55.  NE PODCJENJUJ SVOJ RAZUM,,

svoju slutnju, svoje osjećaje; ne otkvači se i ne prioni za razum, slutnju, i osjećaje drugih –  pa makar ti bili bliski duhom, pa makar im se divila i svesrdno im vjerovala.

A ako to ipak učiniš, ne podcjenjuj taj svoj čin.

Jer znaj da sam u igru ubacio svoje najbolje glumce. Ne bilo koga, već poizbor igrače. Oni su kadri mnoge zavesti, mnoge preuvjeriti, oni nose Moju značku uvjerljivo.

Ali ma koliko oni značili i zračili, ipak su samo tim za svjetovno prvenstvo. I igraju protiv momčadi od samo jednoga člana: Mene.

Jesi li sad shvatila što želim?

Želim da Me u tvojim očima ne zasjeni ni Moj najvrsniji poslanik. Želim da Moju poruku najboljima ne čuješ bolje od Moje poruke tebi.

Ne podcjenjuj, dakle, svoj razum, svoju slutnju, svoje osjećaje.

56.  VOLI ME, ALI ME NE VOLI ČUVSTVIMA, Voli Me sobom.

Ne gubi dah kad Me spaziš očima. Gubi dah kad Me osjetiš u svojemu dahu.

Ne voli Me čuvstvima, voli Me bićem. Biće ne haje za to dišeš li ubrzano ili usporeno, dišeš li uopće.

Pitaš kako je to moguće?

Kad ocean zatalasa i zapjeni, dubinama je njegovim to svejedno, nije li?

57.  PITAŠ LI SE KAKO MI JE, dok te

gledam gdje glavinjaš, prolazeći pokraj Moje ispružene ruke?

Nije li ti vrijeme pomisliti da je i Meni bolno to tvoje glavinjanje?

Ako ne zbog sebe, a ono zbog Mene, osloni se na Mene, ne propusti Me.

58.  TOLIKO SI MILOSTI IMALA, imaj

sada i malo pravde.

Navikla si na iznimke, spomeni se sad pravila.Gdje je, pitaš, milovanje i milošta

– sad je s onima, kojima ih nisi znala dati, nudeći im red i pravdu.

59.  KAO KAP NA DLANU PUSTINJE,

Ja sam u tvojemu danu.

Tvoj dan korača kao pustinja – dinama tvojih misli, riječi, i tabana.

A gdje sam Ja u toj igri pijeska?

Pusti svoj dan neka ide sporim bespućima – ti ne idi s njim. I dlan dana neka promakne ispred Moje kapi – ti ostani s njom i okupaj se u njoj, napij njom svoj plamen, i ne pitaj kamo ode pustinja.

60.  DAO SAM TI ORUŽJE i rekao ti metu, objasnio ti da je gañanje tvoj cilj. Tisuću je godina prošlo – jesi li ga dosegnula?

Ah, ti razmišljaš o meti, o točnosti i promašaju pogotka. Ne shvaćaš da je sâmo takvo razmišljanje promašaj.  Ne rekoh li ti da je tvoj cilj gañanje?

61.  NE REKOH LI TI DA VJERUJEŠ MENI, a ne svojim očima i ušima?  Ne rekoh li ti da dolazi vrijeme ispita?

Vrijeme predaje i posljednjega znanja,

koje te vodilo k Meni?

Ne rekoh li ti da na zemlji nema ničega tako bliskog Meni da bi zamijenilo Mene u tvojemu srcu? Ne rekoh li ti?

Vrati Mi sad štap i cipele, sat i smjerokaz; zatvori oči, zavrti se u krug, i putuj bez nogu, onako kako se po Mojoj zemlji putuje.

62.  DAJEM TI PRIGODU DA ME SLUŠAŠ, s osjećajem da slušaš sebe. Tvoje su najdublje želje jednake Mojoj zapovijedi.

Dajem ti prigodu da budeš potvrñena i

ukinuta o istomu trošku.

