Kreativna vizualizacija je jedno od najvažnijih sredstava koje imamo radi stvaranja i održavanja dobrog zdravlja.

Jedan od osnovnih principa holističkog zdravlja jeste da ne možemo odvojiti svoje fizičko zdravlje od svog emocionalnog, mentalnog i spiritualnog stanja. Svi nivoi su međusobno povezani, i stanje bolesti u tijelu je uvijek odraz konflikta, pritiska, brige i disharmonije na drugim nivoima postojanja također. Tako da kad doživimo fizičku bolest, to je neumitna poruka da se udubimo u naša emocionalna i intuitivna osjećanja, naše misli i stavove, da utvrdimo što je to što možemo učiniti da bismo povratili prirodnu harmoniju i ravnotežu našem biću. Moramo se uključiti u unutarnji proces i poslušati ga.

Postoji stalna komunikacija između uma i tijela. Tijelo zapaža fizički univerzum i šalje poruke umu; um inter­pretira ta zapažanja u skladu s vlastitim prošlim iskustvom i sistemom vjerovanja i signalizira tijelu da reagira na način koji smatra odgovarajućim. Ako sistem vjerovanja uma (na svjesnom ili podsvjesnom nivou) kaže da je u određenoj situaciji odgovarajuća ili neumitna reakcija obolijevanje, to će signalizirati tijelu i ono će pokazati simptome bolesti; stvarno će se razboljeti. Tako je cjelokupan proces tijesno vezan za naše najdublje kon­cepte i ideje o nama samima, životu i prirodi bolesti i zdravlja.

Kreativna vizualizacija se odnosi na način na koji sprovodimo komunikaciju između uma i tijela. To je proces stvaranja likova ili misli u glavi, svjesno ili podsvjes­no, i prenošenja tih likova ili misli tijelu u vidu komandi ili signala.

Svjesna kreativna vizualizacija je proces stvaranja pozitivnih misli i likova u komunikaciji s našim tijelom, umjesto negativnih, ograničavajućih doslovno "bolesnih" misli.

Ljudi se razbolijevaju jer vjeruju, duboko u sebi, da je bolest odgovarajuća ili neumitna reakcija na neku situaciju ili uslove, pošto im na neki način na izgled rješava neki problem ili im donosi nešto što im je potrebno, ili dolazi kao zadnje rješenje nekog neriješenog i neizdržljivog un­utarnjeg konflikta.

Evo samo nekoliko primjera: lice koje se razboli pošto je bilo "izloženo" prenosivoj bolesti (ono vjeruje da je to neumitno, ili veoma vjerojatno), lice koje umre od iste bolesti od koje je umro jedan od roditelja ili neki drugi član porodice (podsvjesno se programiralo da prati razvoj te bolesti), lice koje se razboli ili doživi nesreću da ne bi išlo na posao (ili postoji nešto na poslu sa čim se ne može suočiti, ili neće sebi dopustiti se odmoriti osim ako se ne razboli), lice koje se razboli da bi mu se posvetila ljubav i pažnja (samo je na takav način moglo osigurati roditeljsku ljubav kao dijete), lice koje potiskuje svoje osjećaje cijelog života i na kraju umire od raka (ne može riješiti konflikt između pritiska nagomilanih emocija i vjerovanja da nije u redu da se isprazni... tako da se na kraju ubija jer u tome vidi rješenje problema).

Ovim primjerima nemam namjeru reći da vjerujem da su sve bolesti jednostavan problem sa usputnim objašnjenjem. Kao i kada su u pitanju drugi naši problemi, često postoje mnogi kompleksni faktori. Želim samo ilustrirati činjenicu da je bolest rezultat naših mentalnih koncepata i vjerovanja, i da je bolest zapravo pokušaj da nađemo rješenje problema koji doživljavamo. Ako smo spremni priznati i mijenjati svoja najdublja vjerovanja, možemo naći konstruktivnija rješenja naših problema i time potpuno eliminirati bolest i zarazu.