Što osjećate kad dodirujete zamišljen plamen, vatru i kad dodirujte stvaran plamen ili vatru. Ako niste dodirnuli istinsku vatru, vrlo je teško misliti o tome i razgovarati. Ako smo stvarno dodirnuli vatru onda znamo razliku, iako je taj osjet na osjetilnom nivou, postoje razlike i na finijem nivou našeg bića.

Privid se održava stalnim opetovanim projekcijama. Ako stalno ne projiciraš ono nestaje, morate ulagati napor, trud održavati i obnavljati projicirano iskustvo, da bi se održalo. Znači kao kod projektora čim stane platno je prazno. Ako stanete, ne ponavljate, zaboravite i stvoreno iskustvo odlazi. Većina ljudi tako živi, čitav svoj život stvaraju i obnavljaju puki san. Istinskom, stvarnom iskustvu u smislu univerzalnih vrijednosti ne treba nikakav napor, niti potreba održavati iskustvo. Iskustvo se dogodi i traje, možete ga i zaboraviti, ali vi znate da je ono tu, jer pomak svjesnosti ostvaruje širu spoznaju. Cak i kad spavate ono je tu, i kad bilo što radite vaše djelovanje je uvijek potpuno, stabilno i ne podilazi promjenama, slabostima čula i vezanostima. Isto je tako ako upotrebljavate svoj um kao neku vrstu projektora.

Najčešći primjer nailazimo ako smo projicirali Boga i kažemo, "Vidim Boga svugdje", u drveću, cvijeću, u nebu u ljudima i ako je to samo projekcija, vaša misaona slika, želja, nametnuta stvarnosti, jedna ideja, a ne ostvarenje onda morate pamtiti kako je sve božansko. To se često ponavlja, citira, uvjerava se u rečene riječi. Ujedno morate pamtiti uvjeravati i okolinu da je Bog sve, svuda i u svakome, morate se truditi, stalno projicirati te misli. Jer čim stanete sve nestaje jer projektirano iskustvo, nema veze sa Istinitošću. Istinitost kao kvaliteta bića rađa se iz stvarnog iskustva i odražava sebe u postojanosti, konstantnoj integralnoj svijesti, blaženstvu uvijek i u svemu. Vedanta kaže, onog trenutka kad možete prekinuti meditaciju i ne osjetiti razliku ostvarili ste autentičnost.

Stvarno iskustvo stvarno je kad nema tog ponavljanja, kad ste uvijek isto spontani, dosljedni, pouzdani u jedinstvo misli, riječi i djela i neometani od bilo čega. Kad prekidate, meditaciju, molitvu, ili bilo koju sadhanu koja zahtjeva napor i ukoliko osjetite razliku u stanju svijesti tad je sve i dalje projekcija-projicirano iskustvo. To je jedan oblik ovisnosti. Misli su projekcija, ako misliš ti ćeš te misli projicirati. Ako nemaš misli onda imaš projektor ali ne i film. Tvoj um je projektor a misli su filmska traka. Ako misli rade i ako um radi tada će projiciranje biti u toku i cijeli će svijet postati filasmo platno-ekran. Naše su misli ono što je projicirano. Isto lice, koje danas volimo ili nam je lijepo, sutra to isto lice nam je ružno i ne volimo ga više. Isto lice. Lice je samo ekran, a naše misli projiciraju sviđanje ili nesviđanje. Kad nema misli nema projekcije. To znači biti budan. Svijest bez misaonih procesa. Tada ste u stanju vidjeti svijet kakav zaista jeste. Jer tada ga ne vidite onakvim kakvim su ga misli načinile. Ako možete spoznati svijet objektivno u cjelini onda ste došli do jasnog uvida stvarnosti. I tada možete osjetiti razliku, ako je svijet tu i vi kažete "Svijet je Bog" projicirate božansko, to je misao. Ta zamisao da je svijet Bog je misao-projekcija, ponavljanje formule.

Tako i u svemu drugome što činimo radimo i mislimo. To ponavljanje s vremenom postaje naš nesvjestan osjećaj, za kojeg mislimo da je svjesnost..Prianjati prolaznim i promjenljivim strujama iz vanjskog svijeta slabe duhovnu snagu aspiranta. I na relativnoj razini u odnosima svi nesporazumi proizlaze zbog odražavanja i zadržavanja privida i lažnih projekcija. To je sve sadržaj uma jer smo napravili stalni koncept između nas i svijeta.

Samoispitivanjem (vicarom)možemo razotkriti sve nesvjesnosti i slabosti slijepog mehanizma, ponavljanja uvjetovanog um, naročito u iznenadnim, neočekivanim životnim situacijama . Zbog toga se naglašava važnost duhovnih vježbi, usredotočenost i stalna svjesnost kako bi bili spremni za pravo iskustvo Istine Prividi, nemiri uma i neznanje raspršuje bljesak svijesti koje preobražava našu ljudsku svijest ka Božanskoj.

U yogi Gherand Samiti kaže se. "Sve dok ne odeš iznad meditacije, ona je beskorisna. Sve dok ne odeš iznad molitve, one se neće čuti, neće biti uslišana. Sve dok u potpunosti ne zaboraviš na Boga, ti nisi jedno sa njim." Buda je mogao biti bezbožan samo zato što je postao božanstven, Bogu nalik. Da bi došli do istinskog iskustva, potrebna je velika snaga, slobodna volja predaja višim vrijednostima, jasno razlučivanje i hrabrost suočiti se i priznati prepreke i nadići ih na putu sebe-ostvarenja. Testovi su stalno prisutni. Jasnoća uvida i spoznaja jedne Istine, evidentne su uspostavljanjem stanja dubokog mira, harmonije, i jedinstva u svemu. U stanju svijesti u kojoj su naše odluke i povjerenje jasne više ne surađujemo ni sa jednom mišlju, navikom koje su nas držale u snu.

Božansko nije jedan objekt. Božanskost je stanje svijesti, kad ste u tom stanju božansko je svuda. Ako niste u tom stanju tada stvarate lažno umišljeno stanje, koje projicirate riječima "Bog je svugdje". Ako se još uvijek borite, trudite, dokazujete, ponavljate i sukobljavate, to je sve napor da se nešto nametne stvarnosti, napor održati projekciju. Biti sve svjesniji, bez kombinacija što misliti, biti bez posredovanja, bez misli nema projekcije. Budite u čistom odnosu sa svojom sviješću. Takav um nema ni negativne ni pozitivne vezanosti.

Kad um postane meditativan u tim trenucima događa se objava, otkriće, stvarno Iskustvo duše. To "jeste". Izvornik kompilacije: tekstovi Yoge, Veda, mudraca.

Girija