Izačeća. Kada muški princip probije opnu jajašca u finijem eteru se uspostavlja moćni vrtlog kroz koji je duša, takoreći, usisana na ovu razinu i zakvačena za oplođenu stanicu. Tik prije toga, duša je čekala na eteričnoj razini spremna za inkarnaciju, potpuno svjesna i s potpunim sjećanjem na svoj život na eteričnoj razini kao i na osnovne događaje posljednjeg zemaljskog života. Sada biva uvučena na ovu razinu i prikvačena uz oplođeno jajašce koje je jezgra njezinog novog tijela. Na trenutak duša vidi općenite uvjete svog novog života, a onda pada u stanje kome, iz koje se počinje buditi u trenutku rođenja, a iz koje se u potpunosti budi do doba puberteta.

Podsvjesni um je cijelo vrijeme aktivan i od trenutka inkarnacije vrijedno izgrađuje novo tijelo. Djetetov vlastiti podsvjesni um gradi svoje tijelo u maternici, i to na vlastitu sliku i priliku - zato naša tijela izražavaju ono što je u našoj duši. Majka dostavlja materijal, ali djetetova vlastita duša gradi svoje malo tijelo. Metafizika nas uči da je naša okolina uvijek vanjska slika naše duše.

Nitko vas nije »poslao« obitelji niti umjesto vas napravio selekciju. Budući da ste duša kakva jeste, takav je odabir bio prirodan i neminovan, kao što je prirodno da određena kap vode nađe svoj put u Pacifički ili Atlantski ocean, ovisno o okolnostima. Zapamtite da se u trenutku prije rođenja, ne radi o novoj, već o zreloj duši - proizvodu nekoliko života. Ta duša ima neke dominantne karakteristike, dobre i loše, a prema kozmičkom Zakonu da se »sličnosti privlače«, ona nalazi svoje mjesto. To mjesto nije samo mjesto koje joj odgovara, već mjesto koje će joj omogućiti prilike koje su joj potrebne da dalje razvija svoje dobre strane i prevlada svoje slabosti ako to želi.

Duša gravitira prema određenoj obitelji jer na početku svog sadašnjeg života ima s njom u osnovi nešto zajedničko. Istina je da nekada izgleda da je dijete u krivoj obitelji, no to je samo naizgled. Ispod površine postoji osnovna obiteljska sličnost ili dijete ne bi bilo u njoj rođeno. Također je istina da, kako djeca rastu ona se udaljavaju jedno od drugog, iako su u vrijeme inkarnacije postojale osnovne sličnosti. Također je istina da su djeca obično privučena u obitelj onim što se naziva karmičkom vezom, koju ću kasnije opisati. No, ta veza je samo drugi aspekt činjenice da se sličnosti privlače.

Kao što je slučaj s većinom prirodnih zakona, zakon reinkarnacije je jednostavan u općim crtama, ali kompliciran u svakom detalju. Međutim, zbog praktičnih razloga, opće razumijevanje je sasvim dovoljno. Vaša je duša iznimno komplicirana. Vaša cjelokupna okolina i sva vaša iskustva su vanjske slike nekih aspekata duše, jer mnogi aspekti se još nisu pokazali. Jedan aspekt vaše duše jasno se vidi u vašem fizičkom tijelu, a određene dublje sličnosti s vašim roditeljima, braćom i sestrama izbijaju na vidjelo u onome što zovemo obiteljskom sličnošću - obiteljske karakteristike i obiteljsko ponašanje. Naravno, mnoge od njih pokupimo kopirajući odrasle dok smo mladi, no neke su urođene.

Sada smo spremni razumjeti fantastičnu izreku da ne postoji nasljeđivanje. Ta će izjava mnoge iznenaditi, no istinita je. Nitko nikada ne »nasljeđuje« ništa od svojih roditelja i predaka. Svatko ima određene mentalne tendencije prije svoje inkarnacije u ovom vremenu i te tendencije ga vode u obitelj gdje postoje slične tendencije - to je sve. Ljudi s kostoboljom ili duša s predispozicijom da proizvede slaba pluća, gravitiraju k obiteljima koje dijele slične uvjete. Nitko ne »nasljeduje« kostobolju ili tuberkulozu od svog oca ili bake, već se pridružuje obitelji u kojoj već postoje te bolesti i dijeli takve uvjete. Sličnosti se privlače kroz cijeli Svemir, ili, slikovitije rečeno: svaka ptica svome jatu leti.

