Prilog 6.

Rječnik pojmova

Ciljevi i vrata

Svaki čovjek ima svoj jedinstveni put kojim će postići istinsku sreću u ovom životu. Klatna čovjeku nameću tuđe ciljeve koji mame svojim prestižem i nedostupnošću. Jureći za lažnim ciljevima, nećete postići ništa ili ćete, ako postignete, shvatiti da vam to ne treba.

Vaš je cilj uživati u životu. Ostvarivanje vašeg cilja privući će i ispunjenje svih ostalih želja, a pritom će rezultati nadmašiti sva očekivanja. Vaša su vrata put koji će vas odvesti do vašeg cilja.

Ako idete prema svome cilju kroz svoja vrata, nitko vas i ništa neće u tome omesti, zato što ključ vaše duše idealno odgovara ključanici vašeg puta.

Vaše vam nitko neće oduzeti i problema s postizanjem cilja neće biti. Problem je samo u traženju vlastitog cilja i vlastitih vrata. Transurfing će vas naučiti kako da to učinite.

Čuvareva zagonetka

„Svaki čovjek može steći slobodu biranja svega što želi. Kako steći tu slobodu?“ Čovjek ne zna da ne mora s mukom postizati ono što želi, već da to jednostavno može dobivati. Zvuči sasvim nevjerojatno, ali je ipak upravo tako. Odgovor na ovu zagonetku saznat ćete tek kada pročitate knjige o transurfingu do kraja. Ne pokušavajte odmah zaviriti u posljednje poglavlje, jer vam odgovor neće biti jasan.

Freiling

Freiling  je  učinkovita  tehnologija  ljudskih  odnosa  koja  je  sastavni  dio  -  transurfinga.  Glavno  načelo  freilinga  možemo  formulirati  na  sljedeći  način: Odrecite se namjere da nešto dobijete, zamijenite je namjerom da nešto date i dobit ćete ono čega ste se odrekli.

Djelovanje tog načela temelji se na tome da vaša izvanjska namjera iskorištava unutarnju namjeru partnera bez ograničavanja njegovih interesa. U konačnici od čovjeka dobivate ono što niste mogli dobiti običnim metodama unutarnje namjere. Slijedeći to načelo, postići ćete dojmljive rezultate u privatnim i poslovnim odnosima.

Izbor

Transurfing predlaže načelno drugačiji pristup postizanju cilja. Čovjek bira, kao da naručuje u restoranu, ne brinući o sredstvima postizanja. Na

kraju se cilj većim dijelom ostvaruje sam, neovisno o izravnom djelovanju naručitelja. Vaše se želje neće ispuniti. Vaša se maštanja neće ostvariti.

Ali vaš je izbor nepovrediv zakon i on će se neminovno realizirati. Svrhu izbora nemoguće je objasniti dvjema riječima. Cijeli transurfing govori o

tome što je izbor i kako ga ostvariti.

Jedinstvo duše i razuma

Razum ima volju, ali ne može upravljati izvanjskom namjerom. Duša može osjetiti svoju istovjetnost s izvanjskom namjerom, ali nema volju. Ona

leti u prostranstvu varijanti kao papirnati zmaj kojim je nemoguće upravljati. Da bi se izvanjska namjera podredila volji, potrebno je postići jedinstvo

duše i razuma. To je stanje u kojem se osjećaji duše i misli razuma spajaju u jedno. Na primjer, kad je čovjek ispunjen radosnim zanosom, njegova

duša „pjeva“, a razum „zadovoljno trlja ruke“. U takvom stanju čovjek može stvarati. No događa se da se duša i razum ujedine u nemiru,

strahovima i mržnji. Tada se ostvaruju najgora očekivanja. Naposljetku, kada zdrav razum tvrdi jedno, a srce se tomu protivi, znači da duša i razum nisu usklađeni.

