(Zagreb – Beograd, svibanj 90. – 7.7.90.)

1.  OD UNUTARNJEGA HRAMA – a ne obratno.

Graditi vanjski bez unutarnjega, gubljenje je vremena i snage; takva gradnja unosi neravnotežu u prirodu i među ljude.

Stoga je vaša prva dužnost dodir sa Mnom, stanovnikom unutarnjega  hrama. To je vaš temeljni rad, dužnost, i smjer.

Ne pokušavajte manjkavost unutarnjega zabašuriti veličinom, ukrasima, i slavom vanjskoga hrama. Ukoliko vanjski nije odraz unutarnjega, ne treba ga ni  graditi. Ne gubite snagu, novac, i  vrijeme na graditeljske pothvate bez unutarnjega pokrića.

Stoga, okrenite se k Meni u sebi, što znači: slijedite Moj nauk mira, ljubavi, samonadzora, i morala. Nema bržega načina gradnje od ovoga.

2.  NE ZABORAVLJAJ NIKAD da sam Ja u svakomu – i kad razgovaraš s čovjekom čija te skučenost misli i doživljaja zapanjuje, sjeti se da sam Ja i u njemu, tek nešto bolje skriven nego u drugima.

Sjeti se, stoga, da razgovaraš sa  Mnom, govori, dakle, Meni, skrivenomu, ne obaziri se na masku koju nosim.

I sjeti se da, govoreći Meni, Meni daješ riječ. Tako ću uvijek Ja govoriti Sebi.

I nema zapreke, koja može dugo odolijevati Mojoj riječi, koja se u Moje uho ulijeva.

3.  DAJEM TI SNAGU da budeš stup mira u svojoj porodici.  Dajem ti snagu da praštaš nerazumijevanja i nerazume.

Dajem ti snagu da praštaš sebi kad pogriješiš – jer i Ja ti praštam. Dajem ti snagu da svoj bol i svoju povredu, nepodijeljenu s drugima, predaš Meni.

Dajem ti snagu da svoju radost i svoj zanos, podijeljen s drugima, takoñer predaš Meni.

Dajem ti snagu da budeš lagana kao pahuljica – ne trebaju ti ni krila, treba ti bestežinstvo.

Dajem ti snagu da Me više ne moliš za snagu, da budeš snaga.

4.JA SAM TEMELJ hrama, koji gradite. Ja sam krov hrama, koji gradite.

Ja sam graditelj hrama, koji gradite.

Ja sam stanovnik hrama, koji gradite. Vi ste moji radnici koje sam pozvao, i koji ste čuli Moj poziv.

Slušajte Moj glas, i kamenje će se samo slagati u zidove. Nikakvo vam drugo oruñe ni strojevi nisu potrebni. Sav je znoj i trud vaš lakoća bivanja sa Mnom. Sav je vaš posao predanost.

5.  SVAKOGA ČASA DRUGI JE SVEMIR U IGRI

Svakoga časa ti sama stvaraš nove mogućnosti; i slika svijeta svakoga je časa drukčija: nove ti prilike uručuju poziv na gozbu, ili na ratište. Brklje se podižu s neupoznatih drumova. Domamljeni tvojim željama prizori izlaze iz kutova. Shvati: u tvojoj je ruci kaleidoskop svijeta.

I kako ga okrećeš, slažu se nove simetrije i nove teže, i sredotoćja drugih oblika i boja.

Budi uvijek spremna zaboraviti jućer, ne pomišljati na sutra, da bi danas posegnula za svemirom, koji si sama omogućila.

6.  SUTRA SE BRINE ZA SUTRA, jučer je nizvodno otišlo.

Ne prizivaj ništa, ne zadržavaj ništa, dopusti onomu što imaš, da te ima. Tvoja briga o sutrašnjici krijepi se nejakošću tvoje vjere. Kako ti slabi vjera, tako ti krupnja briga. Kažem ti, sutra se brine za sutra, jučer se pobrinulo za jučer – lijevo su mrtvi koji se rañaju od mrtvih, desno je san koji pokapa san – i jedni su i drugi varka, koju razotkriva varka.

Ja, koji sam istina, vodim brigu o tebi.