Moja riječ nije za igranje; ni tvoja želja nije za zatomljenje. Ali, ako ne znaš koja ti je želja najdublja, onda se podčini Mojoj zapovijedi, i saznat ćeš. Ako znaš svoju najdublju želju, onda nećeš saznati što je to Božja zapovijed. Kao što žednu čovjeku na izvoru ne treba naredba da pije.

63.  VOLIM DA MI DOðEŠ RAZNORAZNA, uvijek različita, a da te Ja onda lovim istu, vazda istu.

Poslije ti tražiš novu haljinu, u želji da

Me zavaraš. I ne slutiš da ti je od Mene i ta želja i ta haljina, jer Ja imam i strpljenja i nježnosti da se igram s tobom dok se ne umoriš, kao što majka ima strpljenja i nježnosti da se igra s djetetom.

Dolazila si Mi preodjevena u grm i

kamen, u jato ptica, u klupko zmija, u pjenu i plamen. Dolazila si mi pod crnom, bijelom, žutom i bakrenom kožom čovjeka. Koju to još krinku nisi iskušala?

Rekao bih da je vrijeme da Mi doñeš bez krinke.

Jer za nije bilo dosta igre, dijete Moje? Već se mrači, i vani je pusto.

64.  REKAO SAM DA ĆE BITI ŠTO NEĆE BITI, da bi ti mogla moliti da bude ono, što sam već odredio da će biti.

Nisam tebe uslišio, već sam ti dao

prigodu da se osjećaš uslišanom,

i da potom shvatiš da je i tvoja molitva Moja volja.

Dao sam ti prigodu da uoštriš svoju molitvu, da osjetiš kako nemaš drugoga oslonca osim Mene; da te svijet i njegova logika napušta, kao što zmija napušta svoju duplju prije potresa.

Dao sam ti prigodu da sudjeluješ u Mojemu naumu.

Ali znaj da postoji samo jedna volja, koja je slobodna – a ta je Moja. I kad ona treba da se izvrši, Ja vas smještam u nju kao divlje golubove u pukotine visoke stijene.

A kad bude trebalo da se zbude čega

se grozite, Moja volja neće dati prigodu ničijoj molitvi da Me zaklinje za odgodu.

65.  KAD JE VRŠAK STRIJELE NEOŠTAR, čemu onda natezanje luka? Koliko riječi, misli, pokreta, koliko planova u glavama i na papiru, a u duši se put zamutio.

Samo utaman rasipate snagu i vrijeme. Ne rekoh li vam da se hram najbrže gradi iznutra?

Vodu s dalekoga izvora donosite u

vjedrima, za žege i dažda, a Ja vas čekam na bunaru, u dubini vaših njedara. Ali vi ste otišli u vaše glave i tabane, a to je Meni bliskom malo daleko.

66.  TVOJE POGREŠKE JA PRETVARAM U DOBROBIT za druge.

No one su i dalje tvoje pogreške. Da, ti griješiš, ali Meni ništa nije pogrešno.

U Mojemu svijetu nema propusta ni promašaja, jer Moj je svijet savršen. To ne znači da ih nema u tvojemu.

67.  VIDJELA SI ŠTO JE BOLEST, I TKO JE BOLESTAN

To su mnogi koje svijet pozdravlja kao zdrave i odlučne, kao ljude od znanja i ugleda.

Imena nekih čitaju se po novinama, lica

nekih smiješe se s plakata.  A s nekima od njih živiš pod istim krovom.

Ali u duši takvih ne stanuje ni smiješak, ni lagoda. U duši im stanuje nespokoj, sumrak, i samoća.

U duši im nema ni brata, ni prijatelja. U duši im je strah za njih same, i bijes na sve što im ugrožava sigurnost.

Sažali se na njih, pristupi im po onomu mostu, kojega su jedinoga ostavili za vezu s drugima.

Priñi im, hineći da si i ti bolesna, pa će ti se povjeriti.

Prokrijumčari Me, kao ljubav, u njihov

samotni život.

68.  NE TRAŽI DRUGIH DOKAZA za

bilo što, osim miline, koju osjećaš u druženju sa Mnom.

