10

RELlGIOZNI  UM

"Religiozni um je svoje vlastilo svjetlo. Njegovo svjetlo ne pali  nitko drugi - svijeću  koju  upali netko drugi moguće je ugasiti vrlo brzo."

Hocemo li razgovare1.ti o meditacij.i? Govoriti o neccmu i ciniti to, dvije Sll posve razlicitc stvari. Ako se zelimo zadubiti u taj slozcni problem, mi ne samo da moranH• razumjeti znaccnjc rijcc!, vee takoc.1er. cini mi se, moramo nadiCi rijeci. Meditacija ukljucuje nekoliko stvari. Odista je razumjcti,  zhiljski je  provcsti  u  djelo,  ne  tek  intelektualno.

verbalno iii teoretski, zahtijeva  osehujnu  vrstu  ozbiljnosti  u

kojoj mora biti mnogo inteligencije i vcdrine.

Prije svega, maranH) istraziti sto je religiozni um; ne sto jc rcligija, vee onaj kvalitct uma i srca koji tvori rcligioznost. Moguce je pridi1ti mnoga znacenja rijeCi "religija", ovisno o nasoj uvjctovanosti- mi je mozcmo prihvatiti cmocionalno, sentimcntalno iii pobozno, iii potpuno odbaciti cjclokupno pitanjc  religiozne  nastrojcnosti,   religioznog  nacina  zivota.

kao sto to Cine mnogi  !judi. Prilicno sc stidimo eak i  govmiti

o rcligijskim  icmama.  No  f(;ligiozni  urn  nel!l..l;>.l;!S"'·Ilis.ta zajednicko  s vjeravanjem  u  Boga               on  nema  nikakvu  teoriju,

filozQ[;ijM,.iJi zakljucak, jcr je liSen straha pa nema potreb

--      •.·"6           e.•

za VJerovanJcm.

Tcsko jc opisati rcligiozan urn - opi:> nikada nc mozc hiti ono sto sc apisujc. No aka smo osjctljivi, svjesni i ozbiljni, bit ccmo u  stanju izn

Prijc svcgL1,  nc  mozctc  pripadati  hila  kojoj organiziranoj

rcligiji. Mislim da je  to jedna  od najtdih stvari za vccinu

!judi; oni ?!e. rijan_ja:i uz. nckakvu nadu, vjcrovanje, nc­ kakvu e?nJ th zakljucak, tli neko svoje iskustvo, pridaj uCi mu rehgwzm znacaj. Svaki oblik vezanosti i stoga ovisnosti

? vasem   osebujnom,   tajnom   iskustvu   ili   nagomilanom

1skustvu takozvanih svetaca, mistika,  ili o vasem vlastitom

guruu. !li ucitelju, sve to morate u  cijelo ti,  Lpotpuno odbac1:1. f'ladam se c.:a. t_o cinite, jer jed an religiozan 'tim(;hije opterecen  strahom,  !It  tznalazenjem   bilo  kakve  si!Wrnosti  i

uzitka. um koji nije opterecen iskustvom apsolutn;je nuzan

da v iste  otkrili st9 j )'$m. ditacija;· u traganju za iskustvom

poc1va  putuzabludu.

- e tragati za bilo kakvim iskustvom vrlo je tesko; zivoti VCCJ e .nas toliko SU  mehanicki, toliko plitki, da zeJimo dublja tskustva jer  se dosadujemo povrsuoscu  zivota. Mi zelimo,  ili  bolje,  zudimo  za  nccim  sto ce imati  smisla. unine,v·dubir ' _ljepote, divote, pa um stoga traga. A ono sto traz1,  nac1 ce;  no  to sto  nade,  nece biti  istina. Pri-

