S  ONU  STRANU  SREĆE I NESREĆE NALAZI SE SPOKOJSTVO

UZVIŠENIJE DOBRO ONKRAJ DOBRA I ZLA

Postoji li razlika između sreće i unutarnjeg spokojstva?

Postoji. Sreća ovisi o uvjetima koje smatramo pozitivnim; unutarnje spokojstvo ne ovisi o njima.

Nije li moguće privući samo pozitivne uvjete u svoj život? Ako su naš stav i razmišljanje uvijek pozitivni, u životu bi nam se trebale događale samo pozitivne stvari i situacije, zar ne?

Znate li uistinu što je pozitivno, a što je negativno? Možete li sagleda- ti cjelovitu sliku? Mnogo je ljudi kod kojih se pokazalo kako je ogra- ničenje, neuspjeh, gubitak, bolest ili bol u kojem god obliku se poja- vila najbolji učitelj. To ih je naučilo da otpuste lažne slike o sebi te umjetne ciljeve i želje ega. Tako su dosegli dubinu, poniznost i suosje- ćanje.  Postali  su stvarniji.

Kad god vam se dogodi nešto negativno, u tom je događaju pri- krivena važna pouka, iako je možda u tom trenutku nećete uočiti. Čak i kratka bolest ili nesreća mogu vam pokazati što je stvarno, a što ne- stvarno u vašem životu, što je u konačnici važno, a što nije.

Sagledani s uzvišenijeg stajališta, uvjeti su uvijek pozitivni. Preci- znije govoreći, nisu ni pozitivni ni negativni. Takvi su kakvi jesu. Ži- vite li u potpunom prihvaćanju onoga što jest— što je jedini zdrav na- čin života — u vašem životu više nema »dobrog« ni »lošeg«. Postoji sa- mo više dobro - koje obuhvaća i ono »loše«.  Sagledano, međutim, sa stajališta uma, postoji dobro i loše, ono što nam se sviđa i ono što nam se ne sviđa, ljubav i mržnja. Tako se u Knjizi Postanka govori da Ada- mu i Evi više nije bilo dopušteno prebivati u »raju«, nakon što su »jeli od stabla spoznaje dobra i zla«.

To mi nalikuje na nijekanje i varanje samoga sebe. Kad se meni ili ne- kom tko mije blizak dogodi nešto strašno — nesreća, bolest, bol ili smrt — mogu se pretvarati da to nije loše, ali ostaje činjenica da jest loše, pa zašto to nijekati?

Vi se ne pretvarate, samo omogućujete da bude takvo kakvo jest, i to je sve. To »omogućavanje« odvodi vas s onu stranu uma s njegovim obrascima otpora koji stvaraju pozitivno-negativne polaritete. To je suštinski vid opraštanja. Opraštanje za sadašnjost važnije je od opraštanja prošlosti. Oprostite li u svakom trenutku - dopustite li mu da bude takav kakav jest - neće se gomilati negodovanje koje ćete morati nekome oprostiti u nekom kasnijem trenutku.

Prisjetite se kako ovdje ne govorimo o sreći. Primjerice, ako vam je umrla voljena osoba ili sami osjećate kako vam se približava smrt, ne možete biti sretni. To je nemoguće. Ali možete biti spokojni. Mo- žda ćete biti tužni i plakati, ali ako ste se odrekli otpora, u pozadini tuge osjetit ćete duboku vedrinu, spokojstvo, svetu prisutnost. To je zračenje Bfća, unutarnji mir, dobro koje nema suprotnosti.

A što ako je riječ o situaciji u kojoj nešto mogu poduzeti? Kako joj mogu dopustiti da postoji, a istodobno je mijenjati?

Učinite ono što morate učiniti. U međuvremenu prihvatite ono što postoji. Budući da su um i otpor istoznačnice, prihvaćanje vas istoga trenutka oslobađa prevlasti uma i tako ponovno povezuje s Bićem. Posljedica toga je smanjivanje djelovanja uobičajenih motivacija ega za »djelovanje« - strah, pohlepa, kontrola, obrana ili pothranjivanje lažnog osjećaja vlastitog ja. Sada svime upravlja inteligencija koja je mnogo veća od uma i tako u vašu aktivnost ulazi drukčija kvaliteta svijesti.

»Prihvatite sve ono što vam se pojavi, utkano u obrazac vaše sud- bine, jer što bi prikladnije moglo ispuniti vaše potrebe?« To je prije dvije tisuće godina napisao Marko Aurelije, jedan od iznimno rijet- kih ljudskih bića koje je posjedovalo i svjetovnu moć i mudrost.

Čini se kako je većini ljudi potrebno iskusiti velike patnje prije nego što se odreknu otpora i prihvate - prije nego što oproste. Čim to učine, dogodit će se jedno od najvećih čuda: buđenje svjesnosti Bi- ća kroz ono što se doima kao zlo, preobrazba patnje u unutarnji mir. Konačni učinak svega zla i patnje u svijetu jest u tome što će prisiliti ljude da spoznaju tko oni jesu s onu stranu imena i oblika. Na taj na- čin, ono što sa svoga ograničena stajališta smatramo zlom zapravo je dio višeg dobra koje nema suprotnosti. Međutim, to se može ostvari- ti samo putem opraštanja. Dok ne oprostite, zlo nije doživjelo otku- pljenje i stoga ostaje zlo.

Opraštanjem, koje u suštini označava prepoznavanje nestvarno- sti prošlosti i omogućavanje Sadašnjem trenutku da bude takav kakav jest, čudo preobrazbe događa se ne samo u nutrini, nego i u vanjsko- me svijetu. Tihi prostor snažne prisutnosti izranja i u vama i oko vas. Tko god i što god ude u to polje svijesti, osjetit će njezin utjecaj, kat- kad vidljivo i neposredno, katkad na dubljim razinama, kad se vid- ljive promjene kasnije događaju. Vi rastvarate nesklad, iscjeljujete bol, raspršujete nesvjesno - ništa ne čineći — jednostavno postojeći i držeći se frekvencije snažne prisutnosti.

OKONČANJE ŽIVOTNE DRAME

Može li u tom stanju prihvaćanja i unutarnjeg mira u vaš život ipak ući nešto što bismo sa stajališta obične svijesti nazvali »lošim«, iako ga vi mo- žda ne biste tako nazvali?