7.  TUŽIŠ SE DA SAM HLADAN I STROG

I ne pomišljaš da je tvoj sluh nesavršen, pa ne umije čuti more ljubavi, po kojemu plivaju kontinenti Mojih riječi.

Ako si s nečim ili nekim nezadovoljna, najprije pogledaj k sebi, i u sebe.  Možda ćeš otkriti manjak, koji pripisuješ drugima.

8.  STAVILA SI TAMNE NAOČARI, pa tumačiš kako je došao dan pomračenja.

Govoriš o znacima nebeskim, o najavama i navještajima starine, o pomacima zvjezdanih rasporeda, i o pometnji meñu silnicama prostora. Sve učeno i suptilno, biranom riječju, sve poduprto tananim znanjima, o kojima je malo tko čuo.

Stavila si tamne naočari, i ako ih uskoro ne skineš, imat ćemo novu teoriju rasapa.

9.  JA S TOBOM RAZGOVARAM

ZATO, što ti nikada, nikada nećeš shvatiti da se takva milost tebi daje. Zato što ćeš uvijek misliti da se radi o sućutnoj igri tvojega uma.

Pa dobro, dobacuj loptu u pravcu uma, mašte, ili Boga.

Uvijek sam Ja taj koji će ju dočekati, uvijek Ja taj, koji će ju vraćati.

Zato što ne možeš shvatiti milost prema sebi, Ja ti ju dajem.

Ostatak razloga još je manje shvatljiv, mada je očigledan.

10.  JA TI ŽELJE ISPUNJAM I ONDA KAD NE ZNAŠ DA IH IMAŠ

Ne zahvaljuj Mi samo u vrijeme kad si svjesna ispunjene želje. Zahvali Mi i onda, kad ti se čini da ništa nisi tražila, da ti ničemu nisam udovoljio. Jer jesi, jer jesam.

Ja sam uvijek s tobom, ni trenutka te ne napuštam.

Ti si ta koja napušta, koja odluta, koja plače misleći da je napuštena.

11.  TRAŽILA SI RAZUMIJEVANJE SVEMIRA

Došao sam da ti dam razumijevanje tvoje molitve.

Sjediš ovdje u svojemu kutu, i dotičeš sva bića za koja moliš. Svoju djecu, muža, roditelje, roñake i prijatelje, susjede i znance, neprijatelje i nepoznate. Tražila si razumijevanje svemirske tajne. Umjesto toga dajem ti razumijevanje tvoje vlastite tajne.   Sjediš ovdje u svojemu kutu, i dodiruješ crninu Plutona i bijes Saturna. Skrećeš zlokobne putanje uragana i Urana. Ukidam u tvojoj glavi razdjele prostora i vremena. Dajem ti da shvatiš da se tvoja molitva širi kao nesustali kolobar svjetla. Da je jednako prostrana bilijunima, kao i jednomu. Da je po mjeri onih, za koje se moliš.

Kakvo još razumijevanje tražiš? Koja je još tajna ostala neotkrita?

Sva su svojstva molitve od srca, sva joj je moć od srca. Razumij svoju molitvu, moli se put svojega srca.

Da, ti se možeš moliti za usjeve, za kiše, za sunce, za mir, za zdravlje, za dobrobit zlosretnih, za prosvjetljenje opakih. Da sjena crne planete zaobiñe Zemlju. Da se Zemljina utroba ne zgrči, i ne ispljune vodu i vatru svojih dubina.

Ali kad se moliš za čisto srce, moliš se za sve.

Jer kad ti je srce čisto, doći će vatra i voda, planete i klice, ljudi i zvijeri, do nogu će ti sjesti, i lozinku ti svoju predati, i više neće poželjeti da su igdje drugdje, da je ikakav drugi zakon nad njima, osim zakona čistoće.

Dajem ti razumijevanje da se moliš za čistoću srca.

12.  NE ZABORAVI DA SI VATRA, ne povedi se za dimom uma.

Tvoj dim koluta i pleše, i vidik ti zastire. On je posljedica tvoje vrline da sažižeš tvari grube i zemaljske.

