Došli smo na vrh brda i ispod sebe ugledali gradić. Po­ gledao sam Chana, a njegov mi je osmijeh govorio: "Bio je poput mnogih drugih gradića na svijetu na zemaljskoj razi­ ni: trgovine svih vrsta, prenoćišta itd. Razlike su između tog gradića i onih na zemaljskoj razini u čistoći. Nigdje nikakve prljavštine, ni onečišćenja zraka. Mirno je, bez uobičajene vreve koja vlada u zemaljskim gradovima. Izlozi su jedno­ stavni. Kad predmete stave u izloge na Zemlji, čovjek ih po­ želi imati. Ovdje se ne dolazi u iskušenje".

Složio sam se s njegovim načinom razmišljanja.

Došli smo do krojačke radionice. Sve je bilo u savršenom redu. U prostoriju u kojoj smo sjedili ušao je čovjek odlič­ noga izgleda i počeo mi uzimati mjere: "Sto želite?" zapitao me je. "Neki posebni stil ili boja?" "Ne, ono što vi mislite da je najbolje. Sviđa mi se ova boja", rekao sam i pokazao na indigo plavu u katalogu uzoraka. Bio sam veseo što ću imati jedinstvenu boju. Kad je uzeo mjere, rekao je da se vratimo za tri sata. Vidio sam da je i Chan zadovoljan mojim odabi­ rom, iako to nikad ne bi htio priznati.

"Tu su još i druge trgovine s više odjeće", rekao je Chan i pokazao mi da ga slijedim. Odabirali smo u mnogim trgovi­ nama i na kraju sam imao puno nove odjeće. Možda se pitate kako sam plaćao. Rekli su mi da tu nije potrebno plaćati jer svi rade za dobro drugih. Shvatio sam koliko je taj način bolji.

"Dobro, Jime. Jesi li zadovoljan novom odjećom?" zapi­ tao me Chan. Bio sam oduševljen. "Sad idemo negdje gdje ćeš se okupati i presvući."

Napustili smo grad i došli do polja i šume gdje me je Chan doveo do mlake vode obrasle grmljem. Kad sam razgr- nuo grane, primijetio sam da voda pritječe iz malog potoka. Bilo je vrlo privlačno, kao da voda čeka baš mene. I Chan me je ohrabrio: "Skini tu staru odjeću i klizni u vodu". Za nekoliko sekundi skinuo sam se i bio u vodi. Ne mogu opisati osjećaj koji sam prepoznao kad sam ušao u vodu. Činilo mi se kao da voda ima svoj vlastiti um. Sto sam se više pokušavao potopiti, to me je više tjerala van. Chan je stao kraj moje odore i činilo mi se da je u stanju duboke usredotočenosti. I izdaleka sam osjetio njegovu moć volje. Radio je pokrete rukama, nakon čega je iz jednog od njegovih dlanova počelo sjati svjetlo. Razlilo se po mojoj odori i nakon neko­ liko trenutaka nestali su i svjetlo i ona. To me je zapanjilo i odmah sam povikao: "Sto ste napravili s mojom uniformom? Gdje je? Bit će mi nezgodno ako ostanem bez nje". "Tu ne trebaš stvari koje bi te podsjećale na rat", otresao se. "Rat si ostavio za sobom na zemaljskoj razini. Tvoja je uniforma bila dio tog događaja i još nosi negativne vibracije koje bi mogle djelovati na tebe. Sad je vrijeme da iziđeš van i obu- češ se. Pripremio sam tvoju odjeću."

"Treba mi ručnik", rekao sam. "Ne, ne treba ti", odgovo­ rio je. "Samo iziđi van, pa ćeš vidjeti na što mislim."

Digao sam se na noge, a pritom sam pazio da se ne poskli- znem. Kad sam stao, voda je naprosto skliznula niz mene i bio sam potpuno suh. Uslijedio je izuzetan osjećaj. Sve moje brige su oprane i to mi je dalo novi životni polet. Obukao sam novu odjeću. Kad sam bio gotov, pogledao sam gdje je Chan. "Tu sam, tu sam!" zavikao je iza skupine stabala.

