REUMA - GIHT - IŠIJAS

Mnogi znanstvenici na području prehrane smatraju da su mesni proizvodi kao tvorci mokraćne kiseline glavni uzročnici reumatskih oboljenja.

Zacijelo višak  mokraćne kiseline  naročito  su­ djeluje pri nastajanju gihta. Nasuprot mesoždernim životinjama (koje uostalom troše sve sirovo, životno od životinje) mi ljudi nemamo enzima urikaza koji može odmah rastvoriti mokraćnu kiselinu. Zato je pretvorba mokraćne kiseline u lakše razgrađujuću mokraću za nas veoma teško. Nadalje mesožderne životinje imaju mnogo kraće crijevo, tako da je kratkotrajnije zadržavanje. Daljnji važni pokazatelj prirode da naš organizam nije predviđen za probavu mesa i ribe! Ali ljepljive, rastezljive kiseline iz kuhanih i pečenih brašnenih proizvoda mnogo su gore. One začepljuju stalno sve limine i filtrirajuće sustave, ometaju protok krvi i sokova te izvlače životno važan kalcij iz kostiju i zubi.

Budući da se sluz iz tih kuhanih tvari teško razgrađuje, naše tijelo poduzima tu i tamo nasilno liječenje tako da to ljepilo opet izlazi van hunjavicom. Ode li takva sluz dublje, takva oboljenja zovemo: bronhitis, upala pluća ili astma.

Otkriće raka znači najčešće zadnju stanicu, a taj zadnji stadij imaš zahvaliti u prvom redu trošenjem životinjske hrane siromašne talogom i pečenjem žitne sluzi! Ako se dakle to svugdje u tijelu "povlači i hrska", kriva je ljepljiva hrana koju ti svakodnevno pohlepno jedeš. Razmisli samo jednom što se sve danomice skuplja, tada bi morao ti sam sebe optužili da nepromišljeno gutaš sve što ti se ponudi!

Sva škrobna hrana, koja se ne može iskoristiti, umanjuje našu životnu snagu! Ne prerađeni škrob se ne bi smio naći u našem tijelu, jer mi možemo škrob samo kao glikogen skupljati u jetri i mišićnim slanicama kao stalnu rezervu hrane. Škrob nije rastopiv u vodi, naš organizam ne može uzeti u zalihu čisti škrob, nego ga mora odmah prerađivati ili odložiti!

Sav suvišni škrob mora se pretvoriti u masnoću! Budući da je naše tijelo pri obilnoj brašnenoj hrani preopterećeno, sluzave tvari stalno umanjuju našu vitalnu snagu! Prekomjerni, mrtvi škrob iz naše hrane je dakle neprirodan, troši snagu i živce!

Plodovi su pozitivne stimulacije!

Kako kuhano meso tako i brašnena hrana ne prija bez soli i začina, ona potrebuje kao iscrpljena, mrtva lešinarska hrana te uvijek škodljive dodatke, povezane s teško probavljivim masnoćama, koje u prirodi također ne postoje izolirane. Čovjek ih proizvodi u tvornicama i mljekarama. Vaša se "tvornička roba" mlijeko homogenizira, pasterizira i sterilizira.  Ono  se  samo  poradi  duže  održivosti  u policama degenerira na štetu živoga tijela!

Budući da kriva "dobra građanska" prehrana u tom sastavu kao mrtva hrana teško "leži u želucu", potrebna su daljnja stimuliranja da ta mješavina bude podnosiva, kao alkohol, cigarete, kava, čaj i dr.

"Popravi, i osjećat ćeš se dobro ", kaže izreka, ona odgovara za blagajnu tvrtke, ali za tebe? Tako se zlo prisilno goni u osjetljivi crijevni trakt. Zaprljano tijelo treba tada samo vidjeli kako će s tim proći!

Tu je još i aspirin, a ako pretrpana "grada" neće van, bezbrojne tablete. Kako bilo da bilo, mi ćemo već potisnuti simptome! Osim toga penicilin, ako "zločeste" bakterije žele pomoći da otklonimo lošu hranu.

