prikrivanjem duhovnoga središta koje bi više ili manje nevidljivo upravljalo odredištima nekog posebnoga naroda ili određene civilizacije. Dakle, kad god se susretnemo sa simbolizmom s tim u vezi treba ispitati mora li ga se protumačiti u prvom ili drugom smislu.

Po onomu što smo kazali Gral istodobno predstavlja dvije stvari koje se nadopunjuju: onoga tko u potpuno- sti posjeduje “prvobitnu tradiciju”, tko je postigao djela- tnu spoznaju koja bitno podrazumijeva to posjedovanje, samim time je iznova uključen u puninu “prvobitnoga stanja”. Dvostruki smisao koji bitno pripada samoj riječi Gral odnosi se na te dvije stvari, “prvobitno stanje” i “pr- vobitna tradicija”, jer posredstvom verbalnih pretapanja koja u simbolizmu često igraju nezanemarivu ulogu i za koje postoje samo dublji razlozi koje isprva ne bismo

mogli zamisliti, Gral je istodobno posuda (grasale) i knji- ga (gradale ili gradulae). Taj posljednji vid očito upućuje na tradiciju dok se drugi izravnije tiče samo stanja./!

Ne namjeravamo ovdje ulaziti u manje važne poje- dinosti iz legende o svetom Gralu, iako sve one također imaju simboličku vrijednost, ni pratiti priču o “vitezovi- ma okrugloga stola” i njihovim podvizima. Samo pod- sjećamo da je “okrugli stol” koji je izgradio kralj Artur prema Merlinovu nacrtu bio namijenjen za primanje Grala kada bi ga neki od vitezova uspio osvojiti i odni- jeti ga iz Velike Britanije u Bretanju. Taj stol je k tomu, po svoj prilici, vrlo star simbol, jedan od onih koji su uvijek bili povezivani s idejom duhovnih središta, ču- varima tradicije. Kružni oblik stola formalno je povezan sa zodijačkim ciklusom s obzirom na prisutnost dva- naest glavnih osoba oko njega čija je osobitost, kao što smo prethodno kazali, u uspostavljanju svih središta o kojima je riječ.

Postoji još jedan simbol koji se odnosi na drugi vid legende o Gralu i zaslužuje osobitu pozornost: riječ je o simbolu Montsalvat (doslovno “planina spasa”), vrhun- cu iznad “dalekih granica do kojih ne dospijeva nijedan smrtnik”, prikazuje se uspravljenim usred mora, u ne- dostupnom područuju iza kojega se uzdiže sunce. To je istodobno “sveti otok” i “polarna planina”, dva ista sim- bola o kojima ćemo još govoriti u nastavku ove studije. To je “zemlja besmrtnosti” koja se prirodno poistovjeću- je sa zemaljskim rajem./2

Vratimo se samome Gralu. Lako je vidjeti da je njego- vo prvotno značenje u osnovi isto kao i ono koje općeni- to ima sveta posuda posvuda gdje se susreće, a posebi- ce na istoku, kao žrtveni kalež koji izvorno sadrži, kao što smo ukazali, vedsku somu i mazdaističku haomu, tj. “piće besmrtnosti” koje, onima koji ga uz potrebne uvje- te prihvaćaju, daje ili obnavlja “sjetilo vječnosti”. Ne bi- smo se mogli više baviti simbolizmom kaleža i onoga što on sadrži, a da ne napustimo našu temu. Da bismo ga prikladno razvili trebali bismo mu posvetiti čitavu jednu zasebnu studiju, no opažanja koja ćemo sada izni- jeti odvest će nas do drugih razmatranja koja su od naj- veće važnosti za ono čime sada bavimo.