7.         Rezonancija i radio

Problem stvaranja svjetla bio je slican problemu odriavanja zvuka visokog tona pomocu zvona. Treba reci da je to jedva cujan zvuk; ni ove rijeci ga ne bi mogle izraziti, toliko je izvanredna osjetljivost oka. Moiemo udarati jako

u dugim intervalima, potrositi mnogo energije, a da opet ne postignemo ono sto ielimo; ili moiemo odriavati zvuk

ucestalim njeinim kuckanjem i postici cilj trosenjem mnogo manje

energije

Nikola Tesla

Pola milijuna dolara svakom znaci mnogo novca, a Nikoli Tesli je, kad mu je Westinghouse otkupio patente za tu sumu 1888. godine, to bila cijena slobode. Morao je podijeliti dio te svote s partnerima, ali makar polovica preostala je da s njom radi sto hoce. Potpuno nepokolebljiv u svojoj odluci da se bavi naukom i izumima, radovao se sto moze nastaviti eksperimentiranje. Medutim, prije nego je poceo uzivati u svome novostecenom bogatstvu, trebao je ispuniti uvjete koji su bili dio dogovora, te provesti odredeno vrijeme u Westinghouseovoj tvornici "pomazuci" u razvitku proizvodnje njihovih strojeva.

Godinu dana poslije, i on i Westinghouseovi inzenjeri bili su sretni sto su postigli dovoljan napredak, i to mu je omogucilo da napusti Pittsburgh

i ode u New York, te nastavi eksperimente. Diskusije i prepirke s

Westinghouseovim  inzenjerima  navele  su  ga  na  razmisljanje  o  brzini promjene smjera izmjenicne struje. Sinula mu je nova zamisao s kojom se

zelio  poigrati.  Zasto  je  ucestalost  promjene  smjera  bila  toliko  bitna?

Brzina kojom struja mijenja smjer zove se frekvencija. Do tada je u radu koristio frekvencije cije vrijednosti nisu bile vise od sesnaest ciklusa ili

promjena smjera u sekundi, i sve od rasprave sa Stanleyem oko izbora

frekvencije     izmjenicne     struje    prijeko    potrebne    za   pokretanje    svojih motora, Tesla se pitao zbog cega je taj izbor bitan?

Znao je da motori bolje rade na niskim, a transformatori vise vole visoke

frekvencije. Sad je odlucio ispitati uzroke toj razlici.

U ljeto 1889. godine, Tesla se vratio u New York, jedva cekajuci da dode u svoj laboratorij i pocne istrazivanja. Sada si je mogao priustiti kupnju materijala i bavljenje onim sto ga zanima, posto je konacno bio sam svoj gazda.

Rezonancija i frekvencija igrale su se u njegovom umu, i u sjecanje mu se vracala scena grude koja se kotrlja padinom, postajuci sve vecom i vecom. Tog trenutka bio je svjedok maloj snazi koja je imala velike posljedice. Nije bilo lako razumjeti uzrok te pojave. Pokusao je analizirati problem pomocu domino efekta. Zamislivsi dugacki niz domina postavljenih uspravno, u kojem je jedan domino blizu drugog, gurnuo je onog krajnjeg i gledao kako drugi redom padaju. Kako moze jedan lagani dodir potaknuti takvu energiju? Tesla je iznenada shvatio da je prvi domino koristio gravitacijsku silu da pogura sve ostale. Uvidio je kako upotrebom te sile domino moze postici mnogo veci ucinak nego sto bi sam po sebi to mogao.

Sto bi se dogodilo da ima niz domina, u kojem je svaki sljedeci malo veci od prethodnog?  Kad bi niz bio dovoljno dugacak, guranje prvog

sicusnog domina bio bi uzrok sto zadnji ogromni domino dobiva toliko

snage da smrska Empire State Building! Svaka karika u lancu povecala bi porast raspolozive energije, tako da bi pomocu dovoljno dugacka lanca i

laganog trzaja mogao srusiti golemi kameni blok.

Poceo je promatranjem mehanicke vibracije. Sagradio je vibrirajucu platformu  da  provjeri  kako  razlicite  stvari  reagiraju  na  razlicite  brzine

vibracije. Taj podij, sto cemo vidjeti u par odlomaka dalje, imao je u isto

vrijeme i cudne i dramaticne ucinke na covjeka - ucinke koji su potencijalno bili vrlo nezgodni!

