SAMOĆA
5. kolovoz
Možeš biti sam a da nisi usamljen .
Možeš biti neoženjen i osjećati se zaštićenim .
A možeš biti s tisuću ljudi zajedno a osjećati se strašno usamljenim . Samoća je moderna boljetica .
Ne ozdravlja se od toga sljepljujući ljude jedne s drugima .
Ljudi su više nego ikada stiješnjeni u neboderima , podzemnim željeznicama , supermarketima ,
u kinu , na sportskim igralištima ,
na festivalima , na mjestima za odmor . Ali to samoću čini samo još gorom .
Samoća od koje danas trpi toliko ljudi izrasta
iz osjećaja praznine , iz osjećaja da nigdje nisi zaštićen . I većina psihijatara je pred tim nemoćna .
Jer najdublji razlozi usamljenosti čisto su duhovne naravi , a tu ponajprije mora čovjek sam liječiti samoga sebe .
Riječ je o duhu i srcu , o duševnoj sigurnosti , koja je moguća jedino u ozračju prave ljubavi . A što se srce više rasproda na materijalna dobra ,
to nesposobnijima postajemo za tu vrstu ljubavi . Plašimo se tišine, otvorenosti za Boga , molitve . Tražimo u mraku , u opojenosti , u tami .
Nigdje nismo više kod kuće . Posvuda smo po strani ,
vani, u hladnoći . Širi se očaj . Vjerujem , priklanjanje Bogu kao Ocu , koji je na svoj dlan upisao i tvoje ime , može učiniti čuda.