Većina takozvanih loših stvari koje se događaju ljudima u životu do- gađaju se zbog neosviještenosti. Njih sami stvaramo ili, bolje rečeno, stvara ih ego. O tim stvarima katkad govorim kao o »drami«. Kad ste potpuno svjesni, u vašem se životu više ne odvija drama. Dopustite mi da vas ukratko podsjetim na to kako ego djeluje i kako stvara dramu.

Ego je neprimjetan um koji upravlja vašim životom kad niste pri- sutni kao svjesni svjedok, kao promatrač. Ego sebe doživljava kao od- vojeni djelić u neprijateljskom svemiru, bez ikakve stvarne unutarnje povezanosti s bilo kojim drugim bićem, okružen mnoštvom ega koje smatra ili potencijalnom prijetnjom ili ih pokušava iskoristiti za vla- stite svrhe. Temeljni obrasci ega smišljeni su kako bi se borili protiv vlastitog duboko ukorijenjenog straha i osjećaja da mu nešto nedo- staje. Ti obrasci su otpor, kontrola, moć, pohlepa, obrana, napad. Neke strategije ega iznimno su pametne, pa ipak nikada zapravo ne razrješavaju nijedan njegov problem, jednostavno zato što je ego sâm po sebi problem.

Kad se dva ili više ega udruži u osobnim odnosima, organizaci- jama ili ustanovama, prije ili kasnije počnu se događati »loše« stvari. To uključuje kolektivno zlo kao što su rat, genocid i izrabljivanje - do kojih dolazi zahvaljujući masovnoj neosviještenosti. Štoviše, mnoge vrste bolesti uzrokuje trajan otpor ega koji stvara ograničenja i zapreke u protoku energije kroz tijelo. Kad se ponovno povežete s Bićem, kad više ne upravlja um, prestajete stvarati te poteškoće. Više ne stvarate dramu, niti sudjelujete u njoj.

Kad god se združe dva ili više ega, dolazi do drame. Ali čak i ako živite potpuno sami, ipak ćete stvarati vlastitu dramu. Drama je kad se sažalijevate. Drama je kad se osjećate krivima ili tjeskobnima. Do- pustite li prošlosti ili budućnosti da zamagle sadašnjost, stvarate vri- jeme, psihološko vrijeme - a od toga se stvara drama. Kad god ne po- štujete Sadašnji trenutak tako što ćete mu dopustiti da postoji, vi stvarate dramu.

Većina je ljudi zaljubljena u vlastitu životnu dramu. Njihova pri- ča predstavlja njihov identitet. Ego upravlja njihovim životom. Cijeli su osjećaj vlastitoga ja uložili u ego. Čak i potraga za odgovorom, rje- šenjem ili iscjeljenjem - najčešće uzaludna - postaje dio drame. Ono čega se takvi ljudi najviše boje jest okončanje vlastite drame. Sve dok su poistovjećeni s umom, najviše se plaše vlastita buđenja i najviše mu se opiru.

Živite li s potpunim prihvaćanjem onoga što jest, to je kraj dra- me u vašem životu. Nitko se ne može svađati s vama, bez obzira koli- ko se trudili. Ne možete se svađati s potpuno svjesnom osobom. Sva- đa podrazumijeva poistovjećenje s umom i mentalni stav, kao i otpor te reakciju na stav druge osobe. Posljedica jest da se potpune suprot- nosti uzajamno energiziraju. To je mehanika nesvjesnog. Vi i dalje jasno i čvrsto možete iznijeti svoj stav, ali iza njega neće biti nikakve reaktivne sile, obrane ili napada. Stoga se iznošenje stava neće pret- voriti u dramu. Kad ste potpuno svjesni, prestajete ulaziti u sukobe.

»Onaj tko je u zajedništvu sa sobom ne može čak ni zamisliti sukob«, tvrdi se u Tečaju čudesa. To se ne odnosi samo na sukob s drugim lju- dima, nego još više na sukob u vlastitoj nutrini, kojeg nestaje kad više nema nikakvih nesklada između zahtjeva i očekivanja vlastita uma i onoga što jest.

NEPOSTOJANOST I ŽIVOTNI CIKLUSI

Međutim, sve dok se nalazite u tjelesnoj dimenziji, dok ste povezani s kolektivnom ljudskom psihom, tjelesni je bol - iako rijetko - još moguć. Tjelesni bol ne treba miješati s patnjom, mentalno-emocio- nalnom boli. Sveukupnu patnju stvara ego svojim otporom. Također, sve dok se nalazite u toj dimenziji, još ste podložni njezinoj cikličkoj prirodi i zakonu nepostojanosti sviju stvari,  ali to više ne smatrate »lošim« - to jednostavno postoji.

Dopuštajući svim stvarima da postoje, otkriva vam se dublja di- menzija ispod igre suprotnosti, otkriva se kao trajna prisutnost, ne- promjenjiva duboka tišina, radost bez uzroka onkraj dobrog i lošeg. To je radost Bića, Božjeg spokojstva.

Na razini oblika postoje rađanje i smrt, stvaranje i razaranje, rast i rastvaranje naizgled razdvojenih oblika. To se posvuda očituje: u ži- votnom ciklusu zvijezde ili planete, fizičkog tijela, stabla, cvijeta; u uzdizanju i propasti naroda, političkih sustava i civilizacija te u nemi- novnim ciklusima dobitka i gubitka u životu pojedinaca.

To su ciklusi uspjeha, kad vam stvari sâme dolaze, kad napredu- ju, te ciklusi neuspjeha, kad se suše ili raspadaju, a vi ih morate pusti- ti da odu kako biste napravili mjesto za nove stvari što će se pojaviti ili za odvijanje preobrazbe. Držite li se čvrsto starih stvari i opirete li se, to znači da odbijate teći tijekom života, pa ćete zato patiti.

Nije istina da je put prema gore dobar, a put prema dolje loš, osim prema prosudbama uma. Rast se najčešće smatra pozitivnim, ali ništa ne može rasti zauvijek. Kad bi rast bilo koje vrste trajao do u beskonačnost, u konačnici bi postao čudovišan i razoran. Kako bi do- šlo do novoga rasta, potrebno je rastvaranje. Jedno ne može postoja- ti bez drugoga.

Kretanje ciklusa prema dolje apsolutno je suštinsko za duhovno ostvarenje. Kako bi vas privukla duhovna dimenzija, morate na nekoj razini jako pogriješiti ili iskusiti neki veliki gubitak ili bol. Ili će neki uspjeh postati isprazan i besmislen, tako da će se pretvoriti u neusp- jeh. Neuspjeh se krije u svakom uspjehu, a uspjeh u svakom neuspje- hu. Naravno, na ovom svijetu, što znači na razini oblika, svatko prije ili kasnije doživi »neuspjeh« te se svako postignuće na kraju izjalovi. Svi su oblici netrajni.