Ali voće je sa svojim obiljem C vitamina najbolji neškodljivi penicilin! Nadalje ono sadrži sve žive vitamine i mineralne  tvari, oni se brinu za razvodnjavanje taloga,  oni poput metle čiste tlo. Upravo oni plodovi koji sadrže kiselinu, koji su u konačnoj razgradnji uvijek bazični, jamče na temelju svoje brze raspoloživosti za to da naše tijelo odmah može započeti s čišćenjem. Plodovi su naše svjećice! Nikakva hrana, pa ni voće ne može izravno liječiti. Nema nikakve takozvane ljekovite hrane (pa ni ljekovite medicine ili lječilišta). Sva su takozvana liječenja dijetom besmislena! Sam naš organizam liječi u svojoj mudrosti posve sam, kao što bez naše potpore  liječi  neku ranu.  Mora  mu  se  samo  pružiti prilika i ne "natrpavati se" uvijek iznova. Ono tada mora čistiti nekorisne nakupine te ne dolazi do vlastitog izlječenja! Nekoliko dana postiti i potom samo voćna hrana, to su najbolji ljekoviti izvori za sve bolesti! Ti po svojoj prilici znaš što su govorili stari kineski liječnici: "Jedna četvrtina  hrane  za  tvoje tijelo, tri četvrtine za liječnika!" Tko može podnijeti "dobru građansku hranu", već je bolestan i ima pred sobom još dalek put do potpunog zdravlja. Njegovo se tijelo uredilo, ali grijesi protiv prirodnog zakona su duboko ucijepljeni i sabotirani. Priroda nikad ne zaboravlja, prije ili kasnije dolazi pravedna kazna, najčešće neočekivano...! Prehrambene namirnice kao brašno i krumpir su nagomilavajući otrov, koji nažalost tek kasnije traže svoj porez!

Najpoznatiji   i  jamačno   najdosljedniji   njemački obnovitelj  života bio je  Walter Sommer,  Ahrensburg kod Hamburga. Umro je tek 1986., dva mjeseca prije svojih 99 godina života. Posjetio sam ga jednom pred 17 godina u njegovoj kući, drugi put ujesen  1985., nekoliko mjeseci prije njegove smrti.  Walter Sommer je već ležao u krevetu, svakodnevno je imao proljev, postao je  zaboravljiv.  Proljev je  uvijek  znak  da  se tijelo      želi     osloboditi od        otrova. Sommer         je sastavljanje recepata u svojoj knjizi preuzeo od svog "učitelja" Dr. Drewsa, Chicago. Te kombinacije nisu u skladu   sa   spoznajama  Prirodnog   Zdravlja.   Voće, povrće,  orasi  i  naročito  kikiriki  bili  su pomiješani, pritom  treba kikiriki  otkloniti  kao mahunarku.  Pa i dobre orahe trebalo bi najbolje jesti same za se. Njegovi recepti sadrže i previše vrsta voća i povrća. Mono-obrok je uvijek najbolji i ne vodi k proždrljivosti. Ti znaš, sve riječi "pre" ne vrijede ništa, kao na pr. prejesti se, prenaprezati se! Njegova odbojnost prema voću samom nema čvrst dokaz. Plodovima pripadaju orasi (također plodovi), povrće koje nosi plodove, kao rajčice itd., i avokado bogat masnoćom. Mi dobivamo dakle dovoljno  masnoća. Ali po Sommeru vidimo da samo tijelo oprašta miješanje tvari, samo ako su te svježe i sirove, čak i do 100 godina! Ja sam pokušao Sommerov jelovnik ispraviti, i preporučio sam do jednu litru prijesnih, svježih sokova od voća i povrća, naročito mrkvin sok bogat provitaminom A. Nakon preinake na "moju" liniju veselo mi je  javila  Sommerova  supruga nekoliko sedmica kasnije da je njen suprug napredovao, tako da će sigurno u proljeće opet moći šetati sa svojim dragim psom u vrtu. Ipak ju je privid prevario, njegove su životne sile bile iscrpljene, i dugogodišnjim sporovima za svoj posjed, kojeg je on prepisao jednom rođaku.

Tko je stvarno bio Walter Sommer1? Rođen je kao sin građevinskog poduzetnika u Rendsburgu kao slabašno dijete, stoga loše pažen od obitelji, tako daje već u svojim mladim godinama mislio na samoubojstvo. Tako je kao električar iselio u Ameriku, gdje je već od rođenja slabo tijelo tek pravo oboljelo.  Ali  u  Americi je  već  vrlo  rano  stupio  u kontakt s pokretom prirodnog liječenja,  upoznao je Dr. Drewsa u Chicagu, jednog od tada vodećih znanstvenika na području prehrane. On je preinačio svoj način prehrane i ozdravio.

