GEORGE MATTHEW ADAMS napisao je: »Nad čovjekom, poput zvijezde na nebu, lebdi upravo njegov duh. Ljudi ga prepoznaju odmah i udružuju se s njim sve dok ne nastane raj muškaraca i žena tako potaknut. Gdje god naišli na djelovanje tog duha, gdje god se nalazio čovjek ili cjelokupna organizacija, znajte da je Nebo na svijet spustilo poruku radosti!«

Radost nam već i kao sama riječ podiže raspoloženje i izaziva optimizam. Radost donosi sigurnost. Riječ je o sredstvu koje liječi.
Sreća i radost pomažu nam da nadilazimo životne prepreke. Radost je recipročna. Radost koju izražavamo često osjećaju i prenose drugi,
tako da nam se vraća u izobilju. Zavišću se ne postiže ništa; onačesto donosi samo usamljenost. Kad svoj uspjeh nastojimo mjeriti prema postignućima drugih, samo izazivamo tjeskobu i nesreću. Zavist služi i kao upozorenje da se trebamo suočiti sa svojim strahovima i izvorima kivnosti, na temelju njih učiti, te preuzeti nadzor nad svojim životom.

Bilo da je riječ o danu, tjednu, mjesecu, godini ili cijelome životu, radost je u nama, možemo je izražavati jer nema te osobe, okolnosti ili vanjskog utjecaja koji nas može istinski odvojiti od radosti ili nam onemogućiti da je dijelimo sa svima na koje nailazimo.

Charles F. Lummis rekao je: »Veći sam od svega što mi se može dogoditi. Sve to — tuga, nesreća i patnja — tek je pred mojim vratima. Ja sam u
kući i imam ključ«.

Beskonačno je izvor radosti. — Chandogya Upanišad

Zavist se ubija vlastitim strelicama. — Anonimna

Kako povećati radost i sreću? Izrazi neograničene ljubavi i služenja čudesno pojačavaju sreću! Kad cijenimo dobrotu koju drugi iskazuju prema nama, kad priznajemo svoja postignuća i uspjehe i znamo da imamo mnoštvo darova, sve to može pojačati osjećaj sreće.
U svakome od nas postoji mogućnost za neograničenu sreću i radost.
Njih je možda teško točno odrediti, no radost svakako poznajemo kada je iskusimo i znamo kad smo ostali bez nje! Želja za srećom možda je i jedino što je zajedničko većini ljudi. Što može biti dan proveden u radosti i sreći? Kod nekih ljudi sreća se javlja kada čine stvari koje usrećuju druge; kada svjesno žive u skladu sa životnim zakonima; kada su njihove misli, osjećaji i djela pošteni i časni; kad im je savjest mirna.

Život je za služenje i u tom služenju čovjek mora trpjeti mnoge teške stvari, no često i doživljavati veliku sreću. No ta sreća može
biti stvarna samo ako ljudi svoj život smatraju služenjem i imaju točno određen životni cilj izvan sebe i osobne sreće. — Lav Tolstoj

Čitajući članak u nekom časopisu, jedna je žena naišla i na sljedeće riječi: »Bez radosti u životu nećeš biti ni zdrav ni slobodan«.
Te su je riječi duboko pogodile, jer se cijelo vrijeme tužila i žalila na to koliko je nesretna. Ponovno je pročitala riječi i Ijutito rekla: »Kako
ću biti sretna i radosna kada u životu imam toliko problema? Nisam kao neki koje znam, a koji imaju sve!« Iako je odbacila časopis, one
su joj se riječi i dalje vrzmale glavom. Stoga je odlučila, premda u početku sa skepsom, da će tu izazovnu ideju i praktično iskušati. Odbacivši
na trenutak probleme i zavist, počela je tražiti načine na koje bi u život unijela više radosti.

U početku nije dolazilo do drastičnih pomaka; gotovo se ništa nije mijenjalo. I dalje je morala posvećivati pozornost problemima.
Međutim, imala je dojam da je sve nekako manje opterećuje. Malopomalo, počela je u sebi prepoznavati potrebu da poboljša vlastite
stavove. Tako je na sve počela gledati s više optimizma, a manje cinizma.
Zavist i kivnost prema drugima ubrzo su isparili. Počela je preuzimati život u svoje ruke. Uvidjela je da »radost« ne mora učiti: počela ju je izražavati kao prirodan dar duha. Prijatelji su je počeli češće zvati i vrijeme je posvećivala pozitivnijim stvarima.

»Radost donosi sigurnost; zavist donosi usamljenost«.
Radost slijedi čistu misao poput sjene
koja vas nikad ne napušta. — Dhammapada

Ne traži izvan sebe. Raj je unutra. — Mary Lou Cook 

Je li moguće da zavist i nezadovoljstvo potječu iz osjećaja nedostatka u čovjekovoj svijesti?
Kakva je povezanost našeg samopoštovanja s radošću i zavišću?
Način na koji o sebi razmišljamo i što o sebi osjećamo potječe iz dubina našega bića i odražava se u svim našim postupcima. Je li želja za prednostima kojima raspolaže netko drugi temelj zavisti?

Svatko od nas na ovaj svijet dolazi s velikom riznicom, a dio tog blaga možda je tek na korak izvan domašaja naše svijesti. Ti nas darovi prate od samog početka i u mogućnosti smo dovesti ih u područje vidljivoga. Jedan je od tih darova i radost. Možda ju je teško točno odrediti, no svakako znamo kada je doživljavamo. Stvarna radost duboka je i trajna odlika koja nam omogućuje da nadiđemo poteškoće.
Ona pojačava našu želju za životom. Možemo odbiti uzrujavati se oko stvari koje, kad ih bolje promotrimo, zapravo i nisu toliko
važne. Život teče dalje. Najbolje je biti radostan odmah sada!