SAŽETAK

Ja nisam zagovornik niti jedne od mnogobrojnih dijeta i ne prodajem "proizvode za zdravlje"! Budi oprezan kod svih reklama kojima ti se želi nešto prodati. Svima njima je u pravilu cilj - njihov novčanik.

Moja  zadaća je  da  opet  dam  važnost  prirodnom zakonu, koji vrijedi milijunima godina i kojemu smo mi  prilagođeni.  Mi  smo (samo) 'plodojedi'.  Kuhana jela i prehrana, koja se ne sastoji od plodova, donosi nam samo mnoge bolesti. Utvrdimo jednom, da nas priroda nije opskrbila loncima za kuhanje. Na drvetu spoznaje  ne  vise  nikakve  kobasice.  Svaka  obrada hrane vatrom je samo stečena kulturološka perverzija!

U prirodi mi nismo niti ubojice životinja niti pijemo životinjsko mlijeko! Isto kao i sva druga živa bića, i mi se može prehraniti u poretku koji nam dao Stvoritelj. Kad bi bilo drugačije, ti danas ne bi bio živ!

Živežne namirnice za koje smo mi prilagođeni, morale bi ispunjavati sljedeće kriterije:

1.       One bi  morale biti estetske, tako da ugodno djeluju na sve naše osjete, i trebale bi biti

jako ukusne u stanju kako ih priroda nudi.

2.        One bi mi morale biti lako probavljive, tako da bi želudac jedva  morao raditi!  U tankom cijevu one bi ustvari morale biti takve, kakve su u prirodi, samo izmiješane.

3.        One bi nam morale dati sve što je potreno za životnu snagu i za živce. Ponajprije, trebale bi zadovoljiti sve potrebe za kalorijama, koje su kod sviježe hrane mnogo manje nego obično. One bi morale sadržavati sljedeće: potrebne aminokiseline, važne masne kiseline, vitamine i minerale organskog porijekla, auksone i tvari koje još uopće nisu otkrivene.

4.        One  ne  bi  smjele  naše  tijelo  opterećivati otrovnim tvarima koje su neprobavljive, kao što su   akohol,         duhan,   kava,   čaj,   kakao, kolesterol, senf, alicin (u češnjaku), mokraćna kiselina, oksalna kiselina, antienzimski  fakto­ ri,  itd.  Takvih  zamjenskih  molekula  nema u prirodi.

5.- Živežne namirnice moraju kod izmjene tvari reagirati bazično. Ako jedemo hranu koja stvara kiseline, ona se mora kombinirati s baznim jelima. Konačno bi svaki obrok morao biti pretežno bazni. On ne bi smio ometati kemiju našega tijela! Npr. ne smiju se zajedno jesti proteini i škrob, jer je proteinima potrebno kiselo okruženje, dok je škrobu potrebna bazna pljuvačka. Kiseline i baze se međusobno poništavaju.

Učinak:     Probavne   smetnje,     napuhavanja, vjetrovi!

Mahunarke su vrlo teško probavljive zbog kombinacije škrob/proteini/masnoće. (Pripazi na jaki zadah nakon što jedeš grah.) Isto tako za ljude nisu predviđeni kruh i žitarice. Oni su uzgojeni iz trava, kojih danas više nema. (Vidi poglavlje o kruhu).

Mliječne proizvode ne možemo probaviti, jer nakon što smo se odvojili od majčinih prsa, (nakon ca

3 godine) više nemamo enzim lab (za preradu kazeinskih bjelančevina), niti Iaktazu za probavu slatkog mlijeka. Kazein veže velike količine kalcija, ali što koristi kalcij koji se ne može osloboditi. Osim toga, danas su svi mliječni proizvodi homogenizirani, pasterizirani i sterilizirani. Time mlijeko postaje bezvrijedno. Vitamini i minerali se nalaze u anorganskom a ne u iskoristivom stanju.

Ljudi koji piju mlijeko naginju ovim bolestima: alergije, astma, zečepljenje nosa, upala krajnika, prehlade, začepljenje dišnih organa, osipi po koži, mliječni prištevi kod djece. Osim toga mlijeko je ljepljivije od pšenice. Kompromis za mlijeko su proizvodi od stepke.

Kuhanje uništava živežne namirnice u času primjene topline. Kuhanje uništava i mijenja čitav proizvod. Proteini se raspadaju, gube i mijenjaju svoje aminokiseline. Škrob i šećer se pretvaraju u dekstrine, karameliziraju se i oksidiraju. Vitamini se uništavaju i mijenjaju. Mineralne soli se vraćaju u svoj anorganski oblik  i  pretvaraju  se  u  pepeo.  Sve  što je  kuhano postaje  uzročnik  bolesti.  Dokaz  za  to je  probavna leukocitoza do koje dolazi samo kod kuhane hrane.

Vrsta naše današnje 'građanske' hrane je čista modna ludost. "Kažnjavanje prirode" doživljavamo svaki dan u ambulantama, bolnicama i staračkim domovima! Ponovno ponavljam: naša prirodna hrana su svježi, zreli, neobrađeni polodovi voćaka, koje nisu podvrgnute kemijskim preparatima, te povrće. Mi se ponovno moramo priviknuti na hranu prema pirodnim zakonima. Ona daje snagu tvojim mišićima, živcima i tvom mozgu.

Naša daljnja glupost je borba protiv bolesti, i ona se gotovo ne razlikuje od vraćanja u ranijim stoljećima. Naprotiv, ona je još opasnija jer sada u naše tijelo  ulazi kemijski otrov,  a ono se tome  nije prilagodilo kroz vrijeme svog razvoja. Naše tijelo mora ionako već stoljećima gutati "kuhinjski lonac", na što se nikada nije priviklo.

