SAMOĆA

5. kolovoz

Možeš  biti  sam  a  da  nisi  usamljen .

Možeš  biti  neoženjen  i  osjećati se zaštićenim .

A  možeš  biti  s  tisuću  ljudi  zajedno a osjećati  se strašno  usamljenim . Samoća  je  moderna  boljetica .

Ne  ozdravlja  se  od  toga  sljepljujući  ljude  jedne  s  drugima .

Ljudi  su  više  nego  ikada stiješnjeni  u  neboderima , podzemnim  željeznicama ,  supermarketima ,

u  kinu ,  na  sportskim   igralištima ,

na  festivalima ,  na  mjestima za  odmor . Ali  to  samoću  čini  samo još  gorom .

Samoća od  koje  danas  trpi  toliko   ljudi  izrasta

iz osjećaja praznine ,  iz osjećaja da  nigdje nisi  zaštićen . I  većina  psihijatara  je  pred  tim  nemoćna .

Jer  najdublji  razlozi  usamljenosti čisto   su  duhovne  naravi , a  tu  ponajprije  mora čovjek sam  liječiti  samoga sebe .

Riječ je o  duhu  i srcu ,  o  duševnoj  sigurnosti , koja je  moguća  jedino  u  ozračju  prave  ljubavi .  A  što se  srce  više  rasproda  na  materijalna dobra ,

to  nesposobnijima  postajemo za  tu vrstu  ljubavi . Plašimo  se  tišine,  otvorenosti  za Boga ,  molitve . Tražimo  u mraku ,  u  opojenosti ,  u  tami .

Nigdje  nismo  više  kod  kuće .  Posvuda  smo  po strani ,

vani,  u  hladnoći .  Širi  se očaj .   Vjerujem ,  priklanjanje  Bogu   kao  Ocu , koji je na svoj  dlan  upisao  i  tvoje ime , može  učiniti  čuda.