RUDOLF STEINER

 

''ČETIRI GODIŠNJA DOBA I ARHANĐELI''

Doživljavanje tijeka godine kroz četiri kozmičke imaginacije

Pet predavanja održanih u Dornachu, Švicarska od 5.-13. Listopada 1923.g.

''The Four Seasons and the Archangels''

Rudolf Steiner Press, London, 3. izdanje 1984.

GA 229

Sadržaj

1.    predavanje, 5.10.1923.

MIHAELOVA IMAGINACIJA

2.    predavanje 6.10.1923.

BOŽIĆNA IMAGINACIJA

3.    predavanje, 7.10.1923.

USKRŠNJA IMAGINACIJA

4.    predavanje, 12.10.1923.

IVANJSKA IMAGINACIJA

5.    predavanje, 13.10.1923.

ZAJEDNIČKO DJELOVANJE ČETIRI ARHANĐELA

      O transkriptima predavanja

Pet reprodukcija u boji crteža na pločama koje je nacrtao Rudolf Steiner za vrijeme predavanja.

 

 

5. Predavanje

Zajedničko djelovanje četiri arhanđela

Tijekom proteklih nekoliko dana prikazao sam vam četiri kozmičke Imaginacije koje se mogu dozvati kroz intimno ljudsko doživljavanje godišnjih doba tijekom godine. Ako želimo doći do razumijevanja cjelokupnog položaja i situacije čovjeka u svijetu, moramo ga potražiti kroz zajedničko djelovanje bića koja se sjedinjena s ovim imaginativnim slikama. A ovdje bih prvo želio nešto reći za uvod.

Ako otvorimo svoje duše utiscima koji nam mogu prići iz sadržaja ovih slika, tada će nam u isto vrijeme prići i mnogo toga što se doživjelo tijekom ljudske evolucije kao neki eho stare, instinktivne vidovitosti; danas se to ponekad tretira ako nešto povijesno, ali se u suštini ne razumije. Pravi pjesnici i duhovno inspirirani ljudi imaju ove često prekrasne glasove koji zvuče iz tradicija prošlosti, i koriste se samo kada žele izraziti svoje naviše i najveće zamisli. Ali čak se i tada slabo razumiju. Tako u prvom dijelu ''Fausta'' odzvanja prekrasna izreka koja jedva da se uopće razumije, iako se dovoljno često citira. Ona se javlja kada Faust, nakon što je otvorio Nostradamusovu knjigu, nailazi na znak Makrokozmosa: 

Kako se u Cjelinu tka sve, Jedni u drugima djeluju i žive! Kako nebeske snage uzlaze i silaze, I zlatna si vjedra dohvaćaju, S blagoslovljenim mirisom zamahuju S neba kroz zemlju prodirući, Harmonično sve u Svemu tad zvuči![*]	Wie alles sich zum Ganzen webt, Eins in dem andern wirkt und lebt! Wie Himmelskräfte auf- und niedersteigen Und sich die goldnen Eimer reichen, Mit segenduftenden Schwingen Vom Himmel durch die Erde dringen, Harmonisch all das All durchklingen!
	How each the Whole its substance gives, each in the other works and lives See heavenly forces rising and descending, their golden urns reciprocally lending: on wings that winnow sweet blessing from heaven through the earth they're pressing to fill the All with harmonies caressing.[†]

Veličanstvena slika – ali ako poznajete Goethea znate da je to za njega stvarnost samo kroz njegove osjećaje. Jer ono što je Goethe očigledno izvukao iz svog isčitavanja starih tradicija i svog osjećaja za njih – sve to stoji u svom punom značenju pred našim dušama samo ako imamo na umu četiri velike kozmičke Imaginacije, onako kako sam vam ih opisao – jesenska imaginacija Mihaela, Božićna Imaginacija Gabrijela, Uskršnja Imaginacija Rafaela, i sredina ljeta, Ivandan, Imaginacija Urijela. Morate si zaista predočiti kako od svih ovih bića, Gabrijela, Rafaela, Urijela, Mihaela, istječu sile kroz kozmos i kao oblikotvorne snage ponovno utječu u čovjeka. Kako bismo ovo razumjeli, moramo pogledati kako čovjek stoji unutar kozmosa na – mogao bih reći – potpuno materijalan način.

