Izišla je vrlo zanimljiva knjiga intrigantnog naslova! "Redovnik koji je prodao svoj Ferari"i nadahnula je Aleksandru na vrlo zanimljivo i poučno predavanje.
"Postoji tek nekoliko knjiga koje sam pročitala dosada u životu i koje su u meni ostavile dubok trag zbog svoje jednostavne mudrosti. Bio je to Alkemičar Paoula Coelha, Siddharta Hermana Hessea, Ishmael Daniela Quinna, Prorok Halila Đubrana, Adrianov Anđeo pod maskom, Zaboravljeni sin Mire Gavrana i još poneka. Redovnik koji je prodao svoj Ferrari svrstala sam odmah visoko na ljestvicu meni najdražih knjiga zbog svoje lakoće, a istovremeno prodornosti kojom govori o najvažnijim životnim mudrostima i vrlinama."

Knjiga je pisana kao roman, a radnja opisuje glavnog junaka Juliana Mantlea koji je vrlo poznat, uspješan i cijenjen odvjetnik. Radi po cijele dane, sve je podredio svojoj karijeri, a shodno tome nižu se uspjeh za uspjehom.
Ima obitelj, suprugu i kćer koju viđa vrlo rijetko jer slobodnog vremena uglavnom nema i sve se vrti u istom krugu posla, aktivnosti, telefona, sastanaka, klijenata, parnica, rasprava do trenutka dok ne doživi srčani udar u sudnici usred parnice.
Suočen s velikom blizinom smrti, filmom svog života koji mu se vrti umom dok gotovo umire, čvrsto želi preživjeti jer odjednom shvaća da život nije bjesomučno bježanje za vanjskim postignućem, materijalnim bogatstvom i slavom već nešto potpuno drugo.
Na sreću, preživljava i kreće u svoju životnu potragu za smislom i svrhom života.
Pronalazi to u čarobnom susretu s mudracima Sivane te postaje njihov duhovni učenik. Što biva dalje i što se dogodi kad se vrati natrag u svoj grad, pročitat ćete u knjizi, a ja ću vam pokušati ukratko prenijeti najdublje pouke ove knjige kroz jednu priču - parabolu koja prožima glavnu radnju cijele knjige kad se Julian ponovo vraća.

Zato bih vas najprije zamolila da na trenutak zatvorite oči i pokušate zamisliti u svojoj mašti sljedeće slike kroz koje ću vas kratko voditi:
Prvo ću vas zamoliti da zamislite kako bi izgledao vaš vrt. Zamislite kakav bi bio, gdje bi bio, je li ograđen, ima li u njemu cvijeća, drveća, jednostavno zamislite svoj vrt.
Usred vrta nalazi se visoki svjetionik. Kakav je?
U vrtu je snažan, krupan sumo borac kojem oko pojasa visi samo ružičasti kabel. Zamislite ga, što radi, gdje je, u kom dijelu vrta?
Na svjetioniku je veliki sat koji otkucava čak i sekunde. Vidite li ga?
U samom kutu vrta posađene su ruže. Kakve su boje? Mirišu li? Što vidite?
Prema njima vodi dijamantna staza? Je li ravna, krivudava, skreće li nekuda?
Znači, imate vrt, svjetionik, sat na svjetioniku, sumo borca s ružičastim kablom oko struka, ruže i dijamantnu stazu.
Pratite još nekoliko trenutaka cijelu sliku, a zatim pokušajte ostati svjesni što većeg broja detalja.