Sve ovo dogadalo se u vrijeme kad je Tesla, koji je postao najpomodniji

organizator zabava u New Yorku, priredivao rado posjecene vecere. Jedne je  noci  pisac  Samuel  Clemens,  bolje  znan  pod  pseudonimom  Mark

Twain, stigao s grupom novinara. Dok je bio dijete, Tesla se zarazio malarijom, i lezeci u bolesnickom krevetu, citao Avanture Toma Sawyera i nastavak te knjige Avanture Huckleberry Finna. Tomovi i Huckovi

podvizi toliko su ga odusevili da je bio uvjeren kako su mu te knjige podigle moral i pomogle ozdravljenju. T onda, dvadeset pet godina poslije, bio je presretan sto moze upoznati Clemensa, i reci kako su mu njegove

knjige spasile zivot. Clemens je nakon toga postao redovnim posjetiteljem Teslina laboratorija na jugu Pete avenije, broj 35, koji je bio blizu njegove kuce. Tesla je, kako izgleda, trebao ocinsku figuru da javno hvali njegov

rad; Clemens je dobio priliku da se istakne druzeci se s Teslom.

Za vrijeme jednog od tih posjeta, Clemens je slucajno demonstrirao neugodne posljedice mehanicke vibracije. Nekako u to vrijeme Tesla je dovrsio vibrirajuci podij kako bi vidio koliko se fizicke konstante mijenjaju promjenom brzine vibracije. Podij je bio postavljen na elasticne jastuke, a pokretao ga je komprimirani zrak, tako da je vibrirao velikom preciznoscu u sirokom rasponu brzina. Tesla je tvrdio da je njegov rad toliko pouzdan da ga mozemo usporediti s funkcioniranjem preciznog klatna sata. Jednog dana, dok je izvodio eksperiment, stao je na podij koji je bio u pokretu i primijetio "cudan ali ugodan osjecaj" izazvan tresnjom tijela. Potom je pozvao svog asistenta da iskusa platformu i ustanovio kako i on smatra taj osjecaj ugodnim. Onda je Tesla, koji je proveo dulje vrijeme na platformi od svog asistenta, uocio da su vibracije opustile njegova crijeva u tolikoj mjeri da je uspio stici do zahoda tek sekundu prije katastrofe. Dok je sjedio na skoljci, sinulo mu je da je izumio mehanicki laksativ.

T Tesla i njegov asistent, kojima je preslo u naviku da na brzinu pojedu rucak kako bi se mogli vratiti poslu, poceli su redovito koristiti platformu.

Ona je bila dobra i za olaksavanje probavnih smetnji. Tesla o tome kaze:

"Patili smo od bolova u trbuhu i razlicitih ielucanih smetnji, mucnine, zatvora, nadutosti i drugih problema, svih prirodnih posljedica takvog

neurednog iivota. No, nakon samo tjedan dana primjene (vibrirajuceg

podija) svi ovi oblici nelagode nestali su kao rukom odneseni."

Kako je Samuel Clemens patio od konstipacije, Tesla je rekao da mu moze poboljsati zdravstveno stanje koristenjem "mehanicke terapije" Kad je Clemens na to pristao, vibracije su mu se ucinile tako ugodnima da je prekoracio razumno vrijeme. Tesla mu je pokusao objasniti da je dosta drmanja, ali Clemensu se svidalo da ostane jos malo. Posljedica toga, bila je da su morali nekoga poslati Clemensovoj kuci po ciste gace i par hlaca. Njegov zatvor je, naime, bio izlijecen!

Tzuzetno odusevljen tom spravom, Clemens je razmatrao njene moguce namjene s Teslom koji se slozio da ona moze biti vrlo korisna u medicini. Takoder je vjerovao kako se od nje moze napraviti kozmeticko pomagalo:

"Najvecu ce korist od ove moje sprave imati iene, koje ce njome moci smanjiti teiinu bez uobicajenih Tantalovih muka gladovanja, odricanja, irtvovanja vremena i novca te mucenja koja moraju podnositi.

Vidljivo ce popraviti svoj izgled, oci ce im postati bistrije, a ten cisci. Moiemo sa sigurnoscu tvrditi da ce postici dugotrajnom

primjenom takvu iensku ljepotu kakvu jos do sada nismo vidjeli."