I dalje možete biti aktivni i uživati u očitovanju i stvaranju novih oblika i okolnosti, ali se nećete poistovjećivati s njima. Nisu vam po- trebni da biste utemeljili vlastiti identitet. Oblici i okolnosti nisu vaš život -  nego  samo vaša životna situacija.

I vaša je tjelesna energija podložna ciklusima. Ne može uvijek bi- ti  na svom vrhuncu.  Izmjenjuju se  razdoblja niske i visoke razine energije. Bit će razdoblja kad ćete biti iznimno aktivni i stvaralački, ali može biti i razdoblja kad će se činiti da sve stoji na mjestu, kad vam se čini da nikamo ne idete i da ništa ne postižete. Ciklus može trajati od nekoliko sati do nekoliko godina. Postoje veliki ciklusi te manji u okviru velikih. Mnoge bolesti se stvaraju zbog opiranja ciklu- su slabe energije, koji je osobito važan za obnavljanje. Prisila da nešto radite i sklonost da osjećaj vlastite vrijednosti i identitet temeljite na vanjskim čimbenicima, kao što su postignuća,  neizbježan je privid sve dok se poistovjećujete s umom. Zato vam je teško ili nemoguće prihvatiti cikluse slabe energije i dopustiti im postojanje. Inteligenci- ja organizma u takvim slučajevima može preuzeti stvari u svoje ruke, što je samozaštitna mjera, te stvoriti bolest kako bi vas prisilila da za- stanete, tako da može doći do nužne obnove.

Ciklička priroda svemira blisko je povezana s netrajnošću sviju stvari i situacija. To je bio središnji dio Buddhina učenja. Sva stanja iznimno su nepostojana i neprestano se mijenjaju ili, kako je on to izrazio, netrajnost je značajka svakog stanja, svake situacije s kojom ćete se u životu susresti. Situacije će se promijeniti, nestati, ili njima više nećete biti zadovoljni. Netrajnost je središnji dio i Isusova učenja:

»Ne sabirajte sebi blago na zemlji, gdje ga izgriza moljac i rđa; gdje lopovi prokopavaju zidove i kradu ga!«

Sve dok umom prosuđujete da je neko stanje »dobro«, bez obzi- ra je li riječ o odnosu, imutku, društvenoj ulozi, mjestu ili fizičkom tijelu, um se veže uz njega i poistovjećuje se s njim. Tada ste sretni, dobro se osjećate i takvo stanje može postati dio onoga što jeste ili što mislite da jeste. Ali u ovoj dimenziji, gdje moljac i hrda izgrizaju bla- go, ništa ne traje zauvijek. Ili ga nestaje ili se mijenja ili dolazi do za- mjene polariteta: isto stanje koje je jučer ili prethodne godine bilo dobro iznenada se, ili postepeno, pretvorilo u nešto loše. Ista situaci- ja koja vas je usrećivala sada u vama izaziva nesreću. Današnji napre- dak sutra postaje jalov. Sretno vjenčanje i medeni mjesec vode do nesretnog razvoda ili nesretnog zajedničkog života. Ili situacija nesta- je, pa ste zato nesretni. Kad se stanje ili situacija uz koje se um vezao i poistovjetio promijene ili nestanu, um to ne može prihvatiti. Čvrsto se drži bivšeg stanja i opire se promjeni, kao da vam je netko otrgnuo ruku ili nogu.

Ima slučajeva kada ljudi koji su izgubili sav novac ili im je uni- šten dobar glas počine samoubojstvo. To su krajnji slučajevi. Drugi postaju samo duboko nesretni ili se razbole kad god u njihovu životu dođe do velikog gubitka. Ne uspijevaju shvatiti kako između njihova života i životne situacije postoji razlika. Nedavno sam čitao o čuvenoj glumici koja je umrla u dobi od oko osamdeset godina. Kad je njezi- na ljepota počela nestajati, narušena starenjem, postala je očajnički nesretna i povukla se od svijeta. I ona se poistovjetila s vanjskim sta- njem: tjelesnim izgledom. To stanje ju je najprije usrećivalo, a zatim je gurnulo u nesreću. Da je bila u stanju povezati se s bezobličnim i bezvremenim unutarnjim životom, mogla je vedro i spokojno pro- matrati nestajanje vanjskog oblika. Štoviše, vanjski oblik propuštao bi sve veći sjaj unutarnje svjetlosti koja izvire iz njezine bezvremene, istinske prirode, tako da joj ljepota ne bi nestala, nego bi se jedno- stavno preobrazila u duhovnu ljepotu. Međutim, nitko joj nije rekao da je to moguće. Najvažnija vrsta znanja još nije široko dostupna.

Buddha je naučavao  kako  je  čak i  sreća dukkha — palijska*  riječ  ko- ja  označava  »patnju«   ili   »nezadovoljstvo«.   Neodvojiva  je  od  svoje

Pali, izumrli indijski jezik kojim su pisane neke budističke svete knjige; pote- kao iz staroindijskog jezika; njeguju ga kao jezik religije budistički  redovnici na Cejlonu,  u Burmi i drugim mjestima (prim.  prev.) suprotnosti. To znači da su sreća i nesreća zapravo jedno. Razdvaja ih samo privid vremena.

To nije nešto negativno, nego jednostavno prepoznavanje priro- de stvari, tako da cijeloga života ne tragate za prividom. Nije riječ ni o tome da više ne biste trebali poštovati ugodne i prekrasne stvari ili stanja. Ali kroz njih tražiti nešto što vam oni ne mogu dati - identi- tet, osjećaj trajnosti i ispunjenja - recept je za razočarenje i patnju. Cijela oglašivačka industrija i potrošačko društvo srušilo bi se kad bi se ljudi prosvijetlili i kad više ne bi svoj identitet pronalazili u stvari- ma. Što više na taj način tražite sreću, to će vam više izmicati. U vanj- skom svijetu nema ničega što bi vas moglo zadovoljiti, osim privre- meno i površno, ali možda morate doživjeti gubitak mnogih iluzija kako biste spoznali istinu. Stvari i stanja mogu vam pružiti užitak, ali oni također izazivaju bol. Stvari i stanja mogu vam pružiti zadovolj- stvo, ali ne mogu vam pružiti radost. Ništa vam ne može dati radost. Radost nema uzroka i izvire iznutra, kao radost Bića. Radost je su- štinski dio unutarnjeg stanja spokojstva, stanja koje se naziva mirom Gospodnjim. To je vaše prirodno stanje, a ne nešto za što se teškom mukom morate truditi ili boriti kako biste to postigli.

