6. Red ognjenog mača

Sve dok bi ga svijet ostavljao da se u miru posvećuje svojoj

ljubavi prema elektricitetu u laboratoriju na Manhattanu, Tesla

je bio najsretniji čovjek na svijetu. Podcraj 1880-ih i

početkom 1890-ih u.ivao je u jednom takvom kratkom

razdoblju. Ali nakon .to je odr.ao svoja četiri znamenita

predavanja u Americi i Europi 1891. i 1892. godine, u

razdoblju od svega nekoliko mjeseci postao je najslavljeniji

svjetski znanstvenik i njegov se .ivot stubokom izmijenio.

Bio je čudnovata pojava na podiju predavaonice, pomalo

nalik na rodu sa svojom bijelom kravatom i u fraku, visok

gotovo dva metra, jer bi tijekom prikazivanja svojih opasnih

pokusa navlačio debele plutene potplate. Kad bi se zanio u

opisivanju onoga .to upravo radi, njegov bi se povi.eni,

gotovo falsetni glas jo. vi.e utanjio od uzbuđenja. Publika bi

ostala prikovana melodičnom bujicom njegovih riječi, igrom

svjetlosti i magije, te bi zurila u sve to kao u nekom transu.

Budući da jezik znanosti tada još nije bio razvijen Tesla bi vizualne efekte opisivao stilom pjesnika zaljubljenog u ples vatre i bljeskova koji se odvijao pred njim. Zaista se činilo da

su mu oni jednako značajni kao i zarobljavanje energije koja

se skrivala u njima. Pa ipak, nijedan znanstvenik ne bi ga

mogao optu.iti da je pri tome zanemario bilo koju tehničku

pojedinost.

Usprkos vatrometu, filozofiji i pjesni.tvu, svaka se njegova

znanstvena tvrdnja zasnivala na pokusima koje je osobno

ponovio najmanje dvadesetak puta. Svaki dio opreme kojom se

slu.io bio je nov, on ga je oblikovao, a obično i izradio u

vlastitoj radionici. No rijedco bi od jednog do drugog

prikazivanja ponovio isti pokus.

85

TESLA - ČOVJEKIZVANVREMENA

Sto se tiče nerazvijenosti znanstvene terminologije

njegova vremena: vatreno svjetlosno pra.njenje elektriciteta u

vakuumizi-ranoj cijevi, o kojemu bi u svojim predavanjima

govorio kao o kre.evu, zapravo je bila zraka elektrona i

ioniziranih plinskih molekula. On ne bi govorio: »Sad ću vam

opisati ciklotron«, jer ta riječ tada jo. nije postojala, ali ono

.to je opisivao i prikazivao, podučavali su kasnije upućeni,

predstavljalo je preteču tog uređaja za razbijanje atoma.

Nije rekao niti: »Sad ću vam opisati elektronski

mikroskop. Opisat ću vam kozmičke zrake. Ili vakuumiziranu

elektronsku radiocijev. Ili X-zračenje.« Kad je opisivao

vakuumiziranu .arulju za koju se ispostavilo da je preteča

audiona, radio su nazvali be.ičnim, a be.ični prijenosi jedva

da su bili u povojima. Kad je opisivao zamagljene fotografske

ploče u svom laboratoriju te vidljiva i nevidljiva svjeda, ni

sam Rontgen nije jo. znao .to su X-zrake ili kako bi se one

mogle iskoristiti. A kad je Tesla izumio vatru za koju je rekao

da izgara bez tro.enja materijala, pa čak i bez kemijske reakcije

«, vjerojatno se odva.io ući i u područje fizike plazme.

»Pojave na koje smo obično gledali kao na čuda koja vape

za obja.njenjima, danas sagledavamo u drugačijem svjedu«,

rekao je u Američkom institutu elektroin.enjera. »Iskra na

indukcijskoj zavojnici, blje.tavilo električne .arulje,

manifestacije mehaničke snage struja i magneta nisu nam vi.e

izvan dohvata. Umjesto njihove nekada.nje neshvadjivosti,

promatranja nas u umu upućuju na jednostavne mehanizme, i

mada se jo. tek nagađa o samoj njihovoj prirodi, znamo da

nam istina neće vi.e dugo moći izmicati i instinktivno

osjećamo da njezino razumijevanje nailazi. Mi se jo. uvijek

divimo tim prekrasnim pojavama, tim neobičnim silama, ali

vi.e pred njima nismo toliko bespomoćni...«1

Govorio je o svojoj čudesnoj opčinjenosti elektricitetom i

magnetizmom te »o njihovu naoko dvojakom karakteru,

jedinstvenom među snagama .to djeluju u prirodi, s njihovim

fenomenima privlačenja, odbijanja i rotiranja, te o

čudnovatim manifestacijama njihovih tajanstvenih

pokretača«, koji pokreću i uzbuđuju um.