Vrt iz mašte simbolizira vaš um. Razmislite kakav je vaš vrt?
Pravi vrtlari svoje vrtove čuvaju poput ponosnih vojnika i paze da ih ništa ne onečisti. Ali, zamislite toksičan otpad koji ljudi svaki dan unose u plodne vrtove svojih umova: zabrinutosti i tjeskobe, uzrujavanje zbog prošlosti, mračne misli o budućnosti i samostvoreni strahovi koji razaraju njihov unutarnji svijet.
Na materinjem jeziku mudraca Sivane, koji postoji tisućama godina, pisani znak za zabrinutost zapanjujuće je sličan simbolu posmrtne lomače.
Da bi živjeli punim plućima, moramo “stražariti” na vratima svojega vrta i u njega puštati samo najbolje informacije. Doista si ne možemo priuštiti luksuz negativnih misli - čak ni jedne.
Najradosniji, najaktivniji, najzadovoljniji i nauspješniji ljudi na ovom svijetu se u svojem ustrojstvu ne razlikuju od mene ili vas. Svi smo načinjeni od mesa i kostiju. Svi potječemo iz jednog univerzalnog izvora. Međutim, oni koji prekoračuju puko postojanje, oni koji raspiruju plamen svojega ljudskog potencijala i doista uživaju u čarobnom plesu života, postupaju drugačije od onih koji žive uobičajenim životima. Ono najvažnije u tome jest prihvaćanje pozitivne paradigme o vlastitom svijetu i o svemu u njemu.
Znanost danas potvrđuje da prosječnom čovjeku u jednom prosječnom danu kroz um prođe oko 60000 misli. To nije toliko zapanjujuće ako smo svjesni činjenice kako naši umovi rade. No, zapanjujuće jest da je 90% misli koje imamo danas, onih istih od jučer.
To autor naziva “tiranijom osiromašenog razmišljanja”. Oni koji svaki dan misle iste misli, većinom negativne, razvili su lošu mentalnu naviku. Umjesto da se usredotoče na sve što je dobro u njihovim životima i razmišljaju kako bi ih mogli dodatno poboljšati, oni robuju svojoj prošlosti.
Neki se uzrujavaju zbog propalih veza i financijskih teškoća.
Drugi se izjedaju zbog nesavršenog djetinjstva.
Neki se bave beznačajnim sitnicama: kako se prodavač postavio prema njima ili kako je ona kolegina primjedba zazvučala zlobno.
Na taj način dopuštamo da zabrinutost crpi našu životnu silu. Time onemogućujemo golemi potencijal svojih umova koji tada ne mogu stvarati svoju čaroliju i živote ispunjavati onime što želimo: emocionalno, tjelesno, materijalno i duhovno.
Način upravljanja našim umom jest srž upravljanja životom.
Možda nismo sposobni upravljati vremenskim prilikama, prometom ili raspoloženjem ljudi koji nas okružuju. Ali, nedvojbeno možemo odrediti svoj stav prema tome. Svi imamo moć odrediti o čemu ćemo razmišljati u bilo kojem trenutku. Ta je sposobnost dio onoga što nas čini ljudima. Jedan od najvažnijih dragulja svjetovnih mudrosti mudraca Sivane ujedno je i najjednostavniji:
Objektivna stvarnost ili tzv. stvarni svijet - ne postoji. Lice vašega najvećeg neprijatelja moglo bi biti lice mojega najboljeg prijatelja. Događaj koji bi za jednog čovjeka mogao biti tragedija, drugome bi mogao otkriti sjemenke neograničenih mogućnosti.
Jednom sam pročitala u novinama izvanrednu rečenicu u jednom intervju. Rečenica je ovako glasila: U životu ljudi obično dožive tek nekoliko događaja, ali zato na tisuće doživljaja.
Shvaćanje i prihvaćanje životnih okolnosti jest ono po čemu se vedri i optimistični ljudi razlikuju od onih koji su neprestano nesretni.
Što god nam se dogodilo u životu, samo mi možemo odabrati kako ćemo odgovoriti. Kad razvijemo naviku traženja pozitivnoga u svim okolnostima, naš će se život uzdignuti do beskonačnih potencijala.
Svaki uspjeh u životu, materijalan ili duhovan započinje u kugli teškoj pet kilograma koju nosimo na ramenima. Ili točnije, s mislima koje u svoj um unosimo svake sekunde, svake minute, svakog dana. Naš vanjski svijet odražava stanje našeg unutarnjeg svijeta.
Upravljajući svojim mislima i reakcijama na životne događaje, upravljamo svojom sudbinom.
Koje su tehnike za učenje upravljanja našim mislima?
Kao prvo, tehnika tihe meditacije koja će oslobađajući stres iz našeg duh/tijelo sustava učiniti naš um mirnijim i samim tim prijemčljivijim za pozitivne misli.