Mnogi ljudi nikada ne shvaćaju kako ni u čemu što rade, posje- duju ili postignu ne može biti »spasenja«. U onima koji to shvaćaju nerijetko se javlja zamorenost svijetom i depresija: ako vam ništa ne može pružiti istinsko zadovoljstvo, što onda ostaje čemu bismo mogli težiti, kakva je uopće svrha bilo čega? Starozavjetni prorok mora da je stigao do iste spoznaje kad je napisao: »Vidjeh sve što je urađeno pod suncem i, gle, sve je to taština i jurnjava za vjetrom.« Dosegnete li tu točku, samo ste korak udaljeni od očaja - ali i korak od prosvje- tljenja.

Budistički mi je redovnik jednom rekao: »Sve ono što sam nau- čio tijekom dvadeset godina koje sam proživio kao redovnik mogu sažeti u jednu jedinu rečenicu: sve što se uzdiže to i pada. Toliko znam.« Mislio je, naravno, na ovo: naučio sam ne opirati se onomu što jest; naučio sam dopustiti Sadašnjem trenutku da postoji i prih- vatiti netrajnu prirodu sviju stvari i situacija. Tako sam pronašao spo- kojstvo.

Ne opirati se životu znači prebivati u stanju milosti, lakoće i svje- tlosti. Takvo stanje više ne ovisi o stvarima koje su ili dobre ili loše.

To se čini gotovo proturječnim, ali kad nestane unutarnje ovisnosti o obliku, opći uvjeti vašega života i vanjski oblici uvelike se popravlja- ju. Stvari, ljudi ili uvjeti o kojima ste mislili da su vam potrebni kako biste bili sretni sada vam dolaze bez ikakve borbe ili napora, te slo- bodno uživate u njima i poštujete ih - dok traju. Naravno da će sve te stvari proći, ciklusi će doći i otići, ali nestane li ovisnosti, nema više ni straha. Život teče s lakoćom.

Sreća koju crpite iz nekog drugog izvora nikada nije jako dubo- ka. Ona je samo blijedi odraz  radosti  Bića,  vibrirajućeg  spokojstva koje pronalazite kad uđete u stanje bez otpora. Biće vas odnosi s onu stranu potpunih suprotnosti uma te vas oslobađa ovisnosti o obliku. Čak i ako se sve oko vas sruši i nestane, vi ćete i dalje osjećati dubo- ku unutarnju jezgru spokojstva. Možda nećete biti sretni, ali bit ćete smireni.

KAKO SE KORISTITI NEGATIVNOŠĆU I ODREĆI JE SE

Sav unutarnji otpor čovjek doživljava kao negativnost u jednom ili drugom obliku. Sveukupna negativnost jest otpor. U ovom kontek- stu te su dvije riječi gotovo istog značenja. Negativnost obuhvaća sve, od razdraženosti ili nestrpljenja do divljeg bijesa, od depresivnog ras- položenja ili mrzovoljnog negodovanja do  samoubojstvenog očaja- nja. Otpor katkad budi emocionalno tijelo boli, a u tom slučaju čak i manje važne situacije mogu stvoriti snažnu negativnost, kao što su bijes, depresija i duboka tuga.

Ego vjeruje da uz pomoć negativnosti može upravljati stvarnošću i dobiti ono što želi. Vjeruje kako uz pomoć negativnosti može pri- vući željene uvjete ili uništiti neželjene. Tečaj o čudesima s pravom is- tiče kako, dok ste nesretni, postoji nesvjesno uvjerenje da vam nesre- ća »kupuje« ono što želite. Kad »vi« - um - ne biste vjerovali da vam je nesreća korisna, zar biste je stvarali? Naravno, činjenica jest da ne- sreća nije korisna. Umjesto da privlači željene situacije, ona ih spre- čava. Umjesto da rastvara neželjene, čuva ih tamo gdje jesu. Njezina jedina »korisna« funkcija je jačanje ega i zato je ego voli.

Jednom kad se poistovjetite s nekim oblikom negativnosti, više je ne želite pustiti, a na dubokoj, nesvjesnoj, razini ne želite pozitiv- nu promjenu. Ona bi zaprijetila vašem identitetu depresivne, bijesne ili duboko nesretne osobe. Zato u životu zanemarujete, niječete ili potkopavate ono što je pozitivno. To je uobičajena pojava. Također je i bezumna.

Negativnost je potpuno neprirodna. Ona je psihički zagađivač i postoji duboka povezanost između trovanja i uništenja prirode te goleme negativnosti koja se nakupila u kolektivnoj ljudskoj psihi. Nijedan drugi oblik života na ovoj planeti ne poznaje negativnost, samo ljudi, upravo kao što nijedan drugi životni oblik ne uništava i ne truje Zemlju koja ga održava na životu. Jeste li ikada vidjeli nesre- tan cvijet ili hrastovo drvo pod stresom? Jeste li susreli depresivnog dupina, žabu koja ima poteškoća sa samopoštovanjem, mačku koja se ne može opustiti ili pticu koja u sebi nosi mržnju i negodovanje? Je- dine životinje koje povremeno mogu iskusiti nešto nalik na negativ- nost ili pokazati znakove neurotičnog ponašanja su one koje žive u bliskom dodiru s ljudima i tako se povezuju s ljudskim umom i nje- govom ludošću.

Promatrajte bilo koju biljku ili životinju i dopustite im da vas na- uče prihvaćanju onoga što jest, predavanju Sadašnjem trenutku. Do- pustite im da vas poduče Biću. Da vas poduče integritetu - što znači biti to što jeste, biti stvaran. Neka vas poduče kako živjeti i kako umrijeti te kako da od življenja i umiranja ne napravite problem.

Živio sam s nekoliko majstora zena - a sve su to bile mačke. Čak su me i patke podučile nekim važnim duhovnim poukama. Već i sa- mo promatranje njih predstavlja meditaciju. Kako spokojno plove, pomirene same sa sobom, potpuno prisutne u sadašnjem trenutku, dostojanstvene i savršene, kakva samo mogu biti neumna stvorenja. Međutim, povremeno se dvije patke sukobe - katkad bez ikakva oso- bita razloga ili zato što je jedna od njih zalutala u osobni prostor dru- ge. Bitka obično traje samo nekoliko sekunda, a tada se patke razdvo- je, otplivaju u suprotnim smjerovima i nekoliko puta žestoko zamah- nu krilima. Tada nastave spokojno plivati, kao da se ništa nije dogo- dilo. Kad sam to prvi put primijetio, iznenada sam shvatio da lepr- šanjem krila oslobađaju višak energije, ne dopuštajući joj  da osta- ne zarobljena u tijelu i da se pretvori u negativnost. To je prirodna mudrost, a patkama je lako slijediti je jer nemaju um koji bi prošlost nepotrebno održavao na životu, a zatim od nje izgradio identitet.