Ne vjeruj dokazima drugih. Ne vjeruj čudima o kojima se priča. Ne vjeruj svojim mislima i čuvstvima, koja se javljaju u odvrat takvim pričama. Tako se valovi jezera podižu u odvrat vjetru. Jesu li valovi dokaz da je jezero jezero? Nije li to jezerska voda, i od nje neodvojiva pitkost i slatkoća?

Vjeruj samo milini svoje prirode, koju prepoznaješ kao Moju. To je tvoj jedini dokaz.

Dokaz? Zar ti je potreban? Ti si dokaz.

69.  DOKLE ĆEŠ BITI UHO, koje sluša šapat, dokle ćeš biti usta, koja ga šapuću? Gledaš Me zapanjena, i misliš da Me dobro ne čuješ. Čuješ Me dobro, ali Me dobro ne razumiješ.

Ne slušaj, budi sluh; ne šapći, budi

šapat.

70.  NE RADI NIŠTA JER NEMAŠ ŠTO RADITI, već dopusti da se radi kroz tebe.

Budi platno na kojemu nastaje slika

mnogih boja.

Ne biraj, ne mjeri, ne usporeñuj, već dopusti slici da nastane.

Budi list papira, na koji se spušta pjesma od mnogih riječi.

Budi traka za snimanje, na koju se utiskuju titraji mnogih melodija.

Ne radi ništa, budi polje rada.

Radi tako, i zaradit ćeš odličje božanskoga glagola.

71.  LIJEPA RIJEČ, KOJU SI NEKADA

NEKOMU REKLA, sa Mnom je. Češljam ju, da bih ti ju vratio još ljepšu. Ali ne zaboravi: kad uvrijediš i ozlijediš, samo je jedan uvrijeñen i ozlijeñen: Ja. Ustukni, dakle, od grdnje i podsmijeha. Jer vratit ću ti grdnju – istina, ošišanu – ali vratit ću ti ju, kao i sve drugo što Mi upućuješ.

Saznala si tko sam i gdje sam, i to te

obvezuje da ni zemlju ne gaziš teškim korakom.

72.  NISU DIVLJACI ONI, KOJI NE ZNAJU TVOJ JEZIK, tvoja pravila, i tvoje navade.

Divljaci su oni, koji uzimaju, a ne

vraćaju.

Već danima ti divlja ruža šikće iz pitomoga korijena, oduzimljući pitomoj snagu.

Divlja je odrješita u svojemu rastu, poput sulice bačene uvis; ali oduzevši pitomoj cvijet, nije ga sama na svijet donijela.

Mnogi su slavni ljudi nalik na divlju ružu. Strše, a bez cvijeta su. Na tuñoj se snazi podižu, a ne uzvraćaju ni mirisom.

73.  PRIMJEĆUJEŠ LI DA GOVORIM O TEBI, kad govorim o drugima?

Ti budno slušaš, nadajući se da su drugi drugi; no u skrovitu srcu znaš tko su oni, i odakle su. Poslije Me pitaš kako da im pomogneš.

Ja ti kažem. Onda ti u punoj ozbiljnosti pregneš nešto učiniti za njih, i pritom ne čuješ Moj smijeh.

Primjećuješ li barem to da, čineći njima,

činiš sebi?

74.  SVE JE UŽA STAZA, sve je brži trn; ali natrag više ne možeš.

Dao sam ti da naprijed bude tvoja

odluka. A natrag da bude Moja zabrana. Izmeñu tvoje odluke i Moje zabrane  teče tvoj put – sve brži, sve uži, i jedini kojim možeš koračati.

75.  JA SAM NJEŽAN, NESTAŠAN, STRPLJIV, brižan; volim se šaliti, znam se namrštiti; zavodim te, plašim te, razblažujem te, razbijam te na komade, zibam te na rukama kao bolesno dijete; Ja sam pun iznenañenja, sućutan, potresan, vazda radostan.

Ali kakav sam uistinu, ti nikada nećeš saznati, dok se Mojoj ljubavi ne prepustiš.

Tebi je, čini se, lakše nabrajati značajke koje ne znače ništa, kad se usporede s Mojom neizdvojivom, neizbrojivom, neimenjivom istinom. Tebi je, čini se, lakše sa svakom od tih značajki voditi ljubav, nego voditi ljubav s Mojom ljubavlju: sa Mnom.

