SAVREMENO OBRAZOVANJE JE MANIFESTACIJA BOŽANSKOG

…Mješavina drevnog i novog

Priča iz grubog svijeta

“Nije prošlo ni devet mjeseci od kada sam zavrsio svoje studije menadžmenta i poslovne administracije, kada sam imenovan za šefa odjela za prodaju i marketing u preduzeću ‘Jalgaon District Milk Producers Co- operative Milk Union’ Ltd. Bilo je to zanosno osjećanje rukovoditi grupom od 30-35 ljudi” , priča Jasti Vamsee Krishna. Vamseeja je Nacionalni odbor za razvoj mljekarstva poslo u Jalgoan, u državi Maharashtra, da vodi makreting krilo – najstrašnije u ‘Milk Unions’. Bilo je zaista žestoko, jer osim što su se radni sati protezali od ranog jutra do kasne večeri, sada je još morao i da vodi tim ljudi koji su bili najtvrđi orasi u organizaciji – vođe radničkih saveza i ostale teške kategorije. Zapravo, raspoređivanje u marketing odjeljenje se uvijek smatralo nepodsticajnim. “Rekli su mi da je upravljanje marketing krilom bilo jedna od noćnih mora i da bi to postavljenje trebalo izbjegavati koliko god je moguće,” priča Vamsee. “Vođe skoro svih saveza kooperanata su bili u mom krilu. Većina vođa suprostavljenih saveza su trebali mene izvještavati. Kada sam prvi put ušao u kancelariju, dočekali su me strogim pogledima. Znao sam da sam najmanje dobrodošao dodatak ovom mjestu.”

Konfrontacija može lako izmaći kontroli

Prije nego što je Vamsee shvatio šta se dešava, vrata njegove kancelarije su se otvorila i neko je, brzinom svjetlosti, uletio u kancelariju. Nizak i odvažan podstrekač, kog su se svi mnogo plašili, stajao je ispred njega. Ljubazna molba za dozvolu  da vidi službenika, učtivo slušanje onoga što šef ima da kaže, itd., nisu bili za njega. Šta god da je učinio – dobro ili loše – bilo je savršen način postupanja u životu. On je postavljao pravila. Ovo je dokazao milion puta.

“Šta je moj zadatak?” zapovjedao je odsječnim glasom na nagrizenom Hindi jeziku, držeći se svog poretka stvari. Vamsee je bio apsolutno bez teksta. Sve je izgledalo kao scena iz nekog horor filma.

Nesvjestan svoje dužnosti i bez ikakve ideje o tome kakvu vrstu zadatka bi mogao dodijeliti radniku ovakve prirode, Vamsee ga je ljubazno zamolio da sačeka ispred par minuta, što je vođa usijane glave srećom i poslušao.  Vamsee je tada započeo svoju domaću zadaću. Pozvao je svog pomoćnika kako bi shvatio o čemu se radi i prodiskutovao sa njim o poslu koji bi se mogao dodijeliti ovom radniku.

Prisjećajući se upozorenja svog pomoćnika, Vamsee priča, “Primio sam od njega prvi šokirajući savjet. Rekao mi je, ‘Gospodine, nemojte da mu dajete ikakav zadatak. Samo ga pošaljite natrag u personalni odjel. Mi s njim ne možemo izaći na kraj. On će prouzrokovati brdo problema i ovaj marketing odjel će biti u haosu ako on tu ostane.’

Donošenje odluka hladne glave

 

Ali Vamsee nije obraćao pažnju na pomoćnikov savjet. Umjesto toga, zatražio je lični dosije vođe saveza. Sjedeći vani, njegovo zlonamjerno raspoloženje se samo pogoršalo kada je vidio da unose njegov dosije u kancelariju. Vamsee je brzo prošao kroz dosije. Bio je krcat bilješkama i opomenama, iako je radnik u mnogim prilikama obavio svoj posao. Nakon nekoliko tihih trenutaka koje je proveo sam sa sobom, Vamsee  je pozvao vođu saveza unutra. Čovjek je ličio na razjarenog tigra koji je nanjušio opasnost i bio spreman da skoči na nekoga. Pretpostavio je da neće dobiti nikakv zadatak i bio je spreman na borbu.

Čim je ušao unutra, nepromišljeno je izvalio, “Dakle, vidjeli ste moj dosije. Znate sve o meni. Nemate nikakav posao za mene, zar ne? Poznajem ja sve vas rukovodioce. Vi me sistematski mučite već godinama...” Nastavio je dalje sa pričom. Nije bilo prekida. Četiri puta je bio premiještan u proteklih šesnaest mjeseci. Niko ga nije želio. Na kraju je rekao, “Znam vašu odluku. Znam šta vi ljudi mislite. Onda, da ja idem?” Bio je otjelovljenje ljutnje i razočaranosti.

