"Osjećam da imaš još jedno pitanje glede životinja", rekao je. "Sad već znaš da čitam tvoje misli, kao što čitam i misli gospodina Chowa. Drugom prigodom objasnit ću ti o razvo­ ju  životinjskog  kraljevstva."

Stavio je mačka na pod i ustao sa stolice. Okrenuo se, za­ mahnuo rukom i stolica je nestala. To sam već nekoliko puta vidio, ali još bih se zapanjio. Chan je pogledao na mjesto gdje je ležao gospodin Chow i razgovarao je s njim. Zatim se okrenuo prema meni i rekao: "Gospodin Chovv bi te rado upoznao". Mačak je došao do mene i sjeo. Duboko se za­ gledao u moje oči, a zatim je počeo presti i pobjegao natrag do Chana. "Jesi li sada zadovoljan?" upitao je Chan dok je gladio mačka po glavi. Opet je zamahnuo rukom i mačak je nestao. Zavikao sam: "Nisi ga valjda raspršio?" "Naravno da nisam", odgovorio je. "Kako samo to možeš pomisliti nakon svega što sam ti rekao? Gospodin Chovv ne može upotre­ bljavati svoju volju na isti način kao što to mi radimo, zato mu pomažem. Članovi  životinjskog  kraljevstva  ograničeni su svojom sviješću. I svatko od njih je na svom razvojnom putu. Iznenadit ćeš se kad čuješ da postoje životinje koje su na istom stupnju razvoja kao i mi. Neke su daleko ispod, a druge samo stubu ispod. Svi se penjemo prema gore da bismo bolje izrazili Boga u sebi. I, ako si sad spreman, može­ mo ići."

Chan je pružio ruku prema meni i primio sam je. Odmah sam osjetio njegovu snagu  volje. Uslijedio je učinak sličan onome u dizalu. U trenutku smo došli. Svjetlost me je pogo­ dila kao strijela i na nekoliko me trenutaka potpuno zaslije­ pila. "Chan", povikao sam, "ne vidim!" "Pričekaj trenutak, pomoći ću ti."

Ponovno sam osjetio da Chanova čelična volja djeluje na mene. Imao sam osjećaj kao da sam zamotan u finu meka­ nu tkaninu. "Sad možeš otvoriti oči", rekao je. Ovaj put mi svjetlo nije smetalo, ali sam puno teže disao. "To je normal­ no", rekao je. "Opusti se i tu i tamo duboko udahni."

Sad sam vidio da smo na brežuljku s pogledom na rijeku. Ostao sam bez daha. Mekane brežuljke prekrivalo je sma- ragdno zelenilo. Svaka biljka stapala se s drugom. Cijeli je predio prije nalikovao na beskonačno more nego na doline ispunjene šumama i cvijećem. Mnoga stabla bila su u cvatu i prizor se širio sve dokud je pogled sezao. Tu i tamo mogle su se vidjeti male kuće i upitao sam žive li u njima ljudi.

"Da", odgovorio je Chan. "Vole prirodu i u tom okolišu osjećaju se kao kod kuće. I tu postoje gradovi i sela, kao i na zemaljskoj razini. Kad budeš potpuno pripremljen za ko­ načni prijelaz, to će biti tvoj dom. Vremena imamo dovoljno, pođimo u šetnju."

"Kad već govorimo o vremenu", rekao sam, "možete li mi reći koliko dugo sam već u novom svijetu? Potpuno sam iz­ gubio osjećaj za vrijeme. Ne žalim se, jer je lijepo kad sat nije tvoj gospodar. Na neki način uživam, ali još mi nedostaju roditelji." "Znao sam da ćeš mi postaviti to pitanje", rekao je, "zato sam već izračunao vrijeme koje si ovdje proveo. Sve skupa bit će 24 mjeseca, koji dan više ili manje." "Ali, to je nemoguće", rekao sam. "Čini mi se kao da sam došao prošli tjedan."