U vezi s ovim malo je razumijevanja, na žalost, za to kako stvari uistinu stoje. Na primjer, medicinski udžbenici uvijek opisuju kako čovjek udiše kisik iz zraka i kako ugljik u njemu prima kisik; ovaj se proces potom uspoređuje sa vanjskim sagorijevanjem, u kojem se sve moguće vrste vanjskih supstanci kombiniraju sa kisikom. Cijeli proces u ljudskom organizmu, u kojem ugljik prima kisik, potom se naziva sagorijevanje.

Sve se to tako kaže jer je nepoznata jedna bitna činjenica – činjenica da sve vanjske supstance i procesi postaju drugačiji čim uđu u ljudski organizam. Svatko tko govori o ovoj posebnoj kombinaciji kisika i ugljika u čovjeku i misli o njoj kao o sagorijevanju govori na jednak način kao kad bi netko kazao: ''Nema potrebe za čovjeka da ima dva plućna krila; mogao bi jednako tako imati par kamenja obješenih unutar njega.'' To je manje-više način na koji ovi ljudi govore o sagorijevanju kisika i ugljika u ljudskom organizmu.

Sve što se događa vani u prirodi postaje različito čim uđe u ljudsko biće. Ni jedan proces u ljudskom organizmu ne odvija se na isti način kao u vanjskoj prirodi. Plamen koji gori vani mrtva je vatra; ono što joj odgovara unutar ljudskog bića je plamen koji je živ i poduševljen: kao što peć odgovara plućima, tako vanjski plamen odgovara živoj aktivnosti koja se događa u ljudskom organizmu kada se tamo ugljik spoji sa kisikom – proces koji, promatran izvanjski, je uistinu sagorijevanje u kemijskim terminima. Sav duhovni napredak danas ovisi o našoj sposobnosti da shvatimo ove stvari na ispravan način. Pretpostavimo da uzimate sol s vašom hranom, ili pojedete nešto bjelančevina ili nečeg drugog, ljudi zamišljaju da to ostaje ista supstanca i u vama kao što je i vani. To nije istina. Štogod uđe u ljudsko biće odmah postaje drugačije. A sile koje ih čine drugačijima dolaze na točno određeni način od onih bića koja sam opisao u četiri Imaginacije.

 

Tabla V

Prisjetimo se zadnje slike: kako za Ivanje Urijel lebdi u visinama, tkajući svoje tijelo iz zlatnog svjetla u zlatnom sjaju Sunca (Tabla 5, crveno). Kao što sam vam rekao, morate ga zamisliti sa ozbiljnim, osuđujućim očima, jer njegov je pogled usmjeren dolje prema kristalnom carstvu zemlje, i on vidi kako malo su ljudske greške usklađene s apstraktnom, ali svejedno sjajnom ljepotom procesa kristalizacije koji se odvija ispod površine zemlje. To je uzrok njegovog ozbiljnog optužujućeg pogleda, dok gleda dolje i uspoređuje ljudske greške sa živom aktivnošću u kristalima zemlje.

Govorio sam također i o Urijelovoj gesti kao upozoravajućoj gesti, ukazujući ljudima na to što bi trebali učiniti. Poziva ih, ako to ispravno razumiju, da transformiraju svoje pogreške u vrline. Jer gore se u oblacima javlja sjajna slika ljepote, istkana od sunčevog zlata, a to su slike svega onoga što je čovječanstvo postiglo pomoću vrline.

 

A i iz tog bića koje se mora opisati na ovaj način – i ne može se opisati ni na jedan drugi način – proizlaze snage koje rade izravno u čovjeku, ali imaju i karakterističan daljnji efekt. Sve što prikazujem događa se sredinom ljeta. No, biće Urijela ne miruje, ono je u veličanstvenom kretanju. To mora biti tako, jer kada je kod nas ljeto, na suprotnoj je hemisferi zima, a tamo je u visinama Urijel. To si moramo jasno predočiti, tako da ako ovdje imamo zemlju (vidi crtež), Urijel se javlja nama u ljeto, i tada slijedi tok koji ga vodi nakon šest mjeseci na drugu stranu. Tada je kod nas zima. Dok Urijel silazi (žuta strelica yellow) i na taj način nam njegove snage pritječu iz silazne putanje, ljeto kod nas prelazi u zimu, a Urijel je tada tamo na drugoj hemisferi. Ali Zemlja ne sprječava njegove snage da dolaze do nas; one prodiru kroz sile koje dolaze do nas izravno odozgora (crvena strelica red) nastojeći nas prožeti sunčanim zlatom ljeta, prodrijeti ravno kroz Zemlju zimi i ispuniti nas kao uzlazna struja (crveno red) s druge strane.