. hv cat li. s.v ovo il.i  to odbacujete?  Molim vas, nemojtc pnhvacatJ  11I  odbac1vati - ovdje se ne radi o tome da vi ugodite meni ili ja vama, jer ovdje uopcc nema nikakvog autoriteta,  kako  autoritcta   govornika   tako  ni  bilo  ko drugog. Viditc, veCina nas zeli nckoga  tko ce nas voditr upu.civat ,  po.magat.i. nam,  pa  poklanjnmo  svoju  vjcru. pOvJerenJe toJ osob1 iii tom idealu, nacclu ili predodzhi. Dakl ,  mi  ovisimu  o  nckom  drugom.  Um  koji  ovisi  0

nogama, ncsposoban razumjeti, ncsposoban gledati nepo­ sredno,  takav   um   se  neizbjezno   mora   plasiti   da  ce

pogrijditi, da nece uciniti pravu stvar, da nece dozivjeti zanos koji mu je obecan iii kojem se nada. Svi takvi oblici autoriteta moraju biti apsolutno dokoncani; sto  znaci nemati straha, ne ovisiti o drugomc (nc postoji nikakav guru) i imati urn koji nc traga za iskustvom. Jer kada nctko ze]i ncko iskustvO, to ukazuje Dtl cinjeoicu da 011 zeJj velik uzitak,  ili  nazovite  to kako  hocetc  - zanosom.,  radosr 11 .

lraganjcm  za  istinom,  iznalazc.njcm  !Hosvjctljcnj t.                    .

Takl)der, kako tragalac zna da je pronasao i jc li to sto jc pronasao istina? Moze li urn koji  traga,  istrazuje,  naci ndto zivo, pokretno, nesto sto nikada ne rniruje? Religiozni um ne pripada nijednoj skupini, nijednoj sekti, nijednom vjerovanju, nijednoj crkvi, nijednorn organiziranorn cirkusu; stoga jc sposoban prornatrati stvari neposredno i razumije­ vati stvari trenutacno. Takav je religiozni um, jer on je svoje vlastito svjetlo. Njegovo svjetlo ne pali nitko drugi- svijecu koju upali netko drugi moguce je ugasiti vrlo brzo. A veCina nasih vjerovanja, dogmi, rituala,  rezultat  su  propagande koja nema bas nista zajednicko s religioznim zivotom. Religiozan um svoje je vlastito svjetlo pa stoga ncma kazne ili nagrade.

Meditacija je ispraznjenje urna, u cijelosti. SadrZ:aj uma je rezultat vrernena, onoga sto se naziva evolucijom; on je rezultat tisucu iskustava, ogromnog nagomilavanja znanja, sjecanja. Urn je toliko opterecen prosloscu jer je svo znanje proslost, svo iskustvo,jest..:p ;.q Jp_st, i svo pamcenjc je nago­ milani rezultat tisucu iskustava - to jest onog  poznatog. Moic li sc um, koji je kako ono svjcsno tako i ono nesvje­ sno, u potpunosti isprazniti od proslosti? To je cjelokupno kretanje meditacije. Um koji je svjestan sarnoga sebc hez ikakvog izbora, koji uvida svo kretanjc sarnoga sebe - rnoie 1i ta svjesnost u cjelini isprazniti um od poznatoga? Jer uko­ liko postoji bilo kakav ostatak proslosti, urn ne moze  biti nevin.  Dakle.meditacija  je_posvemasnje  ispnlznjenje ;uma.

Toliko rnnogo toga je receno o rneditaciji, osobito na lstoku; postoji toliko mnogo skola, toliko mnogo disciplina, toliko mnogo knjiga napisanih o tome kako rneditirati, sto Ciniti. Kako znatc da je to sto je reccno istinito ili Jazno? K.ada govornik kaze da je meditacija potpuno ispraznjenje uma, kako znate da je to istina? Na temelju cega? Vase osobne predrasudc, vase osebujne nastrojenosti uslijed koje vam se svida lice covjeka koji govori? - ili njegove repu­ tacije, ili zato .Sto on pokazuje svojevrsno suzivljavanje, blagonaklonost? Kako znate? Morate li proCi sve sisterne,

sve skole, imati uCitelje koji vas poducavaju  o tome kako meditirati prije negoli otkrijete sto je meditacija? Ili vam je moguce otkriti to i bez svih tih !judi koji vam kazu sto trebate ciniti?

Ovo izjavljujem najnedogmaticnije: ne slusajte nikoga­ ukljucujuCi govornika, pogotovo ne govornika - jer vi ste vrlo podlozni utjecaju, jer svi vi nesto zelite, zudite za necim, zudite za prosvjetljenjem, za radoscu, za zanosom, za rajem; vrlo vas je Iako uhvatiti u zamku. Vi to, dakle, morate u pot­ punosti  otkriti sami za sebe. Zato ne!fl potre,lJ,e)Ci.ulpdiju,

iii u_£i g.•J5.pjj £i.Sfn·):mqistiCl

pripada nikome, ona nijc osobna stvar. Meditacija nijc pri­ vatno, osobno iskustvo iii uzitak.