76.  MOJ POKLONIK NIJE ONAJ, TKO ZNA MOJ LIK i Moje Ime, već onaj, tko zna ljubav, koja jesam.

Onaj, tko jest ljubav, koja jesam.

Moj poklonik je stablo, koje poklanja svoj rod i ne traži uzvrata. Moj poklonik je oblak koji, otpuštajući plodotvornu kišu, hlapi u širinama neba. Moj poklonik je čovjek, koji ne voli samo roditelje, djecu, i prijatelje, dobre, umilne, i bogoljubne, ponekad i neprijatelje.

Moj poklonik je čovjek koji voli – onako kao što cvijet miriše, kiša pada, i voda izvire.

Moj poklonik je čovjek, koji bespomoćno ne bira koga će voljeti, i tko je vrijedan i potreban njegove ljubavi. Moj poklonik  je čovjek, koji ima moć da ne bira; već moć da daje.

77.  GDJE SAM JA – pitao sam te kad

si Mi sjedila nasuprot. Pokazala si svoje srce.

Sjedio sam ti nasuprot, smiješio se sretan, jer si prepoznala gdje je to nasuprotno mjesto.

Drži se toga znanja, ne traži Me u knjigama i svetim pjesmama, ne traži Me čak ni u tijelu, koje ti je sjedilo nasuprot, i kojim se služim zbog slijepih i gluhih meñu vama; traži Me na mjestu, koje si Mi sama pokazala, dok sam naoko sjedio naoko ti nasuprot, i u istini se smiješio.

78.  UČIM TE UMIJEĆU NAOKO NIČEGA - ne učim te umijeću glazbe, ni umijeću ljupkoga vladanja, već umijeću pristajanja na ništa, naprosto, umijeću pristajanja.

Znaš li kakvo je to umijeće? To je

umijeće vrhovnoga povjerenja.

Kad ni o čemu ne ovisiš, kad ni za čim ne žališ, kad se ničega ne grustiš – kad otpustiš svijet iz svojega stiska i raširiš prste – tada će ti kroz njih teći, vječno se ne zadržavajući, to naoko ništa. Učim te umijeću otpuštanja nečega, da bi znala kako ćeš s naoko ničim: kao s najvećim nečim.

Dajući mu slobodu od sebe.

79.  BUDI PIJESAK kojemu se korijenom ne može zakvačiti nijedna biljka.  Budi pijesak u kojemu plodno tlo ne nalazi ništa osim pijeska.

Nikakvo prianjanje neka ne nañe u tebi

podršku.

Budi pijesak, uporište pijesku: čisto, sipko, i zrnato sito, koje stalno prosijava svoje sitno, tvrdo, boje sunca žito, otpalo od daljnjega klijanja.

Budi pijesak, zbirna pojava u jednini;

budi ime svakoga svojeg slobodnoga zrnca.

80.  TRGNI SE, I ZNAJ da Me možeš

svakoga časa izgubiti; opusti se, i shvati da te Ja nikada neću napustiti.

Boj se duševne lijenosti, stražari nad

krinkama i lažnim uspjesima, budi budna, pomna, strepi, trepti, pamti, plamti.

I odveži se od straha pred promašajem.

Što znači jedna nepogoñena meta, kad sam Ja obećani cilj?

81.  NA DNU BUNARA, kao na

obrnutomu vrhu brda, svake noći pali se svjetiljka čekanja.

Oko nje je krug nijemih čekača. Oči su im zatvorene, srce im je bunar, i na dnu bunara, kao na obrnutomu vrhu brda, pali se svjetiljka čekanja, i u krugu oko nje nijemi su čekači, i u njima...

Na koga se, što misliš, čeka?

Naravno, na koga drugoga? Devedeset i devetorica svom snagom čekaju, zadržavajući svoje ispunjenje poput daha, ne opominjući,ne zovući te, čak ni šaptom...

Pa ipak, nitko se za tebe nije tako

zdušno borio. Ničiji dah nije tako skupo plaćen kao dah čovjeka, koji ne sluti tko mu dah poklanja.