Ako našim dušama predočimo kako usred ljeta Urijel djeluje kroz prirodu na čovjeka – jer njegova aktivnost struji u sile prirode – moramo predstaviti Urijelove snage kako struje iz kozmosa, sjajeći u oblake, kišu, grom i munju, obasjavajući i rast biljaka. Zimi, Urijel je napravio svoj put oko Zemlje, njegove snage struje gore kroz Zemlju i dođu se odmarati u našim glavama. A tada te snage koje su u drugim vremenima izvana u prirodi, djeluju kroz nas kako bi nas učinile građanima kozmosa. Jer one u stvari uzrokuju stvaranje slike kozmosa u našim glavama, prosvjetljavajući nas kako bismo stekli ljudsku mudrost.  

Ispravno govorimo kada kažemo: Urijel prolazi svojim silaskom dok ljeto prelazi kroz jesen u zimu. Tada u zimu on se počinje ponovno uzdizati, i iz ove uzlazne i silazne snage Urijela mi dobivamo unutarnje snage naših glava. Tako Urijel djeluje u prirodi na početku ljeta, a za vrijeme zimskog godišnjeg doba on djeluje u ljudskim glavama, tako da je čovjek s tim u vezi uistinu mikrokozmos naspram makrokozmosa.

 Mi razumijemo ljudsko biće samo ako ga smjestimo u svijet ne kao puko biće prirode, već kao duhovno biće. I kao što možemo slijediti sile Urijela i vidjeti kako one struje u čovjeka za vrijeme tijeka godine, isto tako moramo učiniti sa Rafaelom, koji izlijeva svoje sile u sile prirode u proljeće, kako sam opisao. Morao sam vam pokazati kako je Uskršnja imaginacija dovršena kroz učenje koje Rafael, veliki kozmički liječnik, može dati čovječanstvu. Jer upravo kada dopustimo da sve što Rafael sa sobom donosi, što djeluje u silama prirode proljetnog doba kao što djeluje Urijel u ljeto – kada svemu tome dopustimo da djeluje na nas za Uskrs kroz duhovno slušanje Inspiracije, tada imamo vrhunac svih istina o liječenju za čovječanstvo.

Ali proljetna aktivnost Rafaela putuje oko Zemlje kao i Urijel. U smislu kozmosa Urijel je duh ljeta; on se kreće oko zemlje i zimi stvara unutarnje snage ljudske glave. Rafael je duh proljeća, a u jesen, dok putuje oko zemlje on stvara sile ljudskog disanja. Stoga možemo reći: dok je za vrijeme jeseni Mihael kozmički duh u visinama, kozmički arhanđel, za vrijeme Miholja Rafael radi u ljudima – Rafael koji je aktivan u cjelokupnom sustavu ljudskog disanja, regulira ga i daje mu blagoslov. I mi ćemo stvoriti pravu sliku jeseni samo kada s jedne strane gore u visinama imamo snažnu Mihaelovu Imaginaciju, sa mačem iskovanim od meteorskog željeza, odjeće istkane od sunčanog zlata probodenu sa zemaljskim srebrno sjajnim zračenjem, dok Rafael dolje radi na čovjeku, svjestan svakog daha koji se udiše, svega što teče iz pluća u srce i iz srca kroz cjelokupnu cirkulaciju krvi. Tako čovjek uči prepoznati u sebi ljekovite sile koje idu kroz kozmos doba Rafaela u proljeće, ako u jesen, kada zrake Rafaela prolaze kroz zemlju, spozna kako je Rafael aktivan u čovjekovom disanju.