Mozda su ovi njegovi cudni pogledi na bit zenske ljepote bili uzrokom sto        Teslu  nisu  smatrali   "muskarcem  koji    se  svida  zenama".  Mnogi muskarci bi malo promislili prije nego zenama kazu da ce biti ljepse ukoliko budu obilno koristile taksativnu napravu! Tesla, naprotiv, nije imao takve kocnice, pa je objavio raspravu o direktnoj povezanosti zenske ljepote  i  urednog        rada crijeva. Premda podosta zgodan i zasigurno pedantan, nikad se nije ozenio, niti imao romanticnu vezu. Ustvari, izgleda kako je njegovo istrazivanje bilo jedino sto ga je zanimalo.  Pocetni test s malom vibrirajucom napravom gotovo je uzrokovao velik udes kad je tu napravu pricvrstio trakama za jedan od zeljeznih potpornih stupova radione te pustio niz razlicitih vibracijskih frekvencija kroz njega. Laboratorij je bio na zadnjem katu cetverokatnice, a Tesla je, pojacavajuci povecati ucestalost vibracija, pogodio brzinu, sto je uzrokovalo da se zgrada prilagodi frekvenciji te pocne ljuljati. Cijeli se laboratorij ljuljao poput vinske case koja ce prsnuti cim pjevac otpjeva pravi ton, pa je morao brzo iskljuciti motor prije nego se zgrada raspadne u komade. Otkrio je da svi predmeti imaju prirodnu vibracijsku frekvenciju, nazvanu rezonantnom frekvencijom; te ako ih treses na odredenoj frekvenciji, bilo koji od njih divlje ce titrati i na koncu se raspasti. Bas poput one grude koju vise nista nije moglo zaustaviti nakon sto je velicinom presla odredenu granicu dok se kotrljala padinom, i mali su impulsi vibratora rasli dok god se zgrada nije pocela tresti kao da je potres.

Tesla koji je sada imao pred ocima napravu za izazivanje potresa, izracunao je kolika bi frekvencija bila dovoljna da razbije Zemlju u

komadice. Tzazivanje dugog niza manjih eksplozija, vremenski podesenih

da odgovaraju rezonantnoj frekvenciji Zemlje, smrvilo bi planet, izjavio je. Vrijeme izmedu eksplozija trebalo bi iznositi jedan sat i cetrdeset

minuta. Svaka mala eksplozija potresla bi Zemlju, a narednu bismo dodali udarnom valu upravo na vrijeme da se izazove maksimalni ucinak. Na srecu, odlucio je to ne provesti, napisavsi u svoju biljeznicu da uspjeh tog

eksperimenta ne bi imao "pozeljan ishod". Nazvao je to svoje istrazivanje znanoscu o telegeodinamici, i rekao da bi ono moglo biti upotrebljivo za trazenje rudace pod zemljom. U tom aspektu svoga istrazivanja, Tesla je

preteca moderne seizmologije cija se znanja koriste za lociranje podzemnih zila rudace.

Dok je razmisljao o elektricnim vibracijama, ucinilo mu se takoder da ce

upotrebom  brzopromjenjivog  kontakta  moci  proizvesti  struju  koja  brzo

mijenja smjer. T tako je, koristeci vrlo brze magnetske prekidace i alternatore, napravio struje s mnogo razlicitih frekvencija. Sada se mogao poigravati sa cijelim rasponom strujnih frekvencija od jednog do 20.000 ciklusa u sekundi.

Koristenjem tih brzih promjena toka struje u radu s transformatorima, otkrio je da pomocu njih moze proizvesti vrlo visoki napon izrazen u milijunima volti. Medutim, izgleda da su mogucnosti mehanickog prekidaca bile ogranicene te da ti mehanicki nacini dobivanja visokofrekventnih struja ne rezultiraju uvijek zeljenom preciznoscu. Da bi otklonio ove probleme, Tesla je odlucio napraviti vibrator bez pokretnih dijelova, i na koncu spojio neku vrstu Levdenske boce, kondenzatora, preko zavojnice i otkrio da oni zajedno mogu zatitrati nekoliko milijuna puta u sekundi. Taj strujni krug, nazvan krug promjenjivog kondenzatora, baza je svih danasnjih radio aparata i televizora.

Strujni krug promjenjivog kondenzatora omogucava postojanje radioprijenosa.  Tesla  je  napravio  velik  broj  razlicitih  zavojnica  i

kondenzatora i otkrio kako razliciti strujni krugovi reagiraju ukoliko im promijeni unaprijed stvorenu frekvenciju. Od stotinu razlicitih zavojnica samo je jednoj mogao prilagoditi svoju opremu i samo je jedna reagirala.

To se dogodilo a da pritom nije imao potrebe vodicima spajati strujne krugove, pa je stoga zakljucio da je bezicni prijenos moguc.

Otkrio je i novi tip bezicnih zarulja, kad je uocio da one mogu jarko

svijetliti i bez struje dovedene vodicem, pod uvjetom da izvuce vecinu zraka iz staklenih cijevi i postavi ih u visokofrekventno elektricno polje. Koristio je te bezicne zarulje da omoguci pomicnu rasvjetu svog laboratorija.

