Zašto, o Rangi, odbacuješ mogućnost rada ljudskoga uma nakon smrti, kada umire mozak? Mora li leptir postati gusjenicom prije negoli ponovno uzmogne misliti?

Knjiga ispravnog osjećaja

Ljudski rod uklapa se u ovu sliku na poseban i jedinstven način -tijelo je očito podređeno prirodnim zakonima univerzuma i regulirano velikim »mikrofonom« (od sada ćemo ga nazivati »Univerzalni um«) zajedno s drugim živim bićima. No ipak, možemo, pomoću magije našeg intelekta, modificirati njegov rad i učiniti ga našim najmoćnijim slugom. Luther Burbank je proučavao djelovanje Univerzalnog uma i uspio je stvoriti potpuno nove, posebne vrste biljaka. Uzgajatelji stoke stvorili su bolje i nove pasmine. Zapravo je sve, od pileta do djeteta, od mikroskopskih organizama kvasca pa do ogromnih borovih šuma, podvrgnuto izravnom utjecaju ljudskog intelekta nad operacijama Univerzalnog uma ili Prirode, kako ga ponekad nazivamo. Na taj način uživamo mali dio povlastica Apsoluta te se tako možemo razlikovati od svih drugih živih bića.

Proučavajući relativno visok položaj koji zauzimamo u ovom trenutku, dokazi nas dovode do hipoteze da smo taj položaj postigli evolutivnim procesom. Poput slabašnog sjemena koje izbacuje korijenje i lišće, stabljiku te potom deblo, razvijali smo se stupnjevito iz poluživotinjskog stanja, sve više i više, dok nismo dosegli naš sadašnji položaj.

Također je jednako sigurno da »nikada nije rođeno nešto što ni iz čega ne potječe« te da je prije evolucije morala postojati involucija, jednako kao što slabašno, od plača crveno dijete, nosi u sebi potencijale velikog umjetnika, državnika ili znanstvenika koji čekaju na svoj razvoj, i primitivno ljudsko biće nosi u sebi potencijale velikih ljudi sadašnjeg i prošlog vremena. Drugim riječima, kao što sirovi kemijski elementi zemlje, zraka i vode sadrže određene razvijajuće osobine i počinju s aktivnošću pod utjecajem odgovarajućeg poticaja, tako i naši primitivni preci nose sva svojstva i talente velikih ljudi današnjice u jednom uspavanom i pritajenom obliku.

U tom širokom i razvijajućem univerzumu sva bića dosežu fizičko savršenstvo koje se naziva zrelošću. Tada reproduciraju svoju vrstu, što je ponavljanje ciklusa. Taj obrazac slijedi Univerzalni um prema uputama Apsoluta. Budimo dovoljno odvažni i pretpostavimo da je sličan plan provođen u naseljavanju zemlje.

Zamislimo ovaj planet kao uskovitlanu masu užarenih plinova koji se postupno hlade i poprimaju obličje pod neumornim, bezvremenim djelovanjem Univerzalnog uma. Zamislimo kako se ova škripava, pucketajuća teška masa postupno oblikuje u oceane i kontinente; gusti oblaci pare i plinova, koji je okružuju poput plašta, postupno se smanjuju i sunčeve se zrake počinju polako probijati; isprva kao zagasito, žućkasto sijevanje, a zatim, kako se atmosfera raščišćava, sve svjetlije i svjetlije; i konačno se pojavljuje novi svijet - tiha mala kugla u ogromnom prostoru.

Zamislimo ogroman tuš duhovnih čestica koje padaju na ovu našu kuglu - elementarnu količinu života - iako je elektron elementarna količina materije. Svaka snježna pahuljica pod mikroskopom ima vlastiti unutarnji obrazac. Jednako tako svaka i najmanja čestica ima svoj vlastiti unutarnji obrazac koji će unutarnja čežnja prisiliti da se ostvari u eonima koji dolaze i da jednim nizom iskustava uči kako najbolje ispuniti taj obrazac.

Zamislimo kako ta životna tvar počinje raditi u primordijalnoj sluzi. Pogledajmo kako se iz jednostaničnog sadržaja razvija u mekušce, ribe, ptice, životinje i biljni svijet. Ogromna vojska radi u potpunom suglasju s odredbama Univerzalnog uma. Radi čak i mali koraljni insekt koji gradi novi otok, a da sam ništa ne zna o Velikom planu; ali primoran je surađivati zbog unutarnjeg nagona za razvitkom. Zamislimo veliko drveće i bujnu vegetaciju kako se postojano razvijaju u finije i više forme; ogromni ljuskavi, leteći, puzajući reptili razvijaju se u finije i ljepše vrste sve dok kvaliteta mladog svijeta ne poploča put ljepoti i skladu.