"Naravno, izgubio si osjećaj za vrijeme", rekao je. "To se dogodilo zato što vibriraš na puno višem stupnju. Tvoje dane sastavljaju događaji koji  te  duhovno  potpuno  zadovoljava­ ju. Ne radiš poslove na zemaljskoj razini koji katkad mogu istisnuti  tvoju  cijelu  unutarnju  životnu  snagu.  Vrijeme koje ti poznaješ nema važnosti za duh. Vrijeme i prostor su ze­ maljska ograničenja. Bez obzira na to gdje si, uvijek možeš biti blizu mene, kao što si sad. Misao koju šalješ u bilo ko­ jem smjeru lako dostiže cilj. Ne osvrći se.  Živi sadašnjost, ne prošlost. Sutra ne postoji, jer kad dođe, to je danas. Samo današnji dan je naš. Razmišljanja o prošlosti zamagljuju tvoj um i dovode do osjećaja potištenosti. Ne dopusti da ti takve misli zamrače svjetlost današnjeg dana. Sad pođimo napri­ jed."

Smreke su rasle na obje strane puta po kojem smo hodali i punile nam nosnice božanskim mirisima. Trava je bila to­ liko lijepa da sam razmišljao o tome da li da stanem na nju. Spustili smo se u dolinu. Postali smo još svjesniji trave po­ krivene najrazličitijim divljim ružama koje na Zemlji rastu samo u određeno ljetno doba. Najuočljiviji je bio divlji mak. Posijan tu i tamo, davao je iluziju minijaturnih sunašaca koja se odražavaju u zelenom moru. Polako, boje su gubile sjaj. Shvatio sam da to znači kako je vrijeme za odlazak. Jedva sam čekao da ovdje stalno živim. Chan se nasmijao i upitao me jesam li spreman. Već smo putovali i odjednom smo se našli na istoj točki kod jezera. Činilo se kao da nikad nismo otišli. Ostala je samo radosna uspomena na taj posjet.

"Rekao sam ti da će biti iznenađenje", rekao je. "Na kraju ćeš tamo i živjeti. Dotad moraš marljivo raditi da zaslužiš pravo prebivanja na toj razini. Ono što si vidio samo je vrh planine, a ne sama planina. Kad se čovjek penje po ljestva- ma napredovanja, razine postaju sve profinjenije. To si vidio sad, nakon obilaska pete razine. Iako duše toga možda nisu svjesne, poziv svim dušama je: 'Popni se više'. Neka odsad pa nadalje ta spoznaja ispuni tvoju svijest. Uvijek slijedi po­ ziv koji ide za tvoje dobro, kao što si to danas i sam vidio. Sljedeća će stvar biti obilazak zemaljske razine. Tamo me čeka posao i želim da mi pomogneš. U zamjenu ćeš dobiti nova iskustva. Kad budemo gotovi s poslom, posjetit ćemo tvoj stari dom."

Oduševila me pomisao da me čeka posao i da ću opet vi­ djeti roditelje. Chan mi se približio i upitao: "Jesi li spreman?" Primio sam ga za ruku i već smo se pojavili na mjestu koje je podsjećalo na bojište. Hodali smo sve dok nismo došli do nai­ zgled zapuštenoga grada. Došli smo na gradski trg na kojem su u skupinama razgovarali mnogi ljudi. Većina ih je bila s višeg astrala, poput Chana. "Sto se događa?" zapitao sam.

"Došlo je do upada s druge razine", rekao je. "Manja stvar, ali ih moramo odbiti, inače će se bačvi probiti dno i doći će do općeg rata. Ovdje smo da se dogovorimo o taktici, o tome kako treba djelovati."

Pridružili smo se skupini, a činilo se da je jedan od njih govornik. Nije bio visok i beznačajno je izgledao. Da nije nosio redovničku odoru, ne bi pobudio pozornost. Kad je progovorio, oćutio sam njegovu snagu volje koja se osjećala sve do mjesta na kojem sam stajao.

"Braćo", rekao je, "sretan sam da opet mogu raditi s vama. Okupio sam vas jer opet treba napraviti određeni zadatak. U tim ruševinama najmanje je tucet umrlih. Zadržavaju ih nji­ hove niže emocije, a hrane ih zle duše koje će ih upotrijebiti na usponu iz dubina pakla. Budite oprezni, jer će tamne duše koristiti sve trikove da zadrže nove duše. Zato cijelo vrijeme budite na oprezu."