SA

Red ognjenog mača

No kako ih objasniti?

»Neizmjerno siću.an, mfinitezirnalni svijet, prepun

molekula i atoma koji se obrću i kreću svojim orbitama na

način vrlo sličan orbitama nebeskih tijela, noseći i vjerojatno

vrteći sa sobom istodobno i eter, ili drugim riječima - noseći

sa sobom statičke naboje«, rekao je, »mom se umu čini

najvjerojatnijim stanjem, koje vrlo vjerojatno vrijedi za najveći

dio promatranih pojava. Obrtanje molekula i njihova etera

dovodi do nabijanja etera ili do stvaranja električne

povezanosti. Izjednačavanje naboja etera opet stvara daljnja

kretanja, odnosno električne struje, a orbitalna kretanja

proizvode učinke elektromagnetizma i stalne

magnetiziranosti.«

Protekle su samo tri godine od dana kad je pred istom grupom

stručnjaka obja.njavao pogonski sustav koji će unijeti

revoluciju u industriju i donijeti svjedo i u najudaljenije

domove. Sad je opisivao svoja istra.ivanja vezana za samu

su.tinu elektriciteta, i to uz pomoć svjedosnih i svjedećih

efekata, posve zaokupiv.i pozornost svog slu.ateljstva.

Podij s kojega je govorio bio je osvijetljen zadivljujućim

prikazima cjevastih svjetiljaka ispunjenih plinom, od kojih su

neke bile fosforescentne kako bi se naglasilo njihovo blje.tavilo,

dok je za neke upotrebljavao uranovo staklo. Bili su to

prethodnici dana.njih fluorescentnih svjetiljaka. Tesla ih nije

nikad patentirao ili unovčio, pa su se na tr.i.tu pojavila tek

kojih pedesetak godina poslije. Tipično za njega, za svoje je

predavanje svakoj od tih svjetlećih cijevi nadjenuo ime - ne

samo imena velikih znanstvenika, već i njemu najdra.ih

srpskih pjesnika.

Okrećući se prema radnom stolu, govornik koji je već

posve opčinio svoje slu.atelje, oprezno je odabrao jednu krhku

cijev. »Ovdje vidite jednostavnu staklenu cijev iz koje je

djelomično isisan zrak«, reče im. »Ja je dr.im - svoje tijelo

stavljam u dodir sa .icom koja će do njega dovesti izmjeničnu

struju visokog napona, dok će cijev u mojoj ruci .arko zasjati.

U koji god je polo.aj stavio, ma kako je pomicao u prostoru,

koliko god mogao rukom daleko dosegnuti, njezino meko,

treperavo svjedo neće se ugasiti, nego će svijetliti

nesmanjenom jasnoćom.«2

TESLA - ČOVJEKIZVAN VREMENA

A kad je cijev koju je dr.ao u ruci uistinu zabljesnula -

oda.iljući tako, između ostalog, i zornu političku poruku o

bezopasno-sti izmjenične struje - izvjesni profesor Brown,

Edisonov agent, neopa.eno se izvukao iz dvorane i pohitao

niz hodnik. Njegov će se .ef sigurno .iv pojesti kad čuje za

mete. koji je izazvao ovaj pokus. No, zato se George

VVestinghouse, koji je iz Pittsburgha stigao samo zbog ovog

predavanja, zadovoljno i sa smije.kom nagnuo prema

naprijed, vrteći glavom u čudu.

Potom im je Tesla odcrio svoje be.ične svjetiljke kojima

nisu potrebne elektrode i koje su indukcijski povezane s

izvorom struje visokog napona, .to ih je izumio po.to je

shvatio da plinovi pri smanjenom pritisku dobivaju svojstvo

neizmjerno visoke provod-ljivosti. Kako je pokazao, mogu se

pomicati posvuda u prostoru, a da i dalje tajanstveno svijetle.

On ih nikada neće uspjeti učiniti praktičnima i pristupačnima

za komercijalnu uporabu, no be.ične su svjetiljke izazivale

pozornost znanstvenika i osamdesetak godina poslije, kako su

pokazali nedavno izdani patenti.