Tesla se nije bojao elektriciteta. Znao je da ovaj moze biti ubojit - elektricni stolac bio je dokaz - ali znao je i da struja koja prolazi ljudskim tijelom ne uzrokuje uvijek smrt. Ovo je bilo razdoblje kad je prvi put

pokusao pustati struju kroz svoje vlastito tijelo i promatrati sto ce se dogoditi. Znao je da su ucinci mehanickog laksativa korisni, pa je tako poceo razmatrati i druge ljekovite mogucnosti elektriciteta. Napravu koja

je      bila rezultat ovih eksperimenata nazvao je terapeutska elektroterapijska naprava.

Neko vrijeme izmedu 1893. i 1895., zivio je sjajno - zivot mu je bio

bajka. Tmao je novca, laboratorij, i bio bezbrizan, ako izuzmemo jednu jedinu obavezu - onu koju je imao prema svojoj masti. Bilo je to iznimno kreativno razdoblje njegovoga zivota. Dokazao je provedivost zamisli o radioprijenosu prije nego li je Marconi poslao ijednu notu u eter. Tzumio

je bezicnu fluorescentnu rasvjetu i koristio je u svom laboratoriju. Za vrijeme eksperimenta s fotografskim osvjetljenjem, napravio je svjetlosnu cijev koja je emitirala X-zrake i snimao fotografije kostiju svoje sake. Tek je mnogo godina kasnije, dok je citao  izvjestaj Wilhelma Conrada Roentgena o X-zrakama, shvatio sto je bio napravio. Dopisivao se s Roentgenom i poslao mu detaljan opis eksperimenata koje je proveo, ali nikad nije pokusao traziti pravo prvenstva na otkrice, jer nije ni objavio svoj pronalazak.

Tzumio je krug promjenljivih kondenzatora i postigao da svaki pojedinacni strujni krug od njih 200 reagira na njegove naredbe. Napravio

je katodnu cijev i elektronski mikroskop prije nego je itko drugi uopce znao za postojanje elektrona. Tzradio je "Teslinu zavojnicu" i s njom stvarao strahovito visoke napone.

Svake bi noci vecerao u restoranu Delmonico i odvodio svoje pomodarsko drustvo u laboratorij da vide njegove nove izume. Pisao je ucene rasprave u New Yorku, Londonu i Parizu i bio priznati genij medu

kolegama znanstvenicima. Radni dan mu je trajao iznimno dugo, radio je svakog dana u tjednu, sve dok ne bi, od umora, zaspao na klupi. Bio je opijen srecom i slavom. Trosio je ogromne svote na svoje eksperimente, a

zaradivao nije nista.

Nakon majcinog pogreba, onesvijestio se i privremeno izgubio pamcenje. Medutim, u tom razdoblju primjenjivao je svoju napravu za

terapeutsku elektroterapiju kad bi zelio zaspati, a s tim je eksperimentima mozda i prouzrocio vlastitu amneziju. Bez obzira na uzrok, boravak kod prijatelja u Watfordu i citanje Knjige Otkrivenja pomogli su mu da

prizdravi. Nadahnut tim dijelom Biblije, vratio se u New York s  jos jednom novom zamisli, koju je nazvao teleautomatikom (automatskom kontrolom na daljinu). Evo kako je opisuje svom asistentu:

"Sagradit cu sustav slanja poruka bez vodica. Moida cu, takoaer, moci na isti nacin prenositi elektricnu silu. Moram prvo odrediti koliko se vibracija u sekundi postigne pobudom mase elektriciteta koju ima Zemlja. Moj prijenosnik mora vibrirati istom ucestaloscu kao i Zemlja kako bi se uskladio s njenom masom."

Posto Tesla jos nije uspio potrositi sav novac od tantijema koji je primao od Westinghousea, sad je upotrijebio sve sto mu je preostalo da napravi svoj prvi radioprijenosnik i prijemnik - sustav koji je bio toliko ispred

svoga vremena. Upotrijebivsi niskotlacne elektronske cijevi kao senzore postigao je iste ucinke kao da je koristio termionicke i vakuumske cijevi. Poslije ce takve cijevi postojati u svakom radiju napravljenom pocetkom dvadesetoga stoljeca. Spojivsi elektronsku cijev na jedan rezonantni strujni krug, poslao je struju na slican rezonantni krug na drugom kraju laboratorija. Cijev se upalila. Tskusao je i usavrsio ovu ideju u laboratoriju, a onda je i prosirio tako sto je umjesto cijevi, bezicnim prijenosom energije, pokrenuo mali motor.

