5. Rat struja počinje

Laboratorij i radionice koje je odu.evljeni Tesla prona.ao za

svoju novu tvrtku nalazili su se u ju.noj Petoj aveniji na

brojevima 33--3 5, samo nekoliko blokova od Edisonovih

radionica. Tvrtka Tesla Electric Compony počela je s radom u

travnju 1887. godine, s ulo.enim kapitalom od pola milijuna

dolara. Izumitelju, koji je toliko dugo čekao ovaj trenutak, sve

se to činilo ispunjenjem njegova jedinog sna. Zato je radio

danju i noću, bez ikakve stanke, poput svojih dinamo uređaja.

Kako je zapravo sve već bilo dovr.eno u njegovoj glavi,

trebalo mu je samo nekoliko mjeseci da bi počeo podnositi

patentne prijave za vi.efazni sustav izmjenične struje. On se

zapravo sastojao od tri kompletna sustava za jednofazne,

dvofazne i trofazne izmjenične struje. Tesla je vr.io pokuse i s

ostalim vrstama struje, a za svaku je vrstu izradio i potrebne

dinamo uređaje, motore, transformatore i automatske

upravljačke uređaje.

U to su vrijeme u Americi već radile stotine središnjih stanica, koristeći barem dvadesetak različitih kombinacijastrujnih krugova i opreme. Obično su bile okupljene oko samo

jednog, ili pak oko grupe izuma. Tako je Elihu Thomson

1886. godine postavio mali alternator i transformatore u tvornici

Thomson-Houston Companv u Lynnu, u Massachussettsu,

isporučujući svjetiljke sa .arnim nitima drugoj tvornici. No

trebala je proteći jo. puna godina dana prije nego .to je razvio

siguran sustav o.ičenja kuća. Isto tako, George

Vvestinghouse, izumitelj zračne .eljezničke kočnice, nakon

.to je nabavio patente Gaularda i Gibbsa za sustav razdiobe

izmjenične struje, nagnao je svog glavnog elektroin.e-njera

Williama Stanlevja da radi na transformatorskom sustavu.

£7

TESLA ČOVJEK IZVAN VREMENA

Uspje.no je ispitan 1886. godine. Tako je Vvestinghouse u

studenome te godine u gradu Buffalo pustio u pogon prvi

komercijalni sustav izmjenične struje u Americi, a do 1887.

godine u pogonu je bilo već vi.e od trideset elektrana.

Naravno, bio je tu i sustav istosmjerne struje koji je proizvodila

tvrtka Edison Electric Company kao jedan od prvih takmaca na

tom području.

Ali, jo. nije postojalo zadovoljavajuće rje.enje za motor na

izmjeničnu struju. .est mjeseci nakon otvaranja svoje

radionice, Tesla je Uredu za patente dostavio nacrte s dva takva

motora kako bi bili ispitani te je prijavio svoje prve patente

izmjenične struje.* Sveukupno je do 1891. godine podnio

prijave za 40 patenata i sve su odobrene.**

Svi su bili toliko originalni i temeljito obrađeni da pri tome

nije nai.ao ni na kakvo odugovlačenje.1

Sada se konačno milostivo pribli.ilo i zaslu.eno priznanje.

VVilliam A. Anthonv, koji je osnovao katedru za elektrotehniku

na Sveučili.tu Cornell, odmah je uvidio značaj Teslina sustava

i javno mu pru.io svoju podr.ku. To nije samo novi motor,

već vrlo vjerojatno i začetak jedne posve nove tehnologije. Sr.

tog sustava, kako je izjavio profesor Anthonv, bila je predivna

jednostavnost indukcijskog motora, koji gotovo da nije imao

potro.nih dijelova koji bi izazivali kvarove i zastoje u radu.

Vijest o takvoj neuobičajenoj djelatnosti Američkog ureda

za patente potresla je Wall Street, ali i industrijske i

akademske krugove. Zaslugom profesora Anthonvja, tog su

gotovo nepoznatog mladića pozvali da 16. svibnja 1888.

godine odr.i predavanje pred Američkim institutom

elektrotehničara.

* Patenti 381 968, 381 969, 381 970, 382 279, 382 280, 382 281 i 382 282

odnosili su se na njegove jednofazne i vi.efazne motore, na njegov sustav razdiobe

struje i na vi.efazne transformatore.

’* Ostatak njegova vi.efaznog sustava dobio je sljedeće brojeve patenata: 390

413, 390414,390415,390 721,390 820,487 796,511559,511560,511915,

555 190, 524426, 401 520, 405 858, 405 859, 406 968, 413 353, 416 191,

416192, 416193, 416194, 416195, 445 207, 459 772, 418 248, 424036, 417

794. 433 700. 433 701. 433 702, 433 703. 455 067, 455 068 i 464 666.

68

Rat struja počinje

Na svoje veliko iznenađenje, Tesla je otkrio da je prirodno

nadaren i blistav predavač, a njegovo se obraćanje slu.ateljima

uvrstilo u klasiku teorijske elektrotehnike. Naziv njegova

predavanja glasio je: »Novi sustav motora i transformatora na

izmjeničnu struju«.2

Dr. B. A. Behrend rekao je za to predavanje: »Jo. od pojave

Faradavjevih ’Eksperimentalnih istra.ivanja električne struje’

nije bila izgovorena veća eksperimentalna istina na toliko

jednostavan i jasan način... Onima koji tek dolaze za njim nije

ostavio ni.ta .to bi jo. trebali učiniti. Jer, njegovi su papiri

sadr.avali kostur čak i za matematičku teoriju.«3

Tesla nije mogao pogoditi bolje vrijeme. Upravo su njegovi

patenti bili karika koja je nedostajala za ostvarenje plana

Georgea Vvestinghousea. Magnat iz Pittsburgha, zdepast,

nezgrapan i dinamičan momak s mor.evskim brkovima, imao

je smisla za odijevanje po posljednjoj modi i za pustolovine.