Preporučujem tehniku Integralne meditacije koju prakticiram već godinama i kojoj zahvaljujem na mnogim dobrobitima u svojem životu: od dodatne energije, odmora i opuštanja tijekom dana do povećane djelotvornosti, korištenja šireg opsega vlastitih mogućnosti, kreativnost, jasnije mišljenje i mnoge druge.

Kao drugo, treba naučiti živjeti uzvišenost naše mašte, a ne svojih sjećanja.
Sve što želimo, trebamo naučiti izmaštati, u detalje. Zaboraviti na prošlost i prošle neuspjehe i sanjati.
Zatim, događaje trebamo prestati dijeliti na pozitivne i negativne. Jednostavno ih doživimo i proživimo. Svaki od njih nosi neku pouku za nas pa i oni bolni. Uostalom, ne možemo iskustiti istinsku radost boravka na vrhu planine, ako nismo prije toga bili u najdubljoj dolini.
Usudite se obrisati prašinu sa svojim snova. Svi mi imamo snove, ali ih s vremenom, zbog raznih okolnosti, gurnemo pod tepih i zaboravimo na njih. Jonas Salk jednom je lijepo rekao: “Imao sam snove i imao sam noćne more. Noćne more sam prevladao zahvaljujući snovima.”
Nadalje, ustanite jedan sat ranije od vašeg dosadašnjeg uobičajenog vremena. Neka to bude vaš sveti sat. Posvetite ga meditaciji, čitanju neke nadahnjujuće knjige, razmišljanju o danu koji je pred vama i vježbanju. Vrijeme posvećeno sebi mijenja iz temelja svijet kojeg stvarate.
Možda ćete izgledati čudni, možda će reći da ste djetinjasti, možda će pričati da ste poludjeli. Ne zaboravite nikad: ako želite poboljšati svoj život, morate trčati svoju utrku. Nije važno što drugi govore o vama. Važno je samo ono što sami govorite sebi. Svaka sekunda koju provedemo razmišljajući o tuđim uvjerenjima, oduzima nam vrijeme bavljenja vlastitim snovima.

I tako smo stigli do svjetionika.
Svjetionik je simbol svrhovitog življenja. Jasno određeni prioriteti i ciljevi za svaki vid života služe slično svjetioniku: usmjeravaju te i nude ti utočište kad se more uzburka. Svatko, ali baš svatko, može iz temelja promijeniti svoj život kad promijeni smjer svojega puta. Ali, ako ne znamo kako idemo, kako možemo znati da smo stigli na odredište?
Ljudi cijeli život sanjaju kako će biti sretniji, živjeti s više energije i uživati duboku starost. No, ipak ne shvaćaju koliko je važno da mjesečno pronađu barem deset minuta vremena i zapišu svoje ciljeve te se duboko zamisle nad smislom svojih života, svojom dharnom.
Najvažnije načelo ostvarivanja životnih ciljeva jest ne zaboraviti da nikada nećete uspjeti pogoditi metu koju ne vidite.
Počnite od stvari koje uživate raditi, pa prokopajte po svojim snovima, a svakako zapišite svoju viziju vaše zamišljene sretne budućnosti. Kupite bilježnicu, nazovite je Knjiga snova i ujutro, u svojim svetih sat vremena potrošite pet minuta na bilješke.

Sumo borac parabola je potrebe za konstantnim usavršavanjem, za stalnom mijenom. Što god u svom životu prepustimo ustaljenoj struji, pretvorit će se kad tad u smrdljivu baru.
Učenje, čitanje, savladavanje novih vještina ma što to bilo, od duhovnih tehnika do plesanja, pletenja, pečenja kolača, surfanja, sadnje cvijeća, bilo čega donijet će u vaš život novo bogatstvo i životnu energiju.
Jedine granice našeg života su one koje si sami odredimo. Usudimo li se izaći iz svojega kruga udobnosti i sigurnosti i istraživati novo i nepoznato, počinjemo oslobađati svoj istinski ljudski potencijal. To je prvi korak ka ovladavanju sobom i prema ovladavanju svim drugim životnim okolnostima.
I riješite se te strašne bolesti imenom “opravditis”. Prestanite tražiti opravdanja zašto nešto ne možete napraviti već jednostavno počnite.
Većina ljudi prekasno shvati što doista žele i prekasno otkriju kako to mogu postići. Kao što kaže stara izreka: “Kad bi mladost barem znala, kad bi starost barem mogla.”