Godine 1893., odrzao je predavanje u National Light Association* u St. Louisu. Jos svjez od uspjeha na Svjetskom sajmu, Tesla je zelio svakome

objasniti svoju zamisao svjetskog sustava radioprijenosa. Otvorio je predavanje s nekoliko rijeci o rezonanciji: "U vezi s ucincima rezonancije i problemima prijenosa energije, volio bih reci nekoliko rijeci o prijenosu

razumljivih signala ili, moida, cak i snage, na udaljenost bez upotrebe vodica."

Nastavio je govoriti kako je uvjeren da su takve stvari moguce, te da ih

vrlo skoro namjerava demonstrirati javnosti. Objasnio je da je sama Zemlja jedan veliki vodic koji nosi elektricni naboj. Tskoristavanje Zemlje za prijenos energije ukljucivalo bi nuznost mjerenja njenog elektricnog kapaciteta. Medutim, to je nesto sto jos nije uspio napraviti, ali vjeruje kako je ona naelektrizirana pa se njen prirodni elektricitet moze iskoristiti: "Ako ikad budem mogao ustanoviti u kojem vremenskom razmaku Zemljin naboj, kad se pobudi, oscilira u ovisnosti o sistemu ili ustanovljenom strujnom krugu suprotnog naboja, tada cu imati podatak od iznimne vainosti za cijeli ljudski rod."

Dodao je kako ce radijski sustav trebati spojiti na zemlju i predlozio je gradsku vodovodnu mrezu kao moguce rjesenje. Radio ce takoder morati biti spojen s praznim prostorom koji okruzuje Zemlju, putem izoliranog, visoko postavljenog vodica. Jos je rekao kako ce se, u slucaju da izmedu dvije tocke koristimo visokofrekventnu struju, ucinci koje ta struja postigne vidjeti u jako udaljenim podrucjima. To ce biti moguce ako se uz to upotrebljavaju i odgovarajuci rezonantni strujni krugovi te elektronska cijev. Zavrsio je predavanje rijecima: "Taj eksperiment imat ce veliku naucnu vrijednost i pretpostavljam da ce od njega najvise koristi imati brodovi na moru... na taj nacin prenosit ce se tajne informacije."

Na tom je javnom predavanju, koje je odrzao tri godine prije nego je Marconi uopce proveo prve eksperimente s bezicnim prijenosom, Tesla

* Nacionalno udruzenje za rasvjetu (napomena prevoditeljice)

opisao pet osnovnih elemenata radijskog sklopa. To su: antena, zemna veza, zemni strujni krug s antenom za ugadanje frekvencije; odasiljacki i prijemni set uskladenih rezonancija ili frekvencija; te elektronski detektor signala.

Tesla je, u biti, izumio radio tri godine prije Marconija, otkrivsi da moze stvoriti rezonantni efekt ukoliko stvori visokofrekventnu struju i pusti je da tece kroz vodic i kondenzator. Tako osmisljena naprava bi onda djelovala na daljinu, bez potrebe za vodovima i bila bi "bezicni" prijenosnik.

Krug pojava koje je otkrio mozemo opisati na sljedeci nacin: Kad se struja prvi put pusti u strujni krug kondenzatora i zavojnice, kondenzator

nije pod naponom. Prazni kondenzator upije svu tu struju i postaje

elektriziran. Ni malo struje ne prelazi u zavojnicu jer prazni kondenzator djeluje poput kratkog spoja i preuzima sve raspolozive elektrone kako bi

se napunio. Kad je kondenzator pun, visak struje moze preci u zavojnicu.

Dok taj prelazak traje, struja stvara magnetsko polje cijelom duljinom zavojnice. To kombinirano elektromagnetsko polje je radioval koji se siri

u svim smjerovima. Zamislite da su ti valovi poput krugova koji se sire

ribnjakom u koji bacite kamencic.

Od trenutka kad se zavojnica napunila strujom, izmjenicna struja koja je napajala strujni krug pocinje slabiti, spremajuci se da promjeni smjer i zapocne novi ciklus. Kako dovod struje slabi u zavojnici, tako uskladisteni naboj u kondenzatoru pocinje teci prema njoj. To prazni kondenzator, puni zavojnicu i odrzava elektromagnetsko polje zavojnice jedno duze razdoblje. Na koncu, kad se kondenzator isprazni ponovo zapocinje cijeli ciklus.

Brzina kojom se ovo dogada ovisi o broju namota, i velicini vodica, a i o velicini kondenzatora. Razliciti parovi zavojnica i kondenzatora reagirat ce na razlicitim frekvencijama.