Klatno

Energija misli je materijalna i ne nestaje bez traga. Kada grupe ljudi počnu razmišljati na jednak način, njihove se „valne dužine misli“ slažu jedna

na drugu i u oceanu energije stvaraju nevidljive, ali stvarne, energetsko-informacijske strukture - klatna. Te se strukture počinju razvijati samostalno  i podčinjavati ljude svojim zakonima. Čovjek koji dospije pod utjecaj destruktivnog klatna gubi slobodu - mora biti kotačić u velikom mehanizmu. Stoje više ljudi - sljedbenika - koji hrane klatno svojom energijom, to se ono snažnije „njiše“. Svako klatno ima vlastitu karakterističnu frekvenciju njihanja. Na primjer, ljuljačku se može zanjihati samo ulaganjem sile određene frekvencije. Ta se frekvencija naziva rezonancija. Ako se broj sljedbenika klatna smanjuje, njegova se njihanja gase. Kada sljedbenika više uopće ne bude, klatno će se zaustaviti i kao struktura umrijeti.

Da bi iz čovjeka iscrpla energiju, klatna se čvrsto hvataju za njegove osjećaje i reakcije; negodovanje, nezadovoljstvo, mržnju, razdraženost, nemir, uzrujanost, potištenost, zbunjenost, očaj, strah, žalost, privrženost, ushit, ganuće, idealiziranje, divljenje, oduševljenje, razočaranje, ponos, oholost, prezir, gađenje, uvrijeđenost, osjećaj dužnosti, osjećaj krivnje i tako dalje.

Najveća opasnost za čovjeka koji je pod utjecajem destruktivnog klatna je ta što klatno svoju žrtvu odvodi od onih linija života gdje bi mogla pronaći svoju sreću. Potrebno je osloboditi se nametnutih ciljeva jer, boreći se za njih, čovjek se sve više udaljava od svoga puta.

Klatno je u svojoj suštini egregor, ali time ni blizu nije sve rečeno. Pojam „egregor“ ne odražava čitav splet nijansi međudjelovanja čovjeka i

energetsko-informacijskih struktura.

Koordinacija namjere

Realizacija najgorih očekivanja kod ljudi sklonih negativizmu potvrđuje da je čovjek sposoban utjecati na tijek događaja. Svaki događaj na liniji

života ima dva kraka u prostranstvu varijanti - povoljan i nepovoljan. Svaki put kad se susretnete s nekim događajem, birate kako ćete se prema

njemu odnositi. Ako događaj smatrate pozitivnim, naći ćete se na povoljnom kraku života. Međutim, sklonost negativizmu navodi vas da izražavate nezadovoljstvo i birate nepovoljan krak.

Čim vas je nešto razljutilo, slijedi nova neugodnost. Tako se dogodi da „nevolja nikad ne dolazi sama“. No do niza neugodnosti ne dolazi zbog same nevolje, već zbog vašeg odnosa prema njoj. Zakonitost se oblikuje vašim odabirom na raskrižju. Analizirajući stupanj svoje sklonosti negativizmu, možete zamisliti kamo će vas u životu odvesti takav niz negativnih krakova.

Načelo koordinacije namjere glasi ovako: Ako izmjene u scenariju, koje se čine negativnima, odlučite promatrati kao pozitivne, one će takve i biti. Slijedeći to načelo,  u  pozitivnim  ćete  očekivanjima  postići  onakav  uspjeh  kakav  negativisti  postižu  u  svojim  najgorim  očekivanjima.

Koordinacija važnosti

Ničemu nemojte pridavati suviše veliko značenje. Vaša važnost nije potrebna vama, nego klatnima. Klatna upravljaju ljudima kao marionetama,

pomoću niti važnosti. Čovjek se boji popustiti niti važnosti jer se nalazi pod utjecajem zavisnosti koja stvara iluziju potpore i sigurnosti.

Sigurnost je taj suvišni potencijal nesigurnosti samo suprotnog predznaka. Osviještenost i namjera omogućuju ignoriranje igre klatna te postizanje cilja bez borbe. A kada postoji sloboda bez borbe, tada sigurnost nije potrebna. Ako se oslobodim važnosti, nemam što štititi i što osvajati - jednostavno mirno idem i biram što želim.

