Rizikovati sve

Život iziskuje veliku hrabrost. Kukavice samo tavore, oni ne žive jer je njihov sav život strahom orijentiran, a takav život je gori od smrti. Oni žive u nekoj vrsti paranoje, plaše se svega; i ne samo od stvarnih opasnosti, već i od nestvarnih pojavnosti, također. Oni se plaše pakla plaše se duhova, plaše se Boga, Oni su zaplašeni tisuću i jednom stvari koje su sami izmislili ili ih je izmislio netko nalik njima. Straha ima toliko da je nemoguće živjeti.

Samo hrabri mogu živjeti. Prvi korak koji treba naučiti je kako biti hrabar. Usprkos svim strahovima treba se živjeti. A zašto je hrabrost potrebna za život? - Stoga što je život nesiguran. Ako budeš previše svjestan sigurnosti, bezbjednosti, tada ćeš ostati zatočen u jednom malom uglu, gotovo u zatvoru koji si sam načinio. To će biti izvjesna sigurnost, ali to neće biti život. To će biti bezbjednost, ali neće biti u tome avanture i ekstatičnosti.

Život se sastoji od istraživanja, odlaženja u nepoznato, uspinjanje do zvijezda. Budi hrabar i žrtvuj sve u interesu života - ništa nije vrednije od toga. Nemoj žrtvovati svoj život zbog malih stvari - novac, sigurnost, bezbjednost, ništa nije toliko vrijedno. Svako treba da živi svoj život što je moguće potpunije; samo tako radost se rađa, samo tako je moguće da te prekrije blaženstvo.

Oni koji stvarno žele da žive treba da preuzmu više rizika. Oni .treba da se kreću u nepoznato. Moraju naučiti jednu od najtemeljnijih stvari: da ne postoji doma, da je život hodočašće - bez početka i bez kraja. Da, postoje mjesta gdje se može odmarati, ali to su samo prenoćišta i ujutro ti moraš nastaviti dalje. Život je neprestano kretanje, on nikad ne dospijeva do kraja - stoga je život vječan.

Smrt ima početak i kraj. Ali ti nisi mrtav, ti si živ. Smrt je kriva predodžba. Ljudi stvaraju smrt jer oni žude za sigurnošću. To je žudnja za sigurnošću i bezbjednošću koju omogućuje smrt, koja čini pojedinca uplašena životom, koja čini pojedinca neodlučnim da se kreće u nepoznato,

Jedina životna hrana je rizik: što više rizikuješ to si životniji. A kada jednom shvatiš to, ne iz očaja; ne iz bespomoćnosti, iz nužde, već iz meditativnog osvješćenja - kada jed- nom shvatiš to, ti ćeš treptati od čiste ljepote koju ta mogućnost nalaže.

Čovjek može potvrditi beskućništvo sa očajem, ali tada gubi pravi značaj. Tu je egzistencijalizam izgubio. On je došao sasvim blizu prave suštine stvari, oni su bili sasvim blizu: istina je bila tek iza ugla. Oni su bili blizu kao što je bio i Buddha, ali su izgubili. Umjesto da su postali blaženi, oni su bili veoma, veoma tužni što život nema značenja, što život nema cilja, što život nema sigurnosti. Oni su bili veoma potreseni; to je bilo uništenje.

Buddha je također dospio do istog zaključka, ali umjesto da je postao tužan, on je skočio u nepoznato. On je preskočio sve ograde. On je to prihvatio kao što život prihvata. Oni su to prihvatili kao pravu prirodu života i nije bilo mjesta za osjećanje frustriranosti. Oni su shvatili i to da je ljepota života u tome što on nije siguran, jer tako tek postoji mogućnost njegovog istraživanja, postoji mogućnost inventivnosti; tako postoji mogućnost da se približiš novom, tako postoji prilika za iznenađenje. Ako je sve sigurno, određeno, zagarantirano, tada neće biti prilike za uzbuđenje, ples.

Buddhe su plesale vidjevši nevjerojatne događaje, vidjevši čudestvenija, oni su uživali. Isus je govorio uvijek svojim učenicima: “Veselite se, uživajte! Iznova i iznova vam kažem: uživajte!”

A to je čitavo moje učenje. Ja vam ne dajem cilj, ne dajem vam čak ni slutnju pravca. Ja vas samo činim svjesnim činjenica života - kako je to što je to. Stopi se sa time. Kreni sa time bez ličnih predrasuda, bez vlastitih želja, bez ideje kako bi to trebalo izgledati. Pusti da to Buddhe onakvo kakvo je, a ti se opusti.

Vaše kuće su nalik grobovima. Ti si i previše zainteresiran za sigurnost. A takva vrsta zainteresiranosti ubija, jer je život sam po sebi nesiguran. Ništa se ne može učiniti sa time, nitko ne može učiniti to sigurnim. Svaka sigurnost je lažna, svaka sigurnost je izmišljena. Žena te voli danas - a sutra, tko zna? Kako možeš biti siguran što će se dogoditi sutra? Ti možeš otići u općinu kod matičara i učiniti legalnim da će ona biti tvoja žena čitav život. Ona može ostati tvoja žena zbog legalnih normi, ali ljubav je iščezla. Ljubav ne poznaje norme. A kada ljubav nestane i kada žena Buddhe supruga i dalje, muškarac Buddhe suprug i dalje - tada je nešto nalik smrti između njih.

Zbog sigurnosti mi smo izmislili i brak. Zbog sigurnosti mi smo izmislili i društvo. Zbog takve sigurnosti mi se uvijek krećemo kanaliziranim putovima.

Život je divalj, neobuzdan, Ljubav je neobuzdana. I Bog je sasvim divalj. On nikada neće ući u tvoju baštu, ona je previše ljudska. On neće ući ni u tvoje kuće, one su premale. Ti ga nikada nećeš sresti na zacrtanom putu. On je divalj. Zapamti, život je divalj.