U sebi sam se nasmijao. Na stolici ispod drveta izgledao je kao bogato okićeno božično drvce. Kraj njega je bila sto­ lica očito namijenjena meni, zato sam mu se približio i sjeo. "No?" zapitao je. "Osjećaš li se bolje?" "Nakon  kupanja osjećam se odlično. Zašto?" "Potrebno je novo objašnjenje", rekao je. "Znaš da se tvoje novo tijelo razlikuje od staroga. Više je izloženo eteričnim energijama. Te energije utječu na tvoje tijelo kao i na sve drugo ovdje. Voda je najviše nabijena energijom. Želim te podsjetiti na nešto sa zemaljske razine. Autu je potrebna zaliha energije da može voziti. Zamisli da je tvoje tijelo akumulator. Astralno tijelo ima zalihu eterične energije koju je potrebno napuniti kad se isprazni. Obično iz etera dobivaš dovoljno energije za održavanje tijela. Ponekad ćeš obavljati neku radnju koja će te brže isprazniti nego što ćeš se puniti. Sve dok ne naučiš druge načine, kupat ćeš se u jednom od potoka i tako pospješiti proces punjenja. Znam da ćeš razumjeti moje riječi kad stekneš dovoljno praktičnih iskustava."

"Već si vidio da ti nisu potrebni ručnici. Da ti objasnim zašto. Naša su tijela sastavljena od kemijskih sastojaka iz atmosfere, ali u puno pročišćenijem stanju. Više vibracije i veća količina životne energije koja neprestano teče kroz nas uzrok su tome da su naša tijela puno moćnija, a istovreme­ no puno lakša nego na Zemlji. Evo ti još jedne usporedbe: ponekad si, dok si živio na Zemlji, kod kuće prao prozore. Kada si stavio krpu na staklo, vidio si da je voda potekla niz staklo i ostavila trag. Kada ovdje iziđeš iz vode, nema nika­ kvog traga. Tvoje je tijelo čisto, suho i napunjeno energijom. Jesam li ti time odgovorio na tvoje pitanje?"

"Da", rekao sam. "Što se dogodilo s mojom uniformom? Što si napravio da je nestala?"

"Puno želiš znati", rekao je. "Znači da pozorno pratiš moje riječi. Snagom volje mogu djelovati na astralnu materiju. To znači da je izgradim ili ponovno razgradim u osnovne ele­ mente. Naše stolice, na primjer, napravljene su tako. Najprije moram pomisliti na stolicu i dovoljno dugo zadržati tu misao u umu, usredotočujući volju na zamišljeni oblik. To prenosi subjektivni pogled u objektivni svijet i povlači objektivne materije u uporabu. Tako dobivamo većinu stvari u našem svijetu. Vratimo se na to zašto sam se riješio tvoje odore. Bila je okružena mislima rata. Osjećaji mržnje, smrti i želja za uništenjem koje si gajio prema neprijatelju utjecali su na sirovu narav tvoga nižega ja. Uniforma je bila dio toga. Iako nije imala svoju dušu, došla je u dodir s tvojim mislima i ponašala se kao spužva upijajući emocije rata. Tako se između tebe i uniforme uspostavio prijenos. Iako nevidljiv, djelovao je na tebe, što je zamaglilo tvoje emocije mržnjom prema ljudima. To više ne smiješ dopustiti, jer koči tvoj duhovni razvoj. To je jedan od razloga zašto pokušavamo nove duše izvesti iz njihovih neposrednih zemaljskih uvjeta, inače bi se nastavile boriti na nižim astralnim podrazinama, na kojima vlada zlo. Imao si sreće da je naišao zapovjednik i doveo te ovamo. U suprotnom, zgrabila bi te bića s niže razine. Uhva­ tila bi te u stupicu s nižim željama zemaljskoga života, kao što su piće, igre na sreću i izopačena spolnost. Postao bi robom tih želja i s vremenom bi sve dublje ponirao u astralnu tvar, stvarajući svoj vlastiti pakao."

Začudio sam se kad je Chan spomenuo pakao. Zapitao sam ga postoji li i, ako postoji, gdje je.

"Drugi put ću ti reći gdje ga možeš naći", rekao je. "Sad ću radije nastaviti tamo gdje sam stao.  Morat ćeš se viso­ ko penjati,  a prvi koraci počinju na najdonjoj  stubi.  Borba između dobra i zla uvijek se odvija na nižim razinama. Po­ nekad čak pokuša raširiti svoje granice i tada dolazi do otvo­ renog sukoba. Ne traje dugo, jer je moć pravednosti na našoj strani.  Ponekad  Gospodari  svjetla  interveniraju  u  sukobu  i njihovom pomoći zlo se brzo rastjera. To nam daje priliku da uhitimo zarobljenike i nadamo  se da ćemo ih uvjeriti u zabludu njihovog mentaliteta.  Ne možemo ih dugo zadrža­ ti, jer ih vlastite misli vuku natrag na njihovu razinu. Pone­ kad duše nisu zle, nego su samo izgubljene ili su zapale u loše društvo. Ako se slažu, pomažemo im da iziđu iz tame na put svjetlosti. Duše koje obavljaju taj posao nazivamo spasiteljima. Njihova je zadaća da se spuste na niže razine. Za taj posao odabrani su zbog visoko razvijene snage volje. Usuđuju se spustiti u najtamnija područja. Za to je potrebno puno znanja i hrabrosti. U najtamnija područja uvijek idu u skupinama od četiri. Time sačuvaju sve četiri dimenzije duše kojoj pomažu. Tako se zlo ne može umiješati u naš posao. Spašene duše odvedemo u mjesto za odmor, gdje ostanu sve dok ne razviju pozitivniji odnos i dok se njihov um ne otvo­ ri prema višim utjecajima ovdašnjeg života. Tako radi cijela vojska duša. I ja sam radio kao spasitelj, sve dok me nisu odredili da se pobrinem da se ti dobro osjećaš. Vrijeme je da se vratiš. Puno sam ti govorio o načinu ovdašnjega života, a sada moraš razmišljati."