Kao i Morgan, uskoro će se i on voziti svojim privatnim

.eljezničkim vagonom - isprva samo od Pittsburgha do

NewYorka, a na kraju i do slapova Nija-gare. Zbog glasa

hazardera koji ga je pratio, Vvestinghouse je pomalo nalikovao

na Edisona. Kao i Edison, bio je borac. U bitkama koje su

uslijedile sukobili su se pravi protivnici, dostojni jedan

drugoga.

VVestinghouse je bio poslovni čovjek kojemu je posao bio

na prvom mjestu, no prava antiteza poslovnim grabljivcima;

nije dr.ao da je za uspjeh u poslu bitno kupovati političare i

operu.ati javnost. Međutim, ono .to je uvidio i .to je cijenio od

samih početaka bile su mogućnosti sustava za proizvodnju

struje, koji bi mogao distribuirati struje visokog napona diljem

golemih prostranstava Amerike. Kao i Tesla, i on je sanjario o

iskori.tavanju nevjerojatne vodene snage veličanstvenih

slapova Nijagare.

Svratio je do izumiteljeva laboratorija. Obojica su, budući

da su dijelili kako zaljubljenost u novi oblik dobivanja energije

tako i smisao za osobnu dotjeranost, odmah osjetili uzajamnu

povezanost. Teslina radionica i laboratorij bili su zakrčeni

zanimljivim uređajima. Vvestinghouse je i.ao od stroja do

stroja; ponekad bi

69

TESLA - ČOVFEK IZVAN VREMENA

se zagledavao u uređaj naginjući se unaprijed, ruku poduprtih

o koljena, a drugi bi put naherio glavu i zadovoljno kimao

oslu.kujući jednoličan zuj motora na izmjeničnu struju. Nije

mu trebalo puno obja.njavati.

Iako o tome ne postoje zapisi, kolala je priča da se potom

okrenuo Tesli te mu ponudio milijun dolara i tantijeme za sve

njegove patente vezane uz motore izmjenične struje. Ako je

ikada i do.lo do nje, ova je ponuda vjerojatno bila odbijena,

jer podaci govore da je za svih svojih četrdeset patenata Tesla

od tvrtke VVestinghouse primio oko 60 tisuća dolara, u koje je

bilo uključeno i 5 tisuća dolara isplaćenih u gotovini te 150

dionica. Va.no je reći, međutim, da je po povijesnim podacima

tvrtke VVestinghouse, Tesla trebao zaraditi i 2,50 dolara po

svakoj prodanoj konjskoj snazi struje.* Već nakon nekoliko

godina ovakvi bi tantijemi iznosili toliko nevjerojatnu svotu

novca da bi njihovo izračunavanje predstavljalo ozbiljan

problem.

No zasad, budući da je Tesla svoje prihode dijelio s

Brovvnom i ostalim investitorima svoje tvrtke, bio je jo. jako

daleko od grupe najbogatijih. Unatoč tome, njegov je prijelaz

iz olinjalih u pomodna odijela te ulazak u dru.tvene

krugovime Manhattana bio ugodan, ali i pomalo omamljujuć.

Pristao je raditi za Westinghousea kao savjetnik tijekom

uvođenja njegova jednofaznog sustava, uz plaću od 2 tisuće

dolara na mjesec. Iako mu je ovaj dodatni prihod dobrodo.ao,

značio je preseljenje u Pittsburgh upravo u trenutku kad su

počeli pristizati uzbudljivi dru.tveni pozivi, i to iz redova

njujor.ke »Grupe 400«. Oti.ao je, ali nerado.

Kako je mogao i očekivati, pri radu s posve novim

sustavom javile su se brojne te.koće. Struja od 133 perioda,

koju je u ono vrijeme koristio VVestinghouse, nije bila

pogodna za Teslin induk-

Sporazum među tvrtkama VVestinghouse Electric Compmr/ i Tesla Electric

Company bio je potpisan 7. srpnja 1888. Daljnji ugovor između Nikole

Tesle i tvrtke VVestinghouse Electric Company potpisan je 27. srpnja 1889.

Nekoliko prethodnih Teslinih biografa pogre.no je navodilo da su Teslini

tantijemi trebali iznositi samo 1 dolar po prodanoj konjskoj snazi struje.

70

Rat struja počinje

cijski motor, jer se on temeljio na 60 Hz. Kad je o tome

obavijestio in.enjere, uspio ih je toliko razljutiti da je trebalo

proteći nekoliko mjeseci u provođenju besplodnih i skupih

pokusa na njihov način da bi konačno prihvatili njegov stav. A

kad su to jednom učinili, motor je počeo raditi točno onako

kako je to njegov izumitelj zamislio. Otada pa sve do danas, 60

Hz ostao je standard za izmjeničnu struju.

Tesla je uskoro postigao jo. ne.to .to mu je bilo gotovo

jednako va.no kao i razvijanje izumiteljskih radova. Dana 30.

srpnja 1891. godine dobio je američko dr.avljanstvo. Kako bi

često znao reći prijateljima, to mu je vrijedilo vi.e od bilo koje

znanstvene počasti. Priznanja i počasne potvrde pobacao bi u

ladice, dok je potvrda o dr.avljanstvu bila pomno pohranjena u

njegovu uredskom sefu.