Tesla je otkrio kako elektromagnetsko polje postaje vrlo jako ukoliko je frekvencija ulazne struje podesena tako da zapocinje novi ciklus cim se kondenzator  isprazni.  Medutim,  ako  ulaznoj  struji  promijenimo  smjer

prije praznjenja kondenzatora, struja koja jos tece iz kondenzatora u zavojnicu pretekne ulaznu struju i onemoguci stvaranje radio vala. Strujni krug proizvodi radioval jedino ako je ulazna struja prilagodena prirodnoj

frekvenciji para - zavojnice i kondenzatora.

Na kraju sustava gdje se primaju signali nalazi se zavojnica na koju djeluju emitirani elektromagnetski radiovalovi. Zamislivsi krugove koji se

sire na povrsini jezerca, mozemo predociti radiovalove koji dolaze cio

prijemne zavojnice i ritmicno je zapljuskuju. Kako elektricna i magnetska polja prozimaju namotaje prijamne zavojnice tako u njima induciraju napon i uzrokuju tok struje. Jakost ove struje raste i pada u ritmu odaslanih radio valova.

Kad se struja inducirana radiovalovima prikupi u zavojnici, ona pocinje puniti kondenzator. Nakon sto se zavojnica isprazni, kondenzator joj moze poceti vracati struju nazad. Ako se prirodna rezonancijska frekvencija ove zavojnice i kondenzatora poklapa s frekvencijom predajnika, onda ce struje iz kondenzatora i zavojnice djelovati uskladeno i povecati svoju izlaznu jakost. Ali, ukoliko se prirodna frekvencija ne poklapa, struja iz kondenzatora preteci ce struju predajnika i one ce ponistiti jedna drugu.

Tesla je napravio puno parova sa zavojnicom i kondenzatorom razlicite velicine.  Mijenjanjem  frekvencije  na  svom  odasiljacu,  stvorio  je

mogucnost  koristenja  efekta  rezonancije  prilikom  odabira  bilo  kojeg

prijemnika koji prenosi struju na zarulju.

Ovaj sustav radijskog prijenosa, o kojem smo govorili, ima sve osnovne sastavnice danasnjih sustava emitiranja zvuka, ukljucujuci i prijem velikog broja radioprograma. Premda je Tesla patentirao ovaj sustav, nikad od njega nije imao materijalne koristi, niti se potrudio da ga objasni javnosti. Tek sest mjeseci nakon njegove smrti, americki sud uvazio je Teslin zahtjev da mu se prizna kako je prijavio patent radija prije Marconija, ali tada su obojica bili vec mrtvi. U povijesnim je knjigama i dalje pisalo kako je radio izumio Marconi.

Kako je doslo do toga da Teslu ne pamtimo kao tvorca radija? Djelomicno je to uzrokovano njegovom zeljom da postigne savrsenstvo i

strahom od promasaja. Nije zelio demonstrirati bilo koji od svojih izuma

prije nego bi bio siguran da ce savrseno raditi. Bio je poput umjetnika koji neprekidno pokusava popraviti gotovo zavrsenu sliku, nikad siguran da je

ono sto je stvorio spremno za javno pokazivanje. Kad je drzao predavanje u St. Louisu, mogao je lako, u predavaonici, pokazati kako njegov radio funkcionira,  ali  umjesto  toga,  on  je  pricao  o  bezicnom  sustavu  koji

pokriva cijeli svijet. Buduci da nije bio spreman pokazati radio, nije pokazao nista, izgubio se u nejasnim poopcavanjima. Htio je napraviti i ispitati prototip, i zastititi patent, prije nego zapocne opsirnije objasnjavati

svoje zamisli.

Po povratku u New York napravio je puno setova za odasiljanje i primanje signala, ove prethodne testirao u laboratoriju, pa ih odnio van u

grad kako bi ih iskusao. Prepravljao je i testirao svoju opremu dok

konacno ne bi bio spreman. Dogovorio je unajmljivanje malog broda na rijeci Hudson za jutro 14. ozujka 1895. Zacijelo je bio izvan sebe od uzbudenja kad se vratio u hotelsku sobu noc prije zavrsnog testa. Te noci nije oka sklopio, ali ne zbog uzbudenja, nego zato sto ga je u sitne sate probudila policija.