Ustali smo sa stolica koje su nestale sa zamahom Chanove ruke. Zamolio sam ga da mi pokaže kako to radi. "Hoću", rekao je. "Drugi put. Sad moramo ići."

Uskoro smo došli do barake. Dobro sam se osjećao i bio svjestan da izgledam otmjeno  u  svojoj  novoj  odjeći.  "Kad ću te opet vidjeti?" upitao sam. "Vrlo skoro", odgovorio je. "Sad se odmori. Ako me trebaš, usredotoči se na moje lice i na moje ime. Vidjet ćeš što će se dogoditi. Doviđenja!"

Zahvalio sam mu na pomoći, a on mi je mahnuo u znak pozdrava i počeo nestajati. Samo nekoliko trenutaka i više ga nije bilo. Nevjerojatno, pomislio sam. U jednom je trenut­ ku ovdje, u drugom ga više nema.

Otvorio sam vrata barake i moje su se oči susrele s Bi- llovima. "O, izgledaš dobro. Sviđa mi se tvoja nova odjeća. Doista je lijepa. Što si radio danas?"

"To je duga priča. Nikad nisam tako zamišljao život nakon smrti. Uopće nije kao što mi je govorila mama, koju su u crkvi učili potpuno drukčije. Gdje su anđeli čuvari? Naj­ sličniji im je Kinez koji se pojavi i nestane kad hoće. Vrlo je ugodan. Uvodi me u ovdašnji način života."

"Jesam li dobro čuo da si rekao Kinez?" nasmijao se Bili. "Da", odgovorio sam. "Što je tu tako smiješno?" Sad je Bili morao i sjesti od smijeha. "Kad se prestaneš smijati, želim znati što je to tako smiješno", rekao sam. "Ne", odgovorio je, "ako je tvoj anđeo čuvar Kinez, pogodi tko je moj."

"Počinjem vjerovati da je ovdje sve moguće", rekao sam. Bili je morao prigušiti smijeh da može progovoriti: "Poslu­ šaj ovo. Moj vođa je Indijanac koji sam sebe naziva Vračem. Mogu reći da je vrijeme koje sam s njim proveo bilo zani­ mljivo. Obećao mi je da ćemo ići po novu odjeću. Zatim ću biti dotjeran baš kao i ti".

Sad smo obojica prasnuli u smijeh. Tko bi nam samo vje­ rovao da su nam anđeli čuvari Kinez i Indijanac. U navali ne­ obuzdanog smijeha pridružili su nam se i svi ostali u baraci, iako nisu znali čemu se smiju. To je trajalo neko vrijeme, a zatim sam odlučio leći u krevet. Preplavila me radost, počeo sam razmišljati o proteklim događajima. Pitao sam se koliko dugo sam tu, jer sam potpuno izgubio osjećaj za vrijeme. Sje­ ćanje na posljednju bitku već je izblijedjelo. Je li to bilo ju­ čer, ili prije deset dana? Toliko se toga otad dogodilo da samo Bog zna.

Iz misli me prenuo glasan prasak - na vratima je stajao na­ rednik. Pogledao je po sobi, odmahnuo glavom i promrmljao nešto o našem izgledu. Malo za šalu, a malo za istinu, po­ kušao je u nama pobuditi osjećaj krivnje što više ne nosimo uniforme: "Čeka vas sastanak sa zapovjednikom. Na noge, brzo". "Evo, opet smo tu", promrmljao sam. Ušli smo u dvo­ ranu i sjeli. Dok smo čekali da nam se zapovjednik obrati, s Billom sam razmijenio nekoliko šala.

"Dobar dan, gospodo", zabubnjalo je s govornice. "Čuo sam da ste se svi smjestili. Svatko je upoznao svoga vođu koji će vam pomagati u učenju i obavljanju dužnosti na ovoj razini. Uvjeren sam da vas je to iznenadilo, jer su vođe razli­ čitih rasa. Svi smo Božja djeca. Sad vas prepuštam učitelju."

