RASTANAK

Jedan i samo jedan trenutak odlučnosti, sankalpe, potpune odlučnosti je dovoljan, dok je cijeli život bez nje ništa. Zapamtite da nije vrijeme nego odlučnost ono što je važno. Dostignuća svijeta su napravljena u carstvu vremena a ona od istine u carstvu odlučnosti. Sankalpa, odlučnost, mora živjeti u vašoj sadhani.

I što da vam danas kažem? Noćas ćemo se rastati i vidim da su vam zbog toga srca već sada teška. Samo je pet dana prošlo otkako smo se okupili na ovom osamljenom mjestu. Tko je tada mislio o odlasku?

Ali nemojte zaboraviti da je rastajanje bitan dio sastajanja. To su dvije strane istog novčića. Iako izgledaju različito one uvijek idu zajedno. Zato što se pokazuju odvojeno i u različitim prilikama mi smo zavarani u lažno vjerovanje da one nisu povezane. Ali ako idete malo dublje otkriti ćete da je sastajanje po sebi rastajanje, da je sreća isto tako i tuga i da je svako rođenje i smrt. Stvarno jedva da postoji razlika između dolaženja i odlaženja - ili radije, razlika niti ne postoji. Isto je i u životu. Tek što ste došli a već počinje proces odlaženja, i ono što našem umu izgleda kao ostajanje samo je priprema za odlazak.

Stvarno, što je udaljenost između rođenja i smrti? Udaljenost između njih može biti beskrajna. Ako život, ako ta udaljenost između rođenja i smrti, postane potraga za samo- ostvarenjem, ova udaljenost može biti bez kraja. Ako život postane sadhana, putovanje do samo-ostvarenja, smrt može postati moksha, oslobođenje. Dok nema velike udaljenosti između rođenja i smrti, razmak između mokshe i smrti je neograničen. Ta je udaljenost tako velika kao ona između tijela i duše, između sna i istine. Ta udaljenost je mnogo veća nego sve udaljenosti zajedno. Niti jedne druge dvije točke nisu udaljenije nego moksha i smrt.

Iluzija “Ja sam tijelo” je smrt; realizacija “Ja sam duša” je oslobođenje, spasenje, moksha. A vaš je život prilika za ostvarenje istine. Ako tu priliku pravilno upotrijebite i ne istrošite uzalud, udaljenost između rođenja i smrti postaje beskrajna.

Isto tako, može postojati velika udaljenost između vašeg dolaska ovamo i vašeg odlaska - ogromna udaljenost, u samo nekoliko dana koje smo proveli ovdje. Zar nije moguće da ćete biti drugačiji kada se budete vraćali od onoga kada ste došli? Zar nije moguće da ćete se možda vratiti kao potpuno novi i promijenjeni ljudi?

Ako to želite, ta revolucija ili transformacija može se dogoditi u trenutku. Pet dana je puno previše. Ako je čak pet prethodnih rođenja bilo premalo, zašto razgovarati o pet dana? Samo jedan trenutak odluke, potpune odlučnosti je dovoljan. Cijeli život bez odlučnosti je ništa.

Zapamtite da su odlučnost i vrijeme važne stvari. Dostignuća svijeta napravljena su u vremenu; ona od istine, u odlučnosti. To je intenzitet sankalpe, odlučnosti, koji daje neizmjerne dubine i beskrajna prostranstva u trenutku. Zapravo u intenzitetu sankalpe vrijeme prestaje postojati i samo vječnost ostaje.

Odlučnost su vrata da se oslobodite od vremena i sjedinite sa vječnosti. Dopustite da vaša odlučnost bude duboka i jaka. Dajte da prožme svaki vaš dah. Dajte da bude u vašem pamćenju, spavajuća ili budna. Samo kroz nju se može dogoditi novo rođenje, rođenje koje ne poznaje smrt. To je stvarno rođenje. Postoji rođenje, rođenje fizičkog tijela, koje neumitno završava smrću ali ja to ne zovem stvarnim rođenjem. Kako može nešto što završava smrću biti početak života?

Ali postoji drugo rođenje koje ne završava smrću. To je stvarno rođenje. Njegovo ispunjenje je besmrtnost. Zbog tog rođenja sam vas pozvao ovamo, i na to sam vas rođenje pozivao prošlih dana. Ovdje smo se okupili zbog tog rođenja. Ali samo doći ovamo nije vrijedno. Ako postanete cijeli, ako postanete jedno i zovete iz žedi svoga vlastitog bića, tada će vas odlučnost vašeg cijelog bića odvesti u prisustvo istine. Istina je vrlo blizu ali trebate odlučnost, trebate volju da joj se približite. Žed za istinom postoji u vama ali i odlučnost je potrebna. Ta žeđ postaje sadhana samo onda kada ide pod ruku sa odlučnošću. Što znači “odlučnost”?

Čovjek je jednom upitao fakira za način da dosegne Boga. Fakir je pogledao njegove oči i vidio žeđ. Fakir je bio na putu do rijeke i pozvao je čovjeka da ga prati i obećao da će mu pokazati način da dosegne Boga nakon što se okupaju.

Došli su do rijeke, i čim se čovjek bacio u vodu fakir je zgrabio njegovu glavu i svom snagom ju gurnuo pod vodu. Čovjek se počeo boriti da se oslobodi iz fakirovog zahvata. Život mu je bio u opasnosti. On je bio mnogo slabiji od fakira ali njegova se skrivena snaga postepeno uskomešala i uskoro ga fakir više nije mogao zadržati.