Tzbila je vatra na nizim katovima ispod laboratorija. Prije nego je itko primijetio pozar, plamen je vec podosta zahvatio zgradu i potpuno je

unistio. Sva Teslina oprema, materijal, alat i zapisi bili su izgubljeni. To je vec samo po sebi bilo strasno, ali je stvar jos pogorsalo to sto Tesla, u svojoj tipicno  neposlovnoj maniri nije osigurao vlasnistvo. Njegova

kompanija izgubila je sve, bas kao sto je i on utopio sav novac kojeg je dobio od Westinghousea u eksperimente s radijskim prijenosom. Bio je upropasten. Sve sto mu je ostalo, bilo je nekoliko tantijema od njemacke

upotrebe sustava izmjenicne struje. Novac dobiven od njih mogao ga je prehraniti, ali ne i vratiti spaljene aparate. Srecom, imao je dobro pamcenje pa njegove ideje nisu otisle u nepovrat. Ako nista, a ono je sada

barem znao kako napraviti radiosustav, ali nije imao ni laboratorija, ni alata, niti novca.

The New York Sun, izvjescujuci o pozaru, navodi kako je on znacio

mnogo vise od privatnog peha, te ga karakterizira "nesrecom cijelog svijeta." Magazin Scientific American kaze kako se Teslin "gubitak ne moze mjeriti dolarima i centima", i izrazava zabrinutost zbog posljedica koje ce taj gubitak imati na njegovo zdravlje, i nadu da ce se pronaci nacin za pruzanje pomoci tom covjeku kojeg nazivaju "inzenjerom - kontrolorom projekta elektrane na Niagari".

U pomoc je pritekla osoba, cija je pojava u tom nesretnom trenu izgledala najmanje ocekivanom: Edward Adams, bankar zaposlen u grupi banaka JP Morgan, on daje Tesli 40.000 dolara novcane pomoci za novi pocetak. Zbog cega je Adams to ucinio? Cini se da ga je osobno zanimao Teslin rad, i smatra se kako je zelio da Tesla osnuje novu kompaniju u kojoj ce Adams zaposliti svog sina, i koju ce financirati grupa JP Morgan. Buduci da je JP Morgan kontrolirao tri cetvrtine elektroindustrije SAD-a, i imao jak utjecaj na Westinghousea koji je drzao preostalu cetvrtinu, on je Tesli mogao biti utjecajna veza.

Adams se, prisjecate se, vec jednom potrudio objediniti sve vazne patente  vezane  uz  proizvodnju  struje,  onom  prilikom  kad  je  pokusao

ugovoriti sastanak Edisona i Westinghousea. Zasigurno je vjerovao da je

Tesla na putu da znanost o elektricitetu odvede u novo doba bezicnog prijenosa energije. Bilo bi svojstveno njegovoj naravi da donese Tesline

nove ideje u okruzje General Electrica, ili makar u oblast koju kontrolira banka JP Morgan.

Novcana potpora koju je dao Tesli bila je takoder odlican propagandni potez, napravljen upravo neposredno nakon Westinghouseovog otvaranja

elektrane na Niagari. Banku je taj potez predstavio kao briznu ustanovu, te povezao njeno ime s Teslom, kojeg su u novinskim izvjestajima o pozaru uvijek nazivali inzenjerom koji je ukrotio Niagaru. Da je Adams

uspio iskoristiti Teslinu nevolju te ga trajno vezati uz Morgan grupu, bio bi to pun pogodak. U isto vrijeme, Tesla bi morao u svom radu voditi racuna o njihovim poslovnim interesima i biti usmjeren na njih. U tom

slucaju nastavak bi, barem onih istrazivanja koja se poklapaju s planovima General Electrica, bio adekvatno financiran.

Tesla se, medutim, prisjecao samo posljednjih dana provedenih u radu

za jednog industrijalca. Nije uzivao radeci u Westinghouseovim pogonima u Pittsburghu. Bilo je jos svjeze sjecanje na polet i samopouzdanje sto su ga pratili u sest godina slobode. Poput djeteta koje se igra vani do kasno uvecer, a netko ga zove da ude u kucu, nije zelio da djetinjastim igrama na suncu dode kraj. Jos je ostalo dosta leptira za hvatanje, jos cvijeca za branje, jos otkrica koja su trebala ugledati svjetlost. Premda se spustala noc, htio je ostati vani. T ostao je. Uzeo je novcanu pomoc, primjereno se zahvalio putem tiska, i rekao "ne" bilo kakvom daljnjem vezivanju uz grupu JP Morgan. Zelio je i dalje raditi samostalno.

Tesla je iskoristio 40.000 dolara za osnivanje nove kompanije u novom laboratoriju, na broju 46 u Ulici East Huston. Cetiri mjeseca nakon

preseljenja u nove prostorije, poceo je ponovo raditi na radijskom sustavu kojeg je izgubio u pozaru. Ali, unatoc fotografskom pamcenju, trebale su mu dvije godine da ga osposobi za ponovno funkcioniranje, pa ga nije mogao patentirati do 2. rujna, 1897.

