PREMA NOVOM OBZORJU RAZUMIJEVANJA
  POLILOŠKOG

  Fenomenologija polilogizacije implicira
  višeglasje/mnogoglasje svih duhovnih tradicija, kultura, filozofija, religija čovječanstva, susretanje, prepoznavanje i zajedništvo različitih duhovnih i kulturnih svjetonazora, vrednota, duhovnih iskustava ・ i ima dublje I univerzalnije značenje od dijaloškog.

  PREMA NOVOM OBZORJU RAZUMIJEVANJA
  POLILOŠKOG
  (Vesna Krmpotić, ・Portret majke
  Indije・
  Profil, Multimedija, Zagreb,
  2013.)
  U materijalnoj dimenziji bivstvovanja
  naše je doba determinirano
  kompleksnošću raznovrsnih
  procesa globalizacije.
  U duhovnoj dimenziji koja uključuje i sve ono kulturalno, u najširem značenju, zbivaju se multikompleksniprocesi planetarne polilogizacije.

  Planetarizaciju kao polilogizaciju treba
  problematski artikulirati različito od onog globalizacijskog, iako čine životnu cjelinu našeg vremena.

  Fenomenologija polilogizacije implicira
  višeglasje/mnogoglasje svih
  duhovnih tradicija, kultura, filozofija, religija čovječanstva, susretanje, prepoznavanje i zajedništvo različitih duhovnih i kulturnih svjetonazora, vrednota, duhovnih iskustava ・ i ima dublje
  I univerzalnije značenje od dijaloškog.

Dijaloško
  je integralni dio poliloškog.
  ・Govor o Drugom・ I ・Govor
  Drugog・ postaje zbilja planetarnog u jednom novom, univerzalnom značenju
  polimodalnosti svih duhovnih tradicija.
  Ono što je kroz duhovnu I kulturnu povijest nama znanog čovječanstva uvijek bilo dijaloške paradigme - sada postaje
  poliloško.

  Ne radi se više samo o dodirima I/ili srazu
  različitih civilizacija I prožimanju različitih kultura.

  Zbiva se planetarni novum.
  Dosad se primarno ono dijaloško sagledavalo u kontekstu
  Zapad/Istok ili Istok/Zapad intendiranju.
  Primjenjivane su I različite metode filozofsko/duhovne atribuirane hermeneutike.
  Tako metoda kontrastiranja ili metoda
  kompariranja ・ najčešće kao jedinstveni
  kontrastivno/komparativni pristup (npr. Veljačić).

Ili paradigma univerzalnosti (Jaspers);
  još ranije filozofikacija
  Istočnog u cjelini kroz
  određenja metafizičke tradicije zapadnjačke filozofije (Schopenhauer,
  Nietzsche) ili Hegel.

  Bilo je to ono pred-poliloško filozofsko-duhovno u modusima
  određenih filozofskih
  koncepcija ili sustava mišljenja.

Sada u planetarnoj dimenziji
  polilogizacije u prvi plan dolaze dvije nove
  ・metode・.
  One su mnogo više od metoda određene discoursima
  gnoseologije/epistemologije.
  Zo supristupi homogenizacije I
  metanoizacije.
  Ono što
  smjera METANOI ljudskog u božansko, uzlazu prema supramentalnosti
  (Aurobindo), pripada u spiritualnu fenomenologiju procesa
  guruizacije I avatarizacije.

To je izuzetno značajno u dimenziji
  polilogizacije.
  Počelo je
  krajem 19 stoljeća dolaskom
  duhovnih učitelja na
  Zapad.
  Tu su I začeci poliloške suvremenosti/budućnosti.
  Metoda homogenizacije uključuje u sebe I metode
  kontrastiranja/kompariranja ali je I korak
  dalje.
  Djelo ・Portret majke Indije・
  prezentira primjenu te metode koncipiranu paradigmatski
  unutar duhovno-filozofskih kategorija jedinstvenosti,
  prvorođenosti, samosvojnosti,
  svevremenosti I jednosti.

  Knjiga uvodi u područje poliloške sveprisutnosti elemenata jedne
  jedinstvene duhovne I kulturne tradicije/tradicija
  Bharata-varše.

Raznovrsne teme/fragmenti te tradicije
  artikulirani su na izuzetno stručan način.
  Vesna Krmpotić kao znalac sa Izvora govori jezikom
  Izvora.
  Najviša
  vrijednost toga jest bliskost njezine duhovne osobnosti I
  kazivanja sa značenjem
  metanoizacije.
  Nadilazi ravan ・informiranja・ ili
  upoznavanje kroz znanje.
  Autorica je učenica Sathya Sai Babe, Maha-Avatara,
  Sikaznika kali-yuge, učenica u
  najdubljem duhovnom značenju
  urastanjem osobne duhovnosti u duhovnost Istine
  Avatarstva.

