Jedan od mnogih načina u kojima me primjer Njegove Svetosti Dalai Lame potaknuo bio je u njegovoj neiscrpnoj znatiželji i otvorenosti prema svim mnogostranim vidovima i pronalascima moderne znanosti.

Budizam je, uostalom, često nazivan „naukom uma" i budući da ja duboko razma­tram bardo učenja, njihova određenost i beskrajna, razborita jasnoća su me uvijek iznova potaknule na strahopoštovanje i zahvalnost.

Ako je budizam nauka uma, tada za mene Dzogchen i bardo učenja predstavljaju duhovnu bit te nauke, najskrovitiju viziju i upotrebljivo sjeme, iz kojega je cvjetalo ogromno drvo međupoveznih odnosa, i nastaviti će cvasti na način koji se sada ne može zamisliti, budući da se čovječanstvo nastavlja razvijati.

Tijekom mnogih godina i preko mnogih susreta sa znanstvenicima svih vrsta, postajao sam sve zapanjeniji s bogatstvom znakova koji upućuju na slaganje između Budinog učenja i otkrića moderne medicine.

Srećom su mnogi od vodećih filozofskih i naučnih pionira Zapada također postali svje­sni tih paralela i istražuju ih tankoćutnošću i zanosom i osjećajem da bi iz dijaloga između misticizma, znanosti, uma i svijesti, i različitih nauka te prirode, novo viđenje svemira i naše odgovornosti o njemu moglo izaći na vidjelo kao jako povoljno.

I ja sam uvjereniji da će sama bardo učenja, sa njihovim trostrukim procesom razotkrivanja, dati jedinstven doprinos tom dijalogu.

Od svih mogućih izbora, želio bih se ovdje usredotočiti na posebnu naučnu viziju, jednu koja me je naročito zaokupila - od fizičara David Bohma.

Bohm je zamislio novi pristup stvarnosti koja je, dok je bila sporna, potaknula veliki odjek simpatija istraživača u svim vrstama različitih disciplina: same fizike, medicine, biologije, matematike, neurologije, psihijatrije, i među umjetnicima i filozofima.

David Bohm je začeo novi naučni pristup stvarnosti utemeljen, kao što su i bardo učenja, na jednom razumijevanju totalnosti i jedinstvenosti postojanja kao jedne potpune i neobrubljene cijelosti.

Mnogodimenzionalni, dinamični red koji on vidi na djelu u svemiru ima u osnovi tri položaja.

Najočitiji je naš trodimenzionalni svijet predmeta, pro­stora, i vremena, koji on naziva razvijeni ili razotkriveni red.

Što on vjeruje iz čega je taj red izašao na vidjelo? Univerzalno, potpuno područje, „temelj izvan vremena", obuhvaćen ili omotan red, kako ga on naziva, koji je sve-obuhvaćajuća podloga našem cjelokupnom iskustvu.

On vidi odnos između ta dva reda kao neprestani proces u kojemu ono što je razotkriveno u razvidnom redu je tada ponovno -omotano u obuhvaćeni red.

Kao glavni povod koji organizira taj proces u različite strukture, on „predlaže" super -obuhvaćeni red, čak suptilnija i potencijalno beskonačna dimenzija.

Ne bi li mogla biti povučena jasna paralela između ta tri reda i tri kayae procesa u bardoima?

Kao što David Bohm kaže: „Cjelokupna predodžba o uhvaćenom redu jest, da počnemo sa mogućnošću razmatranja porijekla vijeka iz bezobličnog, putem procesa razvijanja ili razotkrivanja."

nastavlja se...