Zar ne bi i negativna emocija također mogla obuhvaćati važnu poruku? Primjerice, ako sam često depresivan, to bi možda mogao biti znak kako nešto ne valja s mojim životom i to bi me moglo nagnati da promotrim svoju životnu situaciju i unesem nekakve promjene. Stoga trebam slušati ono što mi emocije govore, a ne ih jednostavno odbaciti kao negativne.

Da, negativne emocije koje se vraćaju katkad sadrže poruku, kao i bolesti. Ali sve promjene koje napravite, bez obzira jesu li povezane s poslom, odnosima ili okolinom, u krajnjem su samo kozmetički zah- vati, ako ne izranjaju iz promijenjene razine svijesti. A što se toga tiče, to može značiti samo jedno: da postajete svjesniji. Dosegnete li sta- noviti stupanj prisutnosti, više vam nije potrebna negativnost da vam kaže što vam je u stanovitoj životnoj situaciji potrebno. Ali sve dok negativnost uistinu postoji, koristite se njome. Koristite se njome kao nekom vrstom znaka koji vas podsjeća da budete što prisutniji.

Kako možemo spriječiti pojavu negativnosti i kako je se možemo oslobo- diti kad se već pojavi?

Kao što sam rekao, njezino pojavljivanje spriječit ćete potpunom pri- sutnošću. Ali, nemojte se obeshrabriti. Na ovoj planeti zasad je malo ljudi koji mogu održati stanje trajne prisutnosti, iako su neki tome vrlo blizu. Vjerujem da će ih uskoro biti mnogo više.

Kad god zamijetite da se u vama probudio neki oblik negativno- sti, ne promatrajte ga kao neuspjeh, nego kao koristan znak što vam govori: »Probudi se. Ustani iz svoga uma. Budi prisutan.«

Postoji roman Aldousa Huxley pod nazivom Island (Otok), što ga je napisao u zrelijim godinama, kad se počeo jako zanimati duhov- nim učenjima. U njemu priča priču o muškarcu koji je doživio bro- dolom u blizini udaljena otoka, odvojenog od ostatka svijeta. Na tom otoku živi jedinstvena civilizacija. Neuobičajeno je to što su njegovi stanovnici, za razliku od ostalih na svijetu, zapravo mentalno zdravi. Prvo što muškarac zamijeti su raznobojne papige na stablima koje ne- prestano ponavljaju riječi: »Pažnja. Ovdje i sad. Pažnja. Ovdje i sad.« Kasnije saznajemo da su otočani naučili papige tim riječima kako bi ih neprestano podsjećale da ostanu prisutni.

Stoga, kad god osjetite da se u vama budi negativnost, bez obzi- ra na to je li uzrokovana vanjskim čimbenikom, mišlju ili čak ničim osobitim čega biste bili svjesni, prihvatite je kao da je glas što govori:

»Pažnja. Ovdje i sad. Probudi se.« Čak i najslabija razdražljivost je značajna te je treba priznati i promotriti je, inače će doći do gomila- nja nezamijećenih reakcija. Kao što sam već rekao, možda ćete je mo- ći jednostavno odbaciti kad shvatite da ne želite u vlastitoj nutrini nositi to energetsko polje te da ne služi nikakvoj svrsi. Ali budite si- gurni da ste je potpuno odbacili. Ne možete li je odbaciti, jednostav- no prihvatite njezino postojanje i usmjerite pažnju na osjećaj, kao što sam rekao ranije.

Alternativa odbacivanju negativne reakcije jest da je otklonite za- mišljajući kako postajete sve otvoreniji vanjskom uzroku reakcije. Preporučujem vam da ovu metodu u početku vježbate s malim, pa čak i beznačajnim stvarima. Recimo da u miru sjedite kod kuće. Iz- nenada se s ulice začuje prodoran zvuk automobilskog alarma. Javlja se razdraženost. Koja je svrha te razdraženosti? Baš nikakva. Zašto ste je izazvali? Niste vi, nego um. Razdraženost je potpuno automatska i potpuno nesvjesna. Zašto ju je um stvorio? Zato što se drži nesvje- snog uvjerenja kako će njegov otpor, koji vi doživljavate kao neki oblik negativnosti ili nesreće, na neki način odagnati neželjeno stan- je. Naravno, to je zabluda. Otpor koji stvara um, u ovom slučaju raz- draženost ili bijes, daleko više uznemiruje nego izvorni uzrok kojeg otpor pokušava razriješiti.

Sve se to može pretvoriti u duhovnu praksu. Osjetite kako posta- jete prozirni, kao da nestaje čvrstoća vašega materijalnog tijela. Sada dopustite buci, ili bilo kojem drugom uzroku negativne reakcije, da prođe kroz vas. Više se ne sudara sa čvrstim »zidom« u vama. Kao što sam rekao, vježbajte ponajprije s malim stvarima. Automobilski alarm, lajanje psa, vrištanje djece, prometna gužva. Umjesto da u sebi podignete zid otpora u koji neprestano i bolno udaraju stvari koje se »ne bi trebale događati«, dopustite da sve to prođe kroz vas.

Netko vam kaže nešto grubo ili s namjerom da vas povrijedi. Um- jesto da se prepustite nesvjesnoj reakciji ili negativnosti, kao što su napad, obrana ili povlačenje, dopustite da te riječi prođu kroz vas. Ne odupirite se. Kao da više nema nikoga tko bi mogao biti povrije- đen. To je opraštanje. Na taj način postajete neranjivi. I dalje toj osobi možete reći kako je njezino ponašanje neprihvatljivo, ako tako odlu- čite. Ali ta osoba više ne posjeduje moć kojom bi mogla nadzirati vaše unutarnje stanje. Tada ste usidreni u vlastitoj moći - ne u nečijoj tu- đoj, niti dopuštate da vašim osjećajima upravlja um. Bez obzira na to je li riječ o automobilskom alarmu, gruboj osobi, poplavi, potresu ili gubitku sveukupnog imetka, mehanizam otpora uvijek je isti.