Kako bi se oslobodili klatna, potrebno je odreći se unutarnje i izvanjske važnosti. Problemi  i  prepreke  na  putu  do  cilja  također  nastaju  kao posljedica

suvišnih potencijala važnosti. Prepreke se drže na temelju važnosti. Ako svjesno odbacite važnost, prepreke će same nestati.

Linija života

Čovjekov život, kao i svako drugo gibanje materije, predstavlja lanac uzroka i posljedica. Posljedica se u prostranstvu varijanti uvijek nalazi blizu

svog uzroka. Kako jedno proizlazi iz drugoga, tako se i susjedni sektori prostranstva postrojavaju u liniju života. Scenariji i scenografije sektora na

jednoj liniji života uglavnom su po svojoj kvaliteti istovrsni. Čovjekov život ravnomjerno teče po svojoj liniji sve dok se ne dogodi nešto što bitno

mijenja scenarij i scenografiju. Tada sudbina izvrši obrat i prelazi na drugu liniju života. Uvijek se nalazite  na  onim  linijama  čiji  parametri odgovaraju vašem odašiljanju misli. Promjenom svojeg odnosa prema svijetu, to jest svog načina razmišljanja, prelazite na drugu liniju života s drugim varijantama razvoja događaja.

Materijalna realizacija

Informacijska struktura prostranstva varijanti u određenim se uvjetima može materijalizirati. Svaka misao, baš kao i sektor prostranstva, ima određene parametre. „Osvjetljavanjem“ odgovarajućeg sektora odašiljanje misli realizira njegovu varijantu. Na taj način misli imaju izravan utjecaj na tijek događaja.

Prostranstvo varijanti služi kao šablona, određuje oblik i putanju gibanja materije. Materijalna realizacija se kreće u prostoru i vremenu, ali varijante ostaju  na  mjestu  i  postoje  vječno. Svako  živo  biće  svojim  odašiljanjem  misli  oblikuje  sloj  svojeg  svijeta.  Naš  svijet  nastanjuje  mnoštvo  živih

organizama i svaki daje svoj doprinos oblikovanju stvarnosti.

Namjera

Namjeru otprilike možemo definirati kao odlučnost imanja i djelovanja. Ne ostvaruje se želja, nego namjera. Poželite podići ruku. Želja je oblikovana

u vašim mislima i shvaćate da želite podići ruku. Hoće li želja podići ruku? Ne, želja sama po sebi ne stvara nikakvu aktivnost. Ruka se podiže samo

kad su misli o  želji odrađene  i ostala je samo  odlučnost djelovanja. Može  li  odlučnost djelovanja podići ruku? Također ne može.  Donijeli ste

završnu odluku da ćete podići ruku, ali se ona i dalje ne pomiče. Što onda podiže ruku? Kako definirati ono što slijedi nakon donesene odluke? Ovdje se vidi bespomoćnost razuma da ponudi smisleno objašnjenje što je to namjera. Naša je definicija namjere kao odlučnosti imanja i djelovanja tek preludij za silu koja konkretno i ostvaruje djelovanje. Preostaje nam da jednostavno konstatiramo činjenicu da se ruka ne podiže željom ili odlukom, već namjerom.

Namjera se dijeli na unutarnju i izvanjsku. Unutarnja namjera podrazumijeva aktivno djelovanje na okolinu - to je odlučnost djelovanja. Izvanjska

namjera je odlučnost imanja, kada se svijet sam podčinjava čovjekovoj volji. Unutarnja namjera je koncentracija pozornosti na proces kretanja prema cilju. Izvanjska je namjera koncentracija pozornosti na to kako se cilj sam ostvaruje. Unutarnjom se namjerom cilj dostiže, a izvanjskom izabire. Sve što je povezano s magijom i paranormalnim pojavama odnosi se na područje izvanjske namjere. Sve što može biti postignuto u okvirima uobičajenog svjetonazora dostiže se snagom unutarnje namjere.