82.  PALIM SVJETLO U LJUDIMA, i

šaljem ih jedne k drugima.

Svi ste vi jedni drugima svjetionici; u igri prepletanja Ja vas ne trebam gasiti da bih vas palio.

Ja vas samo prekrivam tamnim zaslonom, i u času kad šaljem svjetlosni znak, Ja skidam zaslon s vaše žarulje. Tada sve oko vas sine u vidljivosti, a vi niste svjesni odakle je došla zraka po kojoj vidite.

83.  DAO SAM TE LJUDIMA, kao što

sam jedro dao vjetru – a ne vjetar jedru. Dao sam te ljudima da te ispune, ponesu, i gurnu te u tvoju svrhu i sudbinu.

Pusti im se, raskrili im se – veliki je dar

znati primiti.

Velika je moć znati klonuti do krpe, i

čekati vjetar da postaneš jedro.

84.  KAŽEŠ DA ME VOLIŠ, i da je to

dovoljno.

Ako sam Ja za tebe lik kojim se služim, liku bi takva ljubav bila dovoljna.

Ako si ti sebi lik koji nosiš, takva bi ljubav tvoj lik zadovoljila.

Ali razmisli – tko si ti, i tko sam Ja?

Ne želiš, kažeš, razmišljati.  Razmisli – tko to ne želi razmišljati?

Tvoja se haljina zaljubila u Moju, pa ne

želi da joj smetamo.

85.  SVAKE NOĆI ZARONIŠ DO DNA MOJEGA DANA, i ja ti dajem sve školjke i sva blaga.

Pred zoru, ni jednu koraljnu grančicu, ni

jedno zrnce pijeska da preneseš u dubokim džepovima sjećanja.

Cijela je tvoja uspomena sadržana u

tvojoj želji za snom. Kad padne večer, tebi lakne – ne zato što je još jedan dan prošao, već zato, što nailazi još jedna noć.

Jedne noći stavit ću ti pod jezik zrno

bisera, pa kad drugo jutro izustiš Moje Ime, biser će ti pasti u dlan ravno iz sna, sa dna, stvarni, tvarni biser.

86.  BISER IMA BOJU BLISTAVOGA PEPELA, pepeo ima boju ugasloga bisera. Kopaj na istomu mjestu ispod dvoga, i naći ćeš tajnu, koju ti govorim svakoga dana običnim riječima. Možda ćeš razumjeti kad ti ne bude jasno.

Mutno od bisera – sjajno od pepela – na

istomu mjestu ispod dvoga – Razumijevanje jednoga – naći ćeš – možda.

87.  ŠTO JE MIR? Zar je to potrebno znati riječima?

Budi mir, i sve što se trudiš objasniti, bit će jasno. Neka tvoj život bude ta riječ koju tražiš, definicija oko koje nastojiš. Kaži im životom, inače nemaš pravo govoriti.

88.  KAD MOJA ZLATNA KIŠA PO TEBI PADNE, ne trudi se da loncima hvataš zlatnike.

Već svuci haljinu, rublje, i cipele, i pleši

u Mojemu zlatu kao luda rasipnica; i

ne mari saznati koliko se toga istošilo – mjeri li se na kaplje, ili na kablove.

Ne zadržavaj Moje darove, i oni će ti stalno pritjecati.

89.  ZAR SUMNJAŠ U MOJU NJEŽNOST samo zato, što te vodim na teške ispite, gdje su strogi suci i visoki zahtjevi?

Zar bih bio bolji prema tebi, kad bih te pustio da kunjaš u svojoj sjenici od slavujnih riječi?

Zar ne znaš da te vodim tamo, gdje si kadra uspjeti? Kad bi to znala, ne bi bilo ispitnoga vijeća, ni zadataka od kojih strepiš, ni roka, koji je kratak.

Kad bi samo znala da sam ispit skrojio prema tvojemu znanju, o kojemu tako malo znaš!

Kad bi samo Mene malo bolje znala! Onda bi znala i ono, što ne znaš da znaš, umjela i ono, što misliš da ne možeš. Kad bi samo malo bolje Mene znala!

90.  SPUSTI SE U SEBE, kao žedan

kabao u bunar.