"Dobrodošli, prijatelji", počeo je učitelj. "Donosim po­ zdrave Najvišega koji bdije s  ljubavlju  nad  svima.  Najprije bih vam želio govoriti o Božjoj energiji koja je u svakome od vas. Oni koji su bili ateisti na zemlji, sigurno su šokira­ ni činjenicom da su nadživjeli smrt, a još više činjenicom da Bog postoji. Ne zamišljajte Boga kao muškarca ili ženu, da sjedi na prijestolju i svisoka gleda na vas te prosuđuje jeste ili dobri ili loši. Ništa nije dalje od istine. Bog je neopipljivi duh koji vas prožima i uvijek je nazočan. Podario nam je život i okrunio ga sviješću, znajući da ćete uz njenu pomoć razviti svoju osobnost.  Naša jedinstvena osobnost je Božji dar i to nam nitko ne može uzeti. Zapitat ćete me kako to da toga ni­ ste bili svjesni u zemaljskom životu. Od trenutka rođenja pa nadalje okruživale su vas materijalne stvari što su podržavale vaše materijalno tijelo i um. U odrastanju se materijalni um ogradio jakim zidom jer su vaše misli bile tako programirane. Izgrađeni zid onemogućuje duhovnoj svjetlosti da uđe u vaš život. Zato ne možete prepoznati ništa izvan tog zida. Ipak, i na zemaljskoj razini postoje ljudi što streme spoznavanju božanskoga u sebi. Time polako ruše svoje zidove i dopuštaju svjetlu istine da uđe. Postaju svjesni svoje istinske prirode i čovječanstvu posreduju čisto znanje i ljubav, tako da podignu svoju svijest na višu razinu. Puno je duša na višoj razini što prenose znanje gladnom svijetu. Jedan od njih je bio i Isus iz Nazareta, koji je bio oličenje Kristove vrline moći, ljuba­ vi, dobrote i suosjećanja. Svatko tko je došao s njim u dodir, postao je bolji čovjek. Prijatelji moji, imate iste vrline, iako Kristovo svjetlo ne svijetli tako jako. Potrudite se da prepoznate to svjetlo i postanite svjesni njegove moći. Vlastitim mislima tu ćete božansku moć povećati deset puta. Želimo da prepoznate svoje mogućnosti za dobro ili loše. Moć djeluje jednako za svakoga. Isto kao što biljka ili cvijet imaju ugodan ili neugodan miris, tako i čovjek pozitivno ili negativno utječe na okolinu. Nemoguće je sresti čovjeka a da ne utječete na njegovu dušu. Naučit ćete kontrolirati niže misli i emitirati misli na višoj vibracijskoj razini. Katkad ćete doći u dodir s ljudima kojima je potrebna pomoć. Tako, kao što sad mi pomažemo vama, i vi ćete ljudima ponuditi ruku u znak prijateljstva. Ali učenje je dugotrajan proces za sve nas, jer je svaka duša na drukčijem stupnju svijesti i kroz život ide svo­ jim putem. Želim da svatko razmisli što znači riječ 'život'. Bit ću jasniji: život ne možete uništiti, možete samo promijeniti oblik u kojem se pojavljuje. Fizičko tijelo nakon smrti više ne postoji, iako će moć života unutar tijela postojati i na drugoj razini. Radi se samo o promjeni područja prebivanja.

Tijelo što živi i dalje postoji, i um koji misli. Vi ste sami do­ živjeli taj prijelaz. Vratimo se na razlog zašto ste nadživjeli smrt. Životna sila o kojoj sam govorio naziva se Unutarnjim Bogom. Bog se ne može uništiti, jer On je prirodni zakon koji je nad svim drugim zakonima, uključujući i zakoa o fizičkoj smrti. Zakon života je neprestano kretanje i promjena. Razvoj ništa ne može zadržati. Vaš se razvoj penje s niže na uvijek više razine svijesti; to pravo vam je na rođenju dalo najviše biće koje nazivamo Bog. Zasad će biti dovoljno o "velikoj taj­ ni koja se zove život."

Učitelj je na neko vrijeme zašutio, a zatim upitao imamo li kakvo pitanje. Osvrnuo sam se oko sebe i vidio kako svi razmjenjuju mišljenja o onome što su čuli. Konačno je ustao mladi muškarac i zapitao: "Hoću li ga ikad vidjeti, gospo­ dine?" "Kako se zovete, mladiću?" zanimalo je nčitelja. "I koga želiš sresti?" "Boga, naravno", odgovorio je . "Zovem se Albert Ford." Svi su se nasmijali jer je bio jako zbunjen. Kladim se da bi najviše volio da se zemlja pod njim otvori. "Dovoljno je, gospodo", rekao je učitelj. "Sad se umirite."

