"Yoganandina je prisutnost na ovom svijetu bila poput
blještave zrake u tami. Toliko uzvišena duša na zemlju
dolazi rijetko, kad je ljudima doista potrebna."

Shankaracharya iz Kanchipurama

SADRŽAJ
RADOST I SREĆA

1. Poglavlje: Traženje sreće na pogrešnom mjestu 
2. Poglavlje: Sreća je izbor 
3. Poglavlje: Izbjegavanje kradljivaca sreće 
4. Poglavlje: Naučite ponašati se ispravno 
5. Poglavlje: Jednostavnost je presudno važna
6. Poglavlje: Dijeljenje vlastite sreće s drugima 
7. Poglavlje: Istinski uspjeh i blagostanje 
8. Poglavlje: Unutarnja sloboda i radost 
9. Poglavlje: Nalaženje Boga najveća je sreća 

1.  poglavlje
TRAŽENJE SREĆE NA POGREŠNOM MJESTU

Traženje sreće izvan sebe samoga nalik je pokušaju hvatanja
oblaka lasom. Sreća nije stvar već stanje uma. Potrebno
ju je živjeti. Sreću nije moguće postići svjetovnom moći ni
zarađivanjem. Mentalni nemir proizlazi iz usredotočenosti
svijesti na vanjski svijet. Nemir sam po sebi jamči neuhvatljivost
sreće. Svjetovna moć i novac nisu stanja uma. Stečena
svjetovna moć i novac samo oslabljuju čovjekovu sreću.
Nipošto ju ne mogu povećati.
Sto više raspršujemo svoje energije, to nam manje moći
ostaje za bilo koji specifičan pothvat. Navike zabrinutosti i
napetosti, nalik hobotnicama, proizlaze iz oceanskih dubina
podsvijesti, krakovima vitlaju po našim umovima i potpuno
uništavaju sve što smo nekoć poznavali kao unutarnji
mir.
Istinska se sreća nikada ne nalazi izvan Jastva. Oni koji ju
traže u vanjskom svijetu, pokušavaju uloviti dugu među
oblacima!


Poput kratkovječnih ruža, u zemaljskom se vrtu svakodnevno
pojavljuje nebrojeno mnogo ljudskih bića. U mladosti
otvaraju nove pupoljke pune nade, radosno primaju životna
obećanja i gorljivo iščekuju svaki dašak osjetilnoga uži-
vanja. A tada latice počnu blijedjeti; iščekivanje se pretvara
u razočaranje. U sumrak starosti klonu, sijedi od osvješćivanja
iluzija.
Obratite pozornost na primjer ruže: takva je sudbina ljudskih
bića koja žive usredotočena na osjetila.
S razumijevanjem proizašlim iz introspekcije analizirajte
istinsku prirodu osjetilnih užitaka. Ne osjećate li u srcu
hladan dah sumnje i nesigurnosti čak i dok uživate u osjetilnim
užicima? Ustrajete u njima, ali u srcu znate da vas
jednoga dana moraju iznevjeriti.
Dublje promišljanje otkriva da se predavanje užicima zapravo
izruguje svojim poklonicima. Ono ne nudi slobodu
već ropstvo duše. Iz njega se, suprotno onome što većina
ljudi zamišlja, ne može izaći silaznim putem mahovinom
obraslih, mekih staza daljnjeg prepuštanja užicima već uzlaznim
teškim, kamenitim putovima samokontrole.

Ljudi zaboravljaju da za materijalno uživanje plaćaju sve
veću cijenu u obliku trošenja živčane i moždane energije te
posljedičnog skraćivanja prirodnog životnog vijeka.
Materijalisti postaju toliko zaokupljeni zadatkom zarađivanja
da se ne mogu opustiti i uživati u udobnostima čak i
nakon što ih steknu.
Kako li je suvremeni život nezadovoljavajući Samo pogledajte
ljude koji vas okružuju. Zapitajte se jesu li sretni.
Uočite tužan izraz na mnogim licima. Uočite ispraznost u
njihovim očima.
Materijalistički život mami čovječanstvo osmijesima i obećanjima,
ali je dosljedan samo u sljedećem: naposljetku neizostavno
prekrši sva svoja obećanja!

Ako si čovjek dopusti tražiti tjelesnu, mentalnu i duhovnu
hranu sve više u vanjskim okolnostima, ne okrećući se vlastitomu
izvoru, postupno iscrpljuje svoje zalihe energije.

Posjedovanje materijalnog bogatstva bez unutarnjega mira
nalik je plivanju u jezeru i istodobnomu umiranju od
žedi. Ako materijalno siromaštvo nije poželjno, duhovno
je siromaštvo sablažnjivo! Sva ljudska patnja ne proizlazi iz
materijalne neimaštine već iz duhovnoga siromaštva.