Sat je simbol naše najvažnije vrijednosti - vremena.
Naše misli, naši ciljevi, naš razvoj ne znači ništa bez vremena.
Biti discipliniran i postaviti svoje prioritete je izuzetno važno. Planiranje također.
Vrijeme provedeno u telefonskim razgovorima s klijentima, u ogovaranju, sjedeći u zadimljenim restoranima, ili gledajući televiziju neće značiti ništa za desetak godina.
Ali, vrijeme provedeno njegujući odnose s ljudima do kojih vam je stalo, vrijeme provedeno povezujući se s prirodom, vrijeme posvećeno okrjepi uma, tijela i duha, vrijeme posvećeno učenju, vrijeme u kojem izražavamo zahvalnost za sve što imamo jesu trenuci koje trebamo postaviti svojim prioritetima.
Postavite prioritete i držite ih se. Nemojte dopustiti da vam drugi kradu vrijeme. Kasnim pozivima, mailovima s attachevima koji se dugo skidaju, a zapravo vas uopće ne zanimaju, nenajavljenim posjetima u vrijeme koje ste odlučili posvetiti samo sebi i uživanju… Zvuči li vam to poznato?
Budite nemilosrdni kad je u pitanju vaše vrijeme. Naučite reći “ne”. Paradoksalno je da će vas ljudi više poštovati kad uvide da sami cijenite svoje vrijeme.
I kad razmišljate o vremenu, prihvatite “samrtnički svjetonazor”.
Radi se o drugačijem viđenju vlastitog života, paradigmi koja pruža veću širinu gledanja jer vas podsjeća da bi vam današnji dan mogao biti posljednji.
Zato, živite svaki dan kao da vam je posljednji. Jer, uostalom, ovaj trenutak sada jest jedini koji imate i koji vam zaista pripada.
Sreća nije u odredištu, već u putovanju. A putovanje traje tu i sada. Prihvatite li to načelo kao životno, vaš će put biti posut dijamantima.

Pa stigosmo i do ruža.
Postoji stara kineska poslovica koja kaže: “Nešto mirisa uvijek ostaje na ruci koja daruje ruže.”
Značenje je jasno: ako nastojiš poboljšati živote drugih, na taj način posredno uzdižeš svoj vlastiti život.
Ili kao što bi William Blake rekao: “Čovjek ne živi zbog sebe, već zbog drugih ljudi.”
I za kraj, sve ovo sažeto iziskuje tek malen pomak vaše pozornosti i truda u svakodnevnim aktivnostima. Možda ukupno pola sata dnevno. Ali, redovitih i upornih pola sata dnevno.
Ne postoje instant rješenja niti čarobni duhovni meci. Već redovita dnevna praksa i rutina.

Pa ću vam ispričati priču o mladiću koji je otputovao daleko od doma kako bi učio od velikog učitelja. Čim je upoznao mudraca, upitao ga je:
“Koliko će mi vremena biti potrebno da postanem mudar kao vi?”
Mudrac mu je brzo odgovorio: “Pet godina.”
“To je mnogo vremena”, odvratio je mladić. “A kad bih se dvostruko više trudio?”
“Tada bi ti bilo potrebno deset godina”, rekao je učitelj.
“Deset! To je predugo. A kad bih učio po cijele dane i dugo u noć, svake noći?”
“Petnaest godina”, rekao je mudrac.
“Ne shvaćam”, rekao je mladić. “Kad god obećam uložiti više energije u svoj cilj, vi mi kažete da će biti potrebno više vremena. Zašto?”
“Odgovor je jednostavan. Ako si jednim okom usredotočen na odredište, preostaje ti samo jedno da te vodi na tvojem putu.”
Dakle, odredite svoj cilj i više ne razmišljajte o njemu već strpljivo, uporno putujte prema njemu.

Zato, budite strpljivi i živite u uvjerenju da ćete nedvojbeno ostvariti ono čemu težite ako znate što je to, a u međuvremenu ne propuštajte male životne radosti sadašnjeg trenutka s ljudima koje volite.

Hvala vam na pažnji.

skinuto sa linka Duhovne Akademije http://www.dagroup.orgI