Mozete vidjeti da vam jc potreban veliki sklad izmcuu uma, srca i tijela, ako to mozete podijcliti na taj na1 in - psi­ hosomatski, ako vam sc tako vise svida. Occvidno jc da mora postojati potpuni sklad, jer ako postoji bilo kakvo pro­ tuslovlje, bilo kakva podjela, javlja se sukob. Sukob je sama srz rasipanja energije, a varna je potrebna silna encrgija da biste meditirali. Stoga je sklad nuzan kako bi um, mozak, organizam i dubina srca bili cjelina, ne rascjepkani; to mozetc vidjeti sami za sebc, nitko vas tome ne mora poducavati. Kako doci do tog sklada, Jrugo je pitanje. Potpuni sklad znaci da urn, zajedno s organizmorn, mora biti izuzctno o jetljiv; stoga je nuzno upustiti se u cjelokupno pitanje dijete, vjezbanja i ispravnog zivljenja. Zbog toga sto o tome ne zelimo razmi­ sljati iii se u to zagledati, okrecemo se nckom drugom da narn kaze sto nam je Ciniti. A ako se povodimo za nckim drugim, mi ogranicavamo svoju energiju, jer tada pitamo je li nesto moguce iii ne. Ako kazcmo da je nesto nemogucc, nasa cnergija postajc vrlo ogranicena; ako kazemo da je to mogucc u okviru onaga sto vee znamo, td postajc vrlo icusno, i tako dalje.

Tako covjck uvida nuznost tog potpunog sklada, jer ako postoji bilo kakav nesklad, tu je i iskrivljavanje. Imora biti discipline. Disciplina znaci red - ne potiskivanje, ne saobra­ zavanje s nekim nacelom ili idejom, s nekim zakljuckom, sistemom  iii  metodom.

Red nije plan, obrazac prema kojemu zivite. Red nastupa

samo onda kada razumijete cjelokupni proces nereda ·· kada prcispitate ono negativno  kako biste dospjeli do pozitivnog. Nas zivot jest nered, sto znaci protuslovlje, govoriti jedno, raditi drugo a misliti nesto sasvim trece. To je fragmentarno opstojanje, a mi u toj fragmentarnosti nastojimo  iznaci nekakav red. Mislimo kako taj red proizlazi iz discipline i kontrole. Um koji je kontroliran, discipliniran u smislu saobrazavanja s nekim obrascem, koji ste uspostavili vi sami, drustvo ili  neka odredena  kultura,  takav urn  nije slobodan, to je  izobliccn um. Stoga je nuzno istraziti problem nereda. A kroz razumijevanjc onoga sto je nered, kako on nastajc, nastupa red - ne5to zivo.

Sto je sama sustina nercda? Nasi :Livoti su u nercdu, po­

dijeljcni; mi zivimo u razlicitim odjeljcima, mi nismo jedan cjelovit, nerascjepkan  cntitet. SuStina nereda je  protuslovlje, a kada u nama postoji protuslovlje, mora biti napora i stoga nereda. (To je vrlo jedno tavno. Vi vjerojatno ne volite jcdnostavnc stvari. To se maze uciniti vrlo slozenim!) Vi vidite u kakvom je neredu vas vlastiti zivot, kako se protuslovlja mnostva zelja, ciljeva, zakljucaka, namjera, medusobno sukobljavaju; koliko ste nasilni dok zudite za mirnim zivljenjem; koliko ste ambiciozni, pohlepni, skloni nadmetanju, dok istovremeno  govoritc  kako  volite;  koliko ste egocentricni, egotisticni, ograniceni, dok istovremeno govorite o sveopcern bratstvu. Mise pretvaramo, pa otuda proizlazi  veliko  licemjerje.

