Seks: najveći pakleni demon

KADA BISMO IZ SVEGA STVORENOGA U SVEMIRU MOGLI IZUZETI LJUDSKA bića, tada bismo shvatili to da je sve ono što je stvoreno - zvijezde, Mjesec, biljke, životinje i sve što postoji - upravo onakvo kakvo jest savršeno.

Život nema potrebe za opravdavanjem ili prosuđivanjem; kada nas ne bi bilo, išao bi svojim putom upravo onakav kakav jest. Ako ljudska bića ostavite u onome što je stvoreno, a oduzmete im sposobnost prosuđivanja, otkrit ćete da smo mi upravo isti kao i sva ostala priroda. Nismo ni dobri ni loši, ni u pravu ni u krivu; jednostavno smo takvi kakvi jesmo.

U Snu planete mi imamo potrebu da sve opravdavamo - da sve bude dobro ili loše, pravilno ili pogrešno, a sve je to samo onakvo kakvo jest, i gotovo. Ljudska bića nakupljaju mnoga znanja; naša nas obitelj, društvo i religija uče svim onim uvjerenjima, poukama i pravilima. Najveći dio svoga ponašanja, najveći dio svojih osjećaja mi utemeljujemo na tome znanju. Mi stvaramo anđele i demone, a seks, naravno, postaje najveći pakleni demon. Seks je najveći grijeh ljudskih bića, iako je ljudsko tijelo stvoreno za seks.

Vi ste biološko i seksualno biće i to je jednostavno činjenica. Vaše je tijelo jako mudro. Sva se ta inteligencija krije u genima, u DNA. DNA nema potrebu za razumijevanjem ili opravdavanjem; ona jednostavno zna. Problem se ne krije u seksu. Problem se krije u načinu na koji manipuliramo znanjem i svojim prosudbama, iako zapravo nema ničega što bi trebalo opravdavati. Umu je jako teško predati se, prihvatiti jednostavne činjenice. Mi posjedujemo cijeli niz uvjerenja o tome što bi seks trebao biti i kakvi bi odnosi trebali biti, a ta uvjerenja potpuno su iskrivljena.

Mi u paklu plaćamo visoku cijenu za seksualni susret, ali nagon nam je snažan toliko da pristajemo i na to. Tada se pojavljuju krivnja i stid; slušamo sva ona ogovaranja čija je tema seks. »Pogledaj samo što ona žena radi! Pogledaj onoga muškarca«. Imamo mnoštvo definicija o tome što je žena, što je muškarac, kako bi se žena trebala ponašati u seksu, a kako muškarac. Muškarci su uvijek pretjerano muževni ili preveliki slabići, ovisno o tome tko prosuđuje. Žene su ili premršave ili predebele. Svi mi imamo svoja uvjerenja o tome kako bi žena trebala izgledati da bi bila lijepa. Morate kupovati pravu odjeću i stvarati pravilnu sliku o sebi da biste bili zavodljivi i uklapali se u tu sliku. Ako se ne uklapate u sliku ljepote, odrast ćete vjerujući da niste vrijedni i da se nikomu ne sviđate.

Mi vjerujemo mnoštvu laži o seksu i zato u njemu niti ne uživamo. Seks je životinjski. Seks je loš. Trebali bismo se stidjeti svojih seksualnih osjećaja. Ta pravila o seksu usmjerena su potpuno protiv prirode i pripadaju Snu, ali mi u

njih vjerujemo. Vaša prava narav ne uklapa se u sva ta pravila. Vi ste krivi. Niste ono što biste trebali biti. O vama se sudi; vi ste žrtva. Vi kažnjavate sami sebe, a to nije pravedno. To vam zadaje rane koje se ispunjavaju emocionalnim otrovom.

Um igra tu igru, ali tijelo ne mari za ono u što um vjeruje; tijelo jednostavno osjeća tjelesnu potrebu. U određenom razdoblju svojega života ne možemo ne osjetiti seksualnu privlačnost. To je sasvim prirodno i uopće nije problem. Tijelo će se uzbuditi i osjetiti potrebu za seksom kada ga netko dodirne, kada dobije vizualni poticaj i kada shvati da postoji mogućnost za seks. Tijelo može osjećati svoju seksualnost, a nakon nekoliko minuta taj osjećaj može i prestati. Ako poticaj prestane, tijelo prestaje osjećati potrebu za seksom, ali um je nešto potpuno drugo.

Pretpostavimo da ste udana žena i odgojena kao katolikinja. Imate mnoštvo zamisli o tome kakav bi seks trebao biti - o tome što je dobro ili loše, pravilno ili pogrešno, o tome što je grijeh, a što je prihvatljivo. Vama je potrebno potpisati ugovor da bi seks za vas postao prihvatljiv; ako ne potpišete ugovor, seks je za vas grijeh. Dali ste riječ da ćete biti vjerni, ali jednoga dana hodate ulicom i pred vama se nađe neki muškarac. Prema njemu osjetite snažnu privlačnost; tijelo osjeća privlačnost. U tome nije nikakva teškoća, jer to ne znači da ćete poduzeti bilo što u tom pogledu, ali osjećaj ne možete izbjeći jer je savršeno prirodan. Kad poticaja nestane, tijelo prestaje osjećati privlačnost, ali um osjeća potrebu da opravda ono što je tijelo osjetilo.