Vrativši se u Njemačku utemeljio je Sommer u središtu Hamburga svoju izdavačku i otpremničku kuću Sommer s prirodnim proizvodima kao što su orasi, suhi plodovi. Redovno je izdavao "kućna obavještenja" koja za me još i  danas  sadrže dragocjene spoznaje.  Njegova se nauka temelji isključivo na prirodnim zakonima. U povezanosti sa žitnom hranom on je gotovo u svakom  izdanju žigosao opasnost te hrane s nagomilavajućim talozima.

U svojim "Kućnim obavijestima" br. 90, rujan-listopad, 1967. opisuje on nakon  duge  šutnje pod naslovom "Liesel" smrt svoje voljene žene koja ga je teško potresla. Da pobudim uspomenu na tog vodećeg njemačkog istraživača prirodne hrane, želio bih ovdje donijeti bitne odlomke iz njemačkog nauka:

"Tko je poznavao  moju  suprugu  Elizabetu,   možda si može predstaviti,  kakvu je  bol u  mojoj duši  izazvao njezin   odlazak.                  Tijekom   duga   života   zajedno   smo planirali   da izmjenjujući   misli  zajednički  svladamo nadolazeće  poteškoće.       Zajednički   smo   nosili   bol   i žalost.  Nije nam život  uvijek pokazivao  svoju sunčanu stranu.     Nadvladali   smo   pokoju       oporu  bol,      a          u nadvladavanju  naš  se  savez  učvršćivao  s  ciljem  da svijetu pokažemo  u  čemu  su  ljudi pogriješili.   Trudili smo se da prema svojim  snagama  i  spoznajama pokažemo uzroke propadanja  čovječanstva. Mi smo pokazali i dokazali zašto uobičajena prehrana mesom ubijenih životinja oštećuje karakter čovjeka i tjera njegov razum u đavolski krug koji vodi u uništenje  i prijeti da  čovječanstvu  po  vlasto/jubivosti,  nasilju, ratu  i  bolesti  donese propast.

Zajednički smo na putovanjima i zasjedanjima pokušavali da oblikujemo nove misli i da ih korisno unaprjeđujemo.  Ali  kako  su  se jadno  dosad  izjalovili svi pokušaji znanosti da sudbinu ljudi dovede u zdrave i mirne tijekove. Dok znanost i njezini službenici rade pod pretpostavkom da je  uobičajena  prehrana životinjskim mesom, kruhom i mlijekom primjerena prehrana organizmu čovjeka  i  njegovu  tijelu, neispravna  pretpostavka  vodi   neispravnim   za­ ključcima i žalosnim katastrofama u životu pojedinog čovjeka  i naroda.

Mi smo spoznali: Temelj odražavanja života  u punom zdravlju i snazi jest i ostaje prehrana biljnom hranom u obliku plodova, povrća i oraha u stanju kako su rasli. Ta  zapovijed odražavanja života glasi: "Evo dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje  sjeme: neka vam bude za hranu!" (Post 1,29).

Na tu temeljnu rečenicu iz Postanka Sommer je stalno ukazivao u svim svojim spisima! Za takvu su hranu i samo za tu vrstu hrane usklađeni ljudsko tijelo i  njegovi  organi!

Budući da se moja supruga nije mogla odvojiti od kruha i kuhanog povrća, bio je dovoljan prijelom natkoljenice  i  neprikladno  namještanje   noge   pri odmoru da tijelo - oslabljeno kuhanom hranom - na podmuklo način usmjeri laganoj ali sigurnoj smrti. Zašto pišem sve ovo? Nadam se da bi moglo ponekoj obitelji poslužiti i pomoći da shvati prirodne zakone održavanja života  u  odnosu  na prehranu.

Tijekom ženine dugotrajne bolesti ja sam  ju njegovao, a posljednjih godina nisam se micao od njezine bolesničke postelje, kad ju je napredujuće zakoče  nje  udova  i  mišića  učinilo  gotovo bespomoćnom. A ipak mi je njezina smrt  rastrgala dušu  i srce!"

U istim Kućnim obavijestima Sommer  tada  piše pod naslovom "Kruh za svijet!" (slogan Crkava) da ukaže na štetnost pečene i kuhane brašnene hrane.