Na trenutak je zastao.

"Vidim da imamo nove pomoćnike. Radostan sam što vas mogu pozdraviti u novoj sredini. U tim pothvatima dobro­ došla nam je svaka pomoć. Budući da si prvi na tom poslu, bit ćeš pod mojim vodstvom. Drugi ste dovoljno upućeni jer smo već radili zajedno. Prije nego počnemo pomolimo se."

"U što me je to stavio Chan", pitao sam se. "Ta okolina mi se ne čini baš zdrava." Chan me potapšao po leđima i rekao mi da poslušam molitvu koja je nadahnuće i pomaže odagnati strah. Redovnikove riječi ispunile su nas ljubavlju i pripremile za nadolazeću borbu.

Skupina se razdijelila na po dvoje, osim novopridošlih. Kad su drugi otišli, ostalo nas je još četvero. Redovnik nam se približio i predstavio se kao brat David. Ukratko je opi­ sao svoj posao i dodao da je radostan jer sudjelujemo u tom poslanju. Došlo je vrijeme odlaska i David nas je poveo. Uskoro smo došli do grada u kojem je vladao niži astral. Zgrade su se raspadale, posvuda se provlačila gusta magla. Podsjećala me na zemaljski smog. Tu i tamo vidio sam sjene koje su nas zlobno promatrale sa zgrada. Prolazili smo kroz maglu. David je još vodio i usmjeravao svjetlo te nam tako omogućavao napredovanje. Svakim sam korakom osjećao veću snagu namjere.

Uskoro smo se zaustavili izvan zgrade koja je podsjećala na otrcanu pivnicu na Zemlji. Vrata su bila djelomice ošteće­ na, što mi je omogućilo da razgledam unutrašnjost. Moglo se vidjeti šestero ljudi. Neki su stajali uz šank, a drugi su sjedili i kartali. Moju je pozornost privukao čovjek u tamnom kutu. Preplavio me je snažan osjećaj zla. U sjeni je ležala velika crna gomila. Vidio sam zlo te gomile, a istovremeno osjetio da duše koje smo došli spasiti to nisu osjećale. Okrenuo sam se prema Davidu i upitao "Što je to?" iako sam u srcu već sve znao. Odvukao me je od vrata i rekao: "Sve što ću ti reći shvati vrlo ozbiljno. Došli smo spasiti četiri duše. Dvije s ni­ žeg astrala nagovaraju ih da se spuste još niže. Kad uđemo, moraš ostati u mojoj blizini. Nikako se na udaljavaj. Nisam očekivao da će zlo biti tako blizu."

Ostalo mi je malo vremena za strah, jer smo odjednom bili unutra. Pluća mi je ispunio prodoran smrad raspadajućeg mesa. Preplavio me je osjećaj slabosti. Htio sam pobjeći, ali sam znao da ne mogu. Uputili smo se ravno prema dušama koje su trebale našu pomoć. Iznenađeno su se okrenule pre­ ma nama petorici. "Što želite ovdje?" povikao je jedan s ni­ žega astrala.

Pogledao sam prema kutu i vidio zloga koji se pokušavao sakriti. Kada bi se u tom trenutku pokazao, igra bi bila okon­ čana. Zadaća dvojice s nižeg astrala bila je da nas zadrže, ali nije se mogla uspoređivati s bratom Davidom. Zamahom ruke i svetim riječima potjerao ju je. Kad je vidio što se do­ godilo njegovim slugama, zli je počeo vrebati. Taj je bio riba drukčije vrste. Uzdigao se iznad nas i nestalo je još ono malo svjetla što smo ga imali.