Nakon nekoliko mjeseci okončao je svoje obveze u

Pittsburg-hu i vratio se u NewYork, osjećajući se fizički i

mentalno iscrpljenim. Sve ove mjesece dr.ao je u velikoj mjeri

izgubljenima, budući da su ga omeli u napredovanju rada i u

novim istra.ivanjima.

U rujnu je oti.ao u Pariz na povijesnu međunarodnu

izlo.bu, a otuda se u pratnji svog ujaka Petra Mandića zaputio

u Hrvatsku. Petar je nekad bio monah u manastiru Gomirje

blizu Ogulina, pa je nagovorio iscrpljenog mladog izumitelja

da tamo poku.a obnoviti svoje zdravlje i odmoriti se.

Potom je krenuo u posjet majci i sestrama. Na.alost, nisu

pronađeni nikakvi podaci o okolnostima u kojima je u to

vrijeme .ivjela njegova obudovjela majka ili o tome je li joj

ikada slao kakvu pomoć kad je počeo dobro zarađivati u

Americi. No, događaji .to su uslijedili odcrili su koliko bi

često ona znala ovladati njegovim mislima.

Edisona je obuzeo pravi napad bijesa kad je saznao za novost o

Teslinu dogovoru s Westinghouseom o sustavu izmjenične

struje. Konačno su granične crte bile jasno zacrtane. Ubrzo je

njegov propagandni stroj iz Menlo Parka počeo s pravom

bara.nom

TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA

vatrom alarmantnih letaka o navodnim opasnostima

izmjenične struje.4 Kako je Edison to sagledavao, ako se

nesreće prouzročene izmjeničnom strujom ne mogu pronaći,

tada ih treba izazvati, samo da bi se javnost upoznala s

rizicima koje ona sa sobom nosi. U tom se Ratu struja nije

radilo samo o ugro.enom bogatstvu, nego i o osobnom

ponosu egocentričnog genija.

Dotad su se lo.a vremena za gospodarstvo već preokrenula

u nagli gospodarski procvat. Zemlja je razmi.ljala o .irenju

svojih područja. Bilo je to doba čeličana u Pittsburghu, novog

brooklvn-skog mosta, izgradnje tornjeva na Manhattanu koji

su nastojali dodirnuti samo nebo. .eljeznice, zemlja i zlato

donosili su bogatstva onima koji su spekulirali i u pravo

vrijeme ulagali u razvoj. Pa i Edison je postao jednim od

vodećih industrijalaca Amerike, zapo.ljavajući gotovo 3

tisuće radnika u svojim brojnim postrojenjima.

Mihajlo Pupin, koji se kasnije pridru.io Edisonu i

Marconiju te tako oblikovao opasnu trojku usmjerenu protiv

vlastitog zemljaka, nalazio se među onima koji su odmah

uvidjeli velike prednosti Teslina sustava izmjenične struje.

Čak je ustvrdio da su ga gotovo otpustili s Elektrotehničkog

fakulteta Sveučili.ta Columbia zato .to je »uzdizao u

zvijezde« tu novu tehnologiju.

Pupin, seoski dječak odrastao na vojnoj granici Srbije,

stigao je u NewYork u svojoj petnaestoj godini s jednim

centom u d.epu vi.e od onoga .to je imao Tesla. Pretovarivao

je ugljen za pedeset centi po toni, no kasnije se dokopao

stipendija za sveučili.ta Columbia i Cambridge. Kao i Tesla,

postao je jednim od najvećih fizičara i elektrotehničara

Amerike.

No Pupina je jako ljutilo .to prvaci elektroindustrije

obraćaju tako malo pozornosti visoko .kolovanim

elektrotehničkim stručnjacima. Činilo mu se kako brinu samo

o tome da njihove sustave istosmjerne struje ne bi zamijenila

izmjenična struja.

»Nevjerojatan i posve neamerički mentalni stav!« rekao je

taj novopečeni Amerikanac. »Svakom je nepristranom i

pametnom stručnjaku bilo jasno da ova dva sustava jedan

drugoga prekrasno nadopunjuju.«

77

Rat struja počinje

Patente .to ih je dr.ao Vvestinghouse ugro.avali su mnogi

parničari, prije svega proizvođački takmaci koji su sudskim

tu.bama poku.avali dokazati da su njihovi izumitelji preduhitrili

Teslu. Podnesene su tu.be u ime izumitelja VValtera Bailvja,

Marcela Depreza i Charlesa S. Bradleva. Osim toga, u poku.aju da

osvoji Tesline patente, tvrtka General Electric podnijela je zahtjev

za ono .to je nazvala »monocikličkim« sustavom svog briljantnog

matematičara, Charlesa Steinmetza. Sam Steinmetz, međutim,

nikada nije osporavao Teslino prvenstvo na području izmjenične

struje.

Sve je to zbunjivalo javnost, pa čak ni neki pripadnici elektrotehničke

struke nikada nisu posve jasno shvatili da je sustav koji je

bio gotovo posvuda prihvaćen bio upravo onaj Teslin. U određenoj

mjeri ova zbunjenost vlada čak i danas, usprkos neprikosnovenoj

i rječitoj presudi suca Townsenda u Teslinu korist, koju je u

rujnu 1900. godine izrekao u sudnici Dr.avnog suda u Connecticutu.

Stoga, u nastavku doslovce navodimo njegove riječi:

»Teslinu je geniju pripala čast da zahvati nepravilne, neobuzdane i

međusobno suprotstavljene elemente iz područja prirode i tehnike

te da ih upregne kako bi pokrenuli strojeve koje je osmislio

čovjek. On je bio taj koji je prvi pokazao kako se obična igračka

mo.e pretvoriti u stroj prepun snage; kako Bailvjev ’laboratorijski

pokus’ mo.e postati učinkovit i praktičan motor; kako indikator

mo.e postati pogonski pokretač; on je prvi osmislio ideju da se

zapreke pri obrtanju u suprotni smjer te kontradikcije alternacije

mogu pretvoriti u rotacije koje proizvode struju, u pravi vihor

snage.

