POGLAVLJE 4 - Sadašnji trenutak
Kada se budete sprijateljili sa sadašnjim trenutkom, osjećaćete se kao kod kuće gdje god da se nalazite. Ako se u sadašnjem trenutku ne osjećate udobno, nosićete u sebi nemir bez obzira kuda krenuli. Sadašnji trenutak je takav kakav jeste. Uvijek. Možete li da se sa time pomirite? Podjela života na prošlost, sadašnjost i budućnost je umom stvorena i potpuno je izmišljena.
Prošlost i budućnost su oblici misli, mentalne apstrakcije. Prošlost može biti samo sjećanje na sadašnji trenutak. Budućnost, kada dođe, jeste sadašnji trenutak. Dakle, jedina stvar koja jeste uvijek - jeste sadašnji trenutak.
Upravljanje pažnje na sadašnji trenutak ne znači poricanje onoga što vam je u životu potrebno. To je prepoznavanje onoga što je primarno. Zatim se za sve što je sekundarno veoma lako možete pobrinuti. Ne treba reći: „Više se ne bavim ničim zato što postoji samo sadašnji trenutak“. Ne. Prvo otkrijte ono što je primarno i učinite sadašnji trenutak svojim prijateljem, a ne neprijateljem. Priznajte ga, poštujte ga. Kada sadašnji trenutak postane temelj i primarni fokus vašeg života, vaš će se život odvijati sa lakoćom.
Odlaganje tanjira, zacrtavanje poslovne strategije,
planiranje putovanja - šta je važnije: djelanje
ili posljedica koju kroz njega želite da
postignete? Ovaj trenutak ili neki budući trenutak?
Da li ovaj trenutak tretirate kao neku preprijeku
koju treba prevazići? Osjećate li da postoji neki
budući trenutak koji je važniji? Gotovo svako živi na ovaj način najvećim dijelom svog vremena. Budući da budućnost nikada ne stiže, izuzev kao sadašnjost, to je disfunkcionalan način življenja. On generiše jednu stalnu struju nelagode, napetosti i nezadovoljstva. On ne poštuje život, koji je uvijek sadašnji trenutak i nikada nije ne-sada. Osjetite životnost u svom telu. To će vas ukorijeniti u sadašnji trenutak.
Najzad, vi ne preuzimate odgovornost za život sve dok ne prijeuzmete odgovornost za ovaj trenutak - sadašnji trenutak. To je zato što je sadašnji trenutak jedino mjesto na kome se život nalazi. Preuzimanje odgovornosti za ovaj trenutak znači ne protiviti se u sebi „takvoći“ sadašnjeg trenutka, ne raspravljati oko toga kakav on jeste. To znači biti usklađen sa životom.
Sadašnji trenutak je takav kakav jeste zato što
ne može da bude drugačiji. Ono što su budisti
oduvijek znali, sada potvrđuju fizičari: ne postoje
izolovane stvari ili događaji. Ispod površine
pojavnog, sve stvari su isprepletene i dio su
totaliteta kosmosa što je izrodio oblik koji
sadašnji trenutak ima.
Kada tome budete rekli „da“, postaćete
usklađeni sa silom i inteligencijom samog
života. Tek tada ćete postati pokretač pozitivnih
promijena u svijetu. Jednostavna, ali radikalna duhovna praksa jeste prihvatanje svega što sadašnji trenutak predstavlja - spolja i iznutra. Kada se vaša pažnja usmjeri na sadašnji trenutak,
nastaje budnost. To je nalik na buđenje iz
sna, sna mišljenja, sna prošlosti i budućnosti.
Takva jasnoća, takva jednostavnost. Nema prostora
za pravljenje problema. Samo ovaj trenutak
takav kakav jeste.
Onog trenutka kada stupite u sadašnjost sa
pažnjom, shvatićete da je život svetinja. Kada
ste prisutni, svetost postoji u svemu što opažate.
Što više živite u sadašnjem trenutku, više ćete
osjećati jednostavnu pa ipak duboku radost Bića
i svetost sveg života.
Većina ljudi brka sadašnji trenutak sa onim što
se u njemu događa, a što nije on sam. Sadašnji
trenutak je dublji od onoga što se u njemu
dešava. On je prostor u kojem se to događa. Ne brkajte sadržaj ovog trenutka sa njim samim. Sadašnji trenutak je dublji od svakog sadržaja koji u njemu nastaje.
Kada kročite u sadašnji trenutak, iskoračićete iz
sadržaja svog uma. Neprekidna bujica misli će
se usporiti. Mišljenje više neće apsorbovati
cjelokupnu vašu pažnju, neće vas više u potpunosti
uvući u sebe. Između misli će se pojaviti
praznine - prostori, tišine. Počećete da
shvatate koliko ste širi i dublji od sopstvenih
misli. Misli, emocije, čulni opažaji i sve drugo što doživljavate čine sadržaj vašeg života. „Moj život“ je ono na čemu zasnivate osjećaj sopstva, i „moj život“ jeste sadržaj, ili barem tako vjerujete. Vi neprekidno prenebregavate najočigledniju činjenicu: vaš najintimniji osjećaj ja jesam nema ništa sa onim što se u vašem životu događa, nema veze sa sadržajem. Taj osjećaj ja jesam je jedno sa sadašnjim trenutkom. On uvijek ostaje isti. U djetinjstvu i u starosti, u zdravlju i bolesti, u uspjehu ili neuspjehu, ja jesam - prostor sadašnjeg trenutka - na svom najdubljem nivou ostaje nepromijenjen.
Obično se pobrka sa
sadržajem, tako da vi ja jesam (ili sadašnji
trenutak) doživljavate blijedo i indirektno, kroz
sadržaj vašeg života. Drugim riječima: vaš
osjećaj Bića postaje zamračen okolnostima,
vašim tokom razmišljanja i raznim drugim
pojavama ovoga svijeta. Sadašnji trenutak biva
zamračen vremenom. I tako vi zaboravljate svoju ukorijenjenost u Biću, svoju božansku stvarnost, i gubite se u svijetu. Konfuzija, bijes, depresija, nasilje i sukobi nastaju kada ljudi zaborave ko su.
Pa ipak, kako je lako zapamtiti istinu i tako se
vratiti kući: Ja nisam moje misli, emocije, čulni opažaji i iskustva. Ja nisam sadržaj svog života. Ja sam život. Ja sam prostor u kojem se sve događa. Ja sam svijest. Ja sam sada. Ja jesam. Sadašnji trenutak je na najdubljem nivou neodvojiv od vaše istinske prirode.
Mnoge su stvari u vašem životu važne, ali samo je jedna apsolutno bitna. Važno je da li uspijete ili ne uspijete u očima svijeta. Važno je da li ste zdravi ili niste, da li ste obrazovani ili ne. Važno je da li ste bogati ili siromašni, to zaista u vašem životu pravi razliku. Da, sve su te stvari važne, relativno govoreći, ali one nisu bitne u apsolutnom smislu.