U užurbanoj potrazi za putokazima, mnogi ljudi na putu samospoznaje odjednom osjete potrebu za 'religijom', ali nesposobni da probave 'organizirane religije' sve se više udaljavaju od prave religije. Ovo je dovelo do popularnosti različitih kultova i zainteresiranosti za istočnjačku filozofiju. Dokaz da je tako je i pojačani interes za knjige tipa 'Tibetanska knjiga mrtvih', 'Tao', 'Jesam li Hindu?'. Iako interes za istočnjačku filozofiju već dugo vlada, u posljednje doba ga je intenzivirao pokret Novo Doba. Ovaj pokret mnoge zbunjuje pa me ljudi često pitaju smatram li ga pokretom dobra ili ne. Međutim, pitanje bi moglo glasiti i ovako: 'Da li je pokret Novog Doba pokret integracije ili separacije?'

Imam dva hobija. Jedan je prikupljanje frojdovskih grešaka, a drugi sakupljanje viceva o žaruljama. Moja dva najdraža vica o žaruljama su, naravno, religioznog karaktera.

Prvi glasi: 'Koliko episkopalaca treba da se promijeni žarulja? Dva. Jedan da izmiješa martini, a drugi da pozove električara.'

Drugi: 'Koliko zen budista je potrebno da se promijeni žarulja? Dva. Jedan da mijenja žarulju, a drugi da je ne mijenja.'

Ukoliko vam se ovo učini smiješnim, a zapravo jeste, to je izraz integracije i vrlo uspješan način za definiranje paradoksa kome me najbolje naučio zen budizam.

Od srca preporučujem zen budizam - razlozi su vrlo određeni - jer prihvaća mnoge paradokse života kao esencijalne elemente za mentalno zdravlje. Ne mogu čak ni izraziti koliko mi je važno paradoksalno razmišljanje. Zato podsjećam na profesora filozofije koga je jedan student upitao: 'Profesore, kažu da vjerujete da je suština istine paradoks. Da li je to točno?' A profesor odgovora: 'Da i ne.' I na pitanje da li je pokret Novog Doba pokret integracije ili separacije, i ja ću odgovoriti - da i ne.