Čovjek se napregnuo do krajnih granica i konačno je izašao iz rijeke. Bio je zaprepašten. Fakir se glasno smijao i čovjek nije mogao razumjeti njegovo ponašanje.

Nakon što se čovjek smirio fakir ga je upitao: “Kada si bio pod vodom koje su ti želje bile na umu?” Čovjek je odgovorio: “Želje! Nije bilo želja, bila je samo jedna - da udahnem zraka”. Fakir je rekao: “To je tajna dosizanja Boga. To je odlučnost. I tvoja je odlučnost probudila sve tvoje skrivene snage.”

U stvarnom trenutku jake odlučnosti stvara se ogromna snaga - i čovjek može napustiti svijet i uči u istinu. Samo pomoću odlučnosti netko može prijeći iz svijeta u istinu; samo pomoću odlučnosti netko se može probuditi iz sna u istinu.

U ovo vrijeme, u satu našeg rastanka, želim vas podsjetiti na ovo: odlučnost je potrebna. I što još? Odlučnost je potrebna, plus nastavljanje u vašoj sadhani. Vaša sadhana mora biti stalna. Jeste li ikada vidjeli vodopad kada se spušta niz planinu? To je stalni tok vode koji može slomiti ogromna stijenja. Ako čovjek stalno nastoji slomiti stijenja neznanja, ona stijenja koja su u početku izgledala nesalomljiva jednog će se  dana pretvoriti u prašinu. I tada će čovjek naći svoj put.

Staza je tamo da bude otkrita, bez sumnje, ali nemojte nastojati pronaći pripremljenu stazu. Morate ju sami naći, svojim naporima. A koje to dostojanstvo donosi čovjeku! Kolike nam zasluge pripadaju da dosižemo istinu vlastitim naporima! Mahavira je to želio reći kada je govorio o istini postignutoj radom.

Istina nije milostinja dana iz milosrđa, ona je postignuće. Vi trebate odlučnost, stalni napor i još jednu stvar: beskrajno strpljenje. Istina je bezgranična, beskonačna, i stoga u očekivanju nje potrebno je beskrajno strpljenje. Bog se pojavljuje samo nakon beskrajnog čekanja. Oni koji nemaju strpljenja ne mogu doseći Boga. Na to sam vas isto želio podsjetiti.

Na kraju, sjetio sam se priče koju ću vam prenijeti. Iako je samo zamišljena, ona je savršeno istinita.

Anđeo je prošao pored mjesta gdje je sjedio stari sadhu. Sadhu je rekao anđelu: “Molim te pitaj Boga koliko mi treba da dosegnem mokshu, oslobođenje. “Blizu starog sadhua živio je vrlo mladi novo upućeni sannyasin. On je sjedio pod drvom banyan. Anđeo je upitao i mladog sannyasina da li i on želi upitati Boga o svojoj mokshi. Ali sannyasin nije rekao niti riječi. Bio je miran, spokojan i tih.

Nakon nekog vremena anđeo se vratio. Rekao j e starom sadhuu: “Pitao sam Boga o tvojoj mokshi. On je rekao da će trebati još tri rođenja. “Stari čovjek se razbjesnio i oči su mu se podlile krvlju. Bacio je svoju brojanicu i rekao: “Još tri rođenja! To je okrutno!”

Tada je anđeo otišao do mladog čovjeka i rekao mu : “Pitao sam Boga i za tebe. On je rekao da moraš vježbati svoju sadhanu kroz toliko rođenja koliko je lišća na drvu banyan pod kojim sjediš.” Mladi sannyasin bio je vrlo sretan i oči su mu se ispunile suzama radosnicama. Skočio je i počeo plesati. “U tom slučaju ja sam postigao! Postoji toliko mnogo stabala na svijetu i toliko lišća na svakome! I ako ću doseći Boga u samo toliko rođenja koliko je lišća na ovom malom drvu banyan tada sam ga skoro dosegao.”

Tako se žanje žetva istine. A znate li kraj ove priče? Mladi je sannyasin i dalje plesao i plesao i u tom je trenutku postao slobodan i dosegao je Boga. Taj trenutak nepomućene i beskrajne ljubavi i strpljenja bio je sve. Taj trenutak je bio emancipacija. Ja to zovem beskrajno strpljenje. A onaj koji ima beskrajno strpljenje postiže sve i sada. Taj mentalni stav je sam konačno postignuće. Jeste li voljni čekati toliko dugo? S tim vam pitanjem želim zbogom.

Neka vam Bog da snagu da rijeka vašeg života dođe do oceana istine. To je i moja želja i moja molitva.

Bilješka:

Osho je vodič par excelence: vodič kroz nepregledne nepoznate predjele - kroz zemlju vrhunaca i dolina, neprohodnih šuma i rijeka, kroz blještavu svjetlost i najtamniji mrak. Nekolicina najhrabrijih duša ostvarila je to putovanje, a ono što oni opisuju uzdiže naša srca. Oni govore o silnoj tišini, o ljepoti i radosti koja nadilazi riječi.

Osho u “Savršenom putu” nama osvjetljava stazu kojom treba krenuti na putovanje.

Tamo gdje mi očekujemo da je potreban napor Oshov je savjet: “Budi opušten i prirodan”. Tamo gdje mi očekujemo tešku potragu, odgovor je: “Traži i promašiti ćeš “.

Tamo gdje su nas učili odricanju i potiskivanju Oshova je poruka potpuno samo- prihvaćanje. To je put ljubavi i opuštanja, budnosti i zapažanja.

To je poklon krajnjeg razumijevanja koji nam daje Učitelj čije svjetlo i smjeh inspirira vrhunsko putovanje - putovanje u sebe.