RAZUM ILI INSTINKT

Često donosimo usporedbu sa životinjama, jer je u stvari to najbolja i najjednostavnija škola za nas ljude, kako bismo  trebali živjeti i hraniti se. Tako je jednostavan u stvarnosti čitav problem prehrane. Kompliciraju ga samo ljudi, jer su se odučili da žive prirodno. Kao kruna stvaranja morali bismo mi biti još puno zdraviji nego životinje, jer posjedujemo sposobnost mišljenja. Nažalost ona se tijekom tisućljeća tako degenerirala, da mi prirodne  zakone niti prihvaćamo niti provodimo! Životinje imaju svoj prainstinkt, nikakav razum. Ravnaju se prema svom instinktu. Prema čemu se mi ljudi ravnamo?

Sve veliko je uvijek jednostavno!

Nije li to žalosno da se prirodni zakon uopće mora braniti? Kod bezuvjetno uvijek izranjajućih rasprava uviđa konačno otvoreni čovjek da mi moramo opet učiti od naših životinja, jer čovjek je doista jedino živo biće na zemlji koje kuha! I samo on pije mlijeko nakon odvikavanja od majčinskih prsiju. Samo on jedini uzima medikamente!

U   raspravama   uvijek   iznova   izranja  pitanje   o potrebi životinjske bjelančevine, da hrani naš razum. Ja tada najčešće odgovaram: "Zato ti dakle moraš jesti glupe   životinje,           kao      volove   i  svinje,                  koji   nemaju nikakva  razuma?" Ta jesu  li  milijuni  vegetarijanaca slaboumni? Duševne su bolnice pune mesojeda!

Zatajili su i liječnici i znanstvenici. Gubi se dosljednost. Jedna mije liječnica, koja radi na odjelu za rak, rekla: "Gospodine Wandmaker, ja ne smijem ni spomenuti da sam vegetarijanka, moji bi me kolege ismijali!"

A jesu li oni kad čuli kakvo poučno predavanje o štetnom kolesterolu. Za ručkom se najedu upravo tih mesnih pripravaka, koji obiluju kolesterolom. Tu je bila i juha u kojoj se kuhalo meso. Uz to se jede bijelo pecivo s debelim namazom kolesterolskim maslacem- u čemu se već nalaze hranjive tvari za dva dana. Ali tada tek upravo dolaze veliki masni kolesterinski komadi, slatki kolači koji mesnu hranu dovode do vrenja. Na to dolazi jako piće koje malo pomaže rastvoriti masnoću i smiruje vrenje. A tada osvježujuća šalica kave da probavna energija, koja se teško može boriti, dobije još nekoliko udaraca bičem za njezin naporni posao.

Možemo li od takvih liječnika očekivati da nam donesu zdravlje ili čak pouče? Ne, oni se sa svojim pilulama bore protiv simptoma nastalih uslijed krivog načina života, ništa drugo. A i oni sami žive kao njihovi bolesni pacijenti!

Čovjek je davno živio samo o prijesnoj hrani, koja mu je bila na raspolaganju. Ali kad mi već imamo razum,  zašto  ga  ne  upotrijebimo  da  svoje  živce za prijesne hrane? Kad ti dakle smatraš da možeš misliti, zašto se pokoravaš mrtvoj soli, stimulirajućim začinima, umjetnim masnoćama? Istinsko uživanje počinje istom onda kad si prevladao površne užitke! Zašto se ne služiš razumom koji ti je Stvoritelj podario?

Zašto hladnokrvno dopuštamo da milijuni ljudi umiru od gladi? Ne bismo li svi mi, a posebno utjecajne velike osobe, morali poraditi  na isko- rjenjenju gladi u svijetu? Ne bismo li mogli uz pomoć tehnike velike pustinjske površine opet pretvoriti u plodno tlo, kopanjem dubokih bunara i napajanjem? Tada bi tu rasle biljke s krasnim plodovima, koje bi onda ljudi iz tih gladnih zemalja trebali jesti prijesne i tako zdravo živjeti.

"Ljubi životinje, ljubi svako bilje i svaku sr>ar! Kad budeš sve ljubio, tad će ti se objaviti tajna Božja u svim stvarima, i ti ćeš konačno cio svijet obuhvatiti   ljubavlju!"

(Dostojevski)

Tako bi brzo nestalo svako gladovanje u svijetu. U tom pogledu mogli bi mnogo  pomoći svi religijski velikani. Ali sve dok oni sami ne promjene svoj život u odnosu na način prehrane, neće se ništa događati!

Karl-Wilhelm Bruno koji je na zdravstvenom kongresu u Hamburgu, u svibnju 1990., održao predavanje o biblijskoj podlozi vegeterijanizma. Objavljena je 1991. njegova knjiga "Priester, Tierschtitzer und Vegetarier."10 6

Sve dok ne preinačimo svoju prehranu na prijesnu biljnu hranu, kako je bilo na početku čovječanstva i tijekom dugog razdoblja ljudske povijesti, ništa se neće dogoditi s obzirom na iskorjenjivanje gladi u svijetu. Prijevremeno umiranje i gladovanje u trećem svijetu dalje će se nastaviti. Najprije vodeći ljudi u svijetu moraju sebe u tom pogledu promijeniti.

Ti se uvelike hvališ da za razliku od životinja možeš misliti,  ali nažalost svojom pameću često zlorabiš svoje tijelo, kad ga pretrpavaš neprikladnom hranom.

Da se čovjek opameti, možemo čekati još tisuće godina. Ali dogodit će se ipak preokret, ako nakon AIDS-a uslijede daljnje danas još nepoznate pošasti, koje imaju samo jedan jedini razlog: Stvoritelj koji je dao da ovaj svijet raste, kara tim pošastima za uništavanje čovjeka, jer on ne želi slušati! To uopće nema nikakvu vezu s vjerom, nego s posve čvrstim činjenicama.

Tako je to dakle s našim tako visoko slavljenim razumom, koji se kako se čini hrani i održava mrtvim tijelima. Zaboravljaju li doista ti ljudi da su već milijuni ljudi živjeli bez uništavanja životinjskih tjelesa? Nije li njihov razum već odavno zakazao?

Leonardo da Vinci nije nipošto bio uskraćen u dubokoumnom promišljanju time što je bio vegetarijanac. Prisjetimo se Tolstojeva iskaza: "Sve dok budu postojale klaonice, bit će i bojišta". Ali Tolstoj je sročio i ovu važnu pouku: "Nažalost, čovjek će prije propasti nego promijeniti svoje  navike." Upravo je tako, čovjek bi želio biti zdrav, ali ništa ne čini za to.

Priroda će te jednog dana prisiliti da se okreneš! Bilo bi šteta ni u tom trenutku "nadolaska bolesti" ne poslušati. Tada pomisli na velikog Benjamina Franklina: "Kad više ne budeš spreman promijeniti se, tada ćeš već biti na kraju!"

Pri trošenju žita moglo bi se svakako učiniti zadnji kompromis, kako ga je spomenuti Aterhov prakticirao. Jedi žito u proklijalom stanju. Tada ćeš imati opet povrće. Što je duža klica, to više si se približio travi. Ali prija li ta tvar sama za se? Ne! Ti bi trebao travu prepustiti preživačima, za njihove organe tu postoje trave i korijenje. Misli na moj početni iskaz, svježa hrana treba prijati, dobro mirisati i dražesno izgledati.

Odgovara li taj iskaz povrću od klica? Ti bi mogao i zrnje travke trgati dok je ono još mliječno meko. Ali ostvaruju li se tu tri spomenuta kriterija?