Dakle red je nuzan a samo razumijevanje ncrcda donosi

svoju vlastitu disciplinu, koja je red u kojem nema nikak""Vog potiskivanja, nikakvog saobrazavanja. Nadam se da je govornik  dovoljno jasan,  barem  verbalno.  Disciplina  znaci

ucenje, ne gomilanje mehanickog znanja - ucenje o nesre­ dcnom zivotu koji vouimo pa stoga ncizvodenjc bilo kakvih zakljucaka bilo kada. YeCina nasih djelatnosti temclji se na zakljuccima, na idealima ili na priblizavanju nekom idealu. Zbog toga su nasc djelatnosti uvijek protuslovne i stoga nesredene.  To  mozete  uociti  vrlo  lako.  Ako  to  gledate  u

sebi, prirodno ce nastupiti red, sloboda od svakog autoriteta istoga sloboda od straha. Tada mozete uCiniti neku gresku, ali je trenutacno ispravljate.

Kako moze urn biti slobodan od zablude? - jer vi mozete beskrajno "meditirati", stvarajuci svoje vlastite zablude. Prije neki dan susreli smo se s covjekom koji je meditirao dvadesctpet godina - ne lezerno on se odrekao svega; svog dobrog polozaja, novca, obitelji, imena, i dvadesetpet godina je upraznjavao mcditaciju. N

svoje  vlastit . _iz jq  s_ obzir.oiri  na, svoju"uv1etova;-r;wstf'•"-A.k

Daklc pitanje jc kako moze um biti u cijelosti slobodnn od  zabludc?  Ova  pitanje  moratc  postaviti  vrlo  ozbiljno  i duboko. Mnogi !judi slusaju raznorazne jogije  i ucitelje koji im govore sto da  rade, daju  irn  neki  slogan, neku  mantru, neku  rijec koja ce irn  podariti  izuzctna  iskustva- ta pozna­ to  vam  je  o ccrnu  govorim.  Jcste  li  ikada  toliko  potpuno slusali jedan  glazbeni ton da svaki drugi zvuk iscezne osirn tog jednog?  Aka urn slijedi taj zvuk, krece se s njim, dobi­ jete izuzetne rezultate. No to nije rneditacija, to je jedan  od trikova koje izvodite na sebi, sto je jos jedan  vid zablude.

I uzirnanje droga kako bi se imalo "transcendentaino iskustvo" takoder maze, kemijskim putetn, proizvesti odrc­ dene rezultate; kao sto, ako dugo postitc, postajete ndto osjetljiviji a vas urn rnnogo zivlji, pazljiviji, izostreniji i bistriji

-   iii aka vjezbate pravilno disanje. To su razlicite vrste tri­ kova, koji donose svoje vlastite zablude. A urn prijanja uz tc zabluJe, jer vas one u· velikoj mjeri zadovoljavaju, one su vase privatno, osobno postignuce. No sve dok svijet pati, prozivljava agonije, izopacivanje, kvarenje, vasa osebujna mala vizija u omedenorn uglu tog prostranstva nema nikakve vrijednosti.

Dakle, covjek moze sve to odbaciti kao nezrelo i  dje­ tinjasto. Osim toga, to vodi u stupor, otupljujc urn. Pa, kakn moze um biti slobodan od svake zablude? - aka se ima na umu da, ukoliko postoji bilo kakav napor  ili bilo kakvn protuslovljc, mora postojati i zabluda. Kako maze to stanjc protuslovlja, ta zbrka, iskrivljavanje, razliciti oblici pokv?.­ renosti - drustvene, religijske i osobne pokvarenosti- kako mozc .sve to sto izaziva razliCite oblike obmane i zablude bitl potpuno zbri.sano? To se maze dogoditi samo onda kada um poLpuno smiren, jer  svako kretanje misli  kretanjc je moslosti. Misao je reakcija pamcenja, nagomilanog iskustva, n nja i tome slicno - ona je proslost. A sve dok to kretanje proslosti opstoji u cjclokupnoj strukturi uma - ukljucujuci mozak    mora biti iskrivljavanja.

Daklt: pitanje je: kako mozc misao biti u cijclosti m.lsutna u mcditaciji? Mi.sao jc nuzna; sto je logicnija, razumnija, zdravija, objektivnija, nccmocionalnija, ncosohnija, to jc ua!nkovitija i djdotvornija. Moratc koristiti misao kako biste funkcionirali u zivotu. No urn ipak mora biti sposoban pro matrati, mor

dospio do neceg sasvim novog, ne smije biti zablude, mora postojati potpuna, obuhvatna tisina; ne samo u kretanju misli, vee i u samoj aktivnosti mozdanih stanica zajedno s njihovim sjecanjima.