Ono .to su ostali dr.ali nesavladivim preprekama,

neprohodnim strujama i suprotstavljenim snagama, on je

nadvladao te uskladiv.i njihovo kretanje primorao snagu jedne

Nijagare da kroz praktične motore slu.i udaljenim gradovima.

Ova se presuda mo.e unijeti u sudski nalog i odnosi se na sve

podnesene tu.be.«

73

TESLA - ČOVJEK IZVAN VREME1

Za to vrijeme, na području West Orange u dr.avi New

Jersev, obitelji, koje su .ivjele u susjedstvu Edisonova

golemog laboratorija, počele su primjećivati da im nestaju

kućni ljubimci. Uskoro se otkrilo i za.to. Edison je .kolarcima

plaćao dvadeset pet centi za dopremljenog psa ili mačku, koje

bi potom ubijao strujom u vrlo okrutno osmi.ljenim pokusima

s izmjeničnom strujom. Istodobno je počeo raspačavati ledte za

zastra.ivanje javnosti s riječi »UPOZORENJE!« otisnutom na

vrhu velikim crvenim slovima. Sr. tih poruka bila je jasna: ne

pripazi li, javnost bi mogla postati trajno

»westinghousiranom«.

Edison je temelje ove svoje osvete polagao pune dvije

godine. E. H. Johnsonu je napisao: »Sigurno je kao sama smrt

da će VVestinghouse ubiti svog kupca u roku od .est mjeseci

nakon .to u pogon pusti neki od svojih sustava bilo koje snage.

Dočepao se nove stvari, ali će mu trebati brojna ispitivanja i

pokusi da bi se ona mogla primijeniti u praktične svrhe.

Nikada neće biti oslobođena opasnosti koju predstavlja...«5

Sada je optu.ivao Vvestinghousea da radi ono .to je i sam

svojedobno činio plinskim kompanijama - oda.iljući svoje

agente da promiču sve vrline njegove istosmjerne struje: »Niti

jedan od njegovih planova ni najmanje me ne zabrinjava.

Jedino me muči to .to je W jak jedino onda kad čitavu zemlju

treba preplaviti agentima i trgovačkim putnicima. Posvuda se

mo.e osjetiti njegova nazočnost i osnovat će čitav niz tvrtki

prije nego .to mi i.ta saznamo o tome...«6

VVestinghouse, očiju uprtih u izazove koji su se nalazili

pred njim, tek je nerado obraćao pozornost na Edisonova

zastra.ivanja, no na kraju se suglasio s time da treba nastaviti s

obrazovnim nastojanjima kako bi ih pobio. Stoga će posvuda

gdje se zatekne, rekao je, dr.ati govore, pisati članke i učiniti

sve da istina dopre do naroda. A Tesli je priznao kako je posve

odlučan u tome da za svoju tvrtku dobije prava na

iskori.tavanje slapova Nijagare.

Jednim je okom budno pratio i događanja vezana uz

Chicago i Kolumbovu izlo.bu, koja se tamo trebala odr.ati

1893. godine. Njegovi su planeri već naveliko govorili o tom

događaju -

74

Rat struja počinje

posvećenom četiristotoj obljetnici otkrića Amerike . kao

svijetu sutra.njice, Bijelom Gradu koji treba obasjati čitavu

zemlju. Nije mogao po.eljeti bolju prigodu za takav prikaz.

Na.alost, predsjednikom Međunarodnog vijeća za

Nijagaru bio je imenovan lord Kelvin, slavni engleski

znanstvenik. To je Vijeće ustanovljeno kako bi se odabrao

najbolji način iskori.tavanja slapova. A Kelvin se jasno i

čvrsto izjasnio za staromodnu istosmjernu struju.

Kad je Vijeće ponudilo nagradu u iznosu od 3 tisuće dolara

za najpraktičnije rje.enje, pristiglo im je dvadesetak

prijedloga. Ali tri najveće tvrtke koje su se bavile elektrikom .

VVestinghouse, Edison General Electric i Thomson-Houston -

odlučile su ne sudjelovati. Vijeće je, naime, bilo sastavljeno od

grupe stručnjaka iz NewYorka, predstavnika tvrtke Cutaract

Construction Companv, kojom je predsjedavao Edward Dean

Adams. Kako je VVestinghouse gledao na sve to, ova je tvrtka

na taj način poku.avala »za tričavih 3 tisuće dolara doći do

podataka koji su vrijedili stotine tisuća dolara«. Kad budu

spremni »uistinu zauzeti poslovni stav«, rekao je, on će im

podnijeti svoje planove.

Kao i obično, u ovim se godinama ubrzanog razvoja

George VVestinghouse na.ao pred novčanim te.koćama.

Prebacivanje njegovih postrojenja na Teslin vi.efazni sustav

stajalo ga je puno vi.e nego .to je očekivao. I sada, kad su mu

bila potrebna sredstva za ekspanziju, od bankara je dobivao

samo .krte odgovore.

Jedinu je utjehu nalazio u pomisli da se Edison nalazi u

istim problemima. Govorkanja s Wall Streeta upućivala su na

to da su Edisonovi problemi vrlo akutne naravi, osim ako ne

pronađe snage za konsolidaciju. Da bi prestao misliti na njih,

on se počeo razmetati izjavama. VVestinghouse bi se, rekao

je, trebao dr.ati svojih poslova sa zračnim kočnicama, jer

nema »blage veze« o proizvodnji struje.