Vamsee je posmatrao sav taj gnjev. Bio je smiren koliko god je mogao. Nakon što je vođa iscrpio  svo svoje negodovanje i mrmljanje i nakon što se vatrena bura stišala , Vamsee ga je ljubazno ubijedio da sjedne i ponudio mu vodu. Zatim ga je, zainteresovano, upitao, “Da li si ti voljan da radiš sa mnom?” Vođa saveza, star nekih pedeset i više godina, bio je potpuno zapanjen. “Što se mene tiče vaš lični dosije je savršeno u redu,” Vamsee je nastavio. “Uvijek ste odrađivali posao kad je trebalo. Apsolutno nemam sumnji u vaše sposobnosti. Što se tiče drugih biheviorističkih aspekata vaše ličnosti, oni su prilično subjektivni i ne želim se povoditi za onim što su drugi rekli. Što se mene tiče, vi ste izuzetno stručna osoba. Recite mi, da li hoćete da radite sa mnom? Koji je to posao koji biste, po vašem mišljenju, mogli najbolje da radite?”

Tokom decenija svog rada u kompaniji, niti jedan jedini službenik nije sa njim razgovarao na tako mio način. Poput tigra koji se potpuno predaje, rekao je, “Radiću svaki posao koji mi date, gospodine.” Koliko god da je Vamsee ranije bio šokiran njegovom surovošću, toliko je sada bio ganut njegovom ranjivošću. Vamsee mu je zatim objasnio da je tek nedavno dodijeljen ovoj jedinici i da će, čim se snađe na novom poslu, izaći pred njega sa odgovarajućom ponudom. Vođa saveza je napustio kancelariju izgledajući upravo suprotno od onoga kakav je bio. Ali prije nego što je otišao, ostavio je na Vamseeja utisak čovjeka koji je u suštini bio dobar.

Izgradnja povjerenja kroz komunikaciju

Prošlo je par dana i Vamsee mu je dodijelio nekoliko jednostavnih dnevnih zadataka koje je, nekada srednjovječni, vođa saveza obavio prilično dobro. Tokom februara 1999. g., Vamseeijeva organizacija se suočila sa mnogim poteškoćama u logistici. Svaki dan se javljao novi problem. Ponoć je bilo vrijeme kada je na doku za otpremu njegova jedinica morala da obavi neke važne radnje i niko nije bio voljan da radi u ove sitne sate. To je bio posao koji radnicima nije donosio nikakve povlastice bilo za obavljeni posao bilo za uložene napore. Ukoliko bi ovaj zadatak bio nekome nametnut, taj bi ga uvijek polovično obavljao i za Vamseeja je to često značilo da će imati besane noći. Tražeći rješenje za ovaj problem, Vamsee se iznenada sjetio vođe saveza. Pozvao ga je i upitao: “Da li si voljan da preuzmeš ovaj posao?” Razjasnio je da je jedini razlog zašto mu dodjeljuje ovaj zadatak čisto zato jer ima poptuno povjerenje u njega i osjeća da je on sposoban da obavi taj izuzetno važan posao. Kasni radni sati nisu bili smišljeni da bi ga se kaznilo.

Vođa saveza je odmah spremno prihvatio, i ono što je zatim rekao ostavilo je Vamseeja bez teksta. “Gospodine, do sada, svako ko je pričao sa mnom u ovoj organizaciji uvijek je pretpostavljao da ja stvaram probleme. Niko ne poštuje mene ili moje sposobnosti i na mene se uvijek gledalo kao na teret – što ga se prije riješiš, to bolje. Vi ste prvi koji sa mnom razgovara prijateljski i ljubazno. Ja ću definitivno da obavim ovaj zadatak za vas”. Vamseeijeve kolege su ga upozorile na velike rizike koje preuzima povjeravajući odgovornost za ovako važan posao buntovniku, ali Vamsee je ostao pri svojoj odluci.

Ono što se nakon toga desilo postalo je dijelom folklora kompanije. Stari, ali iskusni, radnik je preuzeo odgovornost za logistiku, izanalizirao čitavu operaciju, predložio ideje iz rukava, ubijedio Vamseeja u svoje nove metode i za kratko vrijeme unio  dalekosežne promjene u čitavu operaciju. Sistem koji je on razvio i danas postoji. Uprava kompanije sada gleda na ovog vođu saveza kao na dragocjen element  kompanije. On ima svu potrebnu podršku za dalje unapređenje poslovanja u kompaniji. Vamsee Krishna je, prema shvatanju top menadžmenta, izveo čudo. Predsjednik institucije je uputio posebna priznanja za ovo.

Od tada, kad god su savezi i menadžment bili za pregovaračkim stolom, umjesto žučne rasprave sada su obe strane činile svjestan napor da dođu do zajedničkih rješenja. Kada je Vamsee prešao u Hyderabad da radi za drugu organizaciju (‘Reliance Industries’ Ltd.), vođa saveza je posebno posjećivao Hyderabad samo da bi se sreo sa prethodnim šefom i izrazio mu svoju zahvalnost. Čak i sada, bilo da se radi o prazniku Diwali ili Novoj godini, on nikada ne zaboravlja da nazove Vamseeja i toplo mu čestita ‘Sretan Diwali, gospodine’, ‘Sretna Nova godina, gospodine’, ‘Kako ste?’

Nije li ovo ohrabrujuće?

To je bila Vamseeijeva priča; pređimo sada na drugi slučaj. Ovdje je riječ o Vidyadharu, opet u poslovnom svijetu, ali pod potpuno drugačijim okolnostima.