Dok se spuštaš, ne zaboravi da si ti kabao i bunar, a da sam Ja voda.

Kad zaroniš u Mene, sjeti se da bunar bez vode nije bunar – da ti bez Mene nisi ti.

Utoni i odluči: hoćeš li ostati puna u dubini, ili bi radije da te izvuku u žedni dan, vrhom punu vode?

91.  DA MI ČESTITAŠ ROðENDAN?!

Ma nemoj, a kad je taj dan?!

Čestitaj Mi roñendan kada se do kraja rodim u tvojemu srcu. Tada će ujedno svanuti i tvoj roñendan.

Hajde da ga slavimo zajedno – gledaj,

sve je spremno, harfa i zastave, ruže i svijećnjaci, vino i mirisi.

Samo nema svečarice – ona oklijeva s

onu stranu vrata od roñenja, i drži u ruci kitu cvijeća, koju je putem nabrala. Čeka, kaže, na Mene.

92.  U RUCI DRŽIM KNJIGU, koju Mi

pišeš.

A ti Me pitaš smiješ li Mi ju pokloniti, kad ju napišeš.

Svakako – bit će Mi drago. Možda ću ti napisati i posvetu. Možda ću zaiskati da Mi pročitaš koji stih.

U ruci držim još tri-četiri knjige, koje ćeš napisati. Požuri, ali vodi računa o točnosti prijepisa.

93.  I KAD GRIJEŠITE, JEDNAKO VAS VOLIM, kao i kad ste ispravni. Ali vam se nasmiješim i nagradim vas kad postupite kako valja, da bih vas ohrabrio da nastavite. Moju ljubav, koja ne zna za uvjete i razlike, kako da shvatite?

Smjestili ste Me meñu suce i

ocjenjivače, trudite se da odgovorite zahtjevima, da zadovoljite očekivanja. Vaš trud nagrañujem, ali vas zbog vaših pregnuća ne volim više nego što volim one,  koji se ne trude, i koji promašuju. Jer Ja sam majka, kojoj su sva njezina djeca miljenici.

94.  ALI KAD GRIJEŠITE, VI SEBE KAŽNJAVATE – kažnjavate se neljubavlju prema sebi. Kad sebe ne volite, ne možete osjetiti ni Moju ljubav prema vama.

I tako, odbačeni od sebe, tvrdite da vas

je Bog odbacio.

A Ja bih vas tada još više prigrlio, jer vam je potrebnije no onima, koji su sigurni u Moju ljubav.

95.  PITAŠ ME KAKO JE SVE TO POČELO

A Ja te vraćam na ono, što ne počinje: na trenutak u kojemu Me pitaš, i u kojemu ti odgovaram.

A ti i dalje hoćeš izvan bespočetka,

zanima te odgovor na ovo ili ono, pa te ovo ili ono tako zaokupi, da se zadovoljiš odgovorom, i smetneš s uma Odgovaratelja.

Hej, nisam Ja zbirka odgovora! Ja sam jedan jedini živi odgovor, u kojemu se ti, kao pitanje, moraš rastopiti.

96.  OVISNOST O MENI jedina je ovisnost, koja je blagotvorna. Ovisnost o Meni, ovisnost je o ljubavi.

O ljubavi budi ovisna, a ne o onima,

koje ljubiš. A ljubi sve, ljubi svakoga. Pristani na to da ostaneš bez mnogih, pa i bez svih; ali ne pristani na to da ostaneš bez Mene.

Ah, a što sam ono Ja?

Ja sam tvoja ljubav prema Meni.

Bez ljubavi prema Meni, nema ljubavi ni prema komu. Bez ljubavi prema Meni, bit ćeš ovisna o prvomu, koji ti naiñe putem.

97.  ZADOVOLJIT ĆE TE SAMO JEDNA SLUŽBA: služba Meni.

U svakoj drugoj službi osjetit ćeš se prevarenom,  iskorištenom, nenagrañenom.

A služba Meni ne pita za korist i nagradu. Služba Meni nije neka posebna služba: svemu što ti pokuca na vrata, pokloni svoje vrijeme i svoju snagu, ne očekuj uzvrata, ni ikakva drugog razloga, osim tuñe probiti.  Takva je služba Meni, znala ti za Mene, ili ne znala.