Prakticiram meditaciju, posjećujem radionice, čitam mnoge knjige o du- hovnosti i pokušavam se ne opirati - ali upitate li me jesam li pronašao istinski i trajan unutarnji mir, iskren odgovor morao bi glasiti da nisam. Zašto ga nisam pronašao? Što bih drugo mogao uraditi?

Vi još tragate u vanjskom svijetu i ne možete iskoračiti iz obrasca tra- ganja. Možda će vam sljedeća radionica pružiti odgovor, možda neka nova tehnika. Rekao bih vam: ne tragajte za mirom. Ne tragajte ni za kojim drugim stanjem od onoga u kojem se sada nalazite, jer ćete izazvati unutarnji sukob i nesvjesni otpor. Oprostite sebi što niste spokojni. Onoga trenutka kad potpuno prihvatite svoj ne-mir, on će se preobraziti u mir. Sve ono što potpuno prihvatite odvest će vas onamo, u spokojstvo. To je čudo predavanja.

Možda ste čuli izreku »Okreni drugi obraz«, kojom se veliki učitelj prosvjetljenja koristio prije dvije tisuće godina. Pokušavao je simboli- čki prenijeti tajnu neopiranja i nereagiranja. Ta se njegova izjava od- nosila, kao i sve ostale, samo na vašu unutarnju stvarnost, a ne na vanjski oblik vašega života.

Jeste li čuli priču o Banzanu? Prije nego što je postao veliki maj- stor zena, mnogo je godina proveo u potrazi za prosvjetljenjem,  ali mu je neprestano izmicalo. Tada je jednoga dana, hodajući tržnicom, načuo razgovor između mesara i kupca. »Dajte mi najbolji komad mesa koji imate«, rekao je kupac. A mesar je odvratio: »Svaki komad mesa koji imam je najbolji. Ovdje nema komada koji ne bi bio naj- bolji.« Čuvši to, Banzan se prosvijetlio.

Vidim da čekate nekakvo objašnjenje. Kad  prihvatite  ono  što jest, znat ćete kako je svaki  komad mesa - svaki  trenutak - najbolji. To  je  prosvjetljenje.

PRIRODA SUOSJEĆANJA

Zakoračivši s onu stranu suprotnosti stvorenih umom, postajete nalik na duboko jezero. Vanjska situacija vašega života i sve ono što se on- dje događa predstavljaju površinu jezera. Katkad je mirna, katkad uz- burkana i opasna, već prema ciklusima i godišnjim dobima. U dubi- ni, međutim, jezero je uvijek smireno. Vi ste cijelo jezero, a ne samo površina i u dodiru ste s vlastitom dubinom, koja ostaje apsolutno smirena. Ne opirete se promjeni tako što se mentalno držite svake si- tuacije. Unutarnji mir ne ovisi o tome. Prebivate u Biću - nepromje- njivom, bezvremenom, besmrtnom - i vaše ispunjenje ili sreća više ne ovise o vanjskom svijetu neprestano promjenjivih oblika. Možete uži- vati u njima, igrati se s njima, stvarati nove oblike, poštovati ljepotu svih njih. Ali više nema potrebe vezati se uz bilo koji od njih.

Kad se tako odvojite od stvari, znači li to da se udaljavate i od drugih ljudskih bića?

Sasvim suprotno. Sve dok niste svjesni Bića, izmiče vam stvarnost drugih ljudi jer niste pronašli vlastitu.  Umu će se njihov oblik svidje- ti ili im se neće svidjeti, a tu nije riječ samo o njihovu tijelu, nego i o umu. Istinski odnos postaje moguć tek kad postoji svjesnost Bića. Temeljeći se u Biću, tijelo i um druge osobe promatrat ćete samo kao ekran iza kojeg možete naslutiti njihovu istinsku stvarnost kao što osjećate svoju. Stoga, kad se suočite s tuđom patnjom ili nesvjesnim ponašanjem, ostanite prisutni i u dodiru s Bićem -  tako  ćete  biti  u stanju zagledati  se s onu stranu oblika i osjetiti blistavo i čisto Biće druge osobe kroz svoje vlastito. Na razini Bića sveukupna se patnja prepoznaje kao privid. Do  patnje dolazi zbog poistovjećivanja s  obli- kom. Čudesa iscjeljivanja katkad se događaju kroz takvu spoznaju, buđenjem  svjesnosti  Bića  u  drugima -  ako  su  spremni.

Je li to suosjećanje?

Da. Suosjećanje je svjesnost o dubokoj vezi između vas i svih bića. Ali, u suosjećanju postoje dvije stvari, dvije strane te povezanosti. S jedne strane, budući da ste još u fizičkom tijelu, vama i drugim ljud- skim bićima i svim ostalim živim bićima zajednička je ranjivost i smrtnost  fizičkog  oblika.  Sljedeći  put  kad  kažete:  »Nemam  ništa zajedničko s tom osobom«, prisjetite se da imate mnogo toga zajed- ničkog: za nekoliko godina — dvije ili sedamdeset, to nije važno — oboje ćete se pretvoriti u istrunuli Ieš, zatim u hrpu prašine, a tada će vas nestati. Ta otrežnjujuća i ponizna spoznaja ne ostavlja mnogo mjesta ponosu. Je li to negativna misao? Nije, nego činjenica. Zašto sklapati oči pred njom? U tom smislu, između vas i svakog drugog stvorenja postoji potpuna jednakost.

Jedna od najmoćnijih duhovnih praksi jest duboka meditacija o smrtnosti tjelesna oblika, uključujući i vlastiti. Naziv joj je: umri prije nego što umreš. Duboko uđite u tu meditaciju. Vaš se fizički oblik rastvara, više ne postoji. Tada dolazi trenutak kad umiru i svi misao- ni oblici ili misli. Vi ste, pak, i dalje ondje - božanska prisutnost ka- kvi jeste. Blistava i potpuno budna. Ono što je stvarno nikada ne mo- že umrijeti; umiru samo imena, oblici i prividi.