"Nakon što mi je bila oduzeta moja životna suputnica  poslije  dugogodišnje  patnje,  na  srcu   mije, kao već tako često, da ukazem na opasnosti krušne prehrane. "Kruh za svijet" je poziv sitom svijetu "bogatih"  industrijskih  zemalja.

Te se zemlje prehranjuju ratarskim i stočnim proizvodima kao temeljem  svoje   prehrane,  koja  se sastoji od mesa, mlijeka, jaja, žitnog  kruha  itd., popunjena  ulovljenom  divljači  i  ribom   iz  rijeka, jezera i   mora.   Potrebno je   mnogo  poljoprivrednih  površina za proizvodnju mesa i mlijeka, 85%  iskorištavanih njiva.

Bilo bi stoga ispravnije promišljati kako bismo se mogli prehranjivati bez zaobilaznog puta preko životinjskog želuca. Morali  bismo  tada  proizvoditi čisto biljnu hranu u vrtu.  Pri tom bismo iskusili kakvo silno mnoštvo bolesti  prouzrokuje  uživanje  ži­ votinjskog mesa. Ne istražuje se uzrok tih bolesti zato što današnja znanost pretpostavlja da je današnja uobičajena  prehrana  od  početka  čovjeku  prirodna. Ali mi se sad moramo pokušati vratiti u početna vremena u kojima su ljudi na zemlji živjeli i tražili hranu za održavanje svog života, koju su oni mogli trošiti bez oruđa i bez obrade vatrom.  Priroda je morala opskrbljivati čovjeka organima koji su mogli i tu jednostavnu, sirovu biljnu hranu, kako je izrasla, preraditi. Ono što je čovjek nalazio bili su  trava  i zelje, korijenje najrazličitije vrste, k tome drveće i grmlje. Bilo mu je na raspolaganju voće i povrće već prema godišnjem dobu, ali on ga je morao stalno tražiti. Tako si je on tražio ono što je odgovaralo njegovom nepcu. Nije imao nikakva  alata,  zato je morao marljivo žvakati i stoga je imao snažno zubalo.

Ali čovjekje imao  nasuprot životinji  razum,  tako je on postupno postao vrtlar, tako da je on mogao saditi ukusne biljke. Kako da je on došao na pomisao da ubija i jede mirni životinjski svijet oko sebe, kad nije imao ni oružja ni alat? Nije imao ni zvjerinje zubalo s deračima, imao je samo mala usta sa zubima koja su bila prilagođena za sirovu biljnu hranu s voćem i orasima.

Ne može se sad dokazivati da su se njegovi organi promijenili tijekom tisućljetnih prehrambenih navika. Oni su ostali od početka do sad isti!  Dok se  čovjek služi sirovom hranom, za koju ga je Stvoritelj prilagodio, njegovo će mu tijelo zahvaljivati sjajnim zdravljem   i  radosnom  stvaralačkom  moći."

Istraživačima na području prehrane, koji jedu mesb, ne dolazi u njihovim laboratorijima nikakva sumnja u ispravnost njihove današnje uobičajene kuhane hrane, jer se sva okolina tako prehranjuje. I pred njih domaćica stavlja juhu s pečenjem, kuhanim povrćem i desertom. Oni ne dolaze na pomisao da ljudsko tijelo promatraju kao živo biće! Elektricitet, magnetizam, sila teža ne mogu se vidjeti u laboratoriju, to je razlika između mrtvog i živog! Upućujem i na primjere u ovoj knjizi! Svatko može sam provjeriti ispravnost sirove biljne hrane preinakom svoje prehrane. On će opet zadobiti zdravlje i doseći zdravu starost! Tad  je došlo do prijelaza na prehranu životinjama. One su prije svega žrtvovane s religioznim žarom za ublaženje  tobože zlih duhova, ali tada su pri religioznim slavljima blagovane i postale su tako varavi dokazi snage i ljepote. Ali očito su umjesto toga došle bolesti s ugrožavajućim pojavama. Životinjska tjelesa  sa svojim lešinarskim otrovima nisu ništa drugo nego stimulacije koje samo obmanjuju u pogledu istinskog zdravlja! Nakon što je navezanost na životinjsko meso postala neutaživom pohlepom ljudi, započeo je uzgoj stoke i pripravljanje hrane na livadama i njivama za prehranu tih životinja. Potiskivani su i zanemarivani vrt i njegovi proizvodi. Ali budući daje sad isključiva prehrana preko životinje vodila čovjeka vrlo brzo u obolijevanje i preranu smrt, a vrt pri uživanju kuhanog povrća nije više mogao davati nikakvu snagu, posegnuo je čovjek za obilnim dopunjavanjem svoje mesne hrane.