98.  JA TE NEĆU NAGRADITI ZATO

što ti o Meni ponešto znaš iz knjiga, priča, i susreta.

Nagradit ću te ako radiš Moj posao. A Moj posao je užitak služenja.

I zato ne radi ništa za svoje bližnje, ako to nije i tvoja vlastita radost. Jer Ja te neću nagraditi zato, što teška srca vršiš svoju dužnost; već zato, što je tvoja dužnost tvoj užitak.

I dok ne upoznaš taj užitak, slabo ćeš ti o Meni išta znati. 

99.  VJERUJ MI I KAD NIJE ZA VJEROVANJE – ta lako je vjerovati kad je vjerojatno!

Vjeruj Mi i kad ti duhom najbliži kažu da ne treba, i kad se mnogi znakovi združe u jedan odrečni znak.

Jer sjeti se da te to Ja provjeravam, i da ti vjeru iz peta izvlačim sve tanjim udicama.

I kad nema nikoga da podijeli s tobom

vjeru, vjeruj.

Vjeruj Mi i kad se Moja poruka čini neuvjerljivom; a što se više čini takvom, to više joj vjeruj. Jer lako je vjerovati kad se Moje obećanje složi s vašim procjenama; ali to nije vjera, već račun vjerojatnosti.

Kad te smjestim u kolo svojih vjernika, pa kad i oni zanemoćaju u vjeri, znaj da se ne radi o njima, već o tebi. Pusti ih da ne vjeruju, ne navijaj da vjeruju samo zato da bi tebi bilo lakše; ne izgubi razlog svoje vjere, slušajući razloge za tuñu sumnju.

Pusti im njihove mnoge i razne razloge za nevjeru; tebi je dovoljan jedan za vjeru.

100.  DAO SAM TI I MNOGE I MNOGO;

vrati Mi ih kad shvatiš da si nešto drugo željela. Ali pazi kakve Mi ih vraćaš!

Ne vješaj o njih svoje ljutnje i razočaranja; ne odbacuj ih kao istrošene cipele, ili kao olovke koje  više ne pišu. Naprotiv, opremi ih za put s pažnjom i ljubavlju, s kakvom sam ih Ja tebi dao. Uljepšaj ih, ako ti nisu dovoljno lijepi; izglačaj ih, ako misliš da su hrapavi. I najviše od svega, zahvali im, čak i ako ne znaš zbog čega.

Vrati Mi ih, kažem, ali samo kad shvatiš što trebaš od Mene tražiti.

A ako se mnogima i mnogomu dade

nažao zato što ih vraćaš, onda nemoj, ostavi ih, ne vraćaj ih.

102. JA NISAM IGRAČKA da Me

uzmeš i ostaviš, da Me mjeriš, važeš, pogañaš se oko cijene.

Dajem ti se pod jednim uvjetom: da Me uzmeš.

Ako Mene ne želiš istinski uzeti, već bi da Me uzmeš na rok i ogled sa zajamčenim vraćanjem uloga, onda nema cijene, kojom bi Me mogla kupiti. Uostalom, što da ti se vrati, kad ništa ne ulažeš?

101. ALI PRIJE NEGO ŠTO MI POVJERUJEŠ, pretresi i prokopaj zemlju pod svakim Mojim korakom.

Ni u snu Me ne puštaj na miru. Od tebe

očekujem budnost i poštenje u sumnji, onoliko koliko ćeš biti budna i poštena u vjeri.

Svaku Moju riječ, i svaki postupak, stavi pod zraku provjere; Ja ću ti omogućiti pristup i poznanstvo, Ja ću ti doturiti sitnozore i krupnozore, zasjede iz

sna i oblaka, vidike zdesna i slijeva. Sve ću ti olakšice pružiti, jer poštujem tvoju želju da saznaš. Ali kad jednom saznaš, ma što to bilo, oduzet ću ti i krupno-i-sitnozore, vidike zdesna i slijeva, zasjede iz sna i oblaka.