Spoznaja o toj besmrtnoj dimenziji, vašoj istinskoj prirodi, druga je strana suosjećanja.  Na razini dubokih osjećaja sada prepoznajete ne samo vlastitu besmrtnost, nego kroz vlastitu upoznajete i besmrtnost svakog drugog bića. Na razini oblika zajednička vam je smrtnost i ne- sigurnost postojanja. Na razini Bića zajednički vam je vječan, blistav život. To su dva vida suosjećanja. U suosjećanju se naizgled suprotni osjećaji tuge i radosti stapaju u jedno i preobražavaju se u dubok unu- tarnji mir. To je Božji mir i jedan od najplemenitijih osjećaja za koji su ljudska bića sposobna, a posjeduje veliku moć iscjeljivanja i preo- brazbe. Ali istinsko je suosjećanje, onakvo kakvim sam ga upravo opi- sao, još iznimno rijetko. Posjedovati empatiju prema patnji drugog bića svakako zahtijeva visok stupanj svijesti, ali i predstavlja samo je- dnu stranu suosjećanja, koja nije potpuna. Istinsko suosjećanje ide i dalje od empatije ili simpatije. Do njega ne dolazi dok se tuga ne sto- pi s radošću, radošću Bića s onu stranu oblika, radošću vječnoga ži- vota.

PREMA DRUKČIJEM PORETKU STVARNOSTI

Ne slažem se s tim da tijelo mora umrijeti. Uvjeren sam da možemo po- stići tjelesnu besmrtnost. Vjerujemo u smrt i zato nam tijelo umire.

Tijelo ne umire zato što vjerujete u smrt. Tijelo postoji ili se čini da postoji zato što vjerujemo u smrt. Tijelo i smrt dio su istoga privida, stvoreni egoističnim obrascem svijesti, koji ne posjeduje svjesnost o Izvoru života i sebe sagledava odvojeno te smatra da je pod nepresta- nom prijetnjom. Stoga stvara privid da je čovjek tijelo, gusto, tjele- sno sredstvo kojemu neprestano prijeti opasnost.

Smatrati sebe ranjivim tijelom koje se rodilo i malo kasnije umire

-   to je privid. Tijelo i smrt: isti privid. Jedno ne možete imati bez drugoga. Želite zadržati jednu stranu privida i osloboditi se druge, ali to je nemoguće. Ili zadržavate sve ili sve odbacujete.

Međutim, od tijela ne možete pobjeći, a i ne morate. Tijelo je ne- vjerojatno pogrešan opažaj vaše istinske prirode. Ali vaša je istinska priroda skrivena negdje u tom prividu, a ne izvan njega, stoga je tije- lo još uvijek jedina točka pristupa toj prirodi.

Ugledate li anđela, ali pogrešno pomislite kako je riječ o kame- nu kipu, morat ćete samo drukčije i pomnije promotriti »kameni kip«, a ne morate se početi ogledati naokolo. Tada ćete otkriti kako to nikada nije bio kameni kip.

Ako vjerovanje u smrt stvara tijelo, zašto onda životinje imaju tijelo? Ži- votinja nema ego i ne vjeruje u smrt...

Ali ipak umire, ili se samo tako čini.

Sjetite se kako je opažaj svijeta odraz vašega stanja svijesti. Vi ni- ste odvojeni od svijeta, a izvan vas ionako nema objektivnog svijeta. Svakoga trenutka vaša svijest stvara svijet u kojemu obitavate. Jedan od najvećih uvida koji smo dobili od modernih fizičara jest onaj o jedinstvu promatrača i promatranog: osoba koja provodi eksperiment

-   promatračka svijest - ne može se odvojiti od promatrane pojave, a različit način promatranja uzrokuje drukčije ponašanje promatrane pojave. Vjerujete li negdje na dubokoj razini u odvojenost i borbu za opstanak, tada se to uvjerenje odražava posvuda oko vas i svi su vaši opažaji uvjetovani strahom. Prebivate u svijetu smrti i tijela koja se bore, ubijaju i gutaju jedna druge.

Ništa nije onakvo kakvim se čini. Svijet koji stvarate i promatra- te kroz um ega doima se kao sasvim nesavršeno mjesto, čak kao doli- na suza. Ali, što god opažate samo je neka vrsta simbola, kao slika u snu. Na taj način vaša svijest tumači ples molekularne energije svemi- ra i stupa s njim u međuodnos. Ta energija sirov je materijal takozva- ne fizičke stvarnosti. Vi je sagledavate u obliku tijela, rađanja i smrti, ili kao borbu za opstanak. Moguć je i, zapravo, postoji beskonačan broj potpuno različitih tumačenja, potpuno različitih svjetova - a sve ovisi o svijesti koja opaža. Svako biće žarišna je točka svijesti, a svaka žarišna točka stvara vlastiti svijet, iako su svi ti svjetovi međusobno povezani. Postoji ljudski svijet, mravlji svijet, svijet dupina i tako da- lje. Postoje bezbrojna bića čija je frekvencija svijesti tako različita od vaše da vjerojatno niste ni svjesni njihova postojanja, kao što ni ona nisu svjesna vašega. Iznimno svjesna bića, svjesna svoje povezanosti s Izvorom i jedni s drugima, nastavala bi svijet koji bi se vama činio kao rajsko carstvo - a ipak su svi svjetovi u krajnjem sjedinjeni.

Naš kolektivni ljudski svijet uvelike je stvoren na razini svijesti koju nazivamo umom. Čak i u okviru kolektivna ljudskog svijeta po- stoje povelike razlike, mnogi različiti »podsvjetovi«, ovisno o onima koji ih zamjećuju ili stvaraju. Budući da su svi svjetovi uzajamno po- vezani, kad se kolektivna ljudska svijest preobražava, ta će se preo- brazba odražavati u prirodi i životinjskom carstvu. Zato nalazimo u Bibliji da će u nadolazećem dobu »lav ležati pokraj janjeta«. To uka- zuje na mogućnost potpuno drukčijeg poretka stvarnosti.

Svijet kakvim nam se sada čini, kao što sam rekao, uvelike je od- raz egoističnog uma. Budući da je strah neminovna posljedica egoi- stične zablude, to je svijet u kojem prevladava strah. Upravo kao što su slike u snovima simboli unutarnjih stanja i osjećaja, tako je i naša kolektivna stvarnost uvelike simbolički izraz straha i teških naslaga negativnosti koje se gomilaju u kolektivnoj ljudskoj psihi. Mi nismo odvojeni od svoga svijeta, stoga kad se veći dio čovječanstva oslobodi egoistične zablude, ta će unutarnja promjena utjecati na sve ono stvo- reno. Doslovce ćemo nastavati novi svijet. To je pomak u planetarnoj svijesti. Neobična budistička izreka koja kaže da će svako stablo i sva- ka vlat trave na kraju postati prosvijetljeni ukazuje na istu istinu. Pre- ma svetom Pavlu, sve ono što je stvoreno čeka da se ljudi prosvije- tle. Tako tumačim njegovu izreku: »Stvoreni svemir gorljivo očeku- je da mu se Božji sinovi razotkriju«. Sveti Pavao kaže i da će se time otkupiti sve stvoreno: »Do sada su cijeli stvoreni svemir i svi njegovi dijelovi stenjali kao da se porađaju«.