Pri proizvodnji stočne hrane uzgajalo se iz divljih trava zrnaste plodove koji su i čovjeka dopunski prehranjivali. Tako nastalo sjemenje ljudi su  uz pomoć vatre pekli, pri čemu su začinski dodatci i kvasanje učinili takve kruhove ukusnima. Tako su svugdje postali meso i kruh, kuhano povrće i kuhana žitna kaša ljudskom hranom! (Bez otrovne soli ne prija mrtvo pečena sirovina). Ali čemu prigovor: kruh i žitna hrana su ipak također biljna hrana, što da se na to uzvrati? No, praktično sve iz toga nije prikladno za ljudski organizam! U sirovom, zrelom stanju zrnje je preoporo da ga s užitkom možemo žvakati. Ali pečeno i kuhano žito i sva hrana iz njega su škodljivi!

Čovječji želudac i crijeva mogu samo jednostavne vrste šećera, kakve nam pruža voće u obliku grožđa ili voćnog šećera ili od dvojako povezanih vrsta, kakvi se nalaze u slatkom korjenastom povrću i zelenim listovima povrća i zelja, lako i bez teškoća pretvoriti u krvni šećer. Time se ostvaruje pretpostavka za zdrav razvoj snaga i ispravnu obnovu mišića, organa i kostiju. Ali krušno žito pruža oblike šećera u obličju mnogostruko povezanih, teško rastvorivih vrsta škroba. Taj se žitni škrob može u malim količinama u sirovu stanju pri snažnom žvakanju uz pomoć pljuvačke u ustima pretvoriti u jednostavne oblike šećera i tako asimilirati od tijela.

Vatrenim ognjem u peći i u kuhinjskom loncu škrob se pretvara u ljepilo i time stvrdnjava oblike šećera, odnosno škrob postaje nerastvoriv za probavu, jer se kaša gotovo ne žvače. Zalijepljeni oblici šećera ne mogu se razdvojiti! Ali ljudi svih naroda i rasa na cijeloj kugli zemaljskoj jedu kruh i žitne pripravke, posebno tamo gdje je iz religioznih razloga zabranjena mesna hrana.

Je li sad krušna i brašnena hrana tako korisna čovjeku i njegovu zdravlju, kako se hvali ta hrana? Kruh i kuhani žitni pripravci mogu prouzrokovati vrlo opasne bolesti, koje se k tome nasuprot mesnoj harni još bezbolno razvijaju dok to ne bude najčešće prekasno!

Misli se ipak samo na šećernu bolest, koja gotovo uvijek pogađa stare ljude, ali od koje danas ček umiru mladi ljudi i djeca. Ta bolest nastaje uslijed pljuvačke nepromijenjenog ljepljivog škroba. Naročito u starosti, kad organi izgube svoju napetost, taj nepromijenjeni škrob može probiti sluznicu tankog crijeva (osmoza). On tada ide s krvlju u jetru, tamo prouzrokuje bolesne pojave, ide dalje u krv, da se tada u mokraći, zajedno s drugim zaostatcima pri izmjeni tvari, označi kao dijabetičko stanje.

Ali sada budući da kuhana hrana od povrća ili pečena i kuhana žitna hana ne sadrže više zemljane minerale, to jest osnovne elemente zemlje u (organskom) sposobnom stanju, organizmu nedostaju bitne osnove. Vatrena je žega te važne minerale istrgla iz njihovog finog organskog stanja i promijenila u grube, od tijela neiskoristive oblike. Tako inzulin može samo pod otežanim uvjetima upravljati izmjenom šećera. A i uništeni vitamini manjkaju za važnu izgradnju krvnih i tkivnih stanica tako da se na kraju skrha tijelo sa milijardama svojih stanica!

Šećerne bolesti imaju svoj uzrok u prvom redu u prevelikoj potrošnji brašnenih proizvoda i obilnom uživanju bjelančevina. Slatko voće je potpuno nedužno!