Prva Edisonova lukav.tina, kojom je zapravo počeo Rat

Struja, uključivala je lobiranje kod zakonodavaca u Albanvju

za dono.enje zakona kojim bi se napon električne struje

ograničio na samo 800 V Na taj će način, mislio je,

izmjenična struja biti izbačena iz

7<:

TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA

igre. No, tamo.nji zakonodavci nisu nasjeli na to, jer je

Vvesting-house odgovorio prijetnjom da će tu.iti Edisonovu

tvrtku i sve ostale koji bi sudjelovali u takvoj zavjeri,

pozivajući se na zakone koji vladaju u dr.avi NevvTork.

»Čovjek je posve pomahnitao«, osvetnički je bjesnio

Edison u Pittsburghu, »i uzletio na papirnatom zmaju kojim će

prije ili poslije tresnuti ravno u blatnu kalju.u.«7

Osim .estoke novinske kampanje, dijeljenja letaka i .irenja

priča, Edison je organizirao i subotnje demonstracije, namijenjene

novinarima s dobrim .elucima. Pozvao bi ih da

posvjedoče prizorima prestravljenih pasa i mačaka, istih onih

koje su .kolarci krali iz vrtova i zabačenih ulica.a koje bi onda

privezao na metalnu podlogu spojenu na .ice iz generatora

izmjenične struje te potom pustio struju od tisuću volti.8

Ponekad bi mu u tim javnim prikazivanjima pogibelji

izmjenične struje pomagao i Batchelor. Jednom prilikom dok

je poku.avao umiriti psića koji se bacakao i sam je pre.ivio

sna.an strujni udar. Opisao je to kao »da se prisjeća u.asnog

osjećaja da mu se razdvajaju tijelo i du.a... osjećaja

nevjerojatne, grube sile koja razara sva tkiva njegova tijela.«

Usprkos tome, ubijanje .ivotinja nastavilo se i dalje.

Edison je ovu borbu doslovce vodio na .ivot i smrt, mada

ne svoju vlastitu. On, Samuel Insull i njegov nekada.nji

laboratorijski pomoćnik Harold P. Brown pripremili su plan

kojim će Vvesting-housea dotući jednom za svagda, barem su

tako oni mislili - uz pomoć smrti ljudskog bića.

Brown je, slu.eći se raznim izlikama, uspio bez znanja

West-inghousea kupiti licence za uporabu Teslinih triju

patenata izmjenične struje. Potom je otputovao u zatvor Sing

Sing. Ubrzo nakon njegova posjeta, zatvorske su vlasti objavile

da se u njihovoj »kući smrti« smrtne kazne vi.e neće izvoditi

vje.anjima kao dosad, nego strujom, točnije izmjeničnom

strujom, za koju mogu zahvaliti VVestinghouseovim

patentima.

Prije izvođenja sljedećeg smaknuća, »profesor« Brovvn

krenuo je na turneju s pravim Edisonovim putujućim

cirkusom. Na

76

Rat strujo počinje

monta.noj bi pozornici izmjeničnom strujom usmrćivao

brojnu telad i krupne pse, te bi potom svima objavio da ih je

upravo »vvestinghousirao«. Na kraju bi okupljene i

znati.eljne Amerikance upitao: »Biste li .eljeli da vam .enica

kuha večeru uz pomoć ovog pronalaska?«

Opća zabrinutost dosegla je svoj pri.eljkivani vrhunac kad

je uprava dr.avnog zatvora u NewYorku najavila izvr.enje

prve smrtne kazne pomoću struje nad pravomoćno osuđenim

ubojicom. Izvjesni William Kemmler trebao je 6. kolovoza

1890. godine biti - »vvestinghousiran«.

Kemmlera su posjeli, privezati za električnu stolicu i

okrenuli prekidač. Ali Edisonovi elektrotehničari su

pogrije.ili, jer su dosad pokuse izvodili na manjim

stvorenjima. Električni naboj bio je preslab pa je osuđenik bio

samo napola mrtav. Zato se stravični postupak morao

ponoviti. Izvjestitelj ga je opisao kao »jeziv do.ivljaj, daleko

gori od vje.anja«.9

Za to je vrijeme VVestinghouse dugom, iscrpljujućom

kampanjom tvrdokorno nastavljao sa svojim poku.ajima da

javnosti razjasni prednosti izmjenične struje, navodeći

činjenice i brojke kojima bi potkrijepio njezinu sigurnost.

Srećom, imao je uglednu podr.ku profesora Anthonvja na

Sveučili.tu Cornell, profesora Pupina na Columbiji, kao i

drugih cijenjenih znanstvenika.

Edisonovi suradnici konačno su počeli osjećati da bi se val

plime mogao okrenuti prema njima te su nastojali uvjeriti

velikog pronalazača kako čini ogromnu pogre.ku, s obzirom

na vlastitu budućnost u industriji. No tvrdoglavost je bila

jedna od njegovih slabosti pa je uporno odbijao uvidjeti tako

ne.to. Trebalo je proći dvadeset godina kako bi priznao da je

to ipak bila njegova najveća zabluda. Konačno, jedna je od

njegovih omiljenih izreka bila i ova: «Nije mi toliko stalo do

bogatstva... koliko do toga da budem ispred onoga drugog.«

Ali puno prije nego .to će Edison biti spreman priznati

vlastitu znanstvenu zabludu, morao je izmijeniti svoje

prioritete. Njegovi su financijski problemi poprimili goleme

razmjere i udru.ivanje s drugom tvrtkom postalo je

neizbje.no.