Naš se organizam dnevno mora braniti od hrane koja je toplinom pretvorena u pepeo, kao od kemijskih granata. Nažalost, on se mora snaći. Rezultate toga vidiš u navedenim bolestima. Ali žalosne događaje vidiš svaki dan oko sebe, a možda i kod samoga sebe.

U uvodu ove knjige i u sažetku smo rekli sve što moraš znati o zdravoj prehrani. Ostale stranice bi samo trebalo ojačati tvoje samopouzdanje, jer  ti moraš biti jak, ako se želiš vratiti načinu života u skladu s prirodom.

Okolina neće mijenjati uhodane običaje. Ti si joj postao smetnja. Ti uništavaš njezino "uživanje". "Radije umerijeti nego  li promijeniti  običaje!"  kazao je Tolstoj. U očekivanoj buri ti moraš pokazati osobni primjer. Sveobuhvatna spoznaja bi te samo trebalo ojačati.

Nastala je revolucija kada su poznate novine New York TIMES u izdanju od 15. svibnja objavile istraživanje poznatog antropologa (istraživača ljudske rase) dr. Alana Walkera s John I lopkins sveučilišta u Marylandu. Dr. Walker je došao do rezultata, da su primitivni ljudi bili plodojedi. Prema njegovom mišljenju ljudi su bili samo 'plodojedi', ne 'i' - nego bez iznimke!

Ne samo Dr. Walker, nego su gotovo svi znanastvenici istog mišljenja. Većina njih opisuje daljnji razvojni put čovjeka do 'svejeda'. Usprkos tom razvoju prema svejedu, činjenica je da se ljudska anatomija nije ništa izmijenila. Mi smo biološki, sada kao i prije, čisti 'plodojedi'. U skladu je dakle s ljudskom logikom, da se mi uvijek možemo vratiti toj idealno prilagođenoj hrani. Svi dokazi protiv čiste hrane od plodova su lažni i upereni protiv prirodnog zakona.

Voće napušta naš želudac za 10 do 30 minuta u lako probavljivom obliku. Nasuprot tome, koncentrirane masnoće i proteini trebaju za to 3 do 5 sati. Budući da nemamo 4 želuca, mi nismo niti 'biljojedi'!.

Mi proizvodimo enzim (ptialin) za razgradnju škroba, ali samo toliko koliko je potrebno da se probave ugljični hidrati siromašni škrobom. Više od toga ne može napraviti slaba amilaza iz gušterače! Nasuprot tome, 'svejedi' i 'škrobojedi' imaju takve enzime u mnogostrukom obliku. Ta  činjenica dokazuje da mi ljudi nismo 'škrobojedi', a to znači da nismo 'kruhojedi', 'žitojedi'.

A  još   smo   manje   mesojedi,   bića   koja  jedu životinje, jer mi nemamo enzim urikazu, kako bismo kod probave mesa mogli izlučivati mokraćnu kiselinu koja  nastaje  kod  probave  mesa.  Pravi  mesojedi  ne žvaču, nego gutaju sirovo svježe meso u svoj želudac. No oni mogu te sirove količine mesa dobro probaviti jer je koncentracija solne kiseline u njihovom želucu

1.100 puta veća nego li kod čovjeka. Iz ove knjige smo doznali da probava mesa troši 70% energije a daje samo 30%. Je li to pametno uz tako skupo meso? Mesojedi love životinje uglavnom noću.

Čitaj etikete. Današnji potrošači, stručnjaci za prehranu i pisci o zdravlju preporučuju nam da pročitamo etikete na pakiranju i na bocama, kako bismo znali što kupujemo. No, pravu istinu ne vidimo! Ako negdje piše što hrana sadrži, nemoj je kupovati!   Ona je  mrtva.

(Dr.  Shelton)

Čudno je stoje New York TIMES uopće objavio te rezultate istraživanja. No, te novine su običan list za vijesti, pa ne ovisi o oglasima mesne i mliječne industrije.

Značenje    osjećajnosti!

Glavni uzrok osjećajnosti je slabost živaca. Tu se misli na zloporabu prevelikih reakcija.  Trebali bismo poznavati  granice  i  kod sretnih  događaja. Ne bismo smjeli izgubiti samokontrolu. Neki čak misle da nije moguće živjeti,  ako  se  napuste običaji koji nam  uništavaju  život.

Tako su svi ljudi koji idu redovito na liječniku kotrolu, pametni ljudi, jer oni mogu jesti što žele. Redovna medicina je to oduvijek govorila. Ona jednostavno kaže da bolest nema veze s jelom. Tko si to može priuštiti, pije najbolje  piče,  puši najbolje  cigare.  Oni se hvale  "umjerenošću".  Sve je dozvoljeno umjereno: kava, čaj, duhan, rakija, jelo,  seks,  sokovi,  itd.

Mišljenje koje potiču liječnici jest da će  lijekovi već sve to ispraviti. Tako čovjek ne mora napustiti niti jedan svoj običaj koji mu smiruje živce. "Uživati" znači biti "opijen jelom". Takvi jedu u svako doba, danju i noću, vesele se jelu, ne zato što su  gladni  ili  što  njihovo  tijelo  treba  hranu.   Oni kupuju pola kilograma čokolade, isto kao što i oni koji piju Whisky kupuju 1 litru. Prvi je opijen čokoladom,  drugi žestokim pićem.  Takvo  uživanje je ovisnost,  kao  i potreba za drogom!

(Iz  Health Reporter  1,6)