PREDSTAVLJENA KNJIGA »RIJEKA ZA RADOZNALE« U IZDANJU »OSVITA« I SLOBODNE DRŽAVE RIJEKA

RIJEKA – U poplavi knjiga što pokazuju interes za riječku povijest našao se i jedan zanimljiv izdavački pothvat predstavljen jučer, simbolično, u Dane sv. Vida. Riječ je o knjizi »Rijeka za radoznale« podnaslovljenoj »fijumanologija I« (što podrazumijeva i nastavke), zapravo skupu eseja i osvrta književnika, kulturologa, arheologa, politologa... s margina riječke povijesti. Knjigu su u izdanju Hrvatskog književnog društva »Osvit« i Udruge Slobodna Država Rijeka na riječkom Korzu predstavili urednici Danko Švorinić i Ernie Gigante Dešković.
    Švorinić je rekao da je ovo tek prva knjiga te da je koncipirana na način da obrađuje kako riječku prošlost tako i sadašnjost, pa čak i budućnost. A projekt je označen »fijumanologijom« zato što je povijest, pa tako i riječka, prepuna ljudi koji su joj ostali na marginama, politički ili društveno nepogodni, negdje između, i u konačnici – prešućeni.
    Dešković je pokušao odgovoriti na pitanje zašto »Rijeka za radoznale« i zašto mu se čini da je riječ o zanimljivoj knjizi.
    – Mislim da je ovo knjiga koja može zadovoljiti radoznale građane Rijeke, prije svega zato što sam uvjeren da malo ljudi u Rijeci zna neke aspekte njene povijesti. Sumnjam da ih mnogo zna da je Rijeka bila samostalna država, da je čak dvaput bila nominirana za sjedište UN-a ili da je pojam »scudetto« skovan upravo ovdje – rekao je Dešković te dodao da je knjiga prepuna činjenica koje službena historiografija ne smatra bitnim ili ih ne poznaje, kao što je, primjerice, trčanje golih D'Annunzijevih poručnika po Korzu, onodobno prihvaćanje homoseksualizma ili pak kićenja cvijećem i konzumiranja droga, vrlo nalik na mnogo kasniju »djecu cvijeća«.
    A jedan od tekstova koji bi mogao biti uvršten u neko od sljedećih izdanja knjige (ovo je otisnuto u 500 primjeraka) 103 je godine star tekst koji je sastavila redakcija »Novog lista« kao odgovor na pitanje kako će izgledati Rijeka 2000. godine. Prema navodima predstavljačkoga dvojca – i nisu puno promašili.

D. MANDIĆ