Odnosi zavisnosti

Odnosi zavisnosti se određuju postavljanjem uvjeta poput „ako ćeš ti tako, onda ću ja ovako...“. „Ako me voliš, znači da ćeš sve ostaviti i sa mnom

otići na kraj svijeta. Ako se ne oženiš mnome (ne udaš za mene), znači da me ne voliš. Ako me hvališ, družit ću se s tobom. Ako mi ne daš svoju

lopaticu, potjerat ću te i iz pješčanika.“

Kad ljubav prelazi u odnose zavisnosti, neizbježno  nastaje polarizacija i sile ravnoteže se narušavaju. Bezuvjetna  ljubav je ljubav bez prava na

posjedovanje, divljenje bez obožavanja. Drugim riječima, takav osjećaj ne stvara odnose zavisnosti između onoga tko voli i objekta njegove ljubavi.

Ravnoteža se narušava u slučaju ako se jedno uspoređuje s drugim ili mu se suprotstavlja. „Mi smo ovakvi, a oni su drugačiji!“ Na primjer, nacionalni ponos: u usporedbi s kojim nacijama? Osjećaj manje vrijednosti: u usporedbi s kim? Ili ponos na sebe samoga: u usporedbi s kim?

Gdje postoji suprotstavljanje, tamo se neizbježno uključuju sile ravnoteže. Njihovo je djelovanje usmjereno ili na to da „rastave“ suprotstavljene subjekte, ili da ih ujedine uz obostranu suglasnost, ili na izazivanje sukoba. Ako ste vi stvorili polarizaciju, djelovanje sila bit će prije svega usmjereno protiv vas.

Polarizacija

Suvišni  se  potencijali  stvaraju  kada  se  nekim  osobinama  pridaje  preveliko  značenje.  A  odnosi  zavisnosti  među  ljudima  stvaraju  se  kad  se

međusobno počnu uspoređivati, suprotstavljati i postavljati uvjete poput „ako ćeš ti tako, ja ću ovako“. Sam po sebi suvišni potencijal nije tako strašan sve dok iskrivljena procjena postoji neovisno, sama po sebi. Ali čim se neprirodno preuveličava u procjenjivanju jednog objekta, odnosno

uspoređuje ga se s drugim, stvara se polarizacija koja rezultira vjetrom sila ravnoteže. Sile ravnoteže pokušavaju ukloniti stvorenu polarizaciju i njihovo je djelovanje u većini slučajeva usmjereno protiv onoga tko je tu polarizaciju stvorio.

Potaknuti prijelaz

Katastrofe, elementarne nepogode, oružani sukobi, ekonomske krize razvijaju se spiralno. U početku nastaje zaplet, zatim razvoj, sve se više

pojačava napetost pa slijedi kulminacija, emocije su na vrhuncu i na kraju dolazi rasplet - sva se energija rasipa u prostor i nastaje privremeno

zatišje. Otprilike se slično ponaša i vodeni vrtlog.

Pozornost grupe ljudi dospijeva u stisak omče klatna koje se počinje sve snažnije njihati povlačeći za sobom nesretne linije života. Čovjek reagira na

prvi trzaj klatna - na primjer, reagira na negativan događaj, sudjeluje u zapletu i nalazi se u zoni djelovanja spirale koja se počinje brzo vrtjeti i

povlačiti ga poput lijevka.

Pojavu padanja u lijevak opisujemo kao potaknuti prijelaz na liniju života na kojoj čovjek postaje žrtva. Njegov odziv na trzaj klatna i posljedično

uzajamno predavanje energije njihanja potiču prijelaz na liniju života koja je po frekvenciji bliska njihajima klatna. Na taj se način negativan događaj uključuje u sloj svijeta tog čovjeka.

Prostranstvo  varijanti

Prostranstvo varijanti je informacijska struktura. To je beskonačno polje informacija koje sadržava sve moguće varijante bilo kakvih događaja koji se

mogu zbiti. Može se reći da je u prostranstvu varijanti sve što je bilo, što jest i što će biti. Prostranstvo varijanti služi kao šablona, koordinatna mreža gibanja materije u vremenu i prostoru. I prošlost i budućnost u njemu se nepomično čuvaju, kao na filmskoj vrpci, a vremenski se učinak očituje samo kao posljedica premještanja zasebnog kadra u kojem se osvjetljava sadašnjost.