 Jer ovo je velika tajna: sve ljekovite snage leže izvorno u čovjekovom sistemu disanja. I svatko tko razumije istinski kruženje daha, poznaje ljekovite snage sa ljudske strane. One ne leže u drugim sistemima ljudskog organizma; ovi drugi sistemi moraju biti izliječeni.

Prisjetite se što sam kazao o obrazovanju: sistem disanja posebno postaje aktivan između sedme i četrnaeste godine. Postoje velike mogućnosti pobolijevanja za vrijeme prvih sedam godina života, i ponovno nakon četrnaeste; one su relativno najmanje za vrijeme razdoblja kada dah pulsira kroz tijelo uz pomoć eterskog tijela. Tajna aktivnost liječenja leži u sistemu disanja, a sve tajne liječenja istovremeno su i tajne disanja. A ovo je povezano s činjenicom da djelovanje Rafaela, koje je kozmičko u proljeće, prožima cijeli misterij ljudskog disanja u jesen.

Gabrijela smo upoznali kao Božićnog arhanđela. On je tada kozmički duh; moramo gledati prema gore da ga pronađemo. Za vrijeme ljeta Gabrijel unosi u čovjeka sve ono što utječe na oblikotvorne, plastične snage prehrane. U sredini ljeta Gabrijelove snage ih unose u čovjeka, nakon što Gabrijel siđe iz svoje kozmičke aktivnosti za vrijeme zime do svoje ljudske aktivnosti u ljeto, kada njegove snage struje kroz zemlju, a na drugoj strani je zima.

A kada na kraju dođemo do Mihaela, on je kozmički duh u jesen. On je tada na najvišoj visini; on je dosegao svoju kozmičku kulminaciju. Tada započinje svoj silazak; u proljeće njegove snage prodiru kroz zemlju i žive u svemu što svoj izraz nalazi u čovjekovom kretanju i snazi volje, omogućujući mu da hoda i rada i upravlja stvarima.

 Predstavite si sada cijelu sliku. Prvo, ljetna slika u vrijeme Ivanja: visoko gore, ozbiljni Urijel, s osuđujućim pogledom, njegov upozoravajući stav i gesta – i Gabrijel sa svojom gestom blagoslova kako se približava ljudima i prožima ih, Gabrijel sa blagim i nježnim pogledom. Tako ljeti imamo zajedničko djelovanje Urijela u kozmosu, Gabrijela na strani čovjeka.

Ako nastavimo prema jeseni, imamo Mihaelov pogled - neću reći naredbodavan, već prije pogled koji vodi. Jer ako ga vidimo u pravom svjetlu, Mihaelov pogled je kao prst koji opominje, kao da ne želi gledati u sebe, već prema vani u svijet. Mihaelov je pogled pozitivan, aktivan. A njegov mač iskovan od kozmičkog željeza drži se tako da u isto vrijeme njegova ruka pokazuje ljudima njihov put. To je slika gore u visinama.

Dolje u jesen, s dubokoumnim pogledom, Rafael čovječanstvu donosi ljekovite snage koje je on prvo – može se reći – rasplamsao u kozmosu. Rafael, s dubokom mudrošću u njegovom pogledu, oslanjajući se na Merkurov štap, potpomognut unutarnjim snagama zemlje. Tako imamo zajedničko djelovanje Mihaela u kozmosu, Rafaela na zemlji.

Sada nastavljamo prema zimi. Gabrijel je tada kozmički anđeo; Gabrijel visoko gore, sa svojim blagim i nježnim pogledom i svojom gestom blagoslova, tkajući svoju odjeću od snijega u oblacima zimi. A ispod, Urijel, sa svojim ozbiljnom osudom i upozorenjem, na strani čovjeka: položaj je obrnut.

I kako ponovno dolazimo do proljeća, gore nalazimo Rafaela, s njegovim pronicljivim pogledom; sa Merkurovim štapom koji je sada u zračnim visinama postao nešto kao ognjena zmija, zmija sjajne vatre, koja se više ne odmara na zemlji, ali koja kao da je zadržana, koristeći snage zraka, miješajući i kombinirajući vatru, vodu i zemlju, kako bi ih preobrazila u ljekovite snage, koje rade i tkaju u kozmosu.