Roland J. Morin, rukovoditelj grupe in.enjera tvrtke

Svlvania GTE International iz NewYorka, kasnije je napisao:

»Uvjeren sam da su ova (Teslina) prikazivanja izvora svjetlosti

na Svjetskom sajmu u Chicagu (1893.) potakla D. McFarlana

Moorea da razvije i objavi svoje komercijalno ostvarenje

zvano fluorescentna svjetiljka...«

Uvijek plemenito odajući počast onim znanstvenicima koji

su mu utrli put, Tesla je izrazio svoju zahvalnost Sir Williamu

Crookesu, koji je 1870-ih godina izumio vakuumiziranu cijev

s parom elektroda. Govoreći o »istom tom nerazja.njenom

svijetlu« (kasnije nazvanom strujom elektrona), razradio je

efekte koji se dobivaju zahvaljujući izmjeničnoj struji visokog

napona i frekvencije: »Promatramo kako se manifestira

energija izmjenične struje koja prolazi kroz .icu - ne toliko na

samoj .ici, koliko u prostoru oko nje - i to na iznenađujući

način, preuzimajući oblike topline, svjetlosti, mehaničke

energije i, .to iznenađuje vi.e od svega, čak i kemijske

privlačivosti.«

Svojim je dugačkim prstima dohvatio potom drugu cijev.

88

Red ognjenog mača

»Ovo je vakuumizirana .arulja koja se napaja jednom jedinom

.icom... Hvatam je, a platinasta krunica ugrađena u nju

dovodi je do nevjerojatnog blje.tavila.«

»Ovdje je, priključena na glavni vod, jo. jedna .arulja koja

se, čim dodirnem njezin metalni naglavak, puni predivnim

bojama fosforescentnog svjeda.«

»Ovdje ću opet«, reći će, »ovako izdvojen na podiju,

staviti vlastito tijelo u dodir s jednim od sekundarnih izvora

struje iz ove indukcijske zavojnice... a vi mo.ete vidjeti

strujanja svjeda koja izbijaju naprijed s njezinog udaljenijeg

kraja, na kojemu se odvi-j aju divlj e vibracij e...«

»Jo. jednom priključujem ove dvije ploče od .ičane mre.e

na krajeve zavojnice. Protjecanje pra.njenja... daje oblik

svjedosnih strujanja.«

Bilo je nemoguće provoditi bilo kakva nova istra.ivanja s

indukcijskom zavojnicom, rekao je, a da se pritom ne naiđe na

zanimljive ili pak korisne činjenice. Počeo je opisivati efekte

koje je dobio u laboratoriju . »veliko vatreno kolo, koje je u

mraku predstavljalo prelijepu pojavu zahvaljujući mno.tvu

struja«, te kako je nastojao proizvesti »la.ni plamen koji bi

bio nepomičan«.

Njegovim bi se slu.ateljima ponekad učinilo da su mu ova

vizualna uzbuđenja isto onoliko va.na koliko i iskoristivi

rezultati; no, već bi ih u sljedećem trenu zatrpao tim

»iskoristivim rezultatima«, ni.ući ih jednog za drugim.

Primjerice, pokazao im je motor koji radi priključen samo

na jednu .icu, dok se povratni krug be.ično odvijao kroz

prostor. A obnavljajući svoju čaroliju pred ljudima koji su se

zaklinjali u zdrav razum i svoju neosjetljivost na iluzionističke

tričarije, govorio im je i o mogućnosti rada motora bez

ikakvih .ica. Spominjao im je energiju u prostoru, koja samo

čeka na to da se uhvati i obuzda.

»Takvi bi se ’be.ični’ motori, ako ih tako nazovemo, rekao

je, sasvim vjerojatno mogli pokretati pomoću provodljivosti

kroz prorijeđeni zrak, i to na znatnim udaljenostima.

Izmjenične struje, posebice one visokih frekvencija,

nevjerojatno slobodno prolaze kroz čak neznatno prorijeđene

plinove. Gornji su slojevi

8Q

TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA

zraka prorijeđeni. Da bi se dosegle kilometarske udaljenosti u

visinama, treba nadvladati samo te.koće posve mehaničke

prirode. Nema sumnje da bi s pomoću ogromne potencijalne

energije, koja bi se mogla izlučiti uporabom visokih

frekvencija i izdvajanjem nafte, izbijanje svjetlosti moglo

preletjeti kilometrima dug put kroz razrijeđen zrak. Tako bi,

usmjerujući na taj način energiju od bezbroj stotina tisuća

konjskih snaga, motori ili svjetiljke mogli raditi na značajnoj

udaljenosti od svojih izvora energije. No, takva rje.enja

spominjem samo kao mogućnosti. Nama neće biti potrebno

prenositi struju na taj način. Neće nam uopće biti potreban

prijenos struje. Neće proći mnogo nara.taja kada će na.e

strojeve pokretati struja koja će se moći dobiti na svakoj točki

zemaljske kugle. A ova ideja nije nikakva novost... Nalazimo

je u prelijepom mitu o Anteju, koji svoju snagu crpi iz zemlje;