Tišina je zavladala u dvorani i Albert se spustio u svoju sto­ licu. Učitelj je nastavio: "Alberte, Boga upoznaš ta_ko da upo- znaš sebe. Već sam rekao da postoji u vama samima. Kad to shvatite, znat ćete daje Bog u svemu i daje sve u B ogu. Druk­ čije uopće ne može biti. Tajna života je sam život. To ćete na vrijeme razumjeti. I kad do toga dođe, reći ćete si: 'Sreo sam Boga'. Nadam se da sam odgovorio na tvoje pitanje".

Odmah se dignulo još nekoliko ruku. Učitelj je pokazao na mladića koji je ustao. "Zovem se Tom Adams, gospodine. Prije puno godina umro mi je otac. Postoji li život iza smrti za svakoga? Zašto ga još nisam sreo?" "Kako je umro?" za­ pitao je učitelj. "Kažu od tuberkuloze, gospodine".

"Način na koji si umro", objasnio je učitelj, "razlikovao te je od onih koji su otišli prije tebe. Budući da si u naponu snage bio lišen svoga zemaljskog života, tvoj se duh mora prilagoditi novoj okolini. Kad budeš spreman, moći ćeš se približiti svima s kojima si bio povezan kad si prebivao na Zemlji. Tvojega su oca dočekali oni koje je volio. Srdačno su ga primili i odmah su mu omogućili odmor radi načina na koji je umro. Kad se oporavio, učili su ga novoj okolini, kao što mi to sada radimo s vama. Kad dođe pravi trenutak, vaša obostrana ljubav ponovno će vas sjediniti. Tamo gdje je ljubav, ne može biti trajne odvojenosti, to jamči zakon pri­ vlačnosti."

Kad je Tom sjeo, vidio sam da je osmijeh obasjao njegovo lice.

Učitelj nas je umirio odgovarajući na brojna pitanja o stva­ rima koje nas brinu. Zatim nam je zahvalio i otišao jednako brzo kao što je i došao. Zapovjednik se približio govornici: "Hvala što ste došli, gospodo. Možete se vratiti u barake ili otići prošetati. Ali nemojte otići predaleko".

Dan je bio tako lijep da sam se odlučio prošetati. Uskoro sam stigao u prirodu, prolazio sam poljima i došao do rijeke. Tajanstvena svjetlost plesala je na površini vode. Sjeo  sam da je mogu promatrati i uživati u njenom hipnotičkom učin­ ku. Kad bih usredotočio misli na svjetlost, promijenile su se i slike iz moje prošlosti. Neko vrijeme to me je upravo zabav­ ljalo. Kad sam se počeo dosađivati, sjetio sam se Chanovih riječi: "Ustrebaš li moju pomoć, usredotoči se na mene".

Odmah sam u mislima oblikovao njegov lik i dodao još i ime. Učinilo mi se da su prošle dvije ili tri minute kad se po­ javila maglica. Oblikovala se u obris muškarca i iz trenutka u trenutak pretvarala se u  sve  čvršći  lik. Na koncu je  ispred mene stajao Chan u svoj svojoj  raskoši.  Bio je  veličanstven, kao kod našeg posljednjeg susreta. Pri pogledu na njegov prepoznatljivi  osmijeh postalo mi je  toplo pri  srcu.

"Dobar dan, mladiću", pozdravio me je. "Tvoja je moć koncentracije  vrlo  dobra.  Odmah  sam primio  tvoju  misao i mogao sam se pomoću nje usmjeriti. Sustav djeluje vrlo brzo, jer mis ao putuje trenutačno. Kad si me zazvao, bio sam usred meditacije, zato sam došao tako brzo."

"Sto je to meditacija?" zapitao sam. "Mislim, da  će biti najbolje da sjednem", rekao je, "jer objašnjavanje može po­ trajati neko vrijeme." Zamahom ruke Chan je materijalizirao stolicu i sjeo pokraj mene. "Tako je bolje", rekao je.  "Vidim da si vidio svjetlo na vodenoj površini. Sto  si  pritom  nau­ čio?" "Ne znam. Prije svega sam u tome jako uživao."