Johna, s mentalnom kvalitetom koja stvara slaba pluća, kostobolju ili određeni tip lica, roda odnosi obitelji u kojoj su uobičajene takve mentalne kvalitete i koja ih stoga u vanjskom svijetu oslikava, no to je samo prilika da se prevlada tendencija prema kostobolji ili tuberkulozi, da se prevlada i razvije određena karakteristika koja stvara određeni tip lica. Kad bi on to učinio jednom i zauvijek, nikada se više ne bi trebao suočiti s tim problemom. No, čovjek ima slobodnu volju i ako je dovoljno nerazuman neće ništa učiniti u vezi s tim i odgodit će rješenje za budućnost. Često se događa, naravno, da dijete stigne u obitelj u kojoj vlada takozvana nasljedna bolest, a ono je nema iako joj njegova braća i sestre nisu izbjegli. To samo znači da mu duša nije podložna toj fizičkoj slabosti, već da ima druge karakteristike zajedničke s tom obitelji. Jane, čiji je problem emotivna nestabilnost, sletjet će u prilično histeričnu obitelj na isti način, i to će je također opskrbiti sa sadržajem za razumijevanje ili prevladavanje njezinih vlastitih slabosti, ukoliko to bude željela.

Thomas mora naučiti određene lekcije koje zahtijevaju borbu, teškoće kroz koje ponizni moraju proći, dok se William, koji ih je već prevladao, rađa u lakim i udobnim uvjetima - iako, pazite, on sada mora naučiti nositi se s njima, i to može biti teža lekcija od Thomasove. Također, William koji se sada nalazi u povoljnim uvjetima, može jednom biti ponovo rođen siromašan poput Thomasa ukoliko u sadašnjem životu dobro ne iskoristi svoj prosperitet.

Društveni položaj i obrazovanje nemaju važnosti sami po sebi osim što omogućavaju razvoj duševne mudrosti. Pojavljuju se i prolaze kroz dugi život sukladno potrebama. Jednostavni radni čovjek današnjice možda je bio princ u prijašnjem životu, princ koji je vodio dobar i koristan život prema svom položaju, ali je trebao određene lekcije koje se mogu naučiti samo na visokom položaju - i stoga sada može biti mnogo sretniji. Princ koji danas vlada možda je jučer bio siromašni ribar koji se svojim karakterom kvalificirao za važniju ulogu na pozornici života. Nikada ne smijemo mjeriti vječne vrijednosti prolaznim standardima vremena. Vi ste svoji vlastiti preci, i u neko vrijeme stvorili ste svoj osobni karakter, a iz toga proizlaze sve vaše vanjske okolnosti.

Stoga vidimo kako je apsurdno kad su ljudi, kao što je to čest slučaj, ili glupo tašti ili glupo posramljeni zbog svojih roditelja ili svog doma. Možemo se s pravom ponositi svojim duhovnim rastom, i naročito svakim brzim napretkom koji postignemo, no vanjski uvjeti po sebi nemaju važnosti. Mudro je ponositi se vrijednim roditeljima, jer to dokazuje da smo bili vrijedni kad smo zaslužili takve roditelje. I moramo im odati zasluženo priznanje.

Reinkarnacija ujedno objašnjava razlike u talentima koje postoje između ljudi, baš kao što objašnjava sve ostale razlike. Zašto jedna osoba ima posebne sposobnosti za glazbu, druga za graditeljstvo, treća za poljodjelstvo, a tako mnogo njih nema nikakvih posebnih talenata? Razlike u talentima, kao razlike u prilikama, rezultat su naših aktivnosti u drugim životima. Rođeni glazbenik je čovjek koji je studirao glazbu u prethodnim životima, možda u nekoliko njih i tako izgradio sposobnost u svojoj duši. Danas je on talentirani glazbenik jer žanje ono što je jučer posijao. Može čak biti da su u prethodnim životima, usprkos svemu što je radio, okolnosti bile takve da su mu onemogućavale bavljenje glazbom, no to znači da je taj čovjek imao čvrstu, jaku želju da se njome bavi, a uporna želja donijela mu je naposljetku ispunjenje.

