Kad određenu riječ primijenite na Boga, ona mora imati isto značenje kao kad biste je primijenili na čovjeka - u protivnom, uopće nema nikakvog značenja.

Kad kažete da je Bog ljubav ili inteligencija, ili da je On pravedan, te riječi moraju značiti isto ono što znače kad se odnose na ljude - u protivnom su to neke nove, osobite riječi koje dakle nemaju nikakvog značenja.

Stoga Božja ljubav mora u suštini značiti isto kao i ono na što mislimo kad govorimo o ljubavi majke prema djetetu, ili o ljubavi umjetnika prema vlastitom djelu. Mora biti iste kakvoće kao i te vrste ljubavi - dakako pročišćena i beskrajno uvećana - ali po svojim obilježjima ipak isto čuvstvo; u protivnom, taj izraz jednostavno gubi značenje.

Kad kažemo da je Bog pravedan, zacijelo mislimo na istu stvar kao kad kažemo da neki sudac, ili neki drugi autoritet postupa pravedno - u protivnom, ta riječ nema nikakvog smisla. Božja pravednost zacijelo uključuje neograničenu moć sagledavanja i besprijekorna je, ali po svojoj je prirodi isto što i pravednost suca.

Mnogo je onih koji govore da je Bog Ijubav, a istovremeno drže da on ograničene ljudske grijehe kažnjava vječitom pokorom. Tvrde da je Bog pravedan, pa ipak vjeruju da današnji čovjek trpi zbog grijeha koje je navodno počinio Adam tisućama godina prije nego što smo mi uopće rođeni. Još uvijek ima onih koji vjeruju da je svakom ljudskom biću predodređen raj ili pakao, čak prije nego što je uopće stvoreno, i da njegovo ponašanje na zemlji, bilo dobro ili loše, ne može promijeniti taj usud. Isti ti ljudi ipak govore da je Bog pravedan. Očito je da u takvom slučaju ovaj izraz nema nikakvog značenja.

Ako je svojstvima koja se pripisuju Bogu svrha označavati nešto drugo od onoga što te riječi znače u svakodnevnom govoru, onda ne možemo znati koje je zapravo njihovo značenje. Onda bismo isto tako mogli reći: »Bog je x+y, ali nemam pojma što ti simboli znače.«

Prava je istina da Bog jest ljubav i inteligencija, i da on postupa sa savršenom mudrošću i savršenom pravednošću  prema svima, u svakom razdoblju, u običnom i sasvim ispravnom značenju tih riječi.

Bog je svjetlo i nikakve tame nema u Njemu. Prva Ivanova 1; 5