"Da", dopunio me je, "vjerujem da jesi. To je svjetlo ap­ straktnih misli. Usredotočenjem na nju već si stupio na put meditacije. Budući da je meditacija ključ koji otvara Božja vrata, reći ću ti o tome nešto više. To je jedan od načina ra­ zvoja duhovne svijesti, skrivene duboko u najdubljem dijelu tvoga bića. Da bi razvio unutarnje biće, moraš ga najprije spo­ znati i prepoznati njegov potencijalni rast. Meditacija poma­ že u rastu i razvoju uma i duha. Uravnotežuje tijelo koje sad posjeduješ, te mentalno i duhovno tijelo koje tek stvaraš. U zemaljskom životu i sad u ovom životu obrazovao si tijelo za odgovarajuću okolinu. Sad moraš još obrazovati to mentalno tijelo. Treba ga učiti, hraniti da postane uglađen instrument duha. Tko želi imati jake mišiće, trenira da poveća kritičnu masu. Tako razvijamo i um treningom mentalnih atoma. Mo­ raš upotrijebiti um da zaroniš u dubine. Sto više vidiš, više naučiš. Povećat će se i tvoje poštovanje prema nevidljivome.

Kad si bio na Zemlji, astralni svijet bio ti je nevidljiv,  stvar­ nim ti se činio samo tvoj  svijet. Naš  svijet je  sad tvoja stvar­ nost, svjetove koji su ispred tebe još ne možeš razumjeti."

Kako je govorio, u njegovom je glasu bilo sve više auto­ riteta.

"Kad svladaš niže misli i emocije, život će ti dobiti novo značenje. To postižeš tako da viši um hraniš duhovnom hranom  i  stremiš  postizanju  čistog  duhovnog  prosvjetljenja.  Za to su ti potrebni potpuno  uravnotežen  um  i  dobro  kontroli­ rano tijelo. Time umiruješ mentalne  vibracije  koje  stalno djeluju i reagiraju na duhovnu razinu. Meditacijom postižeš nadzor nad tim silama i postaješ gospodar, umjesto da budeš rob. Jesam li time odgovorio na tvoje pitanje?"

"Moram biti iskren", odgovorio sam. "Doista ne razumi­ jem o čemu ste govorili."

Lice mu se uozbiljilo i čekao sam na nastavak.

"Trebao bi pozornije slušati", rekao je. "Razumijem da ti je to teško, posebno zato što nisi odrastao na istoku. U mojoj zemlji meditacija je bila način života. Moram imati razumi­ jevanja za tebe. Molim te, shvati da su ta učenja za tvoje do­ bro. Naučit ćeš se."

Još smo neko vrijeme razgovarali. Chan  mi  je  objasnio više stvari o meditaciji. Pozornije sam slušao  i  postavio mu puno pitanja. Chan je na sve odgovarao, sve dok nije osjetio da je o toj temi dovoljno govorio.

"No, mladi prijatelju", rekao je, "danas je bio dobar dan i od­ lično ti je išlo. Sad je moj zadatak usredotočiti se na praktičnu stranu tih učenja. Doći će vrijeme kad ćeš biti samostalan. Radit ćeš s dušama koje su na nižem stupnju vibracije nego što si ti. Razina ispod ove je gušća i zlo se usmjerava tamo. Jačanje snage volje bitan je dio tvoga razvoja. To će te štititi od loših utjecanja nižih razina. Imao si sreću da, kad si dola­ zio na ovu razinu, nisi upao u ralje zla. Nisam ti namjeravao govoriti o nižim razinama, ali budući da smo već načeli tu temu, nastavit ću."

Nakon zamaha rukom u Chanovoj se ruci pojavila per- gamentna povelja. Kad ju je odmotao, pozvao me je da je pogledam izbliza. Mislio je kako je ispravno da mi pokaže razine astralnoga svijeta. Crtež je jako djelovao na mene i neko vrijeme sam ga proučavao. Da budem iskren, nisam ga potpuno razumio, zato sam zamolio Chana da mi objasni.

"Postoji sedam razina što se međusobno razlikuju po gu­ stoći. Svaku nastanjuju njoj primjerene duše, ovisno o vibra­ ciji nj ihovih astralnih tijela što ih nadziru njihove manifesti­ rane misli. Astralna razina, kao što znaš, samo je djelomice materijalna, i ima dimenzije prostora i vremena, ali u druk­ čijem obliku nego na Zemlji. Svaka razina ima više odjela, koje nazivamo vremenskim zonama. Tamo borave duše koje pripadaju toj vremenskoj  zoni.  Puno njih putuje iz jedne zone u drugu, a većina ih je najsretnija u poznatoj okolini."

Prekinuo sam Chana pitanjem živi li u svojoj vremenskoj zoni.

"Da, kad imam prigodu", odgovorio je. "Moj se rad odvi­ ja najčešće u toj vremenskoj zoni. Sam ćeš ustanoviti da su stanovnici odjela te razine manje razvrstani po stupnjevima nego na višim razinama. Na toj razini život je vrlo sličan ži­ votu na Zemlji. Susretat ćeš ljude različitih narodnosti koji telepatijom raspravljaju o dubokim zadaćama gotovo tako savršeno kao što radimo na višim razinama. Sad ću ti govo­ riti o dvjema razinama koje su najniže i bez odjela. Stapaju se u jednu. Pokazat ću to primjerom."

