Odlomci iz knjige N. D. Walscha 'Bog sutrašnjice'

 

 

 

Vaše se gospodarstvo temelji na dva privida: Nedovoljnosti i Razdvojenosti. Ideja da 'nema dovoljno' onoga što je ljudima potrebno kako bi bili sretni, i ideja da su ljudska bića međusobno odvojena jedna od drugih tvore temelj čitavog vašeg gospodarskog modela.

Nova će vam duhovnost pružiti novi temelj gospodarskog modela – odnosno, novi razlog za bavljenje poslovanjem. Svrha vašega gospodarskog sustava neće biti zarada.

Koja će mu biti svrha?

Stvaranje bogatstva.

E, baš mi je to neki napredak.

Još ti nisam rekao sve.

Na vašoj se planeti bogatstvo danas definira kao posjedovanje i moć. Stara vas duhovnost ohrabruje da vladate Zemljom. Vi ste si to objasnili kao vlast nad svime. Zamislili ste si da je vlasništvo i moć nad ljudima, mjestima i stvarima nešto pozitivno, dio onoga što nazivate bogatstvom.

Prema toj paradigmi, što više stvari posjedujete, to ste moćniji i bogatiji.

U danima Nove Duhovnosti, bogatstvo se neće definirati kao posjedovanje i moć, nego kao pristup i sreća.

Nisam siguran da sam shvatio.

Govorimo o korištenju, a ne o posjedovanju tvari od koje je sastavljen Život.

Što bi bilo kad bih ti rekao da si mnogo, mnogo više ljudi na tvojoj planeti može priuštiti usisivač i perilicu za rublje, a da ne moraju čekati da se razvije gospodarstvo? Zapravo, što bi rekao kad bi saznao da odgovor nije u razvoju gospodarstva, nego u njegovom smanjivanju?

Što bi bilo kad bih ti rekao da bi se svi uskoro mogli koristiti usisivačem i perilicom za rublje, a da se ni jedan usisivač ili perilica ne proizvedu i ne kupe? Što bi rekao na to?

Ne znam kako bi se to moglo postići.

Odgovor bi glasio: ponovno definirajte 'bogatstvo' kao pristup i dostupnost. Prebacite se s gospodarstva 'posjedovanja i moći' na gospodarstvo 'iskorištavanja i suradnje'.

Ne mora svatko imati vlastiti usisavač. Samo se njime trebaju poslužiti. Ne mora svatko imati svoju perilicu za rublje. Samo se njome trebaju moći poslužiti.

Što bi se dogodilo kad bi četiri obitelji koje žive u blizini odlučile imati zajednički usisavač? Misliš li da bi im tepisi bili prašniji?

Ne bi, ako bi međusobno surađivali i napravili funkcionalan raspored korištenja usisivača. Potrebno je samo malo suradnje i mislim da u čistoći ne bi bilo nikakve razlike.

Bi li to isto mogli napraviti i s perilicom za rublje?

Svakako. Ljudi koji žive u stambenim zgradama neprestano to rade.

Dobro. Kad bi svaka od četiri obitelji koje žive u blizini posjedovale vlastiti usisivač i složile se da neće kupovati nove kad ih bude trebalo zamijeniti, nego će kupiti jedan jedini i sve se služiti njime... što će se, prema tvom mišljenju, dogoditi s preostala tri usisivača koji su proizvedeni da bi se zadovoljila prijašnja potražnja?

Zanimljivo pitanje. Nisam o tome razmišljao.

Ne bi li se proizvedeni višak mogao iskoristiti za drugih dvanaest obitelji, ako bi se složile da četiri koriste isti usisivač? Kada bi se sve obitelji u skupini složile da će zajednički dijeliti troškove samo jednog usisivača, zar ne bi taj usisivač bio 75 posto dostupniji?

Da, bio bi im dostupniji.

Kad bi se četrnaest obitelji u stambenoj zgradi suglasilo da će napraviti raspored korištenja usisivača, taj bi usisivač mogao obaviti puno posla, zar ne? Ne bi najčešće stajao u ormaru, a svaka bi obitelj platila vrlo mali dio njegove cijene i svi bi ga si mogli priuštiti.

Ovoga trenutka mnogi ljudi plaćaju vrlo mnogo novca kako bi posjedovali i zadržavali stvari koje vrlo rijetko koriste.

