Kad smo nedavno razgovarali o tome, jedan je prijatelj spomenuo 'te­oriju Gaia', koja kaže da je planet živi organizam i da smo mi samo jedna stanica u tom golemom tijelu. Mnogi, ljudi, pogotovu oni koji zagovaraju naftnu industriju, otišli su korak dalje pa kažu da je s obzi­rom da smo mi ljudi dio prirode, sve što radimo po definiciji prirodno. Na kraju krajeva, mi jesmo priroda. Ta izopačena logika je moderna inačica starog gledišta iz američkog Manifest Destiny.

Pogledajmo to kroz medicinsku analogiju. Stanice u tijelu stalno se rađaju, žive, umiru. Svakoga dana milijuni njih mutiraju na različite načine, gubeći ili dobivajući određene aminokiseline u svom DNK lancu, uslijed izlaganja kozmičkom zračenju, otrovima u hrani, meta­boličkim otpadnim tvarima i pod utjecajem tisuću drugih prirodnih i neprirodnih procesa.

Većina tih imitiranih stanica jednostavno umre: njihov novi DNK kod nije sposoban za održavanje života. Ali povreme­no neka stanica promijeni svoj genetički kod na takav način da prirodni prekidač koji nadzire njezin postupak razmnožavanja biva postavljen u položaj 'uključeno' i nije ga moguće isključiti. Stanica se počinje di­jeliti — razmnožavati — opet i opet, rastući eksponencijalno u masu tki­va kojemu treba sve više i više hranjivih sastojaka. Preusmjerava kr­vne žilice i dovodi si više krvi, uzima prostor i tkivo obližnjih organa u svojoj orgiji rasta. Preuzima vlast. Zove se rak.

Možete sad reći da je rak prirodan. Neki su oblici raka nedvojbeno potekli iz bioloških procesa koji su nam u neko doba bili korisni, a do­kazano je da postoje geni koji nas čine više ili manje podložnima raku.

Ali većina oblika raka nisu normalan dio prirodnog čovjekova ži­vota. Izazvani su nečim što je napalo tijelo, oštetilo ga, promijenilo mu djelovanje na posve neprirodan način.

'Rastegnimo' tu poredbu na čovjekov odnos s planetom, jer miliju­nima su godina genus Homo i stotinama tisuća godina vrsta Homo sa­piens sapiens suživjeli s planetom. Naša nazočnost nije bila nezapaže­na: izbrisali smo desetine vrsta malih i velikih sisavaca putujući s jed­nog kontinenta na drugi, a gotovo svugdje kamo smo došli promijenili smo krajolik. Ali nikad nismo ugrožavali krhku mrežu života, zdravlje našeg planeta.

Naše je djelovanje bilo potpuno lokalno. U Londonu 3000. pr. Kr., kad su tamo živjeli Druidi, čovjek nije mogao učiniti ama baš ništa što bi imalo utjecaj na život ljudi na Andama na drugome kraju svijeta.

A čak i naše lokalno djelovanje, to jest pokušaji da se okoliš učini pogodnijim za obitavalište čovjeka, nije imalo negativan utjecaj na ži­vot u okolnim područjima. Tlo je i dalje bilo živo. Šume su rasle snaž­ne i zdrave. Životinje i biljke i ribe rasle su i živjele u obilju.

Ljudi su po planetu hodali lakim koracima.

Prije nekoliko godina kad sam održavao predavanja po Engleskoj, moj me domaćin poveo u obilazak špilja blizu Chislehursta, malo iz­van Londona. Jedan veliki dio špilja, koje su tijekom II svjetskog rata služile kao skloništa pred zračnim napadima, izdubili su u mekanim stijenama Druidi nekoliko tisuća godina ranije. Za jedno se područje vjeruje da je služilo za vjerske obrede, jer tamo se nalazi oltar uklesan u zid, a akustika je tako veličanstvena da bajanje ili pjevanje biva poja­čano do te mjere da djeluje nezemaljski.

Na druidskom je oltaru udubljenje, veličine današnjih zdjela za mi­ješanje, s uskim kanalom koji se proteže do ruba oltara. Britanci, koji su period od rimske vladavine pa sve do prije samo nekoliko stotina godina proveli u orgijama mučenja, tlačenja i dominacije nad ženama, nedavno su iznad tog oltara naslikali sliku koja prikazuje nekoliko že­na naguranih u drveni kavez obješen iznad udubine na oltaru, koje bi­vaju žive spaljene. "Žrtvovanja ljudi!" vrištao je poster: "Druidski vje­rski obredi!" (Julije Cezar je nakon svog pokušaja osvajanja britanskih otoka 54. prije Krista napisao da Druidi žrtvuju ljude, da svoje ratne zarobljenike žive spaljuju u golemim pletenim košarama. Premda je taj njegov zapis možda i istinit, mogao bi to biti i običaj preuzet od Ri­mljana ili jedan od načina kako je Cezar opravdavao svoje bezobzirno širenje carstva i ubijanje bilo koje rase ili naroda koji su mu stajali na putu).

Nitko zapravo ne zna zašto su Druidi koristili te udubine. Ali znamo da su ih istrijebili Rimljani, Saksoni i daljnji osvajači koji sad sači­njavaju većinu stanovništva Engleske. Ali naša je domaćica, gledajući oltar, istaknula da ono malo što se zna o Druidima ukazuje na to da su bili štovatelji života na Zemlji u ženskom liku. Njihovi kulturni zapisi pokazuju da im je Majka Zemlja bila svetinja, da su žene imale visok položaj, kao i u mnogim drugim "primitivnim" kulturama. Na primjer, na menstruaciju se nije gledalo kao na nešto grozno i nečisto, kao u kul­turama gdje su dominirali muškarci koji su žene za vrijeme menstru­alnog krvarenja smatrali 'manje korisnima', nego su je Druidi držali dijelom mjesečnog ciklusa plodnosti, života, prirode — i kao nešto što treba slaviti i poštovati.

Gledajući zdjelastu udubinu na oltaru, naša je domaćica pokazala prstom i rekla: "Kladim se da su iznad nje čučale žene i pustile da u nju teče menstrualna krv, koju su kasnije koristili u vjerskim obredima bla­goslova usjeva. Možda je to bila menstrualna krv visoke svećenice, najsvetija žrtva koju je mogla ponuditi plemenu i zbog koje su se pre­ma njoj i drugim ženama odnosili s poštovanjem koje su barbarski os­vajači smatrali 'obožavanjem'."

To se čini potpuno mogućim. Riane Eisler, autorica knjige The Chalice and the Blade (Kalež i bodež, 1987), i drugi istraživači i antro­polozi pokazuju na brojne povijesne kulture u kojima su žene ili domi­nirale ili bile obožavane — neke od njih preživjele su tisućljeće duže od naše moderne civilizacije i uspjele su mirno suživjeti sa svojim susjedima tisućama godina, sve dok ih nisu uništili osvajači Mladih Kultura.

Vratimo se medicinskoj analogiji stanica u ljudskome tijelu i ljudi­ma kao dijelu Zemlje; povijesno gledajući, genus Homo bio je dijelom prirode i utjecao je na svoj okoliš na način kako to neizbježno radi svaki drugi prirodni grabežljivac i 'mjenjač' okoliša, od tigrova do termita.