Ono što se rada nova je svijest i, kao njezin neizbježan odraz, novi svijet. To proriče i Otkrivenje Novoga zavjeta: »Tada ugledah novo nebo i novu zemlju, jer su prvo nebo i prva zemlja nestali«.

Ali nemojte pomiješati uzrok i posljedicu. Vaš je najvažniji zada- tak ne tražiti spasenje stvaranjem boljeg svijeta, nego se probuditi iz poistovjećenosti s oblikom. Tada više nećete biti vezani uz ovaj svijet, uz ovu razinu stvarnosti. Moći ćete osjetiti svoje korijene u Neočito- vanom i tako ćete se osloboditi vezanosti s očitovanim svijetom. I dalje možete uživati u prolaznim zadovoljstvima ovoga svijeta, ali više nema straha od gubitka, stoga se ne morate čvrsto držati nekih stva- ri. Iako možete uživati u osjetilnim zadovoljstvima, nestaje čežnje za osjetilnim iskustvima, kao i neprestane potrage za ispunjenjem kroz psihološko nagrađivanje, kroz hranjenje ega.

Na neki način, svijet vam više nije potreban. Više vam nije potre- ban da biste se od njega razlikovali.

Tek u tom trenutku počet ćete uistinu pridonositi stvaranju bol- jega svijeta, stvaranju različitog poretka stvarnosti. Tek u tom trenut- ku moći ćete osjetiti istinsko suosjećanje i pomoći drugima na razini uzroka. Samo oni koji su ga transcendirali mogu stvarati bolji svijet.

Možda se sjećate da smo govorili o dvojnoj prirodi istinskog su- osjećanja, koje predstavlja svjesnost zajedničke spone smrtnosti i bes- mrtnosti. Na toj dubokoj razini, suosjećanje postaje iscjeljivanje u najširem smislu riječi. U tom stanju vaš se iscjeliteljski utjecaj više ne temelji na djelovanju nego na postojanju. Svatko s kim dođete u do- dir osjetit će dodir vaše prisutnosti i na njega će utjecati spokojstvo kojim zračite, bez obzira na to jeste li toga svjesni ili niste. Kad ste potpuno prisutni te kad se ljudi oko vas ponašaju na nesvjestan na- čin, nećete osjećati potrebu da na to reagirate, stoga takvim postupci- ma nećete pridavati nikakvu stvarnost. Vaš je mir tako prostran i du- bok da u njemu nestaje sve što mu je suprotno, kao da ga nikada i ni- je bilo. Time prekidate karmički ciklus akcije i reakcije. Životinje, stabla i cvijeće osjetit će vaše spokojstvo i odgovoriti na njega. Podu- čavat ćete druge već samim svojim postojanjem, izražavanjem Božje- ga mira. Postat ćete »svjetlost svijeta«, zračenje čiste svijesti i tako ćete otkloniti patnju na razini uzroka. Iz svijeta ćete otkloniti nesvjesnost.

To ne znači da ne možete podučavati i kroz djelovanje - primjerice, ukazivanjem na to kako čovjek može raskinuti poistovjećenost s umom, kako može prepoznati nesvjesne obrasce u vlastitoj nutrini i tome slično. Ali ono što jeste uvijek je važnije i posjeduje snažniju moć preobrazbe svijeta od onoga što kažete. Štoviše, prepoznati važnost Bića i tako raditi na razini uzroka, ne isključuje mogućnost da se vaše suosjećanje istodobno očituje na razini djelovanja te na ra- zini učinka, ublažavanjem patnje s kojom se susretnete. Zamoli li vas gladan čovjek komad kruha, iako je vaš susret možda vrlo kratak, ono najvažnije je taj trenutak dijeljenja Bića, a kruh je samo simbol. U tom trenutku odvija se dubinsko iscjeljivanje te nema ni davatelja ni primaoca.

Ali gladi i izgladnjelosti uopće ne bi smjelo biti. Kako možemo stvoriti bolji svijet ne baveći se ponajprije zlom kao što su glad i nasilje?

Sva su zla učinak nesvjesnosti. Možete ublažiti učinke nesvjesnosti, ali ih ne možete otkloniti ne odstranite li njihov uzrok. Istinska se pro- mjena odvija u nutrini, a ne u vanjskom svijetu.

Osjećate li se pozvanim ublažavati patnju svijeta, to je vrlo ple- menito, ali zapamtite da se ne usredotočujete isključivo na ono vanj- sko; inače ćete se razočarati i očajavati. Bez duboke promjene u ljud- skoj svijesti, patnja u svijetu predstavlja provaliju bez dna. Stoga nemojte dopustiti da vaše suosjećanje postane jednostrano. Empatija prema nečijoj  boli ili nedostatku i želja da pomognete trebaju biti uravnotežene dubokom spoznajom vječne prirode sveukupnog života i konačnog privida svake boli. Tada dopustite da se vaš mir pretače u sve ono što radite, pa ćete istodobno raditi na razini učinka i uzroka.

To također vrijedi i podržavate li pokret smišljen kako bi dubo- ko neosviještene ljude spriječio da ne unište sami sebe, jedni druge i cijelu planetu, ili da ne izazivaju tešku patnju drugih osjetilnim bići- ma. Zapamtite: upravo kao što se ne možete boriti protiv tame, tako se ne možete boriti ni protiv nesvjesnog. Pokušate li to ipak učiniti, krajnje suprotnosti će ojačati i dublje će se ukopati. Poistovjetit ćete se s jednom od njih, stvorit ćete »neprijatelja« i tako ćete i sami potonuti u nesvjesnom. Svijest kod ljudi pojačavajte širenjem informacija ili barem vježbajte pasivni otpor. Ali pobrinite se da u vama nema nika- kva unutarnjeg otpora, nikakve mržnje ili negativnosti. »Volite svoje neprijatelje«, rekao je Isus što je, naravno, značilo: »Ne imaj neprija- telja«.

Jednom kad se upustite u djelovanje na razini učinka, postaje iz- nimno lako izgubiti se u toj razini. Ostanite budni i jako, jako, prisu- tni.  Uzročna razina treba ostati  vaša najvažnija žarišna  točka,  učenje o prosvjetljenju glavna svrha, a spokojstvo vaš najdragocjeniji dar svi- jetu.