Pogledao sam prema ostalima iz naše skupine i vidio da su se stisnuli ispod stola. Vidio sam strah u njihovim očima dok su gledali strašnu prikazu kako dolazi iz kuta. Njegovo je lice bilo paklensko. "Bože", pomislio sam, "pomozi!" Zli mora da je čitao moje misli. Otvorio je odurna usta i s teško­ ćom progovorio. Odvratan zadah širio se nakon svake riječi. Bilo je nesnošljivo udisati dok su se riječi izlijevale iz njego­ vih prljavih usta: "Bog! Prokletstvo je nad vama. Sve je to moje. Moje je, te duše tražim za sebe".

Brat David se odmah okrenuo prema nama i naložio: "Mi­ slite samo na svjetlo i neka vas ništa ne odvrati od toga. Zli nas pokušava prestrašiti i iz našega straha steći snagu".

David je zatim usmjerio pozornost prema zlom. "U ime Najvišega, onoga tko te je gurnuo u ponor tvojih želja, zahti­ jevam te duše u ime Njegove ljubavi. I svojom voljom ti na- lažem da odeš." Shvatio sam da se radi o borbi moći između sila svjetla i tame. Usredotočio sam se na svjetlo, a u trenut­ ku me je preplavio val energije i protekao kroz mene. Pogled na preostala tri novaka govorio mi je da su i oni iskusili silni energijski val.

Bitka je bila izjednačena... sve do trenutka kad su ušli Chan i još netko. Vidjevši što se događa, pridružili su se borbi. Do­ datna pomoć volje porazila je odurnog stvora, koji je počeo gubiti tlo pod nogama. "Prokleti, prokleti!" prezirno je doba­ civao nestajući. "Niste pobijedili, doći će još i drugi." "Bojim se da ima pravo", rekao je David. "Uvijek će dolaziti drugi."

Blještavo svjetlo ispunilo je sobu i sad smo bolje vidje­ li. Zadah je polako nestajao. Zabrinuo sam se za jadne duše kojima smo došli pomoći. Išao sam prema stolu i kad sam ga digao, četvorica su se još stiskala ispod njega. Činili su se vrijednima sažaljenja. Brzo su tonuli u ponor koji im je postavilo zlo. Oči su im utonule u očne šupljine pa su grozno izgledali. "Dođite! Sad ste na sigurnom", ohrabrio sam ih.

Kad su moji prijatelji vidjeli što radim, i oni su došli po­ magati. Pružio sam ruku prema jednoj od žrtava i uzeo je. Imao sam osjećaj da u ruci držim mokru ribu. Moja nepo­ sredna reakcija bila je povući se, ali nešto je u meni to spre­ čavalo. "Dođi i slijedi me", rekao sam. Skupili smo svu če­ tvoricu i uputili se prema gradskome trgu.

Dok smo hodali, razmišljao sam o tim ubogim dušama i o prizoru kojem smo svjedočili. Kakvu sam sreću imao da me je našao zapovjednik i da nisam završio na takvom mje­ stu. Posljednji smo se približavali  gradskome  trgu,  gdje je već čekao brat David. I druge skupine bile su uspješne. Našu smo četvoricu doveli do trga, gdje su stali u vrstu. Chan nam je rekao da pazimo na njih.

Bio sam uvjeren da im više nije ostalo snage volje. Iscrpili su se u borbi. Došao je David i progovorio: "Sad poslušajte! Pomogli smo vam da se riješite zla koje se prikrada dušama kao što ste vi. Neki ste već i vidjeli zlo koje vas ovdje čeka. Na kliskom ste putu, prijatelji, na putu koji vas konačno odvo­ di u pakao. Promijenite svoj način, inače ćete završiti upravo tamo. Ne okrečite leđa toj prilici, jer drugu nećete imati. Ako ne želite našu pomoć, možete otići s Božjim blagoslovom."

Dvojica s višeg astrala stupili su u stranu. Samo trojica iz vrste stupili su naprijed i brzo nam nestali s očiju. Ostali su se međusobno svađali. Četvorica kojima smo mi pomogli uvjerljivo su opisali događaje kojima su svjedočili. Nakon dugog pregovaranja, jedan od njih istupio je naprijed i okli­ jevajući je rekao: "Mi bismo rado išli s vama". Njegovo ko- ščato lice oblile su suze: "Molim, pomozite mi. Ne želim se vratiti u tu noćnu moru".