A dolje, prilično posebno vidljiv, nalazi se Mihael, koji dolazi susresti čovječanstvo, sa svojim pozitivnim pogledom; pogledom koji kao da pokazuje put u svijet i koji bi rado privukao oči ljudi u istom pravcu, dok stoji blizu čovječanstva kao nadopuna Rafaelu u proljeće.

Tako vidite imamo slike:

Zima: Gabrijel gore, Urijel dolje.

Proljeće: Rafael gore, Mihael dolje.

Ljeto: Urijel gore, Gabrijel dolje, s čovjekom.

Jesen: Mihael gore, Rafael dolje, s čovjekom.

Pogledajmo sada riječi koje su došle kroz duga razdoblja poput stare magijske izreke i koje je ponovno upotrijebio Goethe:   

Kako se u Cjelinu tka sve,

Jedni u drugima djeluju i žive!

Da, uistinu, Urijel, Gabrijel, Rafael i Mihael zajedno rade, jedan radi u drugome, živi u drugome, a kada se čovjek postavi u svemir kao biće duha, duše i tijela, ove snage djeluju magično u njemu. I kako je dalekosežna istina u ovim riječima, kako daleko doseže! Razmislite što znači:

Kako se u Cjelinu tka sve,

Jedni u drugima djeluju i žive!          

Kako nebeske snage uzlaze i silaze,

- uzlaze i silaze! A potom slijede stihovi:

I zlatna si vjedra dohvaćaju,

S blagoslovljenim mirisom zamahuju,

S neba kroz zemlju prodirući,

Harmonično sve u Svemu tad zvuči!

Sjetite se kako sam u jučerašnjem predavanju govorio o svemu tome prelazeći iz plastične forme u muzički zvuk, univerzalno zvučeću harmoniju.

 Ne mogu vam reći što sam osjećao dok je to stajalo pred mojom dušom i dok sam čitao opet ove Goetheove stihove: sa neba kroz zemlju prodirući!. Ovo kroz može čovjeka temeljito uzdrmati, jer to je upravo tako – to je istina! Potresno je shvatiti da ove riječi zvone kroz svijet kao orljava zvona i smatraju se poetskom slobodom ili nečim sličnim – ili riječima koje svatko može napisati u pismima ili člancima. Nije tako. Ovo su riječi koje odgovaraju kozmičkim činjenicama. Uistinu je potresno pročitati ove riječi u sadržaju Goetheovog Fausta i znati kolika su one istina.

 Nastavljamo dalje. Vidjeli smo kako nebeske snage sa zlatnim krilima – arhanđelima – prožimaju svemir u harmoniji, radeći i živeći jedni u drugima. Ali to nije sve.

Pogledajmo sada na Gabrijela, koji izvlači hranjive tvari iz kozmosa i unosi ih u čovjeka sredinom ljeta. Ove snage su aktivne u čovjekovom metaboličkom sistemu.

Rafael vlada u sistemu disanja. A sada Gabrijel i Rafael, kako uzlaze i silaze, rade zajedno na takav način da Gabrijel dodaje u sistem disanja ove svoje snage koje su inače aktivne u ljudskoj prehrani, a one tamo postaju ljekovite snage. Gabrijel daje hranu Rafaelu, a to onda postaje sredstvom liječenja. Kada je potom ono što je inače samo nutritivni proces u ljudskom organizmu protkano tajnom disanja, to postaje ljekovita snaga.

Moramo zaista pažljivo promatrati transformaciju koju prolaze vanjske supstance u samom nutritivnom sistemu: tada shvaćamo značenje Gabrijelovih snaga, nutritivnih snaga u čovjeku. Ali ove snage se odvode u sistem disanja. I djelujući tamo dalje one postaju ne samo sredstvo utaživanja gladi i žeđi, i ne samo okrepljujuće snage: one se pretvaraju u snage za nutarnju korekciju bolesti. Preobražene nutritivne snage postaju ljekovite snage. Svatko tko ispravno razumije prehranu, razumije prvi stupanj liječenja. Ako zna što bi sol trebala raditi u zdravom čovjeku, tada će, ako dopusti da na njega djeluje metamorfoza od Gabrijelovog načina do Rafaelovog načina, čovjek znati kako sol može djelovati kao sredstvo liječenja, u ovom ili onom slučaju. Ljekovite snage u nama su metamorfoza nutritivnih snaga. Rafael prima zlatnu posudu prehrane od Gabrijela, predana mu je.