 Sai je Sad-guru našeg doba.
  Autorica je I najznačajnija poetesa na ovim našim prostorima, jedinstvena svojim
  duhovnim pjesnikovanjem.
  Još nešto značajno.
  Preporučujemo hrvatskim jezikoslovcima da
  istražuju književni opus pjesnikinje u modusu
  bogastva novih jezičnih izraza
  kojima obogaćuje hrvatski
  jezik, ne samo u ・tehničkom・ značenju, već tradicijskom I
  duhovnom.

  Upućujemo
  na bogospjev ・Bijela Kula・.
  U slikarskim likovnim umjetnostim,a,
  naročito portretiranju, postoji
  tehnika kroki-crteža.
  Uobičajeno,
  kroki je faza pripreme ali I savršenog načina crteža, I portreta.

Vrhunski majstor u portretiranju
  kroki-perfekcionizmom postiže I
  savršenstvo likovnog
  izraza.
  Nešto
  slično kao haiga u komponiranuu
  haiku trostiha.
  Tako autorica duhovnim
  ・krokiziranjem・ ・portretira・ bezmjernost tisućolikosti bharatske duhovne tradicije
  I života.
  Po tome je I ona jedinstvena u
  modalitetima različitosti
  pristupa toj izuzetnoj duhovnoj arei Istoka.
  Ono poliloško in nuce ne primarizira nijednu
  duhovnu tradiciju u odnosu na druge u pluriverzumu
  decentralizirane subjektne etnocentričnosti I ethno-topiji, već integralno pripada ozbiljenju pune
  vrijednosti originernosti I digniteta svake duhovne I
  civilizacijske posebnosti.

Pradrevnost sanathanadharmičke jedinstvenosti obvezuje na
  artikulaciju svakog posebitog temata ili
  prikaza.
  Autorica neprestanoupućuje na to, slijedeći Saiev bogonauk.
  Time nadilazi svaku znanstvenu ili
  filozofsku aproksimaciju koja teži ・konačnosti・ I ・potpunosti・ znanja o
  onom što nadilazi dimenziju
  znanstvenog I filozofskog uma.

  Potpuno ispravno ukazuje na veličinu I istinosnost drevnosti vedskog
  I prevedskog corpusa znanja I duhovnih
  iskustava.
  To Znanje jest I vraćanje Izvora u ljudski svijet ・
  tako posredno poliloški I kroz
  načine koji homogeniziraju
  suvremenu duhovnost.

  U susretu razlika u poliloškom zajedništvu s Drugim, ・Indija je guru svim
  drugim kulturama・, čime se
  artikulira I pitanje primogeniture u onom duhovnom svake
  pojedine tradicije.

Tu je I pitanje perenijalnosti I svega
  onog što konstituira obzorja
  suvremene duhovnosti.
  Od prvih gradova Saraswati civilizacije
  I onih ranijih u rađastanskoj
  pustinji Tara, pa sve do danas
  ・preko・ dolaska Arja ・ traje
  kontinuitet kroz sve povijesne diskontinuitete jedne
  primordijalne duhovnosti koju možemo signirati k roz ・evolutivnost
  ・ tantra/yoge sve do naših
  dana.

Tako I sa znanošću, umjetnošću etc.
  To treba neprestano imati u vidu kada se
  govori o spiritualnoj dubini I telosu bharatskih
  tradicija.
  ・Vede su bile početak ljudske potrage za
  istinom・.
  Ali, I još
  ranije!
  Pjesnikujući, autorica to implementira
  bogospjevom.
  ・Temeljna misao atman-brahman je u
  srcima kao sjeme, a kao krošnja
  nad kontinentom・ - mi bi dodali- svijetom.
  Mnogo pitanja otvara nova pitanja ・
  tako npr. o brahmi pismu, o ・odnosu・ tog pisma I
  sanskrta, o upanishadama ne kao ・teološkom razmišljanju već iskustvu duhovnog života・ (Tagore) etc., o njima kao
  ・Božjem šapatu čovjeku・ (Sai) etc.

 Posebnu vrijednost ima I
  ・portretiranje・ velikih duhovnih osobnosti te tradicije
  (Gandhiji, Tagore, Vivekananda, Vinoba Bhave I
  drugi).
  Tom odabiru svakako bi trebalo dodati I
  Aurobinda I još
  neke.
  Artikulirajući unikatnost I izvornost vrednota
  indijskih duhovnih tradicija, autorica se drži povijesne I duhovne ・činjeničnosti・ I ne romantizira kao nekada
  u vrijeme Schopenhauerovih učenika.

  Temeljitošću prikaza in modo
  ・krokiziranja・ ukazuje na primjenu metode
  homogeniziranja koja ima posebnu polilošku validnost.
  Panditizam znanstvene akribije
  analitičkog uma pokazuje se
  preuskim I podložnim
  ograničenjima teorijskog
  discoursa, u indologiji I srodnim znanostima.

Poliloška
  dimenzioja suvremene duhovnosti svoju najvišu mogućnost ima u ・metodi・
  metanoizacije ali I spomenuta knjiga tome je na
  tragu.

  Uvažavanje
  njezine vrijednosti I dometa tek dolazi.

 　dr. sc. Jadran Zalokar
  U Rijeci, na vidikovcu, mjeseca srpnja
  2013. godine