Čuda od djece uvijek su duše koje su postigle svoju virtuoznost u prethodnom životu. Očito je da se takva djeca često rađaju u uvjetima povoljnim za njihov talent. Dijete violinist često ima oca s glazbenim ukusom koji djetetu stavlja gudalo u ruku u najranije doba. Nadareno dijete-glumac pojavljuje se u glumačkoj obitelji ili je rođeno na pragu Hollywooda.

Razumijevanje reinkarnacije ne samo da rješava većinu životnih zagonetki, već služi i kao orijentir za razna pitanja. Ono nas neprekidno vodi u našim društvenim odnosima i političkom životu. Što se tiče privatnog života, razumijevanje reinkarnacije u osnovi mijenja perspektivu cijele stvari. Ono je uzvišen lijek za depresiju, malodušnost i žaljenje, ono je himna slobode i nade. Tjera nas da shvatimo da ne postoji pogreška koja se ne može ispraviti, da nikada nije kasno, i da je svaka dobra stvar unutar dohvata inteligencije, rada i molitve. Pokazuje nam budućnost u kojoj nema granica veličanstvenim stvarima koje možemo raditi ili biti. Potpuno razumijevanje ove doktrine vjerojatno će učiniti više za poboljšanje vlastitog karaktera od bilo čega drugog. Na primjer, učinit će nas neminovno tolerantnijima. Ne možemo ne biti milosrdni prema drugima kada nas naljute, ako shvaćamo da oni uglavnom rade na vlastitim osobnim teškoćama koje su davno uzrokovali. Također shvaćamo da nitko ne postupa »izvan svog karaktera«, i budući da loše djelovanje ili loše ponašanje neminovno rezultiraju kaznom, nema razloga da budemo ljuti. Kada se ljudi prema nama loše odnose, obično mislimo da mi bolje znamo, zato trebamo shvatiti da se ne smijemo svetiti ni na koji način. Netko je rekao: »Kada te pas ugrize, ne vratiš mu ugrizom kako biste bili kvit«, i u tome je velika moralna pouka. Pogledaj na tu osobu kao na nekoga u kome je prisutnost Božja i zaboravi ga. Naravno, to ne znači da ga trebate pustiti da vas vara, no ne trebamo više biti u iskušenju da se prepustimo gorčini.

Razumijevanje reinkarnacije će nas općenito dovesti do toga da radimo sve što možemo da drugima olakšamo put pomažući im u osobnoj evoluciji i evoluciji cijele ljudske rase. U vlastitim životima moramo iskoristiti u najvećoj mjeri one talente koje posjedujemo bez uzdisanja za nemogućim ili bježanja od neminovnog. Moramo se suočiti s teškoćama hrabro, znajući da ne postoji problem bez rješenja i da će bijeg od njega samo odgoditi dan obračuna.

U politici su implikacije reinkarnacije nepogrešive. Najbolji politički sustav je sustav koji omogućuje najveću osobnu slobodu pojedinaca. Svatko od nas mora biti slobodan da odrađuje svoju sudbinu sa što je moguće manje ometanja izvana. Svatko mora imati priliku da izražava kvalitete inicijative, samostalnosti, domišljatosti i hrabrosti. Te kvalitete mogu se razviti samo ukoliko je pojedinac slobodan. Svatko mora imati priliku da čini pogreške - i da iz njih uči. Svatko mora biti u mogućnosti da bere plodove svog truda, a oni koji se zbog nekog razloga ne trude, moraju shvatiti da ostaju bez plodova. Nijedan politički sustav ne bi smio nagrađivati lijenost ili nedjelotvornost ili glupost. Sve inicijative moraju ići u pravcu ohrabrivanja marljivosti i rada.