A sada dolazimo do tajne, poznate u ranim vremenima, ali danas potpuno izgubljene. Svatko tko može čitati Hipokrata ili, ako ne može čitati Galena, a još uvijek može nešto shvatiti od njega, primijetit će da je kod Hipokrata, pa i kod Galena, ove dvojice liječnika, preživjelo nešto od ove uistinu velike ljudske tajne. Snage koje prevladavaju u našem sistemu disanja su ljekovite snage; one nas neprestano liječe. Ali kada se ove snage disanja uzdignu u glavu, ljekovite snage postaju duhovne snage, aktivne u čulnoj percepciji i u mišljenju. Ovo je tajna koja je nekada bila poznata; tajna koja je gotovo očita kod Hipokrata i može se barem nazrijeti u Galena. Misao, percepcija, unutarnji duhovni život čovjeka, viša su metamorfoza terapije, ljekovitog procesa; a kada se ljekoviti element u sistemu disanja takoreći povuče dalje gore, on postaje materijalni temelj za duhovni život čovjeka.

Tako možemo reći: misao koja bljesne kroz čovjekovu glavu stvarno je preobrazba ljekovitog impulsa koji počiva u različitim supstancama. Dakle, ako se čovjek istinski zagleda u srž ovoga, i ima neku ljekovitu solnu supstancu, primjerice, u svojoj ruci, ili neku ljekovitu biljnu supstancu, može je pogledati i reći: ovdje imam blagotvornu ljekovitu snagu koju mogu dati čovjeku sukladno njegovoj potrebi. Ali ako ova supstance prodre u čovjeka i ode iza carstva disanja, tako da radi u njegovoj glavi, ona postaje materijalni nositelj snage mišljenja: Rafael tada svoju posudu predaje Urijelu.

Zašto lijek liječi? Zato jer je na putu ka duhu. I kada čovjek zna koliko je lijek daleko na putu ka duhu, onda zna njegovu ljekovitu moć. Duh ne može iz sebe izravno zahvatiti u zemaljsko u čovjeku; ali niži stupanj duha je terapijska snaga.

 

I kao što Gabrijel predaje Rafaelu nutritivne snage (noruishment) da budu preobražene u snage liječenja (healing) – drugim riječima predaje svoju zlatnu posudu – i kao što Rafael predaje svoju zlatnu posudu Urijelu, zbog čega se ljekovite snage pretvaraju u snage mišljenja (forces of thought), isto tako Mihael prima od Urijela snage mišljenja, i pomoću snage kozmičkog željeza, iz kojeg je iskovan njegov mač, transformira ove snage mišljenja u snage volje, tako da one u čovjeku postanu snage kretanja (forces of movement).

Tako imamo ovu drugu sliku: Urijel, Rafael, Gabrijel, Mihael, uzlaze i silaze; Urijel i Gabrijel, takoreći radeći jedan u drugome, ali i jedan s drugim, jedan daje ono što ima drugome, kako bi to dalje djelovalo u njemu. Vidimo kako nebeske snage uzlaze i silaze, predajući jedne drugima zlatne posude – zlatnu posudu prehrane, liječenja, snage misli i kretanja. Tako se ove zlatne posude kreću od jednog arhanđela do drugog, dok u isto vrijeme svaki arhanđel radi s drugim u kozmičkoj harmoniji.

I ponovno u Faustu nalazimo:

''Kako nebeske snage uzlaze i silaze,

I zlatna si vjedra dohvaćaju!“

Zaista istina, sve do same riječi ''zlatne'', jer ove su stvari istkane od sunčevog zlata koje sja iz Urijela, kako sam opisao jučer.