Slično je s gojaznošću koja se, povišenjem sadržaja neispravnih oblika šećera među tkivima, može označiti kao prethodnica šećerne bolesti. U krv prispjeli neispravni oblici šećera iz ljepljivog krušnog škroba u kruhu i kuhanim žitnim kašama nisu sad više tako protočno i sitno pripravljeni kao prirodni, životonosni oblici šećera u voću i povrću. Oni stoga stvaraju teško protočnu krv, u tankim kapilarama krvnih sudova dolazi do zastoja, naročito pri povratnom toku upotrijebljene krvi u venama. To su tada proširene vene s njihovim gnojnim čirevima i upalama, otvorene noge, nakupljanja vode u nogama itd.

Taj iz ljepljivog žitnog škroba nastali šećer u krvi ne može se u finim plućnim mjehurićima i krvnim žilama pretvoriti u crvenu krv. Ponajprije se moraju izlučiti sve tvari koje tvore sluz. To se događa predobro poznatim izbacivanjem tog smeća. Rezultat: preopterećenie bronhija s kašljem i promuklošću kao prethodnicom upalama bronhija i pluća sa stvaranjem čireva. U takvim nakupinama koje tvore sluz tada nalaze najbolje hranjivo tlo svugdje vrludajuće bakterije i mikrobi. Je li tada čudo ako je posljedica tuberkuloza pluća?

Ali skupi li se ta ljepljiva šećerna sluz u drugim organima ili čak živčanim putovima, tada bacili tuberkuloze tamo nađu divno hranidbeno tlo za razvoj daljnjih bolesti. Kao što je spomenuto, sve se te bolesti bezbolno razvijaju! Tek u uznapredovanom stanju neugodno se očituju. Ako se tada odlučno ne poduzmu krajnje mjere, te bolesti postaju kronične i vrlo često uzrokuju dugotrajnu bolest.

Ali kruh i žitna hrana imaju još jedno poznato svojstvo, poznato svim domaćicama; uskisava na zraku, to jest, stvara odličnu smjesu kao temelj za alkoholno vrenje. Šećerne se tvari pri tom vrenju rastvaraju u alkoholnu i ugljičnu kiselinu. Ali dospije li sad ta žitna hrana u toplo ljudsko tijelo (37°), tada će se tek pravo razbuktati to alkoholno vrenje. Tako će iz te "hrane" nastati alkohol i ugljična kiselina koja, kao sve kiseline, ima opasna svojstva, naročito u početnom   stadiju.    Ona   se   naime   mora   odmah neutralizirati i stoga vuče lužinaste mineralne tvari iz želučane sluznice. To je onda uzrok tako mnogih upala želuca i sluznice crijeva kao i podraživanja sve do tvorbe čireva!

Uvijek nove količine te smjese iz krušne i žitne hrane dolaze u želudac, koji nema mira! To mnogostruko vrenje tada prouzrokuje katar crijeva, uzetosti, začepljenja, kao što pokazuju patnička lica sudionika u tom jelu! Sve se još pogoršava stvorenim, svježim alkoholom. On se uspinje, kao stoje poznato, u glavu, koči živce i stvara pripijenost.

Budući  da  se  sad  pri  želučanom  vrenju  nastala ugljična  kiselina  kao   plinotvorna   supstancija  želi širiti,  pritišće   na   želudac:     posljedica  je   poznati želučani     pritisak.           Taj       se   pritisak   tada   pokušava prevladati s najmanje  15% alkohola, jer tada prestaje vrenje.  Stoga ugodan osjećaj  od  rakije!  Je  li  ti  sad jasno  odakle  dolazi  odanost  piću?  Ona  nastaje  iz kuhinje i krušne peći i udomaćena je kod svih naroda koji jedu  žitnu  hranu!  Kuhani  krumpi r kao  prilog kod      gotovo            svih     jela          razvija    uslijed          kuhanja ljepljivim       škrobnim       sadržajem      ista       ili                     slična svojstva kao krušno žito i kuhani žitni pripravci! Ali budući da se krumpir stalno jede kao prilog za mesne obroke,   tada   nastaju  često   oštećenja   u   pojačanoj mjeri. Oštećenja uslijed mesne hrane neće se nipošto krumpirom smanjiti, nego naprotiv pojačati! Želučani pritisak  i  vrenje  se još  povećavaju  uslijed  otrovnih tvari iz izmjene mesnih tvari. Posljedica su  nesklad želuca s teškim oboljenjima crijeva!