Država, naravno, mora postojati na korist i zaštitu pojedinca, nikada se ne smije pretpostaviti da pojedinac postoji radi države. U cjelini, možemo reći da što se vlada manje miješa u život svojih građana, to je svima bolje. Pod pritiskom sile, pojedinac se može ponašati korektno, zato jer mora, no budući da takvo ponašanje ne izvire iz njegove vlastite želje ili inicijative, ono neće u njegovom karakteru dovesti do stalnog poboljšanja i stoga se neće razvijati.

Baš kao što su svi događaji vašeg današnjeg života zapisani na najbližem sloju podsvjesnog uma, tako su i svi događaji vaših prošlih života zapisani u dubljim slojevima. Oni, međutim, nisu dostupni osim u vrlo iznimnim slučajevima koje smo opisali. U svakom slučaju, oni su prisutni i pomogli su da postanete ono što ste danas.

Reinkarnacija vam osigurava sva iskustva igranja raznih uloga u velikoj ljudskoj drami. I stoga duše prilikom svakog rođenja često mijenjaju nacionalnost, jer različite nacije omogućuju različite uvjete za razvoj. Latini omogućuju određene uvjete koji se ne nalaze kod Teutonaca, a Teutonci one koji se ne nalaze kod Latina. Isto tako, stari svijet Europe predstavlja okolinu koja se ne nalazi u novim zemljama, a u novom svijetu mi imamo mogućnosti, i naravno, probleme, s kojima se Europljani ne moraju susresti. Već smo vidjeli da su uvjeti u kojima se duša rađa prirodna posljedica njezinog prethodnog života, no to samo znači da će ovi uvjeti duši pružiti sadržaj koji joj je potreban za dalji razvoj.

Ovdje bi možda trebalo dati upozorenje. Postoje ljudi koji, po pitanju reinkarnacije, od sebe rade budale. To se može očekivati jer uvijek postoje ljudi kod kojih velika univerzalna istina nailazi na nerazumijevanje ili krivu primjenu. Budala će preokrenuti svako saznanje prema vlastitoj zbrci u glavi, bez obzira o čemu se radilo. Sve velike religijske i filozofske istine bile su s vremena na vrijeme predmetom karikiranja od strane nezrelih umova. Ponekad nailazimo na očito nerazvijene duše koje tvrde da su reinkarnacija neke slavne povijesne osobe. Pretpostavljam da smo svi sreli slaboumne pojedince koji su tvrdili da su bili Shakespearei ili Napoleoni. I reinkarnacije Kleopatre i Ivane Orleanske dio su čajanki diljem zemlje, dosađujući ljudima svojim nerazumnim pričama. Naravno, to samo znači da su nerazumni ljudi pronašli još jednu priliku da budu nerazumni. Ljudi koji se zaista sjećaju prošlih života krajnje su samozatajni. Reinkarnacija nije ništa manje istinita samo zato što je ponekad krivo shvaćena.

Razmišljate li o istini reinkarnacije i postepeno je asimilirate, jer adekvatno shvaćanje ove velike istine ne može se postići za dan dva, bit ćete zadivljeni brojem, inače nerješivih problema, koji će se riješiti. Glavni problemi u životu su logično i zadovoljavajuće objašnjeni reinkarnacijom i sve manje teškoće koje su vas s vremena na vrijeme zbunjivale, nalaze svoje mjesto jednom kada shvatite veliku shemu čiji su dio.

Razmotrite pitanje rasta i pada nacija, na primjer. Tijekom povijesti nacije i imperiji su rasli do sjaja i moći, cvjetali neko vrijeme, a onda postepeno propadali. Zašto? Povjesničari su opisali taj proces, no razlog ih je posve zbunjivao. Rimsko Carstvo je odličan primjer. Zašto je Rimsko Carstvo propalo? Ortodoksni povjesničari nemaju pojma. Opisuju činjenicu pada, ali je ne mogu objasniti. Goti i Vandali su ga uništili, ali zašto? I zašto ne nekoliko generacija prije ili poslije? Nitko tko ne razumije reinkarnaciju ne zna razlog. Različiti razlozi za pad Rima iz prošlosti danas se čine apsurdnima (neki ljudi u srednjem vijeku bili su uvjereni da je pad Rima posljedica neprirodne rimske navike kupanja u vrućoj vodi!) i stručnjaci su i dalje zbunjeni.