Zamahom ruke Chan je materijalizirao luk za koji je rekao da je najbolji za jasno prikazivanje. Držao ga je ispred mene i počeo objašnjavati značenje luka.

"Srednji dio je najgušći. Tako zamisli astralne razine. U središtu je tvar najgušća. Svaki sloj prema van je, posljedično tome, sve finiji i veći. Zemaljska razina predstavlja - barem nama - treći odjel, zlo potpuno vlada u dva odjela ispod zemaljske razine. O prvom se kod vas često govori, crkva ga naziva 'pakao'. To je nijekanje svega dobroga i bojište zlih strasti koje potječu tamo iz zemlje. Ponekad se čista snaga zlih strasti poosobi. Pošalje korijene duboko u drugu i treću razinu. Ti korijeni hrane se zlim strastima i neprijateljstvom koje stvaraju ratovi. Oblike koji proizlaze iz tog zla često vi­dimo na bojištima. Jedan od tih oblika je anđeo smrti. Živi i umirući vide ga kao golemu sjenu koja prekrije sunce i nad- vije se nad bojište. Postaje jači i veći kako se emocije rata pojačavaju. U ratovima kao što je ovaj to se zlo u svom naj­ nižem obliku probije iz pakla i preplavi drugu i treću razinu. Zli elementi koriste upravo poginule za penjanje iz pakla."

Kad je Chan to objasnio, prošla me je jeza pri pomisli da bi mogli upotrijebiti i mene. "Dakle, mislite da pakao doista postoji?" upitao sam ga. "O tome sam ti govorio", rekao je. "Ja se nisam spustio na prvu razinu, radio sam na granicama druge. To što sam vidio zabrinulo me je. Sad dosta o tome."

Prije nego što je Chan uspio izustiti sljedeću riječ, zamolio sam ga da svejedno nastavi. Njegova me je priča preuzela.

"Dobro. Ako želiš, ispričat ću ti što sam tamo vidio. To je predio gdje se zli smrtnici utapaju u opčinjenosti. Duše besciljno lutaju u nevoljama što su ih sami stvorili. Gusta magla sve pokriva. Nema zgrada, samo su veliki kanjoni u kojima izopačeni smrtnici vrebaju na duše kad padaju u pakao. Žive u uskim, smrdljivim utočištima u stijenama. Nema nigdje ni jedne životinje, jer životinjske duše ne mogu potonuti tako duboko. Duše su tamo samovoljno. Ponekad zlo u pohodu upotrijebi te izopačene smrtnike kao svoju vojsku tame. Tama se ne može sakriti pod snagom svjetla, može se sakriti pred upravo ubijenima. Može nestati i pred onima na zemalj­skoj razini, tako da se sakrije u najnižim ljudskim čuvstvima; kao glumac koji se za različite uloge oblači u različite kosti­ me. Iako su za zemaljsku razinu mrtvi, ti izopačenici čeznu za tjelesnim užicima. Na razini gdje prebivaju bez sumnje su živi. Njihove želje su još jače od onih koje su imali na Zemlji. Povezani su s mnoštvom duša koje jednako razmišljaju i zajedno čine jaku pogonsku snagu koja se na kraju prelije na zemaljsku razinu, na kojoj vrebaju na još utjelovljena ljudska bića. Njihove žrtve jednako razmišljaju. Na primjer, oni koji se bave crnom magijom bit će žrtve vlastitih želja, pijanci i kriminalci postat će žrtve opsjednutih duša. Isprepleću se sa svojim žrtvama da zadovolje vlastite goruće strasti. Mnoge možete vidjeti stisnute oko točioničkih pultova i u kućama koje su na lošem glasu. Čekaju da stupe u auru svojih žrtava. Znam da ti nisam još ništa govorio o aurama, ali to slijedi."

Nisam mogao pomaknuti ni mišić. Svaki dio  mog tijela bio je napet, u strahu. Chan je upitao može li nastaviti. Bez oklijevanja sam potvrdno odgovorio.