U potrošačkom društvu zapadnog svijeta uče nas da trebamo imati 'vlastiti osobni primjerak' svega što postoji. No u nekim manje 'bogatim' područjima svijeta...

Što znači, u dvije trećine svijeta...

Da, u dvije trećine svijeta četiri bi obitelji bile neizmjerno zahvalne kad bi zajednički mogle koristiti jedan usisivač, jednu perilicu za rublje, ili jedan automobil.

Sada si počeo shvaćati. Postoji više nego dovoljno svega za svakoga da bi svatko mogao živjeti prilično sretno. Jednostavno treba zamijeniti vaše gospodarstvo koje se temelji na ideji 'svatko za sebe' gospodarstvom koje će se temeljiti na ideji 'najbolje za sve'.

No, ako bi to tako dobro funkcioniralo, zašto to ljudi već ne rade, barem u gospodarski siromašnijim područjima svijeta gdje si ne može svatko priuštiti vlastiti primjerak nekog aparata?

Ideja 'korištenja i suradnje' nije rasprostranjena ni u tim područjima, kao ni u razvijenim nacijama. Osim toga, ljudi teže onome što vide. Čak i u najsiromašnijim zemljama televizore svi imaju, iako možda nemaju druge luksuzne aparate.

Upravo zbog toga što nemaju dovoljno velik prihod da bi mogli trošiti novac na druge oblike zabave, mnogi u slobodno vrijeme gledaju televiziju. iz zapadnjačkih serija i drama dobivaju poruku o 'dobrom životu'. Prirodno je da i sami žele živjeti na taj način. Ne možeš ni očekivati da čeznu za nečim drugim.

Da bi takva ili slična ideja postala dio života, imućni, a ne siromašni, moraju ponovno definirati bogatstvo. Oni koji postavljaju mjerila moraju postaviti novo mjerilo.

Hoćeš reći, ne možemo jednostavno reći: 'Hej, mi si možemo to priuštiti, ali vi koji ne možete podijelite ono što imate'?

'Napravi ono što kažem, a ne ono što radim', zar ne?

Želiš li promijeniti svijet, moraš biti primjer promjene koju želiš uvesti.

Osim toga, ima i drugih razloga zbog kojih bi bilo dobro preći na 'korištenje' umjesto 'posjedovanja' neke stvari. Gospodarstvo koje se temelji na takvom obrascu imalo bi i mnogo drugih korisnih popratnih pojava.

Koje su to?

Trebalo bi proizvoditi manje stvari. Svi bi se ljudi na ovoj plane ti mogli koristiti mnogim stvarima kojima se danas koriste samo pojedinci ili pojedinačne skupine, a koriste se njima samo mali postotak vremena.

Novi duhovni obrazac objavit će da ste 'svi jedno'. Također će reći: 'Ima dovoljno'. Ako uzmete k srcu te poruke, odmah ćete početi smišljati kako biste se prema svima ponašali kao što biste željeli i da se drugi ponašaju prema vama, počeli biste davati svima ono što biste željeli dobiti i pružati svima ono što biste željeli da i drugi pružaju vama.

Uskoro biste shvatili: da biste to ostvarili, ne trebate u beskonačnost razvijati svjetsko gospodarstvo, pokušavajući svima omogućiti posjedovanje istih stvari, nego da trebate svima omogućiti pristup i korištenje zajedničkih stvari.

Zbog toga bi se po glavi stanovnika na vašoj planeti proizvodilo manje primjeraka istih stvari, a to bi imalo pozitivne posljedice na vašu ekologiju.

Mislim da bi bilo tako. Proizvodnja manjeg broja stvari znači smanjenje zagađenja zraka i vode, manje bi se stvari bacalo na odlagališta. Kad bismo se prebacili s našeg trenutačnog društvenog obrasca odbacivanja onoga što nam ne treba na obrazac maksimalnog iskorištavanja u kojemu ljudi dijele zajedničke stvari, štedjeli bismo i stvari koristili na mnogo mudriji i mnogo pravedniji način.

Da, to vas čeka u budućnosti. To se događa u svim društvima koja sazrijevaju, a vaše je društvo tek počelo sazrijevati. Tek izlazi iz adolescencije.