Materijalni znanstvenik iskorištava prirodne sile kako bi
poboljšao čovjekovo okružje i učinio ga udobnijim. Duhovni
znanstvenik iskorištava moć uma kako bi prosvijetlio
dušu.
Moć uma čovjeku pokazuje put prema unutarnjoj sreći, što
ga čini otpornim na vanjske neugodnosti.
Koji od dvojice znanstvenika, po vašem mišljenju, čini veće
dobro? Duhovni znanstvenik, dakako.

Čista ljubav, sveta radost, pjesnička mašta, dobrota, mudrost,
mir i sreća osjećaju se unutra, najprije u umu ili srcu,
a potom se putem živčanoga sustava prenose fizičkom tijelu.
Shvatite i osjetite uzvišene radosti unutarnjega života i
bit ćete im skloniji nego prolaznim užicima vanjskoga svijeta.
Svi osjetilni užici pojavljuju se na površini tijela, a um
ih doživljava putem živčanoga sustava. Vi volite osjetilne
užitke jer su vas najprije osvojili, a potom ste postali njihov
zarobljenik. Kao što se neki ljudi naviknu na zatvor, tako
mi smrtnici volimo svjetovne užitke, koji nam priječe put
do unutarnjih radosti.
Osjetila nam najčešće obećavaju malo privremene sreće, ali
nam naposljetku donose tugu. Krijepost i unutarnja sreća
ne obećavaju mnogo, ali naposljetku uvijek pružaju trajnu
sreću. Zato trajnu, unutarnju sreću duše nazivam Radošću,
a prolazna osjetilna ushićenja Užitkom.
Vanjsko okruženje i vaš krug ljudi iznimno su važni. Specifično
vanjsko okruženje u mladosti je osobito važno jer
potiče ili guši unutarnje instinktivno okruženje djeteta. Dijete
se u pravilu rada s prenatalnim mentalnim okruženjem.
Ono je potaknuto ako je vanjsko okruženje nalik unutarnjem.
No ako je vanjsko okruženje drugačije, unutarnje
će vjerojatno biti potisnuto. Instinktivno zločesto dijete u
dobrom društvu može biti obuzdano i postati dobro, dok
će instinktivno dobro dijete u dobrom društvu nedvojbeno
postati još bolje.
Jeste li ozbiljno razmislili o tome zašto su vam prolazni, varljivi
užici draži od trajnoga mira i radosti Duše - koja se
meditacijom lako doživljava i vječno povećava? Zato jer ste
u početku razvijali naviku prepuštanja osjetilnim užicima
te niste njegovali uzvišenu radost unutarnjega života, koju
donosi meditacija. Kad shvatite i osjetite uzvišene radosti
unutarnjega života, postat će vam draže od prolaznih užitaka
vanjskoga svijeta.

Čovjek koji je živio u hladnom području Aljaske kušao je
slasno kalmerija grožđe što mu ga je poslao prijatelj iz Fresna
u Kaliforniji. Aljaščanin je bio toliko oduševljen tim
grožđem da je pronašao posao u Fresnu, gdje sve vrste grožđa
obilno rađaju, i zauvijek napustio Aljasku.
Kad je Aljaščanin stigao u Fresno, prijatelj ga je pozvao k
sebi, a mlada mu je žena donijela grožđe koje je toliko
volio. Čovjek je bio gotovo izvan sebe od radosti te je, pohlepno
žvačući i gutajući grožđe, promrmljao: "Oh, hvala
vam od srca, hvala vam. Zbog kalmerija grožđa napustio
sam Aljasku."
"Pa, gospodine, imate ćete grožđa koliko poželite. Ja sam
vlasnica vinograda i svakodnevno ću vam donositi svježe
grožđe", rekla je žena.
Sutradan je vrlo rano stigla pred kuću Aljaščanina, grožđem
zasićenog, i donijela mu mnogo grožđa. Aljaščanin,
koji još nije probavio sve grožđe što ga je prošlu večer pojeo,
zijevajući je izašao iz kuće. Poskočio je od radosti kad je
zamislio kako će se pogostiti gomilom grožđa koju mu je
žena donijela.
"Oh, kako je divno imati toliko mnogo grožđa! Baš imam
sreću! Hvala vam, hvala vam!", vikao je Aljaščanin. Iz pristojnosti
je kušao nekoliko boba pred ženom, premda je u
ustima još osjećao okus sinoćnjeg neprobavljenog grožđa.
Kad je žena otišla, naslađivao se promatrajući grožđe s divljenjem
i pohlepom. Za sat vremena počeo je ponovno jesti
grožđe. Cijeloga je dana gutao, gutao i gutao.
Sutradan ujutro, u cik zore, mlada je žena stigla s velikom
količinom ponajboljega grožđa iz svojega vinograda i pozvala
Aljaščanina. Aljaščanin ju je, u polusnu, s pomalo klonulim
entuzijazmom i s mrvom uzrujanosti zbog buđenja
iz dubokog sna, pozdravio: "Zdravo, dobra ženo, hvala vam
za vrlo ukusno grožđe."
Trećega mu je jutra žena opet donijela veliku količinu grožđa.
Aljaščanin ju je, u polusnu i sa slabašnim osmijehom na
licu, pozdravio te rekao: "Gospodo, lijepo je od vas što mi
dajete ovo grozde, ali još mi je preostalo od jučer."
Četvrtoga je dana žena opet posjetila Aljaščanina i donijela
mu poveliku količinu grožđa. On se nevoljko probudio te
ju bez osmijeha pozdravio i rekao: "Oh, opet grožđe. Vrlo je
lijepo od vas što mi ga donosite, ali imam dovoljno."
Ali žena nije povjerovala Aljaščaninu smatrajući da ne želi
iskorištavati njezinu velikodušnost pa je petoga jutra donijela
gomilu grožđa i pokucala na njegova vrata. On je skočio
iz kreveta kao da je ugledao duha i viknuo: "Užasno, gospođo,
grožđe, grožđe, grožđe! Za ime Božje, opet grožđe!"
Žena se nasmiješila i rekla: "Drago mi je da sam doznala
da ne volite grožđe. Nadam se da mi više nećete oduzimati
grožđe koje bih mogla prodati."
Priča govori kako je loše pretjerivati u bilo čemu. Koliko je
god nešto ugodno, ako pretjerujete, to vam više ne donosi
užitak već izaziva patnju.
Stoga upamtite, nikada nemojte pretjerivati u jelu, spavanju,
radu, društvenim aktivnostima ili u bilo kojoj aktivnosti,
koliko god ugodna bila, jer pretjerivanje ne donosi ništa
osim nezadovoljstva.