Goethe je naravno pročitao staru izreku kojoj je potom dao poetski izričaj, i ona je imala ogroman utjecaj na njega. Ali značenje koje sam vam mogao oslikati ovdje – to on nije znao. Samo ovo može čovjeka uzdrmati – otkriti da kada iz nekog poetskog osjećaja duh kakav je Goetheov preuzme nešto što mu je došlo kroz staru tradiciju, to na tako nevjerojatan način zrcali istinu! To je divna stvar koja nas sjedinjuje, ako njegujemo danas duhovnu znanost i te nam se stvari otkrivaju: kada uistinu vidimo kako Urijel i Rafael i Mihael i Gabrijel zajedno rade, i kako zaista prosljeđuju jedan drugome svoje vlastite specifične snage. Ako to prvo vidimo sami i potom, možda naiđemo indirektno na neku staru izreku, u ovom slučaju kod Goethea, pustimo je da djeluje na nas, vidimo kako je stara instinktivna istina – bez obzira je li mitološka ili iz legende – nekada bila široko prihvaćena u svijetu. A tada se vremena promijene, pa u naše vlastito vrijeme vidimo kako se drevna istina treba uzdizati na višu razinu.

O Hipokrate – svejedno je damo li sada ime Rafael ili Merkur ili Hermes onome tko je staja na njegovoj strani – ovaj je Hipokrat živio u vrijeme kada je sumrak padao preko znanja o zajedničkom djelovanju Gabrijela, Rafaela i Urijela, i kako ljekovite snage u ljudskom organizmu leže između misli i nutritivnih snaga. Ovo je bio izvor iz kojega je drevna instinktivna mudrost izrađivala one prekrasne stare lijekove koji se u stvari uvijek iznova obnavljaju. Danas se mogu pronaći među takozvanim primitivnim narodima, a ljudi ne mogu zamisliti kako su oni došli do njih. Sve je ovo povezano s činjenicom da je čovječanstvo nekada posjedovalo iskonsku mudrost.

Sada je sigurno zaostao jedan problem u vašim umovima. To je ovo. Ako uzmete sve ono što sam vam predočio – kako su na primjer Rafaelove snage aktivne u proljeće i na jesen ih Rafael prenosi u nutrinu sistema disanja – sigurno ste dovedeni do toga da pretpostavite da je čovjek u potpunosti vezan ovim djelovanjem snaga kozmosa tijekom godine. Izvorno, zaista, to je bilo tako. Ali pošto je čovjek biće koje se sjeća, tako da je vanjski doživljaj sačuvan u sjećanju i nakon dana i godina se može oživjeti kao unutarnje iskustvo, tako ove istine ostaju uistinu punovažne za kozmos; ali čovjek ne doživljava unutarnje ove Rafaelove snage u sistemu disanja samo u jesen, već i tijekom zime, ljeta i proljeća. Preostaje svojevrsno sjećanje na to, važnije od običnog sjećanja.

I dok se ove stvari uređuju na način koji sam opisao, njihove posljedice su djelatne u ljudima tijekom cijele godine. Kao iskustvo ostaju fiksirane u sjećanju, pa se ove posljedice nastavljaju kroz cijelu godinu; inače čovjek ne bi mogao biti ravnomjerno razvijajuće biće tijekom cijele godine. U fizičkom životu, jedna osoba lakše ili teže zaboravlja od neke druge. Ali utjecaj kojega je Rafael utisnuo u naš sistem disanja za vrijeme jeseni bi nestao do iduće jeseni kada Rafael opet dolazi. Do tada ovo prirodno sjećanje u organu disanja ostaje aktivno, ali se potom mora obnoviti.

 Tako je čovjek postavljen u tijek prirode; on nije isključen iz načina na koji se svijet kreće, već je postavljen u samo njegovo središte. Ali on je tamo postavljen na još jedan način. Istina je da se čovjek, stojeći ovdje na Zemlji, zatvoren unutar svoje kože, sa svojim organima položenim u njegovo tijelo, osjeća pomalo izolirano u kozmosu, jer su veze koje sam opisao prepune tajni. Ali to nije tako kada je čovjek biće samo duha i duše – u svom predzemaljskom postojanju, na primjer. Između smrti i novog rođenja on živi u carstvu duha; njegova duša gleda dolje ne na pojedinačno ljudsko tijelo – on ga bira s protokom vremena – već na cijelu Zemlju, i zaista na Zemlju u njenoj povezanosti s cijelim planetarnim sistemom, i sa svim utkanim aktivnostima Rafaela, Urijela, Gabrijela, Mihaela. U tom carstvu, čovjek gleda na samoga sebe izvana.