nalazimo je u profinjenim spekulacijama jednoga od va.ih

sjajnih matematičara... Kroz čitavi prostor oko nas prote.e se

energija. Je li ta energija statička ili kinetička? Ako je statička,

na.e su nade uzaludne. No ako je kinetička - a mi zasigurno

znamo da je takva - tada je tek pitanje vremena kad će ljudima

poći za rukom da svoje strojeve priključe izravno na sam

pogonski kotač prirode...«3

No vrhunac Teslina izlaganja na izlo.bi (koje je kasnije

razradio i na svojim predavanjima odr.anim u Engleskoj i

Francuskoj) bila je vakuumizirana cijev presjeka petnaestak

centimetara, koju je nazivao .aruljom s ugljenom krunicom.

Tim je istra.ivačkim alatom za.ao u proučavanje sasvim novih

područja znanstvenih odcrića.4

Bila je to mala staklena kugla sa sitnim komadićem krutog

materijala pričvr.ćenim na kraj .ice, koja je slu.ila kao jedina

.ičana veza s izvorom struje visoke frekvencije. Sredi.nja

»krunica« materijala elektrostatički je gurala okolne molekule

plina naprijed prema staklenoj kugli. Potom bi one bile

stjerane natrag prema krunici, udarajući o nju i zagrijavajući je

toliko da je blije.-tala, budući da se cijeli proces odvijao po

nekoliko milijuna puta u sekundi.

Ovisno o jačini izvora, mogle su se postići iznimno visoke

temperature koje bi istog trenudca većinu tvari pretvorile u

paru

90

Red ognjenog mača

ili ih otopile. Tesla je izvodio pokuse s krunicama od

dijamanta, rubina i cirkonija. Naposlijetku je otkrio da

karborund ne isparava brzo kao drugi kruti materijali niti

stvara toliko taloga unutar staklene kugle - otuda joj i naziv

.arulje s ugljenom krunicom.

Toplinska energija prenosila bi se s karborunda na manje

količine plinskih molekula u kugli zbog čega bi postale izvor

svjetlosti oko dvadeset puta sna.niji od Edisonove .arulje uz

istu količinu utro.ene energije.

Dok bi mu visokofrekventne struje od stotina tisuća volti

pro-tjecale tijelom, on bi u ruci dr.ao svoj veličanstveni izum,

pravi radni model blje.tavog sunca. Njime je prikazao ono za

.to je vjerovao da su kozmičke zrake. Sunce je, razmi.ljao je,

blje.tavo tijelo koje u sebi nosi visok električni naboj i

oda.ilje čitave mlazove siću.nih čestica, od kojih je svaka

nabijena energijom zbog svoje brzine. No, kako nije

zatvoreno u staklenom omotaču, Sunce dopu.ta svojim

zrakama da se slobodno .ire svemirom.

Tesla je bio uvjeren da je čitav svemir ispunjen takvim

česticama te da one neprestano bombardiraju Zemlju i druge

tvari, jednako kao .to se zbog sličnog bombardiranja u

njegovoj .arulji s ugljenom krunicom i najtvrđi materijali

raspadaju u atomski prah.

Jedna je od manifestacija takvog bombardiranja, rekao je

Tesla, i aurora borealis (polarna svjetlost). Iako ne postoje

nikakvi zapisi o njegovim metodama i pokusima, objavio je

da je otkrio upravo takve kozmičke zrake, izmjerio njihovu

energiju te izračunao da se gibaju brzinom od stotina milijuna

volti.5

Kad su čuli ovako nevjerojatne tvrdnje, trezveniji su

fizičari i in.enjeri, koji su činili njegovo slu.ateljstvo, svoje

mi.ljenje radije zadr.ali za sebe. Naime, gdje li mu je dokaz?

Danas je poznato da termonuklearne reakcije na Suncu

uzrokuju emisije X-zraka, ultraljubičastih, vidljivih te

infracrvenih zraka, kao i radiovalova i solarnih čestica, i to u

količini od 64 milijuna vata (ili volt-ampera) po četvornom

metru povr.ine Sunca.

Kozmičke zrake, prema suvremenim saznanjima, javljaju

se u raznim oblicima, a rezultat su stvaranja i razaranja čestica

te

TESLA ČOVJEK IZVAN VREMENA

njihova sudaranja zbog visokog energetskog naboja. One ne

sti.u samo sa Sunca već i sa zvijezda repatica, a mogu nastati i

eksplozijom zvijezda.