Svijet istodobno ima dva oblika: fizičku stvarnost, koju možemo dotaknuti rukama, i metafizičko prostranstvo varijanti koje se nalazi izvan okvira percepcije, ali zbog toga nije manje objektivno, lako je pristup tom polju informacija u principu moguć. Upravo odatle dolaze intuicija i vidovitost. Razum nije sposoban stvoriti ništa načelno novo. On samo može sastaviti novu verziju kuće od starih cigli. Mozak ne čuva samu informaciju, već

nešto nalik na adresu informacije u prostranstvu varijanti. Sva znanstvena otkrića i umjetnička remek-djela razum, uz pomoć duše, dobiva iz prostranstva  varijanti.

Snovi nisu iluzija u uobičajenom smislu te riječi. Razum ne zamišlja svoje snove - on ih uistinu vidi. Ono što promatramo u stvarnosti jesu realizirane varijante. Snovi nam pokazuju što se moglo dogoditi u prošlosti ili u budućnosti. San je putovanje duše u prostranstvu varijanti.

Sektor prostranstva varijanti

U  svakoj točki prostranstva  postoji  posebna  varijanta  određenog događaja. Radi lakšeg razumijevanja,  zamislit  ćemo  da se varijanta  sastoji  od

scenarija i scenografija. Scenografija je vanjski izgled ili forma pojave, a scenarij je put kojim se kreće materija. Pojednostavimo li, prostranstvo varijanti

je moguće razdijeliti na sektore. Svaki sektor ima svoj scenarij i scenografiju. Što je udaljenost među sektorima veća, veće su razlike u scenarijima i

scenografijama. Čovjekovu sudbinu također predstavlja mnoštvo varijanti. Teoretski ne postoje nikakva ograničenja mogućih obrata čovjekove sudbine budući da je prostranstvo varijanti beskonačno.

Sile ravnoteže

Svugdje gdje postoji suvišni potencijal, pojave se sile ravnoteže koje su usmjerene na njegovo uklanjanje. Potencijal stvara naša mentalna energija

kada nekom predmetu pridajemo suviše veliko značenje.

Na primjer, usporedimo dvije situacije: u prvoj stojite na podu svog doma, a u drugoj na rubu provalije. U prvom slučaju uopće niste zabrinuti. U

drugom slučaju situaciji pridajete jako veliko značenje. Učinite li jedan nesmotren pokret, dogodit će se nešto nepopravljivo. Na energetskoj razini

činjenica da jednostavno stojite ima isto značenje kako u prvom, tako i u drugom slučaju. No stajanjem nad provalijom svojim strahom podižete napetost, stvarate nejednakost na energetskom polju. Zbog toga se stvaraju sile ravnoteže kojima je cilj ukloniti tu nejednakost. Čak možete i realno

osjetiti njihovo djelovanje. S jedne vas strane neobjašnjiva sila vuče prema rubu, a s druge vas vuče da se odmaknete od ruba. Kako bi uklonile suvišni potencijal vašeg straha, sile ravnoteže trebaju vas samo odmaknuti od ruba ili vas baciti u provaliju i s tim završiti. Takvo njihovo djelovanje i osjećate.

Djelovanja sila ravnoteže nakon uklanjanja suvišnih potencijala stvaraju lavovski dio problema. Njihova je podmuklost u tome što čovjek često dobiva upravo suprotno od željenog. Pritom je sasvim nejasno što se događa. Iz toga proizlazi osjećaj da ovdje djeluje nekakva neobjašnjiva zla sila, poput svojevrsnog  „zakona podlosti“.

Slajd

Naše poimanje nas samih i svijeta oko nas često je daleko od istine. Izobličavanje uzrokuju naši slajdovi. Na primjer, uznemiruju vas neki osobni

nedostaci i zbog toga imate osjećaj manje vrijednosti jer vam se čini da se ti nedostaci ne sviđaju ni drugima. Tada, dok komunicirate s ljudima, u

svoj „projektor“ stavljate slajd kompleksa manje vrijednosti i sve vidite izobličeno.