Važno je razlučivati potrebe i želje. Potreba imate malo, a
želja možete imati neograničeno mnogo. Da biste postigli
slobodu i blaženstvo, zadovoljavajte samo svoje potrebe.
Prestanite stvarati beskrajno mnoštvo želja i iluziju lažne
sreće. Posvetite se potrazi za trajnom srećom ili blaženstvom.
Nepromjenjiva, besmrtna duša skrivena je iza zaslona
vaše svijesti, na kojoj su naslikane mračne slike bolesti,
neuspjeha, smrti i tako dalje. Podignite veo prividne promjene
i usidrite se u svojoj besmrtnoj prirodi. Ustoličite
svoju hirovitu svijest na unutarnjoj nepromjenjivosti i smirenosti,
na Božjem prijestolju. Neka vaša duša danonoćno
zrači blaženstvom.
Sreću je moguće postići putem samokontrole, razvijanja
navika jednostavnoga življenja i uzvišenoga razmišljanja te
skromnijega trošenja unatoč tome što zarađujete više. Potrudite
se zarađivati više kako biste mogli pomagati drugima
da pomognu sami sebi. Prema jednome od nepisanih
životnih zakona, onaj tko drugome pomogne postići obilje
i sreću, uvijek će i sam primati pomoć te uživati sve veće
obilje i sreću. To je nepromjenjivi zakon sreće. Nije li bolje
živjeti skromno i štedljivo, a zapravo se bogatiti?

Izgubljenu sreću duša ne uspijeva pronaći u materijalnim
stvarima zbog jednostavnoga razloga: te stvari nude lažnu
ugodu. Izgubivši vezu s božanskim blaženstvom u sebi,
čovjek svoju potrebu za njim pokušava zadovoljiti lažnim
užicima osjetila. Međutim, na dubljoj razini svojega bića
ostaje svjestan svojega prijašnjega, uzvišenog stanja u Bogu.
Istinsko mu zadovoljenje izmiče jer neumorno jureći od
jednoga do drugoga osjetilnog užitka, zapravo traži svoju
izgubljenu sreću u Bogu.
Ah, sljepilo! Koliko dugo morate ići tim putem prije no
što, izmučeni zasićenošću, dosadom i gađenjem, radost potražite
u unutarnjem svijetu, u kojemu ju jedino možete
pronaći?

Razmislite na trenutak što je Isus mislio kad je rekao: "Pusti
mrtve nek' ukopavaju svoje mrtvace." (Evanđelje po Mateju
8:22) Želio je reći da je većina ljudi mrtva, ali toga nisu
svjesni! Nemaju ambicija, poticaja, duhovnoga entuzijazma
ni životne radosti.
Kakve koristi od takvoga života? Život bi trebao biti neprestano
nadahnuće. Živjeti nagonski znači biti mrtav iznutra
iako tijelo i dalje diše!
Ljudski su životi toliko sumorni i nezanimljivi zato jer ljudi
traže sreću u plitkim koritima umjesto da podu na nepresušan
izvor sve radosti, koji nose u sebi.

Kakva korist od ulaganja sveg svojeg vremena u ono što
je prolazno? Pouka drame života jest činjenica da je život
upravo to: drama, iluzija.
Lude vjeruju da je ta drama stvarna i trajna pa plaču na
tužnim dijelovima, žaluju zbog prolaznosti veselih dijelova i
tuguju jer drama naposljetku mora završiti. Patnja je kazna
za njihovo duhovno sljepilo.
Mudri, međutim, opažaju pravu obmanu drame pa vječnu
sreću traže u svojemu unutarnjem Jastvu.