Savršenstvo

Pitaš me, brate, kada će čovjek postati savršen. Poslušaj moj odgovor:

Čovjek ide ka savršenstvu kada osjeti da je on bezgranični svemir; da je on more bez obala; da je on vatra što vječno gori; da je on svjetlost što vječno sija; da je on vjetar, bilo da puše, bilo da miruje; da je u oblacima kada iz njih grmi, sijeva i kiša pada; da je u potocima, bilo da su raspjevani ili da plaču; da je u stablima i kada cvjetaju u proljeće i kada ogole sjeseni; da je u visokim planinama; u ravnim dolinama; da je u poljima, bila ona plodna ili neplodna. Kada čovjek sve to osjeti, dospijeva tek na pola puta do savršenstva. Ako hoće da dosegne savršenstvo, valja da osjeti, ako uopće može osjećati, da je on dijete na majku oslonjeno; da je starac odgovoran za svoje potomke; da je mladić zalutao između želja i strasti; da je zreo čovjek što se bori sa svojom prošlošću i budućnošću; da je krijeposnik u svojoj isposničkoj ćeliji; da je prijestupnik u svojoj tamnici; da je znanstvenik među svojim knjigama i papirima; da je neznalica u tmini svoje noći i svoga dana; da je monahinja u cvijeću svoje vjere i trnju svoje samotinje; da je prostitutka u kandžama svoje nemoći i potreba; da je siromah u svojim jadima i potčinjavanju; da je bogataš sa svojim strastima i potčinjavanju istima; da je pjesnik u maglovitim večerima i blistavim svita- njima.

Ako čovjek može sve to iskusiti i spoznati, dospijeva do savršenstva i postaje sjena Božje sjene.