ČOVJEKOVA je priroda pozornica na kojoj želje dvojne prirode mogu biti u stalnome sukobu. Jedan od mogućih razloga za to jest i činjenica da ljudi žive u nepoznavanju Boga, univerzalnih načela i duhovnog smisla. Kada ih zasljepljuje iluzija ili obuzimaju lažne vrijednosti materijalizma i egoizma, ljudi katkada streme u smjeru suprotnome od ostvarivanja života korisne svrhovitosti. Ljudi obuzeti materijalnim pitanjima možda ne uviđaju sukob u sebi sve dok im pozornost ne privuče neka životna situacija. Čovjek koji nije usklađen s najstvarnijim i najvišim životnim ciljevima možda neće uvidjeti beskonačan potencijal za dobro.

Pred slomom ide oholost, a pred padom
uznositost.— Izreke 16:18

Vodeće religije svijeta taj sukob predstavljaju na različite načine. Iako se teolozi razlikuju po definiciji »grijeha«, većina će se složiti da priroda grijeha iskrivljuje dar života u obliku u kojem smo ga primili. Kada netko »promaši cilj« pogrešnim razmišljanjem ili ponašanjem, odnos tog pojedinca prema životu često se mijenja. Grijeh tako može biti koban, jer često umanjuje grješnikovu sposobnost življenja u miru, radosti, sreći, kreativnosti i korisnom djelovanju.

Čovjek griješi kad podlegne sklonosti narušavanju božanske volje povođenjem za neprimjerenim željama.— Sekai Kyusei Kyo

»Sedam smrtnih grijeha« zapravo je sedam uobičajenih načina na koje se mnogi ljudi umrtvljuju toliko da više ne dopiru do dobrote života. Ponos, pohota, lijenost, zavist, bijes, pohlepa i neumjerenost često su plod pokušaja da dođemo do zadovoljstva i sreće na područjima na kojima ih je nemoguće pronaći. Promotrimo sada pomnije te »grijehove«.

Neprimjerene percepcije o vlastitoj ličnosti, koje često nazivamo umišljenošću, pretjeranim ponosom ili egoizmom, čovjeka mogu zaslijepiti tako da ne prepoznaje transcendentu stvarnost i ograničiti
njegovu točnu sliku o samome sebi. Nastojimo li se držati posebno ili
važnije od drugih, upast ćemo u grijeh ili zamku arogancije. Međutim, zdrava doza ponosa i zdravo samopoštovanje mogu biti korisni za ostvarivanje uspjeha.

Pohota je neumjerena želja usmjerena na sebične ciljeve, a dovodi do »beskorisne, nepotrebne boli i patnje«, čak i do razaranja.
Može biti izvor sputanosti, zatrovanosti srca i zavaravanja uma. Epidemija AIDS-a, neželjene trudnoće među tinejdžericama, te ovisnosto drogi i alkoholu neke su od suvremenih posljedica prepuštanja pohotljivoj strasti. Seksualnost je čudesan dio života i način na koji se
svjesno izražavamo govori mnogo o našem karakteru.
I premda svi trebamo s vremena na vrijeme usporiti i opustiti se od svakodnevnih napora, lijenost je ipak nešto posve drugo. Jedna engleska izreka kaže »Lijenost putuje toliko sporo da je neimaština ubrzo pretekne«. Lijenost je jedna od navika ili stavova koje nam mogu
onemogućiti ili nam smetati u otkrivanju višeg oblika značenja i smisla. Naš život mogu ograničiti inertnošću. Lijenost osim toga onemogućuje plodonosnu kreativnost i produktivnost.

Jedna od definicija zavisti jest i »osjećaj nezadovoljstva i kivnosti zbog tuđih prednosti, imovine itd.«. To što kod nekoga vidimo kao odliku ličnosti ili uspjeh koji bismo voljeli ostvariti nije smrtni grijeh.
Cesto se divimo tuđoj nadarenosti i sposobnostima. Problem ili »grijeh
« pojavljuje se kada zavisti dopustimo da naš život ispuni takvim nezadovoljstvom i kivnošću da ne uspijevamo uživati u drugim aspektima života. Vrijeme i energija koje trošimo na uspoređivanje s drugima bilo bi bolje iskoristiti za mobiliziranje vlastitih unutarnjih izvora.

Bijes je teška emocija koja onesposobljuje, može razoriti komunikaciju, razvrgnuti veze ispunjene ljubavlju i zalupiti vrata sreći i zadovoljstvu. Grijeh bijesa sastoji se u tome što često dovodi do destruktivnog
ponašanja. Naše tijelo često reagira na bijes stisnutim šakama, mrštenjem, suzama, zajapurenošću, škrgutanjem zuba, promjenom krvnoga tlaka, ubrzanjem bila i tako dalje. Zašto činiti nešto što nas iznutra toliko remeti? Kakve bi od toga uopće mogle biti koristi?
Umjesto da poričemo vlastite osjećaje, što bi se dogodilo kada bismo identificirali izvor bijesa i iskušenje koje bi nas moglo odvesti
u bijes pretvorili u konstruktivno djelovanje?

Sebičnost može biti draga samo pojedincu, no iz nje ne proistječe sklad cjeline.— Tenhkyo Osashizu

Pohlepa također može biti kobna u protivljenju prirodnome i obilnome toku života. Sve vodeće religije priznaju da su patnje i zlo plod neumjerenih želja usmjerenih prema sebičnim ciljevima. A pohlepa čini temelj velikog dijela nedaća koje pogađaju čovječanstvo.
Pohlepna osoba nastoji izgraditi branu na potoku i sebično zadržati svu vodu. Takav čovjek još nije spoznao da sreća dolazi s protokom vode. Kao što je drevni kralj Mida spoznao na neugodan način, egocentričan život koji se temelji na pohlepi zapravo i nije život!

Neumjerenost se odnosi na sve što činimo bez mjere, u čemu do krajnosti pretjerujemo. Neumjerenost se često povezuje s fizičkim ovisnostima. Kad čovjek veliku količinu energije koncentrira na jedno— poput jela, pića, droge, seksa — može doći do ovisnosti. Poput pohlepe, i te ovisnosti čovjeka mogu toliko zaokupiti da zanemaruje druge važne životne aspekte. Grijeh neumjerenosti odražava se u šteti koju čini fizičkome tijelu, vezama, karijeri i duhovnoj svijesti. Sredstvo kojimsuzbijamo neumjerenost može biti i nastojanje da živimo uravnoteženo i to tako da u svemu budemo umjereni.

Za sve što se događa na ovome svijetu i
izvan njega postoji logično objašnjenje — i sve savršeno ima smisla. Jednoga dana shvatit ćeš božansku svrhu
Božjega plana.— Lois Pearl

Univerzalna božanska inteligencija protječe kroz sve nas. Svatko od nas ima jedinstvenu vezu s onim nevidljivim dijelom sebe. Same želje mogu biti korisne kada ih izražavamo na pravome mjestu, unutar osobnosti, obitelji i društva. Misli i odluke mogu nas nositi u beskraj. Kada viši oblici naše ličnosti počinju nadvladavati »sedam smrtnih grijeha« i u svakodnevnim odlukama i životu, počet ćemo napredovati
na putu svete potrage za smislom.