Um zna i u tome je teškoća. Vaš um zna, vi znate, ali što to znate? Znate ono u što vjerujete. Nije važno je li to dobro ili loše, pravilno ili pogrešno, točno ili netočno. Odgojeni ste tako da vjerujete da je to loše, i isti trenutak donosite takvu prosudbu. Tada počinju drama i sukob.

Poslije razmišljate o tome muškarcu, i već samo razmišljanje o njemu budi vaše hormone. Zbog sposobnosti pamćenja koje posjeduje um, kao da toga muškarca vidite opet. Tijelo reagira, jer um o njemu razmišlja. Kad bi um pustio tijelo da radi ono što želi, ta bi reakcija nestala kao da je nikada nije bilo. Ali um pamti i zato što znate da to nije u redu, počinjete donositi prosudbe o sebi. Um tvrdi da to nije u redu i pokušava potisnuti ono što osjeća tijelo. Kad pokušavate potisnuti svoje misli, pogodite što će se dogoditi? Još ćete više misliti o tome. Tada, ako ponovo ugledate toga muškarca, pa čak i ako je riječ o drukčijoj situaciji, vaše tijelo reagira još snažnije.

Da ste prvi put pustili da sve prođe bez ikakvih prosudaba, kada biste ga drugi put ugledali, možda se ne bi pojavila nikakva reakcija. A sada, kada ugledate toga muškarca, pojavljuju se seksualni osjećaji, vi ih prosuđujete i mislite: »O, moj Bože, to nije u redu. Baš sam grozna«. Potrebno vam je kazna; krivi ste; spuštate se prema dnu pakla, a sve to ni zbog čega, jer se sve zbijalo samo u

umu. Možda taj muškarac čak nije ni primijetio da postojite. Počinjete zamišljati mnogo toga, stvarate pretpostavke i želite ga sve više. Ako se zbog bilo kojega razloga susretnete s njim, razgovarat ćete, jer vas jako privlači, ali ujedno se plašite.

Tada s njim vodite ljubav, i to je prekrasno, ali ujedno to je najgore što vam se dogodilo. Sada  ste uistinu  zaslužili kaznu.  »Kakva bi  to žena  dopustila da njezina seksualna želja bude snažnija od njezina ćudoređa?« Tko zna kakve će sve igre um smisliti. Patite, ali pokušavate zanijekati svoje osjećaje; pokušavate opravdati svoja djela kako biste smanjili bol. »Vjerojatno se i moj muž ponaša na sličan način«.

Privlačnost postaje snažnija, ali nije joj izvor u tijelu, nego vaš um igra svoju igru. Strah postaje opsjednutost, i raste sav onaj strah što ga osjećate zbog te seksualne privlačnosti. Kad vodite ljubav s tim čovjekom, osjećate se predivno, ali ne zato što je on divan i ne zato što je seks divan, nego zato što se oslobađaju sva ta napetost i sav strah. Da bi se ponovno nagomilali, um se opet pretvara da se sve to događa zbog toga muškarca, ali to nije istina.

Drama postaje sve teža, ali to je samo jednostavna igra vaših misli. Čak nije ni stvarna. Nije riječ ni o ljubavi, jer takva vrsta odnosa postaje vrlo razorna. Sklona je samouništenju, jer vi ranjavate sami sebe, a ponajviše vas boli ono u što vjerujete. Nije važno to je li vaše uvjerenje pravilno ili pogrešno, dobro ili loše - ali vi ga kršite, a to je nešto što svi želimo učiniti, ali kao duhovni ratnik, a ne kao žrtva. Sada ćete to iskustvo iskoristiti za to da biste se u pakao spustili još dublje, a ne da biste izašli iz njega.

Vaš um i vaše tijelo imaju posve različite potrebe, ali um nadzire tijelo. Tijelo ima potreba koje ne možete izbjeći; morate ispuniti potrebu za hranom, vodom, skloništem, spavanjem i seksom. Sve te tjelesne potrebe jesu savršeno prirodne i lako ih je zadovoljiti. Teškoća je u tome što um tvrdi da su to njegove potrebe.

U tome mjehuriću privida mi u mislima stvaramo cijelu sliku i um preuzima odgovornost za sve. Um misli da to on sam ima potrebu za hranom, vodom, skloništem, odjećom i seksom. Ali um nema uopće nikakvih potreba, barem ne tjelesnih. Umu hrana uopće nije potrebna, ni kisik, ni voda, a ni seks. Kako znamo da je to istina? Kada um kaže: »Potrebna mi je hrana«, vi jedete; tijelo postaje potpuno zadovoljno, ali um i dalje misli da mu je hrana potrebna. Vi i dalje jedete i jedete i ne možete zadovoljiti svoj um hranom, jer ta potreba nije stvarna.