   Tamo se otvaraju vrata za ulazak duša koje se vraćaju iz predzemaljskog u zemaljski život. Ona se otvaraju samo u vremenu od kraja prosinca do početka proljeća, kada Gabrijel lebdi iznad kao kozmički Arhanđel, dok je dolje na strani čovjeka Urijel, koji unosi kozmičke snage u čovjekovu glavu. Tijekom ova tri mjeseca duše koje bi se trebale utjeloviti tijekom cijele godine silaze dolje iz kozmosa prema Zemlji. One ostaju čekati tamo dok se ne pojavi prilika u planetarnoj sferi zemlji: čak i duše koje će se roditi u listopadu, recimo, već su unutar zemaljske sfere, čekaju svoje rođenje. Puno, jako puno toga ovisi o tome da li duša, nakon što je ušla u zemaljsku sferu i već je povezana s njom, mora čekati na svoje zemaljsko utjelovljenje. Jedna duša čeka duže, druga kraće.

Posebna tajna ovdje je to – kao što, na primjer, plodonosno sjeme ulazi u jajašce na samo jednom mjestu – nebesko sjemenje ulazi u cijelo godišnje biće Zemlje samo kada Gabrijel vlada gore kao kozmički anđeo, sa svojim blagim pogledom punim ljubavi i gestom blagoslova, dok je dolje Urijel, sa svojim osuđujućim pogledom i upozoravajućom kretnjom. To je vrijeme kada je Zemlja oplođena dušama. To je vrijeme kada Zemlja ima svoj prekrivač od snijega i predaje se njegovim kristalizirajućim snagama; tada se čovjek može sjediniti sa Zemljom kao misleće zemaljsko tijelo u kozmosu. Tada se duše razdvajaju od kozmosa i kao da se okupljaju u zemaljskoj sferi. To je godišnja oplodnja zemaljskog bića godišnjih doba.

 Do svih ovih stvari dolazimo ako imamo uvid ne samo u fizički aspekt kozmosa, već i u aktivnosti onih kozmičkih bića koja sam vam opisao u četiri slike. A ako smo došli do toga, u mnogim pjesmama možemo pronaći pojedine naznake kozmičke kreativne aktivnosti, jer ona postoji u svijetu:

Kako se u Cjelinu tka sve, Jedni u drugima djeluju i žive! Kako nebeske snage uzlaze i silaze, I zlatna si vjedra dohvaćaju, S blagoslovljenim mirisom zamahuju S neba kroz zemlju prodirući, Harmonično sve u Svemu tad zvuči!

Wie alles sich zum Ganzen webt, Eins in dem andern wirkt und lebt! Wie Himmelskräfte auf- und niedersteigen Und sich die goldnen Eimer reichen, Mit segenduftenden Schwingen Vom Himmel durch die Erde dringen, Harmonisch all das All durchklingen!

Upravo u ovim riječima možemo razaznati ponešto od prekrasnog zajedničkog djelovanja četiriju arhanđeoskih bića koji, povezani sa silama prirode, prožimaju i produševljavaju tjelesnu prirodu, dušu i duh u čovjeku – djelujući jedan u drugome, radeći jedan s drugim.

 

 

 

 

 

 

Iz elektronske biblioteke Steinerovih djela dostupne javnosti na:  www.elib.com

Prijevod s engleskog jezika: Snježanka Jadrijević, 6/2013.

Moguća odstupanja od njemačkog izvornika.

Samo za internu upotrebu pojedinaca i  antropozofskih grupa.

Javno objavljivanje prijevoda, kopiranje, umnožavanje i korištenje dijela ili cjeline prijevoda

u javne svrhe dozvoljeno samo uz dozvole prevoditeljice i vlasnika ©.

snjezanka@yahoo.com; 095/8272-501

''Kada čovjek prihvati Antropozofiju na pravi način, ne čitajući je kao senzacionalnu priču već tako da mu ono što ona priopćava ispunjava njegov um, onda on postupno obrazuje svoje srce i dušu da doživljava sve što se događa vani tijekom godine.'' R. Steiner

[*] Prijevod stihova s njemačkog: S. Jadrijević, 9/2012.

[†] Engleski prijevod: Prvi dio, Bayard Taylor, Izdavač: Collier Books, New York, 1962.