Solarni elektroni i protoni koji se pribli.avaju Zemlji, gdje

ih zarobljava njezino magnetsko polje, oblikuju radijacijske

pojaseve koje je mnogo kasnije otkrio Van Allen. Solarna

radijacija, vidljiva i nevidljiva, određuje temperaturu povr.ine

planeta. Polarnu svjetlost uzrokuju solarne emisije čestica

prilikom njihova sudaranja s atomima u vi.im slojevima na.e

atmosfere.

Pet godina nakon Teslinog predavanja, francuski fizičar

Henry Becquerel otkrio je tajanstvene zrake koje emitira uran.

Marie i Pierre Curie potvrdili su njegov rad proučavanjem

kemijskog elementa radija, kod kojega je dolazilo do

spontanog raspadanja atoma urana. Tesla je pogre.no vjerovao

da su njegove kozmičke zrake jednostavan razlog

radioaktivnosti radija, torija i urana. No, posve je točno

predvidio da će bombardiranje »kozmičkim zrakama«, tj.

subatomskim česticama nabijenim energijom, moći učiniti

radioaktivnima druge elemente, kao .to su konačno dokazali

Irene Curie i njezin suprug, Frederic Joliot, 1934. godine.

Iako znanstveni svijet Teslina doba nije prihvatio njegovu

teoriju o kozmičkim zrakama, dvojica znanstvenika koja su se

kasnije proslavila na tom području odala su mu priznanje za

nadahnuće kojim ih je zadu.io. Trebalo je proteći trideset

godina da bi dr. Robert A. Millikan iznova odcrio Tesline

kozmičke zrake. Vjerovao je da one, kao i svjetlost -

osciliraju, to jest da se radi o fotonima, a ne o zasićenim

česticama. To je dovelo do prave znanstvene bitke 1940-ih

godina, koja se vodila između dvojice laureata Nobelove

nagrade, dr. Millikana i Arthura H. Comptona, koji je bio

uvjeren - i zaista, kasnije se to pokazalo točnim - da se

kozmičke zrake sastoje od čestica tvari s golemim brzinama

kretanja, upravo onakvih kakvima ih je opisao Tesla.

I Millikan i Compton priznali su da svoje teorije duguju

intuitivnosti njihova viktorijanskog prethodnika. Ali znanost

je nezaustavljivo kročila dalje, dokazujući da su kozmičke

zrake puno različitije i slo.enije nego .to je itko od njih

naslućivao.

92

Red ognjenog mača

Teslina neobična .aruljica s ugljenom krunicom, kojom je

zaslijepio svoje gledateljstvo 20. svibnja 1891. na Sveučili.tu

Columbia, u sebi je sadr.avala i utjelovljenje koncepta

elektroničkog mikroskopa. Ona je proizvodila naelektrizirane

čestice koje su u ravnim linijama izbijale iz malenog aktivnog

otvora na krunici, uvijek pod visokim nabojem. Na sfernoj

povr.ini .arulje te su čestice u fosforescentnim prikazima

odra.avale uzorke mikroskopski siću.nog područja iz kojega

su potekle.6

Jedino ograničenje stupnja uvećavanja koji se mogao

postići bila je veličina staklene kugle. .to je polumjer bio

veći, to je i uvećanje bilo veće. Budući da su elektroni manji

od valova svjetlosti, predmeti previ.e sitni da bi se vidjeli

svjedosnim valovima ipak su se mogli uvećati prema

uzorcima koje bi proizveli emitirani elektroni.

Vladimiru R. Zworykinu pripisuju se zasluge za otkriće

elektroničkog mikroskopa 1939. godine. No, u Teslinu opisu

učinaka postignutih sa .aruljom s ugljenom krunicom, kad bi

koristio visoko vakuumizirane cijevi, jedva da bi bilo

potrebno izmijeniti ikoju riječ u usporedbi s opisom

elektroničkog mikroskopa koji posti.e uvećanja od milijun

puta.7

Drugi rezultat do kojega je dovela .arulja s ugljenom

krunicom bilo je odcrivanje pojave rezonancije. Opisujući

načelo rezonancije, Tesla je često koristio usporedbu s ča.om

za vino i nji-haljkom. Ča.a vina prsnut će pri sve vi.im

tonovima violine zbog vibracija do kojih dolazi u zraku, ako

vibracije koje proizvodi violina dođu do frekvencije koju ima i

vibracija ča.e.

Osoba na njihaljci mo.e te.iti stotinu kilograma, a ipak je

mo.e zanjihati nevelik dječarac koji je te.ak svega dvadeset

pet kilograma, i koji bi inače jedva mogao pomaknuti

kilogram te.ine. Pa ipak, ako svoje odguravanje ljuljačke

vremenski uskladi s udaljavanjem ljuljačke od njega te tako

svaki put pridoda po kilogram, na kraju će morati odustati od

svog posla da ne bi osobu na njihaljci katapultirao u svemir.

