Kad me ljudi pitaju jesam li se 'ponovo rodio', odgovaram 'možda, ali bili su to odloženi trudovi i veoma težak porođaj'. Postoje svakakve vrste putokaza na tom putovanju. Možda je najvažnije prvo čitanje Evanđelja u četrdesetoj godini života. Ja sam jedan od onih ljudi koji nastoje da prvo pišu, a kasnije provjeravaju napisano. Citirajući Isusa nekoliko puta, činilo mi se neophodnim da provjerim određene navode. Taj povratak Evanđeljima bilo je za mene vrlo milostivo vrijeme. Da ste me dvanaestak godina ranije upitali da lije Isus zaista postojao, rekao bih da ima više nego dovoljno dokaza koji ukazuju na postojanje istorijskog Isusa, očigledno vrlo mudrog momka, pogubljenog na način uobičajen u tadašnjem vremenu i zato jer je previše govorio. I iz nekog razloga, ljudi su počeli oko njega stvarati religiju. To je ono što bih odgovorio i na tome bi pitanje o njegovom postojanju završilo. Znao sam da autori Evanđelja nisu bili Isusovi savremenici, i da su ona nastala tridesetak i više godina poslije njegove smrti, te da je ono što su pisali bila druga, treća ili čak četvrta verzija prvobitne priče.

Ali kada sam počeo konačno čitati Evanđelja, učinio sam to sa dvanaest godina iskustva tokom kojih sam pokušavao, na svoj mali način, biti predavač, učitelj ili iscjelitelj. Sa ovakvim praktičnim znanjem bio sam apsolutno pogođen neobičnom realnošću čovjeka kog sam pronašao u Evanđeljima. Otkrio sam čovjeka koji je gotovo stalno bio frustriran. Njegova frustracija izbija na svakoj stranici: 'Što bih vam mogao reći? Koliko puta vam to moram reći? Šta moram učiniti da bih dopro do vas?!' Također sam otkrio čovjeka koji je povremeno tužan, ponekad depresivan, često ljut i uplašen, čovjeka koji je povremeno pun predrasuda - iako u stanju da prevaziđe predrasude i pretvori ih u iscjeljujuću ljubav. Čovjeka koji je strašno, strašno usamljen - iako često očajno žudi za samoćom. Čovjeka toliko nevjerojatno realnog da ga nitko nije mogao tako plastično izmisliti.

I tada sam počeo sumnjati da su pisci Evanđelja zapravo bili reporteri, koji teže da uopćeno zabilježe velike bolove kao stvarnost mogućih događaja, da govore o životu jednog čovjeka ljudima koji su jedva sami sebe razumjeli; o životu čovjeka u kom se susreću nebo i zemlja. Tada sam se počeo zaljubljivati u Isusa.

Ne želim tvrditi kako su Evanđelja potpuno istinita. Neke stvari očigledno su naknadno dodate, druge očigledno nedostaju - Isusov smisao za humor, na primjer, i njegova seksualnost. Ti su dijelovi kasnije, vjerovatno, namjerno izostavljeni, jer Isusova seksualnost izgleda dvosmisleno, dvoznačno. Izgleda da je bio veoma naklonjen Mariji Magdaleni koja je mogla biti prostitutka, a s druge strane često je slikan u intimnim pozama sa Apostolom Ivanom, o kome se govorilo kao o čovjeku 'koga je Isus vrlo volio'. Vjerujem da je Isus bio androgena figura. Ono što je preživjelo, međutim, prikazuje Isusa kao izuzetno humanog i božanskog genija.