77

TESLA - ČOVTEK IZVAN VREMENA

Tvrtka Thomson-Houston predstavljala je pravi primjer, kad

ju je preuzela bankarska kuća Morgan i predala na upravljanje

stečajnom upravitelju, Charlesu A. Coffinu. Kao uzoran

učenik J. Pierponta Morgana, Coffin je započeo rat cijena u

odnosu na svoje takmace a potom bi ih, kad ih je dovoljno

oslabio, natjerao u smrtonosno udru.ivanje. Dok se sve to

događalo, Thomson i Houston uspjeli su izgubiti nadzor nad

svojom vlastitom tvrtkom.

Westinghouse je kasnije novinaru Clarenceu W Barronu

opisao svoj razgovor s Coffinom: »On (CofFm) mi je rekao

da je pokupovao zalihu dionica te da je Thomsona i Houstona

li.io svih privilegija koje su mogli imati uslijed povećanja

dioničkog kapitala. Obojicu je natjerao da potpi.u novi

ugovor kojim su se odrekli svojih prava da pri raspisivanju

novih dionica zadr.e udio razmjeran svom osnivačkom

kapitalu tvrtke, prava koja su imali prema prethodnom

ugovoru s njegovom tvrtkom.«

»Rekao sam Coffinu: ’Upravo ste mi ispričali kako ste se

ponijeli prema Thomsonu i Houstonu; pa, zbog čega bih Vam

onda ja trebao vjerovati...?’«10

Međutim, Edison sebi nije mogao dopustiti luksuz da

odluči hoće li vjerovati Coffinu. Dana 17. veljače 1892.

stručno glasilo The Electrical Engineer objavilo je udru.ivanje

tvrtki Edison Electric Compair/ i Thomson-Houston Compam/, a

novi naziv neće sadr.avati ime bilo kojeg od osnivača prethodnih

tvrtki. Nova je tvrtJka, naime, dobila naziv General Electric

Company, a njezinim je prvim predsjednikom postao Coffin.

U istom članku glasila The Electrical Engineer pisalo je:

»Čini se posve razumnim očekivati ono .to već mnogi očekuju,

a glasine i potvrđuju, da će ubrzo uslijediti uključivanje tvrtke

Westinghouse Company u novu korporaciju. Kupovina dionica

vrijednih 16,6 milijuna dolara, od čega je čak 6 milijuna bilo

isplaćeno drugim vrstama dionica visoke tr.i.ne vrijednosti,

omogućila je da i nakon preuzimanja Edisonovih i Thomson-

Houstonovih dionica u trezorima

78

Rat struja počinje

ostane dovoljno za preuzimanje tvrdce VVestingouse Company, kad

se jednom za to uka.e prilika; ali javno nisu bili izrečeni nikakvi

podaci o planovima u tom smjeru.«

Ukratko, Morgan se pribli.avao svom cilju da nadzire

buduću elektrifikaciju čitave Amerike, kako istosmjernom,

tako i izmjeničnom strujom, i to uklanjanjem »skupe

konkurencije«. Namjeravao je upotrijebiti istu onu taktiku

kojom je tako sjajno uspio centralizirati nadzor nad američkim

.eljeznicama, naftom, ugljenom i čelikom. Jasno, najbolje

investicije u budući rast bile bi one koje bi mu omogućile

nadzor proizvodnje svih onih električnih uređaja i strojeva,

kao i osiguravanje odgovarajućih servisnih usluga za njih, koji

će se jednoga dana nazivati »infrastrukturom od opće

dobrobiti«. Samo, da bi u tome zaista i uspio, bili su mu

neophodni upravo Teslini patenti.

U svom drskom razgovoru s Vvestinghouseom Coffm je

zapravo otkrio da je »strahovito srezao cijene« kako bi

»nokautirao« ostala elektropoduzeća. Ono .to je pri tome

va.no, rekao mu je u četiri oka, jest stvoriti vlastiti sustav

prije nego .to to uspije konkurenciji, pa bio to pogonski sustav

za tramvaje i trolejbuse, ili .togod drugo; nakon toga, sve bi

izmjene bile nevjerojatno skupe. »Korisnici bi dobrovoljno

plaćali na.u cijenu, budući da si ne bi mogli priu.titi izmjenu

sustava«, zaključio je.11 Ali nije znao da razgovara s potpuno

pogre.nom osobom; VVestinghouse je, naime, već čvrsto

odlučio dokazati da bolji sustav ipak mo.e nokautirati

ustaljeni, ali lo.iji sustav.

Coffm je u tom razgovoru ozbiljno progovorio i o

prednostima »potkupljivanja«. Zatra.io je da VVestinghouse

podigne svoju cijenu uličnih svjetiljaka sa 6 na 8 dolara, kao

.to je učinila i njegova vlastita tvrdca, .to bi mu omogućilo da

izdvoji 2 dolara za mito odbornicima i političarima, ne gubeći

pritom ni centa od zarade.12 Ali, kad je postalo jasno da

VVestinghouse nije raspolo.en postati dobrovoljnim

sudionikom u vlastitoj propasti, General Electric Compair/ i

Morganove banke okrenule su se protiv njega upravo ondje

gdje je bio najranjiviji - na tr.i.tima novca.