Ne zamijeni sebe ni za dim, ni za ono što u tebi i tobom izgara.

Ti si vatra, oganj, lomača – prljavština te ne može taknuti, iako ju ti dotičeš i pretvaraš u pepeo.

Ne povedi se za dimom uma, ne zaboravi da si vatra.

13.  NE DOPUSTI SVOJEMU UMU DA TE OPIJA

Opijena, teturaš, i onda se njemu utječeš za pomoć: da ti smiri zemlju pod nogama. Opijenoj, on ti obećava i više od toga. Hoćeš li od vina tražiti da te rastrijezni?

Ne dopusti svojemu umu da te vara. Da te zatvori u tijelo, i da te potom uči kako da od njega moliš ključeve.  Nego doñi k Meni bez tijela i bez misli. Kojim zidom i kojom ogradom da se uzduh ogradi? Iza koje brave da se vrijeme zadrži?

Ne ćini ništa, samo shvati: slobodna si. Pijana si od neshvaćanja da si slobodna. Pijano je ogledalo u kojemu se ogledaš: ogledalo tijela, uma, zemlje. Ti si trijezna i slobodna kad se ogledaš u Meni, svojemu pravom zrcalu.

Doñi k Meni bez tijela i bez misli, ogledaj se, ugledaj se, i više te ništa neće prevariti.

14.  DOKLE ĆU SVOJE RIJEČI KROZ USTA TI PRODIJEVATI, čekajući da postanu djelo?

Pogledaj svoje noge kako jure nepotkovane Mojom riječju; ni ruke ti ne slijede govor što s usta pada. Zar sam ti Svoju riječ dao zato da ju propuštaš kroz sebe kao kroz sito vodu?

Moja riječ nije za tvoju slavu. Moj je riječ za tvoj život.

Živi ju, ili će ona za tebe umrijeti.

15.  DAO SAM TI, A JESI LI UZELA?

Ljubio te, a jesi li uzvratila?

Ni tvoje ruke, ni tvoje usne nisu radile svoj posao: da se daju Mojemu davanju.

I sad cviliš da ti je život prazan. Da je kao napuštena kuća. Staza, kojom više nitko ne korača.

Ali Ja ne prestajem s davanjem samo zato, što netko ne uzima; ne prestajem s ljubavlju samo zato, što netko ne uzvraća. I dalje ti na ruke lijem blagoslove, i dalje ti je kuća puna, i staza ti je vazdan hodočasna. Samo što ti to ne znaš.

Izabrala si da nemaš to što imaš. I ne znaš da si izabrala.

I ne znaš da to ne znaš.

16.  BUDI ČISTA, NE BUDI ČISTUNAC

Ne stražari tako budno nad nevažnim razlikama. Čistunstvo nije zamjena za čistotu. Ne zavaravaj ni sebe ni druge savršenstvom u sitnarijama.

Ne zaokupi se trećim i desetim, dok odgañaš i zaobilaziš prvo.

Oni koji su čisti, nisu čistunci. I koji su čistunci, nisu čisti.

Ne budi čistunac, budi čista.

17.  USUDI SE BITI BEZNAČAJNA

Usudi se biti bezimena.

Da te nitko ne zapazi, ne pohvali, ne pokudi.

Da te samo Ja čujem i vidim, da samo Ja znam tko si i kakva si. Usudi se ne remetiti muk i bespokret svojega imena i lika.

Usudi se biti takva, konačno!  Jer je Meni dosta tvoje važnosti, zbog koje je oko tebe gužva, u kojoj Ja ne nalazim mjesta.

18.  ŠTO SI ZASTALA, PA OSLUŠKUJEŠ viču li za tobom? Laske ili psovke – i jedne i druge su ti zar toliko važne da zastaješ, da korak odgañaš?

Idi, kreni, nastavi svoj put – oni te nikada neće moći toliko prehvaliti, toliko prekuditi, koliko ćeš ti moći koraka načiniti.

19.  OSTAVI NA MIRU KOPNA UTONULA, i hramove što leže pod gromadama mora.

Ta kopna nisu važnija od ovoga, na kojemu stojiš.

Ti hramovi nisu svetiji od ovoga, koji gradiš.