Potreba za pokrivanjem tijela drugi je primjer. Da, vašemu je tijelu potrebno da bude pokriveno jer vjetar je preoštar, a sunčane zrake prevruće, ali to su potrebe vašega tijela, a njih je lako zadovoljiti. Kad potreba postoji u mislima, možete na sebe staviti tonu odjeće, a da vaš um i dalje misli da mu je odjeća

potrebna. Katkada otvorite ormar prepun odjeće, ali vaš um nije zadovoljan. Što kaže? »Nemam što odjenuti.«

Umu je potreban drugi automobil, još jedno putovanje, kuća za prijatelje - sve te potrebe koje nikada ne možete potpuno zadovoljiti izviru iz uma. Tako je i sa seksom. Kada u mislima postoji potreba, vi tu potrebu ne možete zadovoljiti. Kada u mislima postoji potreba, ondje se nalaze i prosuđivanje i sveukupno znanje. Zbog toga je tako teško kada je riječ o seksu. Umu seks nije potreban. Ono što je umu uistinu potrebno jest ljubav a ne seks. Više nego umu ljubav je potrebna vašoj duši, jer vaš um može preživjeti i sa strahom. 1 strah je energija i hrana za um - ne baš ona hrana koju želite, ali ipak djeluje.

Potrebno je tijelo osloboditi tiranina - uma. Ako potreba za hranom više ne postoji u našemu umu, kao ni potreba za seksom, tada sve postaje vrlo jednostavno. Prvi korak jest razdvojiti potrebe u dvije kategorije: u tjelesne potrebe i umne potrebe.

Um tjelesne potrebe miješa sa svojim vlastitim potrebama, jer ima potrebu doznati: što sam ja? Mi živimo u ovome svijetu privida, a nemamo ni pojma tko smo. Um postavlja sva ta pitanja. Što sam ja? To pitanje postaje najveća tajna, a bilo koji odgovor zadovoljit će potrebu i stvoriti osjećaj sigurnosti. Um kaže:

»Ja sam tijelo. Ja sam ono što vidim; ja sam ono što mislim; ja sam ono što osjećam. Boli me. Krvarim«.

Naklonost između uma i tijela snažna je toliko da um vjeruje: »Ja sam tijelo«. Tijelo ima neku potrebu, a um kaže: »Ja imam potrebu«. Sve ono što se tiče tijela um shvaća vrlo osobno, i to zato što pokušava shvatiti što je on. Zato je savršeno prirodno to da u stanovitom trenutku um počinje preuzimati nadzor nad tijelom.

A vi svoj život živite dotle dok se ne dogodi nešto što će vas potresti i omogućiti vam da shvatite ono što niste.

Kada počinjete shvaćati ono što niste, kada um počne shvaćati to da on nije tijelo, tada postupno postajete svjesni. Um kaže: »A što sam onda ja? Jesam li ruka? Ako odrežem ruku, još uvijek sam to ja. Znači da nisam ni ruka«. Postupno isključujete sve ono što niste, dok na kraju ne ostane samo ono jedno što uistinu jeste. Dugačak je proces kojim um pronalazi svoj vlastiti identitet. U tome procesu vi otpuštate svoju osobnu pripovijest, ono što vam pruža sigurnost, dok naposlijetku ne shvatite ono što uistinu jeste.

Otkrit ćete da niste ono što ste vjerovali da jeste, jer nikada niste odabrali svoja uvjerenja. Ta uvjerenja postojala su i prije nego što ste se rodili. Otkrit ćete isto tako da niste ni svoje tijelo, jer počinjete djelovati i bez svoga tijela. Počinjete spoznavati da se ne nalazite u Snu, nego u svome vlastitom umu. Ako zadete dublje, tada ćete početi primjećivati da niste ni duša. Ono što ćete zatim otkriti

nevjerojatno je. Otkrit ćete da ste sila - sila koja daje život vašemu tijelu, sila koja umu omogućuje da sanja.

Bez vas, bez te sile, vaše bi se tijelo srušilo. Bez vas cijeli vaš san rastvorio bi se u ništavilo. Vi ste uistinu sila koja je Život. Ako se zagledate u oči čovjeku pokraj sebe, ugledat ćete kako u njegovim očima blista svijest o samome sebi, očitovanje Života. Život nije tijelo, nije ni um, nije ni duša. Život je sila. Zahvaljujući toj sili novorođenče postaje dijete, tinejdžer odrastao čovjek; razmnožava se i stari. Kad Život napusti tijelo, tijelo se razlaže i pretvara u prah.

Vi ste taj Život koji protječe vašim tijelom, umom, dušom. Kada to jednom otkrijete, i to ne logikom, ne intelektom, nego tako što ćete moći osjetiti Život - tada ćete otkriti da ste vi ona sila koja navodi cvijeće da otvara i sklapa svoje latice, koja navodi pčelu da leti od cvijeta do cvijeta. Otkrit ćete da se nalazite u svakome drvetu, u svakoj životinji, biljci i stijeni. Vi ste ona sila koja diže vjetar i diše kroz vaše tijelo. Sveukupan svemir jest živo biće što ga pokreće ta sila - eto, to ste vi. Vi ste Život.