Danas je moderno smatrati ekonomske uvjete odgovornim za sve, no to je zapravo brkanje uzroka s posljedicom, stavljanje kola ispred magarca, jer ekonomski uvjeti ne stvaraju ljudski mentalitet, ljudski mentalitet stvara ekonomski okoliš. Materijalističko poimanje povijesti (Karl Marx) još je jedno praznovjerje koje će završiti u ropotarnici povijesti. (Indijanci su živjeli u istom materijalnom okolišu kao i mi, no naši uvjeti života su potpuno drugačiji od njihovih jer je naš mentalitet potpuno drugačiji.) Stvarni uzrok za uspon i pad Rima je ovaj: nekoliko stotina godina napredne i sposobne duše reinkarnirale su se u rimskoj naciji jer je ta grupa omogućavala najbolje prilike za njihov dalji razvoj i razvoj ljudskog roda. S obzirom na vrstu ljudi kakvi su bili, izgradili su i organizirali tu slavnu svjetsku državu, radeći najvažniji posao za čovječanstvo i sami uvelike napredujući. Nakon što su odradili tu fazu, prešli su na druge aktivnosti, a duše na inferiornijem stupnju razvoja rađale su se u rimskoj naciji i ona je postepeno degradirala. To je istinito i jednostavno objašnjenje.

Mnogi od nas su sebe iskusili u sličnom procesu na individualnoj razini. Sposoban i energičan čovjek provede život gradeći uspješan biznis. Onda, budući da je to uspio, prelazi na drugu razinu, a nasljeđuje ga njegov sin, ili netko drugi, osoba osrednjeg talenta ili slabog karaktera i najednom posao počinje ići nizbrdo, da bi na kraju završio bankrotom. Često smo svjedoci jednakog procesa vezanog za društveni ili politički klub ili organizaciju. Nekoliko sposobnih pojedinaca osnuje organizaciju i dovede je do uspjeha, a onda, zbog ovog ili onog razloga, postepeno odustanu, dolaze inferiorniji ljudi i organizacija postepeno propada.

To je i objašnjenje propadanja klasične Grčke. »Slava koja Grčka bješe«, prethodnica »sjaju koji Rim bješe«, pala je u zaborav jer su slavne duše koje su Grčku proslavile nastavile svoj put na drugu razinu, a za njima su došle mlađe i manje razvijene duše. Naravno to nije nikakva tragedija. Ne bi imalo smisla, nacionalno ili pojedinačno da su Grci uvijek nanovo radili iste stvari. Slavni su Grci preminuli kako bi učili nove i različite lekcije, a njihovi nasljednici su dobili priliku da poduzmu za njih idući korak. Na primjer, možda se Praksitel, koji je tako dobro naučio lekciju umjetničkog izražavanja, pojavio stotinama godina kasnije da bi naučio životnu lekciju kao seljak, mornar ili trgovac.

Kao što slični privlače slične, tako i slični stvaraju slične. To se naziva kozmičkim zakonom, što znači da je to univerzalna istina tijekom čitavog postojanja, ne samo kroz cijeli fizički svemir, već i kroz više razine do srca samog Boga. Uvijek, slični stvaraju slične. Kao što je Isus rekao, ne možete ubrati grožđe s trnja, niti smokve s drače, »prepoznat ćeš ih po njihovim rodovima«.