Ono vrijeme nije vrijeme u kojemu možeš disati kao što možeš u ovomu, znajući da dišeš zrak još neudahnut. Ono što si izgubila u hramu na dnu Tihoga oceana, to ti leži pod tabanom – sitan bitan biser, koji ne treba tražiti,  već se za njim sagnuti.

20.  KAD TI DAJEM DA BIRAŠ između svijeta i Mene, ti izabereš Mene, ali se s tračkom žaljenja osvrneš na svijet.  Zbog toga tračka žaljenja mokar ti pas kaska za petama, cvileći kao što cvile gladni i napušteni.

Onda ti zastaneš, nemoćna slušati taj cvilež, pa mu udijeliš kost svoje pažnje. Onda krenete zajedno, oboje veselo mašući repom. A kad on zareži, ti opet zastaješ i zoveš Me, uplašena.

Ne bi ga požalila da nisi za njim žalila.

Tvoja je sućut krinka tvoje želje.

Kad Me jednom izabereš bez i tračka žaljenja, ničiji ti cvilež više neće potkupiti uši.

21.  NISU VAŽNI KONAC, IGLA, ŠKARE jer se oni mogu zamijeniti za konac, iglu, škare.

Važno je Moje krojenje i šivanje, ono se ne može zamijeniti.

Važna je haljina u koju ću odjenuti svijet, ona je jedna i nenadoknadiva. Imam zlatne škare, ali škare. Imam zlatnu iglu, ali iglu. Imam zlatan konac, ali konac. Niti škare režu same, niti igla sama šije, niti konac sam prošiva.

Ne zaboravite: sve je zamjenjivo osim Majstora Krojača. A On ima na bilijune igala. Ne razbijajte glavu zašto je uzeo u ruke baš ovu, a ne neku drugu. Ne gordite se, ne čudite se. Pustite se Njegovim prstima. Jer kad ćete više, i da li ćete ikad, biti konac, igla, škare, dok se kroji novi lik svijeta?

Imam zlatne škare, ali škare. Što vrijedi zlato, ako su Mi škare tupe? Važno je rezati, a ne blistati.

Ti si zlatna igla, ali igla. Ti si zlatan konac, ali konac. U zlatu se ne ponesi – ne gordi se, ne čudi se, prepusti se Mojim prstima.

22.  GDJE GOD DA SI, S KIM GOD DA SI, budi prvo sa Mnom. Dok razgovaraš s drugima, najprije okreni uho k Meni. Ja mogu govoriti svim ustima, ali Moju ćeš riječ prepoznati pozornošću srca.

A kad sama zaustiš, pusti Mene da govorim.

Pristaneš li na Moju igru, nećeš naći ni društva ni samoće, koja će te ugroziti.

23.  NE RAZUMIJEŠ? Znaj da je to zato, što Ja tako hoću.

Ne znaš, ne umiješ? I to je zbog istoga razloga.

Na Mojoj jarko osvijetljenoj pozornici dao sam ti ulogu sjene; u Mojemu svijetu jasnih zakona, ti si Moj treptaj neizvjesnosti.

Od Mene ti je neznanje – zavoli ga.

Od Mene ti je zbunjenost – prigrli ju. Moja je nejasnoća drukčija od nejasnoće svijeta; poštujući ju, saznat ćeš jasnoću svoje vjere, izvjesnost ljubavi.

24.  NISAM TI REKAO da se upregneš u ovaj posao zato, jer on ima izgleda na uspjeh; rekao sam ti da se ispregneš iz misli o uspjehu.

Niti sam ti rekao da odustaneš od posla zato, što ne donosi ploda; rekao sam ti da je tvoj plod tvoje djelanje.

Rekao sam ti da će te tvoj rad iskupiti i od uspjeha i od neuspjeha.

A ti – još uvijek zbrajaš i odbijaš gubitak i dobitak konačnoga računa, zaboravljajući da se time pleteš u Moje poslove, koji su već davno obavljeni.

26.  GLAGOLJAŠ, BRBLJAŠ, TRUBIŠ – a uši Moje zar ne žališ?

Zar bi tako brbljala da sjediš pokraj Mene?

