Kradljivica knjiga
Priču iz 1939. godine i Njemačke kojom vladaju nacisti pripovijeda sama Smrt. Djevojčicu Liesel i njezina mlađeg brata majka je prisiljena povjeriti udomiteljima, a kad na putu prema novom domu Lieselin brat umre, djevojčica na njegovu grobu pronalazi knjigu uz koju će naučiti čitati i koja će joj promijeniti život.
To je početak priče koja istražuje snagu riječi: njihovu moć da potaknu, uništavaju, ali i liječe. Gaseći žed za čitanjem, Liesel postaje kradljivica knjiga spašavajući ih iz lomača, skrivajući, čitajući... Zusakov roman o djevojčici i Smrti priča je o nadi i ljepoti koje opstaju usred užasa i tuge, sasvim zasluženo slavljen kao knjiga koja će se pamtiti.
„Briljantno i nesvakidašnje ambiciozno delo.” Njujork tajms
„Izuzetno, lirsko, prelepo i gnevno...” Sandi telegraf
* * *
Ovu pripovijest USA Today usporedio je s Dnevnikom Anne Frank i Noći Elieja Wiesela, a Good Reading konstatirao je da je „književni dragulj“. Ako vas je nešto od gore navedenog zaintrigiralo da je pročitate, skoknite do obližnje knjižnice ili je kupite u nekoj od prodavaonica Profila.
* * *
"Evo jedne male činjenice. Umrijet ćete." - stoji, nimalo milostivo, na početku, nešto više od petsto i pedeset stranica, romana "Kradljivica knjiga".
* * *
Radnja:
1939. godina. Nacistička Njemačka. Djevojčicu Liesel i njezina brata majka je prisiljena povjeriti udomiteljima. Tijekom puta vlakom, Lieselin brat umrijet će pred njezinim očima. Po njegovu pokopu, Liesel će na grobu naći i uzeti knjigu premda tada još uopće ne zna čitati. No time će utrti put prema svim događajima koji će potom uslijediti, dajući Smrti povod da ovaj roman ispriča na sasvim drugi način. Raspirujući nadu, hrabrost i ljepotu u središtu užasa.
Markus Zusak autor je ovog neobičnog romana. Neobičnog jer će vam trebati neko vrijeme da se prilagodite na način kojim piše, budući da po tome odskače od svih ostalih knjiga. Odskače i po skicama, malim stripovima i njemačkim riječima ostavljenim neprevedenima, ali unatoč tomu, svakomu razumljivima jer se odnose na pogrde i psovke. Najneobičnije je, dakako, to što se u ulozi pripovjedača nalazi sama Smrt. Moram priznati da sam se svemu uspjela prilagoditi tek nakon neke pedesete stranice. Tek tada je čitanje zauzelo maha u onoj mjeri da se noćima okretala stranica za stranicom do samog kraja. Premda su mnogi ovu knjigu usporedili s "Dnevnikom Anne Frank", zamjerila sam im to. Prvobitno zbog toga jer progovara o patnjama Nijemaca tijekom drugog svjetskog rata. Drugi razlog mi graniči sa zdravim razumom. Zašto? Svesti jednu izmišljenu priču na razinu stvarnih doživljaja jedne djevojčice, omalovažava važnost ove druge. I bez takve reklame ovaj bi se roman popeo visoko na ljestvicama. Makar, i ovdje je u pitanju djevojčica. I, da, i ovdje će vam trebati maramice. Jer neki su dijelovi toliko potresni i strašni da ih ne bih u ruke dala djeci. Ovo napominjem samo iz razloga jer se na koricama obećaje oduševljenje i djeci i odrastlima. Treba naći granicu... Nemam vam namjeru pričati o požrtvovnom očuhu i zločestoj Lieselinoj maćehi; o Rudyu koji se u Liesel zaljubio, o krađi knjiga kojom se iz čiste strasti prema pisanoj riječi bavi; Židovu kojeg skrivaju u podrumu svoje kuće... Ovaj roman pun je iznenađenja, napetosti i užasa i najbolje bi bilo da ga doživite sami. Ukoliko ga još niste čitali, virtualno ga možete prolistati
Za "Kradljivicu knjiga" imam, uglavnom, samo riječi hvale. Uglavnom, jer postoji mala zamjerka. Opet! No, samo zato jer je kraj u odnosu na ostatak zbijen i presažet. Moglo se sve zaokružiti na šesto stranica i nagraditi čitatelja malo opsežnije napisanim završetkom. Jer baš mi nekako nedostaju... Unatoč tome, ljubitelji ove knjige mahom žele ekranizaciju. Ideja je veličanstvena, pa ne sumnjam da do iste neće doći. Do tada, uživajte u knjizi!
* * *
„To je zapravo samo priča o, između ostaloga: jednoj djevojčici, nekoliko riječi, harmonikašu, nekoliko fantastičnih Nijemaca, židovskom skakaču i poprilično mnogo krađe.“
Iako smo ovaj tjedan bili bombardirani različitim „ velikim“ stvarima poput trivijalnog Eurosonga ili prenapuhane državne mature, ono što slijedi odvest će vas u prošlost, točnije u 1939. godinu i pružit će vam malo drugačiji pogled na svijet.