Tako je i s našim mislima, riječima i djelima. Kako sijemo, tako žanjemo. Posijemo li dobro, dobro ćemo žeti, posijemo li zlo, žanjemo nesreću i patnju. Posijemo li malo dobra, malo dobra i žanjemo, posijemo li mnogo dobra, mnogo dobra ćemo i žeti. Posijemo li malo zla, malo patnje ćemo žeti, a posijemo li mnogo zla, mnogo patnje ćemo žeti. To je veliki zakon uzroka i posljedice i začuđujuće je kako ga ljudi malo razumiju. Nitko ne očekuje kad posadi jednu biljku u zemlju da će ubrati drugu. Nitko ne očekuje da će miješanjem bakra i kositra dobiti čelik. Stavimo li jabuke i tijesto u pećnicu ne očekujemo da ćemo izvaditi pitu od bundeve. Međutim, u manje opipljivoj sferi djela i događaja, izgleda kao da svi ponekad misle da mogu sijati jednu, a ubirati drugu stvar. Istina je da kako sijemo, tako žanjemo, nekad gotovo istovremeno, nekada nakon dugog perioda, no uvijek, prije ili kasnije, slični stvaraju slične.

Na Istoku je ovaj zakon uzroka i posljedice poznat kao karma, i taj je izraz potpuno odgovarajući. No bez obzira kako ga zvali, vrijedi zakon prirode da kako sijemo tako ćemo žeti.

Kao što smo vidjeli, uvjeti u kojima se rađamo posljedica su načina na koji smo živjeli u prethodnim životima, a vaše su današnje okolnosti posljedica naših prošlih života. Iz toga prirodno slijedi da možete biti sretni i zdravi u budućnosti ako danas pokušate živjeti prema najvišim načelima koje poznajete i iskoristite svaku priliku da pomažete i služite drugima na način na koji možete.

Bez obzira koje ste pogreške u prošlosti učinili ili kakve ste prilike propustili, sada ih možete ispraviti, jer vaša se budućnost proteže u vječnost i za Boga nikada nije kasno. Imate li zbog nečeg lošu savjest, bez obzira koliko zla ste posijali, možete se osloboditi. Prestanite činiti zlo, popravite što god možete, pomirite se s Bogom, okrenite leđa prošlosti i nikada o njoj više ne mislite. Zapamtite: gajiti u duši beskorisnu gorčinu je grižnja savjesti, a ne pokajanje, a grižnja savjesti je grijeh.

Pazite, karma nije kazna. Dodirnete li užarenu peć, opeci ćete prst. Boljet će vas i možda onesposobiti nekoliko dana, ali to nije kazna, samo prirodna posljedica. Međutim, to je bezopasna i izlječiva stvar, jer nakon jednog ili dva takva iskustva u djetinjstvu, vi naučite držati prste podalje od vrućeg željeza. Da vas ta peć nije ozlijedila, jednog biste dana opekli cijelu ruku prije nego biste stekli životno iskustvo. Tako je sa svim prirodnim odmazdama - patite jer morate naučiti lekciju. Kada svladate lekciju, loše posljedice prestaju jer priroda nije osvetnička.

Vidjet ćete da je karma daleko od toga da bude kazna. Ona je zapravo savršena mogućnost koju vam uvijek sućutna priroda pruža da dobijete ono znanje i iskustvo koje trebate. Ljudi kažnjavaju jedni druge, odrasli kažnjavaju djecu i društvo kažnjava zločince. Iako rijetko tako mislimo, te se kazne primjenjuju uglavnom iz želje za osvetom, »za izravnanjem računa« sa zločincem koji nas je uznemirio, iako to racionaliziramo na razne načine. Priroda nikada ne kažnjava, ona podučava.

Nažalost neki ljudi mnogo pričaju o »lošoj karmi«. Karma uopće nije loša. Ti ljudi se zadržavaju isključivo na patnji koja slijedi zbog pogrešaka, a ignoriraju sreću koja slijedi iz ispravnog djelovanja. Zakon karme glasi: svaka dobra, ljubazna i mudra stvar koju ste ikada rekli ili učinili donijet će jednake plodove. Naročito, svaki trenutak u životu koji ste proveli u molitvi ili meditaciji nastavit će vas blagosiljati i obogaćivati vas do vašeg kraja. Ovdje želim pojasniti kako nema ništa fatalističkog u zakonu o karmi. Vi imate slobodnu volju - ne svemoćnu, ali uvijek imate izbor unutar razumnih granica i uvijek možete izabrati više ili niže.