Tada bi šutjela, smiješila se, i plakala.

Bilo bi nam divno.

Nego – zašto ti misliš da i dalje ne sjediš pokraj Mene?

Da ne šećeš sa Mnom? Da Moje uho nije sasvim blizu tvojih usta?

S kim god razgovaraš, znaj: Ja slušam. Pazi, dakle, što Mi govoriš.

Kad bi samo malo više šutjela, mogla bi čuti što Ja govorim. Plakala bi, smiješila se, i bilo bi nam divno.

27.  NE, JA NIKADA NISAM REKAO da je svejedno kojom iglom šijem, kojim škarama režem, kojim koncem prošivam. Nikada nisam rekao da sam izabrao nasumce ono, što sam izabrao. I na kraju šivanja mogao bih reći: sašio sam ovu tako lijepu haljinu zato, što sam imao jednu vrlo dobru iglu, jedne vrlo dobre škare, jedan vrlo jak konac. Mogao bih tako reći, ali ne želim znati hoću li reći.

Pitaš zašto? Zato što sam odlučio da to o vama ovisi.

25. ŽIVI U STALNOJ ASKEZI NEOČEKIVANJA, pa ipak, čekaj Me od daha do daha. 

Budi daleko od svih želja, pa i od želje za Mnom, i svakoga časa budi svjesna da sam Ja jedini stožer tvoje žudnje. Budi kraljica u svojemu pustinjaštvu, a kada doñu po tebe s kočijama i raskošjem, budi pustinjak u dvoru kraljice. I budi nezbrinuta zbog svoje dvojednosti. Ona je u tvojim očima nemoguća – a kakva je, što misliš, u očima Svemogućega?

28.  ZLATO JE ZLATNO ISPOD NEČISTI; dragulj je draguljan ispod prašine.

Ne rđa zlato, ne trule kristali. Ali vrijeme, vrijeme prolazi.

Tebi govorim, Moje zlato i alem- kamene. Ja sam te talio, Ja sam te strugao, Ja sam te kovao, Ja sam te brusio; i sad si Moj nakit, Moj ures, Moj si sada po mjeri talisman.

Ali te prekrio sloj zemaljskoga praha, sloj tamnog zaborava. Pa kad zborim zlatu i alemu, odaziva se nečist i prašina.

Zlato Moje, i Moje draguljno, zar više ne znaš što si, i čije si?

Hoću li te u vatru čišćenja, hoću li te u vodu umivanja?

Ti šutiš. A uplašeni, nečist i prašina traže odgodu.

I vrijeme, vrijeme, vrijeme prolazi.

29.  BUDI VAZDA I SVUDA BLAGOVJESNA, jer to ime sam ti dao kao zadatak i kao sudbinu; vrati Mi ga vrhom punog vijesti, koja jesam.

Uđi u san ljudima i kaži im svoje ime; prođi javom svijeta poput jasnoga sna. Na usnama blage vijesti koju nosiš, rastopi se kao hostija.

Jer to je zadatak i sudbina, koju sam ti namijenio. I vrati Mi se kao ime, koje svakomu pristaje.

30.  TKO ZVONI NA VRATIMA? Ja.

Tko otvara vrata? Ja.

Tko pita tko zvoni na vratima? Ja. Tko zna da sam to Ja? Ja.

Ima li mjesta za još jednoga?

Nema.

Jer ja sam taj jedan, i Ja sam to mjesto, Ja sam taj “još”, i Ja sam taj “ima”.

31.  OSTAVI SVOJ KAPUT PRED VRATIMA; svoje cipele i svoj kišobran. Povratnu putnu kartu. Pozivni broj ureda za izgubljene stvari.

Kozmetički pribor. Bankovnu knjižicu.

Male oglase.

Tko te tako pretovario, dijete Moje? Pa i ta naprtnjača s kostima predaka i sa sjemenjem izumrlih kontinenata – čemu će ti to?

I kad sve to odložiš, više nećeš trebati prelaziti prag: već ćeš biti unutra.

32.  NIŠTA NE TREBAŠ ČINITI, naprotiv, trebaš toliko toga ne činiti. To je tvoj najvažniji posao, tvoja najdinamičnija akcija: ne činiti toliko toga što činiš.