Naime, radi se o knjizi genijalnog Makrusa Zusaka- Kradljivici knjiga. Život djevojčice Liesel u predratnoj Njemačkoj kojom vladaju nacisti ne bi bio toliko interesantan i poseban da pričom ne vlada jedna bitna činjenica – a to je da je pripovjedačica radnje sama Smrt. Na prvu pomisao to može djelovati pomalo morbidno, ali kako radnja teče, upoznajete Smrt koja samo „ radi svoj posao“ i čak i žaluje za ljudskim dušama koje mora prenijeti s ovoga svijeta.
Liesel je sasvim obična djevojčica, ide u školu, uči čitati, igra se s drugom djecom ali uz to – krade knjige! Knjiga će vas zasigurno vezati uz naslonjač i nećete je ispuštati iz ruke jer sadrži toliko realne opise života- zaljubljenost, strast, ali i ljudsku nemoralnost pa i patnju, žrtvu, bol i smrt. I sve to na 556 stranica koje su čak ponegdje ukrašene crtežima koji su bitan dio same radnje.
* * *
EVO JEDNE MALE ČINJENICE: Umrijet ćete.
* * *
1939. Nacistička Nemačka. zemlja zadržava dah. Smrt nikada nije imala toliko posla. Devetogodišnja Lizel živi sa svojom starateljskom porodicom u Ulici Himel. Roditelje su joj odveli u koncentracioni logor. Lizel krade knjige. Ovo je njena priča i priča o stanovnicima njene ulice, kada su bombe počele da padaju. JEDNA VAŽNA NAPOMENA: Ovu priču pripoveda Smrt.
To je mala priča o: devojčici harmonikašu nekim fanatičnim Nemcima jevrejskom bokseru i stvarno mnogo lopovluka TREBA
* * *
Markus Zusak
Markus Zusak je australijski pisac koji je već kao veoma mlad privukao pažnju svojim romanima za decu i omladinu – The Underdog, Fighting Ruben Wolfe, Getting the Girl, a na velika vrata stupio u svet knjževnosti romanom I Am the Messenger, koji je 2006. dobio nagradu Printz. Od samih njegovih književnih početaka, prate ga atributi „inovativnog“ i „poetičnog“ pisca, dok je Kradljivica knjiga proglašena za „književni fenomen“. Već to dovoljno govori o ovoj knjizi; uistinu, podvig je stvoriti delo koje će ispuniti toliko razlilčitih i teško spojivih kriterijuma: da bude knjiga ujedno bajka i dokument; humoristična i tragična; dirljiva i nepatetična; a pri tom još i vrhunski poetska. Ako bi se Zusakov način izražavanja uopšte mogao s nečim porediti, onda bi to možda bio Antoan de Sent-Egziperi sa svojom setnom, prelepom, jezgrovitom i uvek sadržajnom rečenicom. Kradljivica knjiga zasnovana je na jednoj od najvećih tragedija čovečanstva svih vremena – Drugom svetskom ratu, i stradanjima Jevreja u njemu. Budući da je ova tema već bezbroj puta, na bezbroj različitih načina opisivana, utoliko je posredi krupniji književni zalogaj, i utoliko je teže obraditi je na pravi i zaista „inovativan“ način. Međutim, piscu kao da se ova tema sama nametnula i kao da nije mogao da je izbegne: „U detinjstvu sam se u rođenoj kući naslušao priča o Minhenu i Beču u doba rata, kad su moji roditelji bili deca. Dve majčine priče strahovito su me potresale. Prva je o bombardovanju Minhena i o tome kako je ’nebo gorelo’, kako se sve crvenelo. Druga je o nečemu drugome što je videla… Jednog dana se s glavne ulice majčine varoši začula strašna galama, i kad je ona potrčala da vidi šta je, ugledala je Jevreje koje su pešice sprovodili u Dahau. Na samom repu kolone bio je neki starac koji nije mogao da izdrži korak. Jedan odrasliji dečko video je to, utrčao u kuću i izneo mu parče hleba. Starac je pao na kolena, stao da ljubi dečaku stope i da mu zahvaljuje… Tad je to primetio stražar i prišao. Istrgao je starcu hleb iz ruka i išibao ga što ga je uzeo. Onda se izvikao na dečaka pa i njega ošinuo zato što je uopšte davao hleb. U istom trenu – neizmerna dobrota i neizmerna okrutnost, i ja u njemu vidim savršeno zaokruženu priču o tome kakvi ljudi jesu. Prolazile su nam pred očima slike strojeva u kojima gordo stupaju dečaci, uzvici ’Hajl Hitler!’, bila nam je znana ta ideja da je u tome učestvovala ’čitava Nemačka’. Ali ipak je bilo nepomirljive dece, ljudi koji nisu hteli da se pridržavaju tih pravila, ljudi koji su u svojim domovima krili Jevreje i druge progonjene. Dakle, jeste postojala i ona druga strana nacističke Nemačke. Ispva sam tu priču zamišljao kao malu knjigu – od stotinak strana. Ishod je bila Kradljivica knjiga. Dobra ili loša, ona je najbolje što sam znao da napišem, a mislim da nijedan pisac ne sme više od toga od sebe da očekuje i zahteva.“ Za svoje knjige dobio je brojne australijske književne nagrade. Živi u Sidneju, u Australiji.
* * *
Svi isječci su sa interneta
bglavac
edin.kecanovic