»Načelo je nepogre.ivo«, govorio je Tesla. »Potrebno je

samo dodavati malo po malo snage, i to u pravo vrijeme.«

93

TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA

I upravo zato se za Teslinu .arulju s ugljenom krunicom

mo.e reći da je prethodnik uređaja za razbijanje atoma.

Koristeći kruti karborund u staklenoj kugli iz koje je bio isisan

gotovo sav zrak, povezujući je s izvorom visoke, brzo

izmjenjive struje, izazvao je da preostale molekule zraka

postaju nabijene te se sve većim brzinama odbijaju od krunice

do staklene kugle pa opet na krunicu, razbijajući pritom

ugljene čestice na krunici u atomski prah, koji bi se ponovno

pridru.io osciliraj ućim molekulama zraka samo kako bi

izazvao daljnje i jo. jače razbijanje.

»Kad bi se mogla postići dovoljno visoka frekvencija«,

rekao je tada Tesla, »gubitak do kojega bi do.lo uslijed slabe

elastičnosti stakla mogao bi se posve zanemariti...«8

Godine 1939. Ernest Orlando Lavvrence sa Sveučili.ta

Ber-keley u Californiji dobio je Nobelovu nagradu za svoj

izum nazvan ciklotron. U jednom izvje.ću navodi se: »Godine

1929. Ernest Orlando Lavvrence... pročitao je rad njemačkog

fizičara koji je uspio . zadajući dva elektrostatska impulsa

umjesto jednog . razbiti nabijene atome kalija u

vakuumiziranoj cijevi, dobiv.i dva puta veću količinu energije

od one koju bi inače dobio od takvog naboja. Lavvrence se

pitao: ako se impuls mo.e udvostručiti, ne bi li se mogao i

utrostručiti, ih uopće umno.iti mnogo vi.e puta? Problem je

bio u tome da se na čestice djeluje čitavom serijom impulsa,

koji bi svaki put bih sve jači, sve dok se - kao kod dječarca koji

odgurava ljuljačku . taj moment ne bi značajno uvećao.«9

Izradio je stroj od stakla i voska za davanje impulsa

česticama. Vakuumska komora u obliku diska bila je .iroka

svega desetak centimetara. U njoj su bile dvije elektrode,

svaka oblikovana poput polovine okrugle kutije za kekse, koje

je nazvao D-ploča-ma. Izvan vakuumske komore postavio je

sna.an elektromagnet. Naelektrizirane čestice ili protoni

kovitlali su se u magnetskom polju unutar okrugle komore, u

uzanom mlazu atomskih metaka goleme brzine. Lavvrenceov

prvi model nazvan je ciklo tronom zato .to je protone kovidao

u krugovima. Ubrzo je izgradio veći uređaj koji je ispaljivao

protone i do energije od 1,2 milijuna elektronvolta.

Q4

Red ognjenog mača

Za revolucionarnost njegova postignuća nije toliko va.no je

li Tesla uistinu razbio atomsku jezgru ugljika, kako je to mislio

njegov prvi biograf. Sam izumitelj opisao je kako preostale

molekule plina divljački udaraju o ugljenu krunicu te dovode

do toga da ona sve vi.e blje.ti, odnosno do toga da kruta tvar

gotovo dosegne plastično stanje.

Lavvrence mo.da nije imao nikakvih spoznaja o Teslinoj

.arulji za bombardiranje molekula. No nedvojbeno je znao za

poku.aje izgradnje uređaja za razbijanje atoma, kojima su se

bavili Gregorv Breit i njegovi suradnici u Institutu Carnegv u

Vvashingtonu, 1929. godine, jer je ta grupa koristila Teslinu

zavojnicu od 5 milijuna volti da bi do.la do potrebne snage.

Bez takvog uređaja strojevi potrebni za razbijanje atoma

nikada ne bi proradili kako treba.

Opisi Tesline .arulje s ugljenom krunicom ili .aruljom za

molekularno bombardiranje naći će se među najvrednijim

zapisima u pet učenih dru.tava.* Na.alost, ranih 1890-ih

godina nijedno dru.tvo nije imalo dovoljno znanja da bi

moglo zamisliti uporabu ove tehnologije koja je postala

pretečom atomskog doba.

Frederic Joliot i Irene Curie, Henry Becquerel, Robert A.

Millikan, Arthur H. Compton i Lavvrence . svi su odreda

postali dobitnicima Nobelove nagrade. Victor F. Hess

nagrađen je njome 1936. godine za otkrivanje kozmičke

radijacije. Zasigurno bi jedini pravedan čin bio da znanstveni

krugovi konačno priznaju Teslina pionirska otkrića na svakom

od njihovih područja rada.