Pao je na koljena i plakao kao dijete. U srcu sam osjećao da je duboko osramoćen. Brat David je kleknuo, primio ga za ruku i pomogao mu ustati. Nekoliko minuta mu je govo­ rio glasom punim suosjećanja. Nato se okrenuo još i drugima i s njima razgovarao. Svi nazočni osjetili su njegovu ljubav i suosjećanje kad je rekao: "Zadovoljan sam da ste se opa­ metili. Sad ćemo vas odvesti na mjesto na kojem ćete dobiti pomoć."

Tiho sam zahvalio Bogu što je bio s nama. Brat David okrenuo se prema nama, pomoćnicima, i rekao da se primi­ mo za ruke tako da napravimo krug oko duša u sredini. Za­ tim je dignuo ruku i zamahnuo njome. Iznad njegove glave odmah se oblikovala svjetlost i razasula se oko nas. Oni unu­ tar kruga počeli su vikati. Ali, krici su se utišavali kako je svjetlo nestajalo i kad se pred njima pojavila bolnica. Odveli smo ih u zgradu u kojoj su nas čekale časna sestra i nekoliko medicinskih sestara. Rekli su nam da pričekamo dok se brat David ne dogovori s bolničkim osobljem, a zatim su sestre odvele sve koje smo doveli. Prije nego što je posljednji za- makao iza ugla, okrenuo se i nasmijao, kao da nam želi za­ hvaliti.

Pristupio sam bratu Davidu i upitao ga što će se sada s nji­ ma dogoditi. "Pobrinut će se za njih", odgovorio je, "sve dok ne budu spremni za obrazovanje o višem životu."

"Ako ne možemo ponovno umrijeti", upitao sam, "zašto smo ih onda morali odvesti u bolnicu?" "Logično pitanje", odgovorio je. "Imaš pravo. Istina je da ne možemo još jed­ nom umrijeti. Životna iskustva ostave trag u svjesnom umu koji ovdje postaje stvarnost. Naš um utječe na naše misli i može nas odvesti u više ekstaze ili u ponor vlastitih želja. Duše koje smo oslobodili bile su u takvom ponoru. Zbog sla­ be volje bile su lakim žrtvama, a naša briga nije namijenjena njihovim tijelima, nego  umu,  kojemu je  potrebno  liječenje. U bolnici im omogućuju odmor, uče ih da svladaju negativ­ ne misli i da se suoče s odgovornošću."

Upravo smo završili razgovor kad je došla medicinska se­ stra i progovorila još nekoliko riječi s bratom Davidom. Za­ jedno smo izišli iz bolnice i uskoro došli do potoka. Voda se svjetlucala i odražavala plavetnilo neba, travom obrasle obale mamile su nas i zahvalno sam prihvatio poziv brata Davi­ da da sjednem. Počeo je govoriti o samopouzdanju.

"Svaki pojedinac na životnom putu mora sam napraviti svaki korak. Nitko ne može hodati na putu umjesto drugoga. Onima koji imaju otvorene oči možemo upaliti svjetlo vo­ đenja i okružiti ih duhovnom snagom. Ni duh ni čovjek ne trebaju pokušavati nadzirati misli drugih, ili ih siliti da dje­ luju protiv svoje volje. Trebamo surađivati jedan s drugim i pomagati si u Kristovom duhu. Možemo pomagati, vodi­ ti, nadahnjivati, ali nikada na silu. Ne recite da ne vjerujete vlastitoj snazi, jer upravo u nju morate vjerovati. Duh vas prožima. I vi ste duh. Vaš duh je dovoljno snažan da zavla­ da umom i svakim dijelom tijela. Ako mu ne vjerujete, time ga zatajite i odričete ga se. Svaka misao sumnje, svaka riječ straha mora se ugasiti prije nego preuzme oblik ili izražaj. Vjeruj u Boga u sebi i sva moć je u tvojim rukama."