To je poprilican problem, zar ne? Uvidate li da mi zivimo

u formulama, u zakljuccima, u predrasudama? Mi zivimo mehanicki, u rutini zaradivanja za zivot, rutini  funkcioni­ ranja iz koje nastojimo doCi do polozaja i ugleda. Nas zivot je niz saobrazavanja; postoji iii saobrazavanje iz ;traha iii saobrazavanje zbog uzitka. Takav urn ni na koji nacin  ne maze susresti nista novo. Stoga vam govori laz svaki ucitelj, svaki metod, svaki sistem koji kaze: "Ucinitc ovo i otkrit cete to." Jer tko god kaze da zna, nc zna. Ono sto on zna je ru­ tina, vje2ba,  disciplina,  saobrazavanjc.

Stoga urn, mozak i tijclo, potpuno usklac1cni, moraju biti tihi - ta tisina nije izazvana uzimanjem nekog srcdstva za smirenje iii ponavljanjem rijccl, hila to Ave Maria ili neka sanskrtska rijec. Kroz ponavljanjc vas um mozc otupjcti,  a urn koji je u  stuporu nikako ne mozc otkriti !ito jc istina. lstina je nesto sto je neprestano novo - rijcc "nova" nijc ispravna,  ona jc  zapravo  "bezvremena''.

Dakle mora postojati tisina. Ta  tisina nije suprotnost buci iii prestanak brbljanja; ana nije rezultat kontrolc, govorenja: "bit cu tih", sto je takoder jcdno protuslovlje. Kada kazete "bit cu", mora postojati ncki entitet koji odlucuje biti tih pa upraznjava ncsto sto naziva tisinom; stoga je tu prisutna podjela, protuslovlje, izobliccnost.

Sve to zahtijeva ogromnu energiju i stoga djelovanje. Mi rasipamo velike kolicine energije gomilajuCi znanje. Znanje ima svoje mjesto - morate imati znanja; sto viSe, to bolje. No kada ono postane mehanicko, kada znanje prisili urn na osjecaj da nesto vise nije moguce, kada dodemo do zakljucka da je  promjena  nemoguca,  tada  izgubimo  svu  cnergiju.

Postoji ideja spolnog uzddavanja kako bi sc imalo vise cnrgije za iznalazenje Boga, i sve sto ona podrazumijcva u religioznosti.  Sjetite se samo onih jadnih  svetaca  i redov-

nika, kakve mukc oni prozivljavaju  kako bi  pronasli  Boga A Bog - ako takvo sto uopce postoji - ne zeli izmucen um, um koji je rastrojcn, izoblicen iii koji je otupio pa zivi u stanju   zatupljenosti.

Tisina  uma  dolazi  prirodno  - molim  vas, slusajte  ovo

ona  dolazi  prirodno,  lako,  bez  ikakvog  napora  ako  znate kako promatrati, kako gledati. Kada promatrate neki oblak, gledajte ga bez rijeci pa taka i bez misli, gledajte ga  bez podjele  na  promatraca   i  promatrano.  Tada  postoji  svjesnost i pazuja u samom cinu gledanja; ne rijesenost da se  bude pazljiv, vee glcdanje s paznjom, pa makar to gledanje trajalo samo sekundu, minutu - to je  dovoljno.  Nemojte  biti  po­ hlepni,  ncmojte  rcCi:  "Moram  to  imati  cijeli  dan."  Gledati

bcz  promatrac<:  znaei  glcdati  hez prostora  izmcdu  proma­

traca i onaga sto on promatra - sto ne znaci poistovjctiti sc s tim sto se gleda.