Tolike riječi koje si izgovarala, čut će se kad zašutiš.

Zaustavi korak, zaustavi misao o koraku; zaustavi kretanje, zaustavi želju za kretanjem.

I u tišini te zaustavljenosti postani svjesna kako jako, kako odasvud putovi mijenjaju smjer – više ne vode od tebe, već k tebi.

33.  U MOJOJ NAGRADNOJ IGRI možeš igrati samo na onu kartu, koju sam ti dodijelio, a ne na onu, koju bi ti htjela, zadivljena, možda, slikom na poleñini.

Strpi se, možda drugi put.

No bilo bi bolje da sadašnju igru tako dobro odigraš da drugoga puta više ne bude – da osvojiš nagradu neigranja.

34.  ULUTALA SI U DVORANU OD IGRE, i sjela za ploču s crnim i bijelim figurama.

A velik ti je protivnik sjeo nasuprot.

Igrate za glavu, i satovi vam nejednako mjere vrijeme do sjekire.

On je kralj svijeta u šahu, a ti?

No da, ti si netko tko ne umije igrati, ali umije pustiti Mene da zaigram. Pa gledaj sada kako dobivam za tebe, kraljevskim korakom pješaka.

35.  PALUBA POD TOBOM TONE, a ti zuriš u obzore, čekajući da naiđe brod spasitelj.

U košari, na jarbolu, s dalekozorom, ne vidiš da je potpalublje poplavljeno.

Bolje bi ti bilo da siđeš, i prioneš za crpku.

36.  MOJA SE RUŽA RASCVJETAVA, ali tko to vidi? Pa i ti stalno pitaš: cvjeta li, cvjeta li? Hram meñugorski – spušta li se, spušta?

Vjeruj mirisu koji lebdi, ružičast, u uzduhu. Vjeruj smiješku koji se, samozvan, javi u pogledu, kada se uperi u zid budućega hrama.

Ruža posvudašnjosti se rascvjetava, a ti pitaš: gdje?

Miris vječnosti... a ti pitaš: kada?

37.  NA OKO SAM TI ZNAK UDARIO da bi se sjetila... A ti još uvijek gledaš u daljinu i govoriš: “Čekam taj obećani znak”.

Dok ti oko nije zacviljelo, ti nisi vratila pogled kući.

Kažeš da sam duhovit, a Ja naprosto ne znam što bih s tobom da bi me čula i razumjela. Pogreška je u oku, a ne u svijetu.

Vrati se pod svoje vjeñe, tamo imaš najviše posla.

38.  DOŠLO JE VRIJEME KAD VIŠE NEMA VREMENA

Što si sijala, to si posijala; danas je žetva. Nema više odgode za ono, što je namijenjeno da se dogodi.

Vrijeme izmeñu uzroka i posljedice skratilo se do dana, do sata, do trenutka.

Što se spremalo duga stoljeća, dogodit će se na šiljku jednoga, jedinog časa. Jer sad je vrijeme kad vrijeme guta sebe – počevši od repa – i kad se čeljustima hvata za zatiljak.

39.  MOJE IME NEKA BUDE tvoja najsigurnija imovina, tvoj cjel i cjelcat posjed i bankovni račun, koji ne propada.

Nema toga čovjeka, toga kipa, te slike, knjige, znanja, koji će ostati s tobom, kao što će Moje Ime s tobom ostati. Nitko ti ga i ništa neće oduzeti, osim tebe same.

Moli za snagu da to uvidiš.

I ne budi štedljiva trošeći od te imovine; a svakoj drugoj shvati prolaznost.

40.  KOLIKO SAM TI DAO ODUZIMLJUĆI ti prigodu da pogriješiš! Koliko sam ti pomogao razjurivši od  tebe ceste i putove, kojima bi zastranila! A mislila si da te kažnjavam.

Dokle ću ti davati oduzimanjem? Kad ćeš Mi već dati da ti dajem bez uskrate? Mojoj oceanskoj prirodi ovo teže pada nego tebi, koja na obali Mojega mora sanjaš o kapima.