Kad je patent bio sigurna cinjenica, na pozornici dvorane Madison Square Gardena, napravio je demonstraciju izuma. Njenu je provedbu platio jedan od rudarskih inzenjera iz Kolorada, koji je poslao dar od

10.000 dolara kako bi mu pomogao da ponovo stane na svoje noge. Pokazao je camac kojeg je pokretao daljinskim radijskim upravljacem. Za tu predstavu konstruirao je veliki spremnik vode usred dvorane. Camac je

bio 5 stopa (1.5 m) dug, s nizovima razlicito obojenih svjetala na sebi. Tesla je naveo camac da  slijedi  njegove  komande, pokretao ga i zaustavljao, i svojom voljom palio i gasio svjetla. Dopustio je ljudima u

publici da izraze zelju za kretanjem camca na odredeni nacin, a onda ga

natjerao da se tako krece.

Camac je cak uronio i upravljao je njegovim podvodnim kretanjem. U tom trenutku je, ustvari, demonstrirao rad mocnog oruzja - teledirigiranog torpednog camca - i opisao nacin na koji se, pomocu njegove teleautomatske metode, moze stvoriti podvodni razarac: "Spreman sam objaviti izum podvodnog torpednog camca, za kojeg sam uvjeren da ce postati najjace oruzje koje je mornarica ikada posjedovala."

Objasnio je kako su camci koje je spanjolska ratna mornarica koristila u proslom ratu bili beskorisni - preslabi i previse izlozeni neprijateljskoj vatri. Opisao je teledirigiranu podmornicu bez posade koja ce nositi sest torpeda. Posto ne prevozi ljude, bit ce puno kompaktnija, i njome ce moci upravljati ljudi s obicnog ratnog broda kao s podvodnim razaracem: moci ce je cak i poslati medu neprijateljsko brodovlje prije nego zapocne okrsaj torpedima iz blizine. Osmislio je cak i kontrolnu napravu za automatsku korekciju balasta koja bi uskladila ravnotezu broda nakon sto se s njega ispali torpedo. Procijenio je da bi svaka od ovih visekratno upotrebljivih podmornica kostala 50.000 dolara, i rekao> Njihova nemjerljiva prednost bit ce u tome sto su nevidljive neprijatelju, sto zahvaljujuci njima ne izlazemo riziku ljudski zivot ili parni kotao koji bi pogoden, mogao eksplodirati i sve unistiti" Zatim je dodao "Koliko ce stvarno takva podmornica biti upotrebljiva u ratu, ostavljam na procjenu mornarickim takticarima"

Vojska nije nikad preuzela njegovo oruzje. Da jest, mozda bi povijest radija i ratovanja izgledala potpuno drugacije. Ponovno je Tesla pokazao nedostatak poslovnog duha, zbunjujuci prisutne ljude dvjema potpuno razlicitim zamislima. Tzumivsi visekanalni bezicni telegraf, prvi te vrste u svijetu, vidio je nacin na koji moze poboljsati vec postojece mornaricko oruzje, ali je sve ostalo samo na demonstraciji novog tipa torpednog camca. Vecina prisutnih ljudi propustila je vidjeti velike mogucnosti radijskog sustava kojeg je upotrijebio za usmjeravanje camca. Tesla je onda jos vise zbunio prisutne, pretvarajuci se kako upravlja camcem snagom vlastite volje. Tako lose vodena predstava dodatno je zbunila mornaricu i javnost. Kao rezultat toga, pojavili su se popularni novinski napisi koji su govorili o demonstraciji Tesline "kontrole pomocu uma". Oni su zasigurno nastetili njegovom ugledu znanstvenika. Mornarica nije htjela imati veze s tim razaracima "koje kontroliramo energijom uma" i zato ni oni, niti javnost, nisu shvatili da im se nudio visekanalni sustav prijenosa energije. Zbog toga su oba izuma zanemarena.

Zbog  tako  slabog  interesa  Tesla  je  digao  ruke  od  komercijalizacije

teleautomatike. Umjesto toga preusmjerio se na nesto novo - na zamisao koju je spomenuo u govoru, poslije vecere u Buffalu - sustav koji prenosi elektricnu energiju bez vodica Znao je da ce taj sustav funkcionirati jer je to dokazao camcem na daljinsko upravljanje. Sada ce pokazati svijetu kako je imao pravo. Samo, ako to zeli postici treba provesti vece eksperimente u vecem laboratoriju.