Samoopažanje

Jedini nacin na koji vam se može pomoci je da se vaša mišljenja stave u pitanje. Ako ste spremni slušati i prihvatiti izazov, možete nešto uciniti, ali nitko vam ne može pomoci. A što je najvažnije od svega? Najvažnije je samoopažanje. U tome vam nitko ne može pomoci. Nitko vam ne može ponuditi postupak. Nitko vam ne može pokazati tehniku. Onoga trenutka kada pokupite neku tehniku, opet cete biti programirani. Ali samoopažanje

-     promatranje samog sebe - vrlo je važno. To nije isto što i uronjenost u samoga sebe. Uronjenost u samoga sebe je zaokupljenost samim sobom, kada brinete o sebi, kada ste zabrinuti za sebe. Ja govorim o samoopažanju. Što je to? To je promatranje svega u sebi i oko sebe, u granicama mogucnosti, kao da se to dogada nekome drugome. Što znaci ova posljednja recenica? To znaci da ne poosobljujete ono što vam se dogada. To znaci da sve promatrate kao da to nema nikakve veze s vama.

Razlog zbog kojeg patite od potištenosti i tjeskobe je poistovjecivanje s njima.

Kažete: "Potišten sam." Ali to je krivo. Vi niste potišteni. Ako želite biti tocni, mogli biste reci: "Trenutacno osjecam potištenost." Ali jedva da možete reci: "Potišten sam." Vi niste vaša potištenost. To je jedna cudna varka našeg uma, jedna cudna vrsta uobrazilje. Varate sami sebe misleci - iako toga niste svjesni - da vi jeste vaša potištenost, da vi jeste vaša tjeskoba, da vi jeste vaša radost ili ushicenost koju osjecate. "Oduševljen sam!" Zasigurno niste. Možda je oduševljenje trenutacno u vama, ali pricekajte malo, promijenit ce se to; nece to trajati, nikada ne traje; stalno se mijenja, uvijek se mijenja. Oblaci dolaze i odlaze, neki od njih su crni, a neki su bijeli, neki su veliki, a neki su mali. Ako želimo slijediti analogiju, vi biste trebali biti kao nebo koje promatra oblake. Vi ste pasivan, nepristran, distanciran promatrac. To je sablažnjivo, posebno za nekoga tko pripada zapadnjackoj kulturi. Ne miješate se. Nemojte se miješati. Nemojte ništa "popravljati". Gledajte! Promatrajte!

Poteškoca je u tome što se ljudi upuštaju u popravljanje stvari koje cak ni ne razumiju. Uvijek nešto popravljamo, zar ne? Nikada nam ne padne napamet da stvari ne treba popravljati. Zaista ne treba. To je veliko prosvjetljenje. Stvari treba shvatiti. Kad biste ih shvatili, promijenile bi se.