"Kakav predivan govor", pomislio sam. Te riječi odagnale su i zadnji strah koji sam imao u vezi s novim poslom. Brat David je zahvalio svima s višeg astrala, a zatim je svu pozor­ nost posvetio nama. "Još jednom bih vam htio zahvaliti na pomoći. Hrabrost koju ste danas pokazali nadmašila je sva očekivanja. Vaši su učitelji dobro odlučili kad su vas odabra­ li za taj posao. Nadam se da ćemo ponovno zajedno raditi, a dotada neka vas Bog blagoslovi."

Brat David je nacrtao križ, zatim je zatreperio u svjetlosti i nestao. Njegove su mi riječi još odzvanjale u ušima. Pri­ stupio mi je Chan i ponudio ruku. Primio sam je, a on me je sagnuo do poda. Riječi nisu bile potrebne. Tad sam prvi put potpuno razumio Chanovo učenje. Prekinuo je tišinu riječi­ ma: "Ispunio si sva moja očekivanja".

Misli su se vratile natrag u vrijeme kad mi je Chan govo­ rio o nižim razinama i o zajedničkom radu na njima. "Kako je to dobro izveo", pomislio sam.

"Jime, sad znaš da čitam tvoje misli", rekao je s osmije­ hom. "Obećao sam ti da ću te odvesti roditeljima kad posao bude gotov. Iako, mislim da bi sad svaki dodatni napor bio suvišan. Predlažem da idemo do vode gdje ćeš isprati smrad od borbe."

Primio  me je  za ruku  i  ponovno  smo  putovali.  Pojavi­ li smo se blizu vode. Njeno svjetlucanje pozivalo me je da uđem. Brzo sam se skinuo i pri skidanju poremetio odsjaj svinutih grana na  vodenoj  površini.  Chan je  odbio  poziv da mi se pridruži i sjeo pod drvo. Neko sam vrijeme upijao energiju vode. Bio sam zadovoljan svojim ponašanjem  u borbi i sretan što imam Chana za učitelja. Sad sam se puno bolje osjećao. Odlučio sam se obući. Došao sam do mjesta na kojem sam odložio odjeću i iznenađeno ustanovio da je nestala. Umjesto nje vidio sam novu, uredno složenu razno­ bojnu odjeću. "To je sigurno Chanovo djelo", pomislio sam i okrenuo se prema drvetu ispod kojeg je sjedio. "Sto je sad to?" uzviknuo sam i pokupio odjeću.

"Obuci se da ne budeš gol. Ne želimo da te ogovaraju, zar ne?" Pogledao sam svoje tijelo, zacrvenio se i brzo obukao. Odjeća mi je odlično stajala. Tamo je bio i par smiješnih ci­ pela koje sam čak i navukao. Kad bi me vidjeli prijatelji! Si­ gurno bi mislili da idem na neku posebnu zabavu. Chan mi je pokazao da sjednem kraj njega. Pažljivo sam sjeo na stolicu koju je materijalizirao. Zbog novih cipela morao sam hodati oprezno, jer bih inače mogao pasti. Iako sam bio mrtav, još sam osjećao bol, jer se nisam naučio nadzirati taj dio uma. Stao sam pred Chana i upitao ga kako izgledam. "Krasno", rekao je.  "Kao vladar iz mog razdoblja.  Sad dođi i sjedni. Objasnit ću ti zašto sam zamijenio tvoja odijela."

Kad sam se smjestio, nastavio je: "Najvažniji dio mog uče­ nja dosad je bio kreativni princip misli. Sam znaš, iz iskusta­ va posljednje borbe, da se misli - dobre ili loše - reflektiraju natrag prema čovjeku. Upravo to se dogodilo i tebi. Emocije koje je u tebi izazvala borba utjecale su na tvoju mentalnu auru. Svaki put kad budeš tako radio, trebat će očistiti tvoje emocionalno polje. Budući da te to još nisam naučio, ponu­ dio sam ti drugo najbolje rješenje: kupanje. Tako je magnet­ ska snaga vode automatski očistila tvoje tijelo i magnetsku auru. Kad si se u borbi misaono usredotočio, te misli nisu utjecale samo na mentalnu auru, nego i na tjelesnu. Sve s čim je tvoje tijelo došlo u dodir, na primjer odjeća, upilo je vibraciju i dobra i zla. Zato je potrebno očistiti i mentalnu auru, kao i odjeću. Kad pomisliš na prvo kupanje u toj vodi, sjetit ćeš se da si tad prvi put našao novu odjeću."