Naravno, šalim se. Ali shvati Me ozbiljno.

Kad ti sljedećega puta uskratim željenu kap, prepoznaj u tomu ponuñeni ocean.

41.  ČEKAO SAM DA POGRIJEŠIŠ, u tomu je bila Moja nada da ćeš se vratiti. Dugo sam čekao.

Neka su se morska tla u visine dizala, i neka su silna kopna na dno tonula; neke su zvijezde u nebo ulijetale kao zapaljene strijele. Os Zemlji je dva, tri puta zateturala, i izlaz sunca dobacila put zalaza.

Dijete Moje, zašto si toliko oklijevala na toj opasnoj pozornici od igre? Zašto nisi požurila u zaklon, k Meni?

Ah, ti si htjela da mile volje iskušati svoju igračku, misao. I misao te zajahala da ju nosiš kuda se njoj hoće. Dugo sam te čekao da pogriješiš, da Me s mišlju prevariš. A sad čekam da shvatiš da si pogriješila.

Požuri, ni Meni nije lako čekati.

42.  NEMOJ DA TI DUHOVNOST BUDE PROPUSNICA neobavljene dužnosti. Naprotiv, neka ti duhovnost bude podloga za njihovo bolje obavljanje.

Ne izgovaraj se svojim slavnim zadaćama njegovanja duše; dušu ćeš njegovati kad njom prožmeš svoj svakodnevni posao.

Ako i uspiješ obmanuti svoju okolinu, Mene nećeš prevariti. Sve što sam ti dao da radiš, radi kao da obavljaš misu na uskrsni ponedjeljak.

43.  JEDNOJ, DRUGOJ I TREĆOJ DAO SAM ŠANSU s jednom, drugom, i trećom, da jedna, druga, i treća kažete jednoj, drugoj, i trećoj sve o jednoj, drugoj, i trećoj.

Ne propuštajte tu dragocjenu mogućnost da se oslobodite tereta, koji ćete meñusobno skinuti sa svojih šest ruku.

Ni od koga drugoga na zemlji vas tri nećete prihvatiti to, što ćete jedna od druge.

Zato, jer ste tri kuta trokuta, tri strane trokuta, jedno središte trokuta. Pa ako se jedna stranica skrati, i druge se dvije moraju njoj sukladno podesiti; a ni jedan se kut ne može ni smanjiti ni povećati, ako i druga dva ne pristanu na isto.

Ni od koga drugoga na zemlji, vi nećete čuti to, što ćete jedna od druge.  Otvorite usta, uši, i srce, i postanite usta, uši, i srce jednoga troimenog bića.

44.  NE TRAŽI DA PRONIKNEŠ ZLATNU MREŽU MOJE IGRE, jer ćeš se u njoj zamrsiti.

Igraj ju ne pitajući što znače boje i lepršaji, igraj ju uživajući u svojemu neznanju.

Leptiri teških krila lako se zamreže, a neznanje na koje pristaješ kao što bi pristala na ljubav, oslobaña te kao što te oslobaña istina.

45.  HEJ, NA ISPITU SI, zadatak je pred tobom – pa kuda strijeljaš pogledima i zvjeraš mislima?

Očekivala si da ispit bude velika kušnja i slava, a gle, on je obujmom nevelik, i težinom neugledan.

Pristaneš li da ga takvoga polažeš, položila si ga.

Ako nisi znala, to je jedan od najtežih: ispit skromnosti.

46.  HTIO BIH TE PODUČITI ŽIVLJENJU NESIGURNOSTI - da naućiš ne znati svoj sljedeći korak. Htio bih te naučiti da svaki svoj korak Meni posvetiš, a Ja ću znati kamo ću ga usmjeriti.

Htio bih te naučiti da se sigurno i lako krećeš u prostoru izvan tvojih mjera i zakona sigurnosti, jer to je Moj prostor, i Ja sam odrediv samo njim.

Na tvojemu tabanu ucrtana je mapa tvojega kretanja, ali nauči se da ju ne čitaš, i ne prevodiš na svoj jezik.

Htio bih te naučiti da pišeš pjesme na jeziku, koji ne razumiješ.