Ali sad se uvelike hvali kruh od prekrupe zbog svog sadržaja mineralnih tvari s dograđujućim snažnim sadržajem. Je li to doista istina? Ponavljam: U žegi pećnice trgaju se elementi iz svojih sraslih slojeva, ometa se ili onemogućuje većina vitamina, enzima, biljnih hormona, minerala. Ljepljivi sloj u ljusci pravog škrobnog zrna u povezanosti sa zemljanim mineralima sadrži vrlo mnogo fosfora. Ali budući da se organski, prirodni spojevi rastvaraju vatrenom obradom, nastaje slobodna fosforna kiselina, koja se pokušava sve brže odvojiti. Ona pri tome stvara fosforno kisele soli. Ali fosfor ima veliku sklonost prema kalciju i stoga si traži za neutralizaciju najradije vapno. Ali budući da je žito siromašno vapnom i magnezijem, nastaje odvajanje iz naših zubi i kostiju! Moramo li se još čuditi da upravo uživatelji kruha te kuhanih i pečenih brašnenih proizvoda imaju loš kostur, pogledaj na iskrivljena leđa i noge, mnoge operirane na kuk! Da izbjegneš sva ta oštećenja, posve ispusti te "dobre" životne plodove, i tada ćeš se mnogo lakše okrenuti zdravoj prijesnoj harni.

Ima obilato voća, povrća i oraha na svijetu da se svi ljudi mogu odlično i zdravo hraniti, dok je skupi zaobilazni put preko životinjskog želuca samo uzrok velike gladi na svijetu. Gdje se nahrani jedna krava, s te površine bi se moglo čisto biljnom prijesnom hranom nahraniti 10 ljudi. Ako na pr. u Indiji uz silno mnoštvo stanovništva živi još 250 milijuna goveda, može se lako izračunati koliko bi još Indijaca tamo bez tih goveda moglo živjeti. Gladnog Indijca krave (pretežito držane i iz religioznih razloga) izravno "pojedu".

Nestaje drveće i cijele šume, jer hrana s njiva i livada traži velike površine. Mi smo čuli: "Na hrani s njive stoji prokletstvo!" (Usp. Post 3,17). Ta kriva preinaka plodonosnih vrtnih površina stvara stepske zemlje kao u Africi. Svaki se zahvat u prirodno zbivanje osvećuje! Indijci još osim toga kuhaju i peku iz straha od bakterija, svoje divno voće.

Tako dakle Walter Sommer uz neka moja skraćivanja i stilistička mijenjanja. Ali je li čo­ vječanstvo od njega učilo? Ne, ono bezbrižno dalje živi. Budući da se ono naročito u "civiliziranim" zapadnim zemljama u međuvremenu obogatilo, živi još raskošnije. Svako malo rođendansko slavlje postaje potvrdom da se vrlo bogato ponude prijatelji. Pri tom se samo sjedi okolo i "prelrpava se stomak", bez gibanja i kratko pred spavanje.

Kao što smo vidjeli, nije ni sama prva Somerova supruga mogla potpuno slijediti svoga muža, nije se mogla ostaviti kruha i drugih brašnenih proizvoda i stoga je morala umrijeti četvrt stoljeća ranije nego njen muž. Predočimo si još jednom: Walter Sommer: stopostotni prijesnojedac voća i povrća, Liesel Sommer: ista hrana s dodatkom kruha, brašnenih proizvoda i kuhanog povrća.

Samo dodatni vžitni pripravci uništili su prije­ vremeno zdravlje Sommerove supruge! Svi imamo razlog da se uvijek iznova zamislimo nad tom jednostavnom ali potresnom činjenicom! Svojom se drugom ženom oženio Sommer tek s 95 godina! Ali tek ona nije pravo živjela prema njegovim načelima. Ona je bila zdravstvena savjetnica iz škole  Dr. Brukera i stoga je naglašeno voljela štetne žitne proizvode. Umrla je prošle godine u 66. godini života od raka!

Dugogodišnja suradnica bračnoga para Sommer u otpremnoj trgovini, gospođa Emmy Schuster, vodi i dalje svoju trgovinu.^6 Posebno bih želio preporučiti opsežnu, temeljnu Sommerovu knjigu: "Das Urgesetz der naturiichen Ernahrung"25 , ona bi za svakoga ozbiljnog zdravstvenog istraživača trebala biti obvezna literatura!