Ako mozcte  glcdati jcdno  drvo, oblak, svjetlucanjc  na

vodi, bez promatraca, tc takoder - lito je mnogo tete, sto zahtijcva vccu paznju nko mozctc glcdati sami scbc bcz prcdodzbc, bez ik<. kvog zakljucka, jcr prcdodzba, zakljucak, mnijenje, prosudha, dobrota i zloea kao svoje sredistc imaju promatraca, tada ecte otkriti da urn, mozak, postaje izuzctno miran. A ta smircnost nije nesto sto treba njegovati; ona sc maze javiti,  ona se uistinu  i javlja,  ako ste pazljivi,  ako ste u stanju neprestano motriti,  motriti svoje  kretnje,  svoje rijeCi, svoje osjecaje, svoju mimiku i sve drugo s tim u svezi. Isprav!jati to znaci unijeti protuslovlje, no ako to  proma­ trate, promjcna  nastupa  sama  po  sebi.

Dak!e tisina se javlja  uslijed  duboke paznje, ne samo na

svjesnoj razini, vee i na dubljim razinama svijesti. Snovi i spavanjc su ad vclike vaznosti; biti budnim dok spavate dio je meditacije, biti svjesnim, pazljivim dok urn i  tijelo - organizam spavaju. (Molim vas, ne prihvaeajte  nista  od onaga sto kaze govornik- govornik nije vas guru, vas ucitelj iii vas autoritet. Ako od njega nacinitc svoj autoritct, tada razaratc  i  sebc i  govornika.)

Rekli smo: meditacija je praznjenje uma; ne samo svje­ snog uma, vee i svih skrivcnih  slojeva uma, koje nazivamo ncsvjcsnim. Nesvjesno jc jednako tako trivijalno i apsurdno kao i svjesno. A dok spavatc, nastaju razlicitc vrstc povrsnih snova, koji uopce nc zavTec1uju nasu paznju - snovi koji uopce  nemaju  nikakvo  znaccnje.  Siguran  sam da znatc s c o tome, nijc li  taka? Tu su zatim i snovi koji imaju znacenjc, a to znacenje se moze razvidjeti dok san traje. To moguce. samo ukoliko  stc tijekom dana pazljivi, aka motrite, slusate svaki pokret svojih misli, motiva, osjecaja  i  ambicija. Motrenje vas ne umara, ne iscrpljuje,  ukoliko ne ispravlj te on sto motrite. Ako kazetc: "avo ne smije biti", iii  "to mora biti", tada se umorite i postane vam dosadno. No ako pro­ matratc bezizborno, ako ste, bcz svidanja iii nesvit1anja, svjesni tijckom dana, tada kada sanjatc a ti snovi imaju neko znacenje, za vrijerne samog sanjanja svi snovi su dinamicni, uvijek se nesto zbiva - samo to zbivanjc biva shvaceno. Kada izvedete sve to, urn koji spava postajc izuzctno budan i vi ne morate iCi tumacu snova. Ta budnost uma vidi ono sto svje­ sni urn  nikada  ne  mozc vidjeti. TiSinu ne treba uvjeibav ti

- ona  se javija  onda  kada  ste  razumjeli  cjelokupnu  strukturu, pocetak  i   zivljenje  zivota.

Mi moramo izmijeniti strukturu naseg drustva, njegovu ncpravcdnost, njcgovu zastrasujucu moralnost, podjek kojc je stvorilo izmedu covjeka i covjeka, ratove, posvcmasnji n ­ dostatak osjecajnosti i ljubavi koji razara svijet. Ako je vasa

,.   meditacija tek osobna stvar, ncs!o u cemu vi osobno uzivate, tada to nije meditacija. Mcditacija podrazumijcva potpunu, korjcnitu prornjcnu uma i srca. To jc mogucc samo unda kada postoji taj izuzetni osjeeaj unutarnjc tisinc, a samo on ovodi  do religioznog  uma. Takav  um  zna sto je  svcto.

.tl

Sugovornik: Kako nwiemu izvesti tu cjelovitu promjenu?