47.  NE REKOH LI TI DA UMJERIŠ SVOJ GOVOR? Za svaku neprogovorenu riječ spremio sam ti nagradu; a ti neumorno govoriš, govoreći da vršiš Moju volju.

Tvoja priča o Meni neka bude ljupkost s kojom ćeš saslušati druge.

48.  ŽIVI SVAKOGA DANA KAO DA ĆE SUTRA ZOROM POTONUTI ATLANTIDA, na kojoj gradiš, to što gradiš. Svake se noći oprosti s ukućanima, i za blagoslov rastanka odriješi ih od svih svojih zamjeranja; da biste se rastali ne dugujući ništa jedni drugima.

Pospremi svoju sobu svake noći, odgovori na sva pisma, podmiri sve obveze, operi rublje, i namijeni ga čistoga sutrašnjemu danu; izglačaj haljinu i očisti cipele, zalij cvijeće.

Tako valja živjeti svakoga dana da bi spremna dočekala dan kad će potonuti Atlantida, Na kojoj gradiš, to što gradiš. Jer Ja želim da se svakoga dana moliš, kao što se moliš za odgodu smrti, i otklon propasti.

Da slika grada što se ruši u filmu tvojih dana bude zadržana na ekranu – do daljnjega.

50. KAO NEPOSLUŠNU DJECU morao sam vas zaplašiti babom Rogom, da biste napustili kasnu igru, i vratili se kući.

Povjerovali ste u babu Rogu, ali ne sasvim. Sad, kad ste ušli u kuću, vidite kakav je vani mrak.

Više vam ne treba baba Roga da biste shvatili gdje vam je mjesto.

49. NE, TO JE BILA GENERALNA PROBA UŽASA – to je bila vježba za rasulo.

Ne slušajte vijesti o nadirućoj vodi, o drhtanju tla, o čudnomu ponašanju zmija; čitajte s Mojih usana poruke koje se tiču vas, i zadatka, koji sam vam namijenio.

Spasit ćete ono, što Ja želim da bude spašeno; i ništa manje od toga, ni više. Zasada stojte mirno, dok drugi hrle put izlaza.

Ovo je samo generalna proba propasti, koju morate dočekati spremni.

Jer sigurno je da nećete unaprijed znati

dan kad će se održati prava predstava. Ulogu sam vam dao, naučite ju kako valja, i druge vijesti ne slušajte.

51.  REKOH LI TI DA NE ZOVEŠ VRAČE i vidovnike, čak ni mudroznalce i pronicatelje od zanata?

Rekoh li ti da ne tražiš savjeta u takvih, kad sam Ja ovdje s punim lagoslovom? Kakvi ti drugi znalci trebaju, dok znanje čeka u tvojemu srcu?

Daleke stanice zamuckuju, dok izvor njihovih vijesti pokraj tebe žubori.

52.  SVE ŠTO IMAŠ I ŠTO BI HTJELA IMATI, stavi u Moje ruke i zaboravi što si stavila, ali ne zaboravi da si stavila. Osjećaj stavljenosti neka s tobom ostane kao jedina izvjesnost.

Ne navijaj za ovo ili ono, ispusti iz glave redoslijede i značenja. O tomu ću Ja brinuti, ako Mi dopustiš.

Dijete Moje, idi laka koraka putem, koji sam ti namijenio; tvoje će kovčege tvoj nosač donijeti za tobom. Ili, možda, neće.

A ti, ne budeš li primijetila razliku, znaj da si blizu cilja.

53.  DAO SAM TI DA ZNAŠ SVOJE NEZNANJE, o svojemu znanju da ništa ne znaš.

Dao sam ti da ne znaš što znaš.

I to je zasada najviše što znaš: da ne znaš.

Kad jednoga dana budeš znala više...

kad jednoga dana budeš znala više... dovršit ćeš ovu pjesmu, znat ćeš kako se to radi.

54.  KAŽI MOJE IME MAČKI, prodavaču novina, djetetu u utrobi nepoznate žene.

To je jedino bogatstvo, koje to više raste, što se više troši.

Kroz guštik i mrak ulice idi s Mojim Imenom kao s mačem, i kao s upaljenom bakljom.