79

TESLA - ČOVJEK :VAN VREMENA

»Iz svih tajnih i prikrivenih prostora burze, iz mi.jih rupa

dr.ave i Wall Streeta, počela su miljeti zlobna .u.kanja i procurile

su podmukle glasine«, pisao je Thomas Lawson u glasilu Frenzied

Finance. »George Vvestinghouse lo.e je upravljao svojim

tvrtkama... George Westinghouse... bez ikakve se sumnje mo.e

uključiti među propale tvrtke, osim ako se ne spoji s tvrtkom

General Electric... Do.lo je do velikog pada Vvestinghouseovih

dionica.«

Lawson izvje.tava da su i njega samog kao »stručnjaka za burzovno

me.etarenje« pozvali da pomogne VVestinghouseu te da je

tom prigodom predlo.io hrabru pogodbu. Kao prvo, mora doći do

barem nekog oblika udru.ivanja. Vvestinghouse se uistinu

prekomjerno razapeo u svom porivu da čitavu zemlju preplavi

sustavom izmjenične struje.

Financijski savjetnici dogovorili su udru.ivanje s nekoliko

manjih tvrtki, uključujući U.S. Electric Companv i Consolidated

Electric Light Company. Nova je tvrtka postala poznatom kao

Vvestinghouse Electric and Manufacturing Company.

Sve je dosad bilo u redu; no ostao je samo jedan problem:

autorska prava Nikole Tesle, prema velikodu.nom dogovoru koji je

postigao s Vvestinghouseom, potopila bi svaki brod, reko.e

bankari koji su se iskazali pripravnima ulo.iti svoj novac u novu

tvrtku. Jedan je izvor naveo da mu je Tesla rekao kako mu je

Vvestinghouse unaprijed isplatio milijun dolara za autorska

prava.13 Samo četiri godine nakon potpisivanja tog ugovora,

govorkalo se da bi se ugovorena autorska prava mogla kretati blizu

12 milijuna dolara. Nitko to nije mogao točno znati, a Tesla jo.

manje od drugih. Kako su se postrojenja .irila, prava bi se

naplaćivala po konjskoj snazi opreme i motora te po svakom

uređaju izrađenom prema patentima za izmjeničnu struju. Prema

pravima koja je posjedovao, Tesla je trebao postati milijarderom,

jednim od najbogatijih ljudi svijeta.

»Rije.i se tog ugovora i njegovih prava, Vvestinghouse«, savjetovali

su investitori, »inače će stabilnost novog poduzeća biti

dovedena u opasnost.«

Vvestinghouse nije bio pripravan učiniti to. I sam je bio

pronalazač te je duboko vjerovao u sustav autorskih prava. Osim

80

Rat struja počinje

toga, uvjeravao ih je da autorska prava plaćaju kupci i

uključena su u tro.kove proizvodnje. No, bankari mu nisu

ostavljali izlaza.

Nevoljko je oti.ao do izumitelja a taj mu je susret

vjerojatno bio jedan od najneugodnijih susreta u .ivotu. (U

slu.benoj biografiji Georgea Vvestinghousea ovaj se trenutak

ne spominje.) Ugovor između Tesle i VVestinghousea bio je

sklopljen u dobroj vjeri s obiju strana. Da je tako odlučio, Tesla

je mirne du.e mogao s ugovorom otići na sud, i dobio bi

parnicu. No, s kakvim ishodom, ako bi Vvestinghouse zbog

toga izgubio tvrdcu?

Kao i obično, George Vvestinghouse izravno je pre.ao na

stvar. Obja.njavajući mu problem, rekao je: »O Va.oj odluci

ovisi sudbina tvrtke Vvestinghouse.«14

Tesla je bio posve uronjen u svijet svojih novih

istra.ivačkih područja. Novac je bio ne.to .to je sa

zadovoljstvom tro.io kad ga je bilo, ali rijetko bi kad znao s

koliko novca raspola.e. Za njega se vrijednost novca sastojala u

onome .to čovjek čini s njim, a ne u njegovoj stvarnoj

vrijednosti.

»Recimo da odbijem odreći se svog ugovora«, upitao je,

».to biste tada učinili?«

Vvestinghouse je bespomoćno ra.irio ruke: »U tom biste se

slučaju dalje morali dogovarati s bankarima, jer ja vi.e ne bih

imao nikakva utjecaja na čitavu situaciju.«

»A odreknem li se ugovora, Vi ćete spasiti svoje poduzeće i

zadr.ati nadzor nad njim? Nastavit ćete s Va.im planovima da

moj vi.efazni sustav predate svijetu na raspolaganje?«

»Ja duboko vjerujem da je Va. vi.efazni sustav najveće

odcriće na području elektriciteta«, reče mu Vvestinghouse.

»Svim sam ga snagama nastojao pribli.iti svijetu, .to me i

dovelo do trenutnih problema. No, namjeravam nastaviti s tim,

ma .to se dogodilo, kao i sa svojim prvobitnim planom da u

cijelu zemlju uvedem izmjeničnu struju.«

Budući da nije bio poslovan čovjek, Tesla nije mogao

procjenjivati Vvestinghouseove tvrdnje vezane za financijsku

situaciju, no vjerovao je industrijalcu. »Gospodine

Westinghouse«, rekao mu je, »bili ste mi prijatelj, vjerovali ste

u mene kada drugi nisu,

8

TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA

i bili ste dovoljno neustra.ivi da krenete naprijed... kad je

drugima uzmanjkalo hrabrosti; podr.avali ste me čak kad Va.i

in.enjeri nisu imali viziju krupnih stvari koje le.e pred nama, a

koje smo vidjeli Vi i ja; pomogli ste mi kao prijatelju... Spasit

ćete svoju tvrtku tako da mo.ete dalje razvijati moje pronalaske.