KRISHNAMUl TJ:  Gospodinc, moze li znanje pruizvcsti pptpunu  revoluciju?  -  mole  li  proslost,  koja  je  znanje,

proizvesti potpunu revoluciju u kvaliteti uma? Ili mora postojati sloboda od proslosti kako bi um bio u neprestanoj revoluciji, u neprestanoj mijeni? Srediste znanja, iskustva, pamcenja nalazi se u promatracu, zar nc? Molim vas, ne prihvacajte ovo, naprosto promatrajte to sami za sebc. Postoji cenzor, ego u svakome, koji kaze: "avo je ispravno", "ovo je pogresno", "ovo jc dobro", "ovo je lose", "moram", "ne bih trebao". Taj cenzor promatra. On je promatrac ion se odjeljuje od onaga sto promatra. Cenzor, promatrac, uvijek je proslost a "ono sto jest" stalno sc mijenja, postaje novo. Sve dok postoji ta podjela izmedu promatraca i promatranog, nikakva korjenita revolucija nije moguca: uvijek ce biti izopaccnosti. Mozete vidjeti do cega su dovele Francuska rcvolucija iii Komunisticka revolucija - uvijek dolazi do izopacivanja. Sve dok ta podjela postoji, dobrota nije moguca. Tada cete reci: "Kako dokoncati tu podjclu?" Kako moze promatrac, koji je nagomilana proslost kao znanje, nestati? On ne moze nestati jer je vama potreban "promatrac" kada funkcionirate mehanicki. Potrebno vam je znanje kada odlazite u svoj ured iii tvornicu, iii laboratorij. No to znanje, povezano s cenzorom koji je ambiciozan i pohlcpan, postaje izopaceno; on upotrebljava znanje za izopaCivanjc. To je taka jcdnostavno!

Kada to shvatitc, promatrac nestaje; to nije pitanjc vrc­

mena, postupnog nestajanja promatraca. Uvjctovani smo mi­ sliti: "Postupno cemo se rijesiti promatraca, postupno cemo postati nenasilni." No u meduvremcnu sijemo sjcme nasilja.

Daklc, kada  posve jasno  uvidite kako "promatrac" sve

izoblicujc     promatrac  kao ego, kao "ja" - kako on razdvaja i izoblicujc, u tom  bljesku  perccpcije  promatrac jc  odsutan.

Sugovornik: Maze li u ovom iivotu biti trajnog sklada?

KRISHNAMURTI: Trajni sklad u OVOID zivotu je protu­ slovlje, zar ne? Ideja da on mora biti trajan sprecava otkrice bilo  cega  novog.  Samo  u  dokoncavanju  prisutno  je   novo

141

otpocinjanje. Stoga je zelja za trajnirn skladorn protuslovlje. Vi ste skladni - tocka. Mi robujcrno rijeci "biti". Aka ista ad onaga sto nazivate skladorn irna trajnosti, to jc nesklad. Stoga, gospodine, nernojte zeljeti ista trajno. Vi zelite da vas odnos s vasorn zenom bude trajan, sretan, divan - sav romantican. A to se nikada ne dogac1a. Ljubav nije nesto vrernenito. Stoga nernojrno biti pohlepni. Ako ana traje, ona postaje rnehanicka. No urn koji je skladan "jest"- ne "bit ce" ili "bio je". Urn koji je skladan - avo "jest'' je takoder po­ gresna rijec- urn koji je svjestan da je skladan nc postavlja pitanje: "Hocu li sutra irnati taj sklad?"

Sugovornik: Gospodine, na koji naCin se stvari odnose spram verbalnog sadriaja wna?

KRISHNAMURTI: To jc vrlo jeclnostavno, zar nc? Kacla shvatirno da rijec nije stvar, da opis nije ono sto sc opisujc, da objasnjenje nije ono sto se objasnjava, tada jc um sloho­ dan od rijeci. Aka irnate ncku predodzbu o scbi, ta predodzba je sastavljena od rijcci, ocl misli- misao jc rijcc. Netko o sebi rnisli da je vclik, ili ncznatan, pamctan iii genij, ili sto gQd to bilo on o scbi irna odrcdcnu prcdodzbu. Tu predodzbu stvorila jc misao. No jc li opis, predodzba, dio uma? U kakvorn je odnosu sadrzaj urna s umom samim? Jc li sadrzaj um sam? - je li to vase pitanje, gospodine? Naravno da jest. Ako sadrzaj vaseg umu cini namjdtaj, knjige, ono sto !judi kazu, vase predrasude, vasa uvjeto­ vanost, vasi strahovi, tada je to vas urn. Ako um kazc da postoji dusa, da postoji Bog, cta postoji pakao, da postoji raj, cta postoji davo, to jc sactrzaj uma. Sactrzaj uma jest um. Ako je um u stanju isprazniti se oct svega toga, to je ndto posvc drugo; tada je um ne5to novo i stoga  bcsmrtan.