Mada mnogi - a mo.da i većina - njegovih znanstvenih

suvremenika nije u cijelosti shvatila njegova predavanja, Tesla

je uspalio ma.tu barem nekolicine o.troumnih. Jednako kao i

neke koji ga danas otJkrivaju po prvi put, zahvatila ih je neka

vrsta ludila. »On nije podučavao samo na temelju vlastitih

postignuća«,

* Američki institut elektroin.enjera, Columbia College, 20. svibnja 1891.;

Institucija elektroin.enjera i Kraljevsko dru.tvo Velike Britanije, London,

veljača 1892.; Udruga elektroin.enjera Francuske i Udruga francuskih

fizičara, Pariz, veljača 1892.; .to se tiče knjiga koje sadr.e njegova

predavanja, vidi bibliografiju.

TESLA - DVIEK

prisjeća se bojnik Edvin H. Armstrong, koji je kasnije po.eo

slavu za svoje doprinose radioindustriji, »već je podučavao

pomoću veličanstvene ma.tovitosti koja je odbijala prihvatiti

trajnost onoga .to se ostalima činilo nepremostivim

zaprekama - ma.tovitosti čiji se ciljevi u najvećem broju

slučajeva jo. nalaze u carstvu spekuliranja.«10

Engleski znanstvenik J. A. Fleming napisao je Tesli:

»Čestitam Vam od sveg srca na velikom uspjehu... Nakon

ovoga, vi.e nitko neće moći posumnjati u Va.e kvalifikacije

kao čarobnjaka prvog reda. Recimo, čarobnjaka Reda

ognjenog mača.«11

Gotovo je nemoguće ući u trag nekom redoslijedu za sve

ono čime se Tesla bavio u tom razdoblju. Činilo se da je u isto

vrijeme posvuda, radeći na dvanaestak područja koja su se

međusobno preklapala i povezivala - no, uvijek se sve kretalo

oko elektriciteta, te tajanstvene supstancije koja je postala

samim sredi.tem njegovih istra.ivanja. Za njega je elektricitet

bio kao neki fluid transcendentalnih moći koji se udostojio

povinovati određenim fizikalnim zakonitostima, a ne tek mlaz

izdvojenih čestica ili valovitih snopova koji se podvrgavaju

određenim zakonima .to upravljaju tim česticama, kako danas

dr.i suvremena teorija.

Pa ipak, tijekom nekoliko nadolazećih godina on će

razotkriti čitav jedan pravac suvremene elektronike, iako sam

elektron neće biti poznat sve do 1897. godine, kad ga otkrio

JosephJ. Thomson.

Godine 1831. Faradav je pokazao da je moguće mehaničku

energiju pretvoriti u električnu struju. Potom je u godini

Teslina rođenja engleski lord Kelvin do.ao do daljnjih otkrića

na tom području, koja će nadahnuti mladog Amerikanca

srpskog podri-jeda da počne tragati za novim izvorima struja

visokih frekvencija, vi.ih od onih koje su se mogle dobiti

mehaničkim načinima.

Vjerovalo se da kod pra.njenja kondenzatora elektricitet

protječe iz jedne pločice u drugu poput vode. Kelvin je

pokazao da je to slo.en postupak, da elektricitet protječe iz

jedne ploče u drugu, pa onda natrag sve dok se sva pohranjena

energija ne utro.i na svladavanje otpora, posti.ući pri tome

enormno visoku učestalost od stotina milijuna takvih kretanja

u sekundi.

96

Red ognjenog mača

Onoga dana u Budimpe.ti kad se Tesli posve razotkrio

koncept rotacijskog magnetskog polja, on je u jednom

jedinom bljesku sagledao čitav svemir sastavljen od simfonije

izmjeničnih struja, kojima se u savr.enom skladu mogu izvesti

golemi rasponi oktava. Izmjenična struja sa svojih 60 perioda u

sekundi bila je tek jedna jedina nota u ni.oj oktavi. U jednoj

od vi.ih oktava, na frekvenciji od milijarde krugova u

sekundi, nalazilo se oku vidljivo svjetlo. Osjećao je da bi ga

istra.ivanje čitavog tog raspona električnih oscilacija između

njegove izmjenične struje niske frekvencije i svjetlosnih

valova moglo pribli.iti razumijevanju te svemirske simfonije.