Evo Va.eg ugovora, a tu je i moj ugovor - oba ću razderati na

komadiće i vi.e nećete imati briga zbog mojih autorskih

prava. Je li to dovoljno?«15

Godi.nje izvje.će tvrtke VVestinghouse iz 1897. godine

navodi da je Tesli bilo isplaćeno 216.600 dolara za trajnu

kupovinu njegovih autorskih prava nad patentima, kako bi se

izbjeglo plaćanje tantijema.

Uni.tiv.i taj ugovor, Tesla ne samo .to se odrekao svog

prava na milijunske iznose već zarađenih tantijema u

dolarima, nego i na sve .to bi mu ta prava donijela u

budućnosti. U industrijskom miljeu onog ih bilo kojega

drugog vremena, to je predstavljalo čin nezamislive

velikodu.nosti, ako ne i gluposti. Pred njim se nalazilo jo.

desetak godina udobnog .ivota, no nakon njih nailazila je

muka kronične nesta.ice sredstava, potrebnih za istra.ivanja i

razvijanje novih pronalazaka. Mo.emo samo nagađati koliko

je novih otkrića zbog njegove geste ostalo zauvijek izgubljeno

za znanost i dru.tvo.

VVestinghouse se vratio u Pittsburgh, gdje su do kraja

dogovorili i proveli udru.ivanje. Njegova se tvrtka počela

razvijati u giganta, ali odr.ao je obećanje zadano Tesli.

Godinama kasnije, u svom slu.benom svjedočanstvu o

industrijalcu prigodom komemoracije u njegovu čast, Tesla je

napisao: »George VVestinghouse je, po mome mi.ljenju, bio

jedini čovjek na kugli zemaljskoj koji je mogao preuzeti moj

sustav izmjeničnih struja i u danim okolnostima pobijediti u

borbi s predrasudama i moći koju daje novac. Bio je pionir

velikih razmjera, jedan od onih istinski plemenitih ljudi

kojima se Amerika mo.e zaista ponositi i kojemu cijelo

čovječanstvo duguje golemu zahvalnost.«16

Nakon mjeseci provedenih u Pittsburghu, Tesla se vratio

poti.ten ne samo zbog svojih sukoba s Vvestinghouseovim

elektrotehni-

82

Rat struja počinje

čarima, već i zbog nekoliko sudskih tu.bi koje su pokrenute u

vezi s njegovim izumima utemeljenim na izmjeničnoj struji.

»Na stotine proizvođača struje preuzimalo je Tesline

patente«, zabilje.io je John J. O’Neill u jednom svom

privatnom pismu, »a kad bi ih Vvestinghouse uni.tio po

sudovima i posve smrvio ove neovla.tene korisnike, mr.nja tih

gubitoika svom bi se snagom obru.ila na Teslu.«

Neki od tih napada nadma.ivali su obično piratstvo, kao

primjerice tu.ba podnesena u ime profesora Galilea Ferrarisa

sa Sveučili.ta u Torinu, kao prvoga koji je opisao metodu

dobivanja rotacijskog magnetskog polja. On je očito razmi.ljao

o tom problemu 1885. godine, no nije ga uspio rije.iti. U

usporedbi s njim, Tesla je do.ao do otkrića rotacijskog

magnetskog polja 1882. godine i u samo dva mjeseca razvio

potpuni sustav koji je uključivao i kasnije patentirane uređaje.

On je uistinu izgradio svoj prvi indukcijski motor. Ferraris je,

nasuprot tome, zaključio da se ovo načelo nikada ne bi moglo

upotrijebiti tako da se dobije bilo kakav motor podesan za

praktične potrebe.

Unatoč tome, tjednik The Electrician iz Londona njega je

naveo kao osobu koja ga je najvjerojatnije i izumila. Kad su

izdavači čuli za Tesline izume, pogre.no su pretpostavili da je

bio nadahnut konceptom profesora Ferrarisa.

Zbog strahovitog rivalstva između Edisona i

Vvestinghousea, prvospomenuti bi jedva dočekao bilo kakvu

prigodu da napakosti Tesli. A Ferrarisov prividni argument bio

je za to jednako dobar, kao i bilo koji drugi.

Dvojica cijenjenih useljenika (koji će se ne.to kasnije ipak

pridru.iti Edisonovoj kliki) u isti su tren javno istupili u

Teslinu obranu. Steinmetz je u dokumentu dostavljenom

Američkom institutu elektrotehničara ustvrdio: »Ferraris je

sagradio samo malu igračku, a njegovi su magnetski krugovi,

koliko mi je poznato, bili dovr.eni u zraku, a ne u .eljezu,

premda to ne čini neku

razliku.«

A profesor Mihajlo Pupin napisao je izravno Tesli: »Va.i suparnici

uzdi.u Ferrarisovu prijevaru do uvredljivih razina. Jer,

R3

TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA

kako ja na to gledam, treba jo. prijeći gigantske korake od

Ferrari-sova malog kovitlaca do Teslina rotacijskog

magnetskog polja. Ove mi dvije stvari izgledaju radikalno

različitima, pa to treba naglasiti i prikazati u pravom

svjetlu...«17

Tesla, obuzet svojim istra.ivanjima, jedva da je bio svjestan

antagonizama koji su nagrizali sve .to je imalo veze s

njegovim izumima. Potpuno se posvetio čitavom jednom

novom svijetu električnih pojava.

U međuvremenu je Vvestinghouse, kad ne bi svjedočio po

sudovima ili dr.ao govore, agresivno .irio prve linije svog

industrijskog carstva. U zabačenom rudarskom gradiću

Telluride, u dr.avi Colorado, Teslini su motori i generatori,

koje je izgradio Vvestinghouse, prvi put u.li u komercijalnu

uporabu. Bili su postavljeni 1891. godine da bi strujom

opskrbljivali tamo.nja rudarska naselja.