Tada ćeš morati poštovati vlastito saznanje, kao što sam Ja poštovao tvoju potrebu za njim.

103.  IMAŠ PRAVO DA ME IMAŠ,

stoga se ne snebivaj, ne šeprtljaj,

ne raspituj se kod drugih, ne popostaj, ne gubi vrijeme.

Ne išti milostinju od Mene, jer Ja nisam seoski gazda, a ti nisi prosjakinja. Ja sam ti Otac, ti si Mi kći, koja ima pravo nasljedstva onoga časa, kad shvati da Mi je kći.

Jedva čekam da zaišteš od Mene na način kćerinski. Dotužilo Mi je prosjačenje, cvilež, i udvornost onih, koji ne znaju tko su.

104.  DA, ALI PAZI ŠTO ĆEŠ ZAISKATI

Svilen rubac? Jezero u planini? Kesu bez dna? Ljepotu bez usporedbe?

Ogrlicu od dragulja? Nemušto jezik? Slavu bez premca? Svilen rubac...

Ne polakomi se za sitnicama kao što su raj, ili moć letenja.

Na trenutak zastani, i razmisli kakav li je

to darodavatelj, koji sve ovo poklanja nehajno i

u obilju, kao da je morski pijesak.  Prije nego što zatražiš svilen rubac ili rajske poljane, sjeti se darodavatelja, i poželi da budeš jednako bogata: da

ništa ne poželiš, jer ti ništa ne treba: jer

sve imaš: jer sve daješ.

105.  TREBA DA STREPIŠ, ALI NE I DA SE BOJIŠ

Bojati se znači ne razumjeti Me. Strepiti znači naslutiti što se sve moglo izgubiti ne susrevši Me.

Strepiti znači biti svjestan gubitka koji te

nije snašao; biti svjestan svojega neznanja da te uopće snašao, kad bi te snašao.

Pred ljubavlju se strepi, u ljubavi se strepi.

Strahuje se kad nema ljubavi.

Strepiti znači ljubiti i sjećati se neljubavnoga doba.

Strahovati znači ne razumjeti Me.

106.  NE PADAJ U SUZNE ZANOSE,

ne slavi Me, i ne veličaj riječima.

Ako Mi želiš odati poklonstvo, predaj Mi svoje želje, i s njima svoje ljutnje, smutnje, i strahove.

Prozrači i osvjetlaj svoje misli – to će biti blagdanska misa, kojoj ću rado na oltar sići. Ne klanjaj Mi se, i ne kadi Mi, ne gradi Mi katedrale od pjesama. Radije bih da prošetamo ulicom tvojih želja, kojom si nekad sama glavinjala od jednoga do drugog prodavača droge.

107.  HOĆETE LI ČESTITATI SUNCU

ŠTO SIJE I GRIJE, ili ćete čestitati sebi što ste se našli pod njegovom svjetlošću i toplinom? Shvatite svoju dobru sreću, i kad ju shvatite, to će biti čestitka kakvu želim od vas primiti. Svečanost je svakodnevna, a vi ju slavite jednom u godini.

Svakoga dana sve vam darujem iznova,

a vi ste odredili samo jedan dan kad primate darove.

Od bezmjernog Mojega davanja, i

ljubavnoga neizmjerja uzeli ste mrvicu, i zbog mrvice Me hvalite i slavite. To je kao da gladan čovjek pjeva psalme o sitosti.

Gladujem i Ja za vama, Ja, koji sam puna punina.

Jer sve Me se tiče, i ništa Me ne dotiče.

Sunca se tiču žita i usjevi, mada ga svojim klasom ne dotiču.

108.  SPREMAO SAM VAS ZA TIŠINE,

ZA MILINE, duga smo stoljeća na tomu radili.

Obećao sam vam da ćete Me

prepoznati kad siñem i kad siñete,

i rastali smo se suznih očiju, negdje u visokim predjelima neba.

Sišao sam, sišli ste.

Samo Ja čujem šuštanje vaših krila, samo Ja čujem zvona i trublje Mojega dolaska.

Vi slušate tišinu i milinu svojega bića, i što ju jače slušate, sve više Me vidite.