Sugovornik: Po cemu se prepoznaje ( Ovjek lwji je poceo razvijati svjesnost?

142

KRISHNAMURTI:  Oprostite  mi  sto cu  se s time  nasaliti­ on ne nosi crvenu zastavu! Gledajte, gospoctine, kao prvo, to nije  pitanje  razvoja,  to  nije  pitanje  postupnog  rasta.  Je  li potrebno vrijemc kako bi se ne5to razumjelo?  U kakvorn je stanju urn koji kaze: "razumio sam"- ne verbalno, vee u cije­ losti? Kacta on to kaze? Um to kaze oncta kactaje uistinu posve pazljiv s obzirom na ono sto glecta. BuctuCi cta je pazljiv u tom trenutku,  u  potpunosti  je  razumio,  to nije pitanje  vremena.

Sugovomik: Postoji toliko mnogo patnje; kako moie covjek koji suo[)jeca imati svoj mir?

KRISHNAMURTI: Smatrate li da ste nesto razlicito oct svijeta? Nistc li vi svijet- svijet koji ste sami stvorili svojom ambicijom, svojom pohlepom, svojirn ekonomskim osigu­ ranjcm, svojim ratovirna -vi stc ga stvorili. Muccnje zivotinja poradi vase prchranc, rasipanje novca na  rat,  ncdostatak prave izobrazbe vi ste izgradili ovaj svijet, on je ctio vas. Dakle vi stc svijet a svijet je vi; ne postoji podjela izmedu vas i svijcta. Vi pitate: "Kako imati svoj mir ctok svijct pati?" Kako vi mozctc imati svoj mir ctok vi patite? To je pravo pitanjc, jcr vi stc svijct. Mozete iCi po cijclorn svijetu, razgo­ varati s ljuctima, bili ani pametni, slavni iii nepismeni, svi prozivljavaju strahotc - kao i vi. Dakle pitanje nije: "Kako mozete imati svoj mir dok svijet pati?" Vi patite,  stoga  i svijet pati; zato clokoncajte svoju patnju, ako znate kako jc dokoncati. Patnja sa svojim sarnosazaljenjem  dokoncava samo onda kacta postoji samospoznaja. A vi cete pitati: "Sto moze uciniti jcdno ljudsko bicc kojc se osloboctilo svoje vlastitc patnje, od kakvc je to koristi za  svijet?"  Takvo pitanje je bezvrijcdno. Ako ste  se oslobodili od  patnje  - znate li sto to znaci? - i kazete: "Oct kakve je koristi takav pojectinac u  svijctu  koji  pati?",  to je  pogrdno  pitanje.

Sugo'!mlik: Sto je  lw!ilo?

143

KRISHNAMURTI: Oh, pa to je posve jasno. VeCina nas je neuroticna, zar ne? Vecina nas je malo poremecena, veCina nas ima cudnovate ideje, cudnovata vjerovanja. Jednom smo razgovarali s vrlo poboznim katolikom koji je rekao: "Vi hindui ste najpraznovjerniji, najnesnosljiviji i najneuroticniji

!judi; vi vjerujete  u toliko mnogo suludih stvari." On je  bio

potpuno nesvjestan svoje vlastite ludosti, svojih vlastitih vjerovanja, svojih vlastitih gluposti. Pa tko je onda uravno­ teZ.en? Ocevidno je da je to covjek koji nema straha, koji je cjelovit. Cjelovit znaci razuman, zdrav i svet; no mi to nismo, mi smo rascjepkana ljudska bica, stoga smo neuravnoteZeni. Uravnotezeni smo samo onda kada smo posve cjeloviti. To znaci biti zdrav, imati urn koji je liSen predrasuda i koji u scbi sadrzi dobrotu. (Pljesak.) Molim vas, nemojte pljeskati, vase pljeskanje meni ne znaci nista - doista to rnislim. Ako ste razumjeli avo, jer ste to vidjcli za sebc,  tada  nema potrcbe za pljcskanjem- to je vase.  Prosvjctljenjt:  ne dolazi po drugomc, ono dolazi kroz vase vlastito promatranjc,  kroz vase  vlastito  razumijevanjc  samih  schc.

London, 30. svibnja 1970.