Zakon karme uči da ćemo, ako bolje iskoristimo talente i prednosti koje imamo, čak i ako su maleni, biti uspješniji od onih s većim talentima i šansama.  S druge strane, ukoliko zanemarimo na najbolji mogući način iskoristiti svoje talente i šanse, gubimo ono što imamo. Zdrav čovjek koji zanemari svoje zdravlje gubi ga. Čovjek s glazbenim talentom koji nikada ne vježba jednoga dana otkriva da mu je talent atrofirao. Bogat čovjek koji gomila svoj novac ili ga troši samo sebično na sebe, umjesto da ga koristi na dobrobit drugih, ili će izgubiti novac u ovom životu ili će se idući put roditi siromašan. Bog mu je dao taj talent a on ga je »sakrio u rubac«.

Većini nevolja u našem životu nije uzrok karma, već naš današnji nedostatak mudrosti. Uvjeti u kojima započinjemo život jesu karmički, no vi stvarate vaše svakodnevno iskustvo. Pogreška koju ljudi čine je nerazumno ponašanje, a onda gunđaju zbog nevolja i optužuju karmu. »Mora da sam bio strašan griješnik u prošlom životu«, kažu »jer moji su uvjeti života tako mizerni.« A u devet od deset slučajeva, njihove nedaće nemaju nikakve veze s karmom, već su uzrokovane lošim odlukama u sadašnjem životu. Poznavao sam vjerovatelja u karmu koji je dobar primjer. Bio je vlasnik manje tvrtke koja je neprekidno propadala, imao je dugova i imao mnogo neprilika. Samosažaljevao se i napuhavao svoje brige, govoreći kako mora da je bio veliki griješnik u prošlom životu kada je tako kažnjen. Činjenica je, kao što znaju mnogi njegovi prijatelji, da nije znao ispravno voditi svoju tvrtku.

Zanemarivao je trgovinu, a kvaliteta robe bila je lošija od one koja se drugdje mogla dobiti po istoj cijeni. Neprekidno su mu nedostajale zalihe najobičnijih stvari koje su potrošači tražili, posuđivao je novac s visokim kamatama kako bi vratio dugove. Sve to očito nije imalo nikakve veze s karmom. Njegova je karma bila dobra, jer mu je omogućeno da ima vlastitu tvrtku s kojom bi mnogi postigli uspjeh. Njegov problem bile su loše odluke i, u neku ruku, lijenost. Dvoje, troje njegovih prijatelja koji su bili svjesni te činjenice i umorili se od njegovih jadikovki, pokušali su mu to dokazati za njegovo dobro, no njihov trud nije bio dobro primljen, i on se nije želio ili nije mogao suočiti s istinom.

Uspjeh u vašem sadašnjem životu zahtijeva od vas dobre odluke, marljivost i shvaćanje da ste vi zaista izraz živoga Boga, a bez toga nije moguće postići stabilan uspjeh.

Na kraju, i možda najvažnije, ne morate prihvatiti uvjete ili karmu ako se uzdignete iznad njih u svojoj svijesti. Svaka nedaća, svaka dilema, može se prevladati iskrenom molitvom. S datim problemom možete se suočiti samo na razini na kojoj on postoji. Izdignite se iznad te razine molitvom i meditacijom i nedaća će se rastopiti. Ne morate, kao što mnogi ljudi misle, sjediti i jesti svoju karmu s dostojanstvom, ako se možete izdići iznad situacije u svojoj svijesti. Na razini problema morate ga prihvatiti - ne možete ga tamo mijenjati. No, uzdignete li se iznad njega u svojoj svijesti, oslobodit ćete se - jer je Krist Gospod karme.

Naše je rođenje tek zaborav i san

 Duša što u nama raste, života nam Zvijezda,

Na drugom je mjestu ugledala dan,

I dolazi iz drugoga gnijezda;

Ne sasvim bez sjećanja,

Bez ikakvog poimanja,

 Za oblaka slavom na putu tom,

Idemo od Boga, i Bog nam je dom.

                                                  Wordsworth

 Autor:Emmet Fox