Radovi Jamesa Clerka Maxwella iz 1873. godine upozorili

su na postojanje golemog raspona elektromagnetskih

oscilacija iznad i ispod oscilacija vidljive svjetlosti, i to

mnogo manjih i mnogo većih du.ina valova. Tu je teoriju

provjeravao njemački profesor Heinrich Hertz koji je, u

potrazi za valovima du.im od valova svjetlosti ili topline, u

Bonnu 1888. godine prvi proizveo umjetno izazvanu

elektromagnetsku radijaciju. Hertzovi pokusi s iskričavim

izbojem indukcijskih zavojnica dokazali su postojanje

magnetskog polja kad bi odaslao sna.an električni naboj

preko iskri.ta, .to bi prouzročilo izbacivanje manje iskre, koja

bi preskočila iskri.te i pojavila se na udaljenijem mjestu. U

isto je vrijeme sir Oliver Lodge u Engleskoj poku.avao

izmjeriti du.ine siću.nih električnih valova u .icanim

namotima.

Hertzova oprema bila je slaba, a zavojnica za iskrenje

nepraktična i opasna. Tesla je sad počeo raditi s nečim bitno

različitim i znatno superiornijim . s nizom

visokofrekventnih alternatora kojima je postizao frekvencije i

do 33 tisuće perioda u sekundi.* Ta je vrsta uređaja bila

zapravo prethodnica velikih alternatora za visoke frekvencije,

koje će u dalekoj budućnosti razviti drugi ne bi li postigli

neprekinute valove u radiokomunikacijama. Dobiveni uređaj

svojom snagom nije odgovarao čak ni Teslinim trenutnim

potrebama. Stoga se pozabavio izgradnjom onoga .to

* Danas bi se to nalazilo u rangu srednjih do niskih frekvencija.

97

TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA

je poznato kao Teslina zavojnica - transformator sa zračnom

jezgrom te primarnim i sekundarnim namotima, ugođenima

tako da se među njima javlja rezonancija. Bio je to

transformator koji je pri visokim frekvencijama jaku struju

relativno niskog napona pretvarao u slabu struju visokog

napona.

Taj uređaj za proizvodnju visokog napona, koji se danas u

ovom ili onom obliku koristi u svakom radio ili televizijskom

uređaju, ubrzo je postao neophodnim dijelom istra.ivačke

opreme svakog sveučili.nog znanstvenog laboratorija.

Dopu.tao je operateru da pretvara slabe, gotovo posve

neprimjetljive oscilacije izvornog Hertzova strujnog kruga te

da posti.e struje gotovo bilo koje jačine. Tim je istra.ivanjima

Tesla za nekoliko godina preduhitrio prve Marconijeve pokuse.

Potreba za izoliranjem opreme visokog napona navela ga je

da ju uroni u naftu kako bi posve istisnuo zrak. Bila je to

metoda koja se uskoro počela .iroko primjenjivati, budući da je

postala općenito prihvaćenim načinom izoliranja svih

visokonaponskih uređaja. Da bi smanjio otpor u svojim

zavojnicama, Tesla je koristio trakaste vodiče sa zasebno

izoliranim nitima. Budući da bi rijetko prona.ao vremena za

patentiranje svog istra.ivačkog alata ili metoda, i ovaj je

njegov izum postao javna svojina. Kasnije su ga unovčili drugi,

postao je poznat kao »litz-.ica«, pojam nastao skraćivanjem

njemačke riječi »Litzendracht«.

Potom je razvio novu vrstu povratnog dinama, pode.enog

za njegove posebne potrebe vezane za struje visoke

frekvencije -genijalni jednocilindrični stroj bez ventila, koji se

mogao pokretati komprimiranim zrakom ili parom. Brzina

koju je postizao bila je toliko nevjerojatno ujednačena i stalna

da je odmah pomislio kako bi ga trebao namjestiti na svoj

vi.efazni sustav sa 60 perioda, koristeći pri tome sinkrone

motore kao sredstvo za utvrđivanje ispravnog vremena

posvuda u svijetu, gdje god se moglo doći do izmjenične

struje. To je njegovo nadahnuće vezano za suvremeni

električni sat.n Tesla u svom hitanju za novim i novim

otkrićima nije prona.ao vremena patentirati ni krono-metar.

98

Red ognjenog mača

Konačno, treba spomenuti da je iz njegovih opasnih

pokusa sa stotinama tisuća volti struje visoke frekvencije

proiza.lo jo. jedno otkriće od velikog značaja za

čovječanstvo. Godine 1890. objavio je svijetu ljekovita

svojstva dubokog zagrijavanja koja visokofrekventne struje

imaju za ljudsko tijelo. Taj je postupak liječenja kasnije

postao poznat pod nazivom dijatermija. Nakon njegove

objave krenula je prava poplava radova na području

medicinske tehnologije, kojih su se prihvatili mnogi njegovi

rani imitatori, kako u Americi, tako i u Europi.13