"Naravno da se sjećam", rekao sam. "Tad si odnio moju uniformu."

"Točno", odgovorio mi je. "Tad sam ti i objasnio zašto. Sad je odjeća bila moja zamisao i primi je kao dar. Ne očekujem da je nosiš cijelo vrijeme. Kad odemo, materijalizirat ću za tebe zapadnjačku odjeću. Ipak, moram ti se ispričati. Mogao si su­ djelovati na zabavi upriličenoj radi primirja; umjesto toga do­ bio sam dopuštenje da radiš sa mnom. Uskoro ćeš se preseliti iz barake, tvoje je razdoblje prilagodbe uskoro gotovo. Zaslu­ žio si pravo pomicanja na višu razinu. To objašnjava zašto smo posjetili petu razinu. Bila mi je potrebna i prilika da te uvedem u posao za koji smo mislili da si najprimjereniji. Neke duše rado bi sudjelovale s nama u tim operacijama, ali nemaju pravi mentalni uvid i nedostaje im potrebna snaga volje. Ti imaš obje potrebne osobine i to si upravo i dokazao. S preostalima se još bavim.

Da ti objasnim još nekoliko stvari o auri. Već si primi­ jetio da ovdje ne možeš lagati. Tvoj cijeli život može pročita­ ti netko tko je sposoban čitati životne uzorke drugih. Tvoj su pročitali kad si došao ovdje. Pokazao je tvoje sposobnosti, sla­ be točke i zamisli. Iz toga smo mogli odabrati pravilni put po kojem ćeš hodati. Kod mene su došli oni koji su mislili da sam ja za tebe najprimjereniji učitelj i s veseljem sam prihvatio pri­ liku da ti pomognem. Svatko ima životni uzorak. To je utjecaj svake misli i emocije što ju je duša iskusila. Ne samo u jednom životu, u mnogim životima. Neki bi rekli da je to plan karak­ tera osobe. Drugi to nazivaju zapisima Akaše. I jedni i drugi imaju pravo. Ja to nazivam Knjigom sudbine, što zapravo i jest naša vlastita knjiga života. Mi smo autori koji pišemo komad u knjizi i kao glumci si stavimo odgovarajuću masku koja odgo­ vara svakom iskustvu u pojedinom životu. Zato je Božji zakon savršen; dopušta nam da budemo svoji suci, porotnici i izvr­ šitelji. Od sebe ne možemo pobjeći, jer mi sami smo manife­ stirani Zakon. Sjeti se našeg prvog susreta. Odveo sam te po tvoju novu odjeću i do vode u kojoj si se okupao. Govorio sam o zemaljskom automobilu kojem je potreban akumulator. Us­ poredili smo ga s astralnim tijelom i ustanovili da oba koriste akumulator za pomicanje."

Chan je imao fantastičnu memoriju. Meni je trebalo malo vremena da se sjetim svega toga.

"Dakle, sjetio si se", rekao je. "Fizičko tijelo također treba akumulator. U oba primjera on prima i odašilje naboj u eter, što ostvaruje magnetsko polje oko vozila. To polje radijacije na­ ziva se aurom. Aura čovjeka i astralna aura puno su komplek- snije od drugih, jer se stalno mijenjaju. Ponekad je aura koja okružuje čovjekovo tijelo vidljiva kao oblak sjajnih elektrona koji trepere od glave do nogu. Njihova gustoća varira ovisno o raspoloženju pojedinca. Jime, znam da je sve to tebi novo, ali uskoro ćeš razumjeti značenje tih riječi. Sve materijalno na svijetu ima polje zračenja oko sebe. Čovjekovo je polje najslo­ ženije. Njegove svjesne misli djeluju na mentalne atome i tako ostvaruju uzorak u polju. Taj dio aure na Zemlji vide ljudi koji su razvili šesto čulo. Ipak, postoje dvije još profinjenije vibra­ cije, mentalna i duhovna. Na obje utječu fini eteri i, naravno, čovjekov mentalitet. Unutar polja se titrajuće boje stalno mije­ njaju i prelijevaju jedna u drugu. Od rođenja čovjek u materi­ jalnom svijetu gradi svoju osobnost. Emocionalni atomi titraju s njegovim mislima i graditelji su njegove strukture. Tonovi i boje čovjekove aure su neosporno manifestacija onoga što pojedinac napravi ili oblikuje iz prilika u zemaljskom životu. Ukazuju na njegova materijalna, mentalna i duhovna stanja. Stoga ton i boja aure odražavaju samog čovjeka."