Slajd je iskrivljena slika stvarnosti u vašoj glavi. Negativan slajd u pravilu rezultira jedinstvom duše i razuma i zbog toga se utjelovljuje u stvarnosti. Ostvaruju se naša najgora očekivanja. Negativne slajdove možemo pretvoriti u pozitivne i natjerati da rade za nas. Ako namjerno stvorite pozitivan slajd, on na neobičan način može transformirati sloj vašeg svijeta. Slajd cilja je zamišljena slika već postignutog cilja. Sustavna vizualizacija slajda dovodi do materijalizacije odgovarajućeg sektora prostranstva varijanti.

Sloj svijeta

Svako živo biće energijom misli materijalizira određeni sektor prostranstva varijanti i stvara sloj svijeta. Svi se ti slojevi slažu jedan na drugoga i na

taj način svako biće daje svoj prilog u oblikovanju stvarnosti.

Čovjek svojim doživljavanjem svijeta stvara individualan sloj svijeta - zasebnu stvarnost. Ta stvarnost, ovisno o čovjekovu odnosu, poprima

određenu nijansu. Ako se slikovito izrazimo, u individualnom sloju čovjekova svijeta stvaraju se određene „vremenske prilike“: jutarnja svježina i

sunčev sjaj ili tmurno i kišno vrijeme, a događa se da bjesni uragan ili dolazi prirodne katastrofe.

Individualna stvarnost oblikuje se na dva načina: fizički i metafizički. Drugim riječima, čovjek stvara svoj svijet svojim postupcima i mislima. Ovdje glavnu ulogu igra način razmišljanja, budući da stvara značajan udio materijalnih problema s kojima se čovjek većinu  vremena  mora  boriti. Transurfing ima posla isključivo s metafizičkim aspektom.

Suvišni potencijal

Suvišni potencijal je napetost, mjestimična uzburkanost u jednolikom energetskom polju. Takvu nejednolikost stvara energija misli kada se nekom predmetu pridaje suviše veliko značenje. Na primjer, želja je suvišni potencijal budući da strastveno željeni predmet nastoji privući ondje gdje ga nema. Iscrpljujuća želja da imate ono što nemate, stvara energetski „pad tlaka“ koji uzrokuje vjetar  sila  ravnoteža.  Drugi  primjeri  suvišnih potencijala su nezadovoljstvo, osuđivanje, ushićenost, duboko poštovanje, idealizacija, precjenjivanje,  omalovažavanje,  taština,  osjećaj nadmoćnosti, krivnje, manje vrijednosti.

Tijek varijanti

Informacija nepomično leži u prostranstvu varijanti u obliku matrice. Struktura informacija organizirana je u lance koji su međusobno povezani.

Uzročno-posljedične veze stvaraju tijek varijanti.

Nemiran razum stalno osjeća trzaje klatna i nastoji riješiti sve probleme te držati situaciju pod kontrolom. Samovoljne odluke razuma u većini su

slučajeva besmisleno pljeskanje rukama po vodi. Većina problema, osobito sitnih, rješavaju se sami od sebe ako to ne smeta tijeku varijanti.

Tijeku se ne treba aktivno suprotstavljati prvenstveno zbog toga što se pritom beskorisno ili štetno trati gomila energije. Tijek ide putem najmanjeg otpora i zato u sebi sadrži najučinkovitije i najrazumnije rješavanje problema. Suprotno tome, protivljenje tijeku stvara gomilu novih problema. Moćni intelekt nije ni za što zaslužan ako rješenje već postoji u prostranstvu varijanti. Ako ne budete ulazili u neistražena područja i ne budete smetali tijeku varijanti, rješenje će doći samo, i to ono optimalno. Optimalnost je već umetnuta u strukturu polja informacija. U prostranstvu varijanti postoji sve, ali s velikom vjerojatnošću realiziraju se baš optimalne varijante na koje se troši najmanje energije. Priroda ne troši energiju uzalud.