"Kad izopačeniku uspije ući u auru žrtve, tamo i ostane sve dok ga se žrtva ne riješi. To čovjek može učiniti i sam, ili će to učiniti egzorcist. Ako ga se čovjek ne oslobodi, biće preuzima nadzor nad zemaljskim tijelom, tako da zavlada osobnošću slabe duše.  Pojavi  se  opsjednutost i  slijedi  bor­ ba za potpuni nadzor. Najprije zemaljska duša čuje glasove koji joj kažu da radi stvari protiv vlastitog uvjerenja. Glasovi su tako dominantni da slaba duša može samo slušati i radi potpuno izvan svoje osobnosti. Kad opsjednutost postane dominantna, obično pozovu liječnika. U najgorim slučajevi­ ma pacijenta moraju prevesti u bolnicu. Iz očaja, liječnici to stanje često nazivaju šizofrenijom, jer nemaju pravi uvid u uzrok problema. Zapamti, oni koji piju ili na neki drugi na­ čin zloupotrebljavaju svoje tijelo nisu loši ljudi. Neki nemaju jaku volju i dopuštaju da ih vode drugi, a njih isto tako vodi zlo. Moja je zadaća bila s još nekima potražiti te izgubljene i zbunjene ljude i objasniti im da sami stvaraju uvjete koje će samo s poteškoćama svladati. Pokušavamo im objasniti da ih zle sile iskorištavaju i nagovoriti da se vrate s tog puta, jer će ih odvesti u pakao. Obično se nad tim riječima zamisle. Sje­ me sijemo u nadi da će niknuti. Želimo da ugledaju svjetlo i da se nađu. Nitko nije izgubljen zauvijek, jer iskra života tinja u svima. Može pasti tako nisko da se gotovo ugasi. Zla bića napadaju nas pogotovo kad smo uspješni u njihovim legijama. Učim te da nadzireš  svoju volju, da te može zašti­titi. Spoznat ćeš da se nikada ničega ne trebaš bojati. Strah je najveći neprijatelj. Zato vjeruj u ljubav i Božju mudrost. Mrak te neće dotaknuti ako budeš zračio svjetlošću. Tako po­ moću snage volje možemo poslati zla bića natrag na njihovu razinu, gdje će tonuti u zlim strastima. Nešto malo govorio sam ti o poslu koji sam obavljao prije nego što su mi naredili da se pobrinem da ti bude dobro. To objašnjava zašto su me odabrali za tvoga učitelja. I ti imaš snagu i sposobnost da postaneš spasitelj."

"Ni slučajno", rekao sam i skočio na noge. Chan se široko nasmijao: "Dobro. Pričekat ćemo i vidjeti", rekao je. "Želiš li sjesti na stolicu?" "Da", odgovorio sam, "zemlja je prilič­ no tvrda."

Na zamah rukom stvorila se još jedna stolica. Zahvalio sam mu i udobno se smjestio. Nastavio je.

"Kad se zlo probije na treću razinu, dolazi do suočenja sila dobra i zla. Borimo se da pošaljemo zle sile natrag. Katkad je zlo tako jako da nas potisne, iako ne zadugo. U pomoć po­ zivamo razvijenije duše, koje pak pozovu Gospodare svjetla u borbu. Njihovom pomoći potisnemo natrag vojsku zla. U kaosu koji prouzroči  skrivanje  pred  svjetlošću  nastane  pra­ va zbrka. Gospodari svjetla protjeraju ih sa zemaljske razine na drugu razinu. Njihovo svjetlo zbuni sve zle i potučenoga neprijatelja više nema. Kad si se odvojio od fizičkoga tijela, vidio si dio treće razine. Tu je počela tvoja priča. Novim je dušama to maglovito područje misli i razuma. Već sam ka­ zao kako postoje i druge razine. Ti si sad na četvrtoj i u vre­ menskoj zoni koja odgovara tom stanju. Prilagođavaš se no­ vom načinu života. Kad budeš imao dovoljno znanja, bit ćeš svjesniji svoga istinskoga ja i Božje iskre u sebi. Uskoro ćeš biti spreman za novu fazu postojanja. Kad se vibracije tvojih mentalnih atoma povise, promijenit će se tvoje astralno tije­ lo. Kad se leptir razvije iz gusjenice, poleti u novi svijet. To će se dogoditi i tebi. Iako, tvoj je proces sporiji od leptirova, jer je tvoj novi svijet puno pročišćeniji. Isti se proces odvija na svim razinama, od prve do sedme. Svaka razina ima od­ govarajuće uvjete za razvoj duša. Objasnit ću ti nešto o razi­ ni na kojoj živim. To je šesta razina koja graniči sa sedmom, što znači da se pripreman za rođenje na nebeskoj sferi. Sliči tvojoj smrti na fizičkoj razini i ponovnome rođenju na ovoj. Mnogima sam pomagao da prijeđu na više razine i sad sam i ja zaslužio ponovno rođenje. Samo je jedan put. S vremenom ćeš i ti naći odgovarajući posao. Sjećaš li se još krojača?"

"Da", odgovorio sam. "Bio je susretljiv. Već sam vas htio pitati više o njemu i mjestu gdje radi."