Chanov govor bio mi je jako zanimljiv, zato sam ga zamo­ lio da mi objasni više o bojama čovjekove aure.

"Auru čini sedam glavnih boja", rekao je. "Svaka ima svoju vlastitu vibraciju, na svaku utječe mislilac. Navest ću primjer: već si slušao da se netko od ljutnje zacrvenio u licu. Ako odmah nakon izbijanja ljutnje pogledaš njegovu auru, vidjet ćeš u njoj velike titrave sjene plamenocrvene boje koje odražavaju njegovo raspoloženje. To je i prva boja čovjeko­ va ustroja. Koje su ostale glavne boje?"

Sad me je Chan ulovio, nisam se mogao sjetiti što smo u školi učili o bojama.

"Ništa zato", rekao je. "Ja ću te podsjetiti."

Neko vrijeme govorio mi je o ostalim bojama. Zamolio me da ih ponovim u pravilnom rasporedu i da ih tako i zapamtim.

"Crvena, narančasta, žuta, zelena, plava, indigo i ljubičasta", rekao sam smijući se.

"Vrlo dobro", odgovorio je. "To je sedam glavnih boja. Svaka ima još sedam nijansi. Kombinacije nijansi koje sa­ stavljaju auru ne mogu se nabrojiti. Iz rečenoga si možda već zaključio da se radi o tri sloja aure koji odgovaraju fizičkom tijelu, duši i duhu. Fizičko tijelo je više povezano s vibracija­ ma etera, duša se izražava na astralu (mentalu), a duh više na višem mentalu (duhovnom). Moraš znati da na Zemlji svatko može sakriti svoje misli pred drugima, ali ovdje se ne može lagati, varati, jer misli pojedinca odlučuju o razini na koju dolaziš nakon fizičke smrti. Slično privlači slično. Poslovica kaže da što misliš, to postaješ. Te riječi u životu imaju izu­ zetno značenje. Nešto bi me upitao?"

Odgovorio sam da ne bih.

"Dobro, sad ću ti pokazati kako očistiti auru bez kupke."

Skočio sam sa stolice s pitanjem: "Znači li to da se više neću moći kupati?"

"Naravno da ne", odgovorio je. "Čišćenje aure mislima nužno je. Plivanje je rekreacija. Jasno je da je misao brža od plivanja i mahanja rukama."

Chan je shvatio smiješnu stranu toga što je rekao i obojica smo prasnuli u smijeh. Zatim je nastavio s objašnjenjima o čišćenju  aure.

"Kad sad tako stojiš", rekao je, "možemo početi. Bit će najbolje da zatvoriš oči i ispružiš ruke s dlanovima okrenu­ tima prema gore. Sad pomisli da bijela svjetlost prolazi kroz tvoje čelo, razlijeva se tijelom i izlazi iz njega kroz dlanove. Snagom volje usmjerit ćeš misli. Sad pokušaj."

Pokušao sam nekoliko puta prije nego što sam osjetio svu snagu energije koja je protjecala kroz mene. Učinak je bio prilično neobičan. Moja je glava postala lagana i našao sam se u uzvišenom stanju. Kad sam to izrazio, Chan je rekao: "Budući da si očistio auru od svih negativnih misli, sad osje­ ćaš lakoću. To je dobar znak. Svaki novi osjećaj negativnosti moraš očistiti, zato da se uvijek osjećaš kao sad. Potreban ti je samo trenutak i snaga volje."