Za razliku od onih koji žive plemenskim načinom života, u našem mo­dernom društvu malen broj ljudi za sebe kaže da se osjećaju makar i samo približno "slobodnima": mi smo robovi modernog doba, u vlas­ništvu robovlasnika naše kulture. Robovlasnici koriste lance i okove hipoteke, kredita za auto, neplaćenih računa kreditnih kartica, poreza na imovinu i mnogih drugih suptilnih i manje suptilnih oblika privre­dnog i kulturnog pritiska pomoću kojega upravljaju većim dijelom na­šeg vremena i koriste ga u svoju korist.

Kao rezultat toga, svatko od nas poznaje nekoga tko je na lijekovi­ma za smirenje ili je počeo posizati za alkoholom. Ovisnost o televiziji tako je raširena da uzrokuje raspad tradicionalnih društvenih skupina i klubova, a naša su djeca izgubljena u moru boli i konfuzije koja je u protekla tri desetljeća dovela do podvostručenja stope samoubojstva među adolescentima.

Robovi znaju kad su robovi, bez obzira na to kojom se rječju opisuje njihovo ropstvo. I tražit će bijeg iz ropstva, bilo u sve jačim drogama, sve intenzivnijoj "zabavi" ili u psihopatskom i nasilnom ponašanju.

Moramo početi našu djecu i naše građane učiti kako potražiti istinitiju povijest svijeta, moramo ih ohrabriti neka tragaju za istinom sa­dašnjosti. Tek tada možemo ponovno uspostaviti vezu s našom prošlo­šću i na tvnu odgovornost.

Iz te nove spoznaje i osjećaja tko smo i koje je naše mjesto u svi­jetu, stvari koje moramo učiniti da bismo pomogli spasiti svijet postaju i očigledne i moguće: bez te perspektive doimaju se nemogućima i pretjerano zahtjevnima.

U vlastitim istraživanjima u tom polju, zaključio sam da nas narodi Starijih Kultura imaju mnogočemu važnom naučiti. Zaista, mogle bi to biti lekcije koje će spasiti naš svijet...