Transurfing

Riječ transurfing nisam izmislio, već se ona strovalila na mene s onog mjesta odakle dolaze svi ostali termini i sav sadržaj knjige. I sam do određenog trenutka nisam razumio njegovo značenje. Ovdje je čak nejasno na što bi nas ta riječ mogla asocirati. Značenje te riječi mogli bismo tumačiti kao

„klizanje kroz prostranstvo varijanti“, ili kao „transformaciju potencijalno moguće varijante u stvarnost“, ili kao „prijelaz kroz linije života“. Ali općenito, ako se bavite transurfingom, znači da održavate ravnotežu na valu sreće. Riječ transurfing se izgovara kao što se i piše. Ako se nekome sviđa pojam izgovarati na engleskom, samo neka izvoli.

Val sreće

Val sreće oblikuje se kao skup linija života naklonjenih vama. U prostranstvu varijanti postoji sve pa i takve zlatne žile. Ako ste naišli na krajnju

liniju nečeg tako raznolikog i bili sretne ruke, po inerciji možete skliznuti na druge nagomilane linije, gdje slijede nove sretne okolnosti. No, ako za prvim uspjehom ponovno slijedi crno razdoblje, znači da vas je zahvatilo destruktivno klatno i odmaknulo od vala sreće.

Važnost

Važnost se pojavljuje kad se nečemu pridaje suviše veliko značenje. To je suvišni potencijal u čistom obliku i da bi ga uklonile, sile ravnoteže

stvaraju probleme onome tko taj potencijal stvara. Postoje dva oblika važnosti: unutarnja i izvanjska važnost.Unutarnja ili vlastita važnost javlja se kao

posljedica procjene svojih vrlina ili mana. Formula unutarnje važnosti glasi ovako: „Ja sam važna osoba“ ili „Ja radim važan posao.“ Kada kazaljka važnosti zapne, na djelo stupaju sile ravnoteže i „važna zvjerka“ dobiva po nosu. Onoga tko „radi važan posao“ također čeka razočaranje: ili taj posao nikomu neće trebati ili će biti vrlo loše odrađen. Postoji i suprotan pristup, odnosno umanjivanje svojih vrlina, samoponižavanje. Veličina suvišnog potencijala u oba je slučaja jednaka, razlika je samo u predznacima.

Izvanjsku važnost također na umjetan način stvara čovjek kada pridaje preveliko značenje predmetu ili događaju iz svijeta oko sebe. Formula

izvanjske važnosti je: „Za mene veliko značenje ima to i to“ ili „Jako mi je važno da učinim to i to.“ Pritom se stvara suvišni potencijal i sav će posao biti upropašten. Zamislite da trebate prijeći preko brvna koje leži na tlu. Ništa jednostavnije. Zatim morate prijeći preko tog istog brvna, ali postavljenog tako da spaja krovove dviju katnica. To vam je jako važno i nećete se uspjeti uvjeriti u suprotno.

Znakovi

Putokazi su oni znakovi koji ukazuju na budući obrat u tijeku varijanti. Ako se sprema nešto što stvarno može utjecati na tijek događanja, pojavljuje se znak koji to nagovješćuje. Kada tijek varijanti stvori obrat, prelazite na drugu liniju života. Svaka je linija po svojim osobinama manje-više istovrsna. Bujica u tijeku varijanti može presijecati različite linije. Linije života međusobno se razlikuju prema svojim parametrima. Promjene mogu biti beznačajne, no razlika se svejedno osjeća. Upravo tu razliku u kvaliteti svjesno ili podsvjesno primjećujete: kao da nešto nije onako kako bi trebalo biti.

Putokazi se pojavljuju samo kada započinje prijelaz na druge linije života. Pojedine pojave ne morate primijetiti. Na primjer, vrana je zakriještala, a

vi na to niste obratili pozornost. Niste osjetili kvalitativnu razliku, što znači da se sve još nalazi na prijašnjoj liniji. No, ako vas je u toj pojavi nešto uznemirilo, znači da je to znak. Znak se od obične pojave razlikuje po tome što uvijek signalizira započeti prijelaz na bitno različitu liniju života.