7 Radio

Tesla je početkom 1890-ih godina obolio od čudne djelomične

amnezije, kao posljedice vi.emjesečnih mentalnih napora i

dugih sati provedenih u laboratoriju u NewYorku.

Odmah nakon .to je okončao svoj savjetodavni posao za

korporaciju Westinghouse, doslovce je postao opsjednut onim

o čemu se u početku govorilo kao o be.ičnom telefonu a .to je

kasnije dobilo svoje suvremeno ime - radio.

Kad je u laboratoriju izgradio svoje zavojnice velike snage,

uvjerio se u to da je oda.iljanje zapravo tek jedan vid golemog

globalnog i međuplanetarnog potencijala. Radio je, doduše, postavljao pred njega drugačije probleme od onih vezanih za bežični prijenos elektriciteta, no ipak je bio uvjeren da su ti problemi dovoljno bliski da bi se dodirivali u jedinstvenoj zadivljujućoj orkestraciji.

»Svojim sam uzemljenim odašiljačem proizveo nevjerojatnu pojavu«, prisjećao se kasnije, »i nastojao sam proniknuti u njezino pravo značenje s obzirom na struje koje

se .ire kroz zemlju. To je izgledalo kao beznadni pothvat na

kojem sam uzaludno radio i vi.e od godine dana. No, to

temeljito proučavanje toliko me obu-zelo da sam počeo

zaboravljati sve ostalo, pa i svoje oslabljeno zdravlje. Na

kraju, kad sam već dospio do točke .ivčanog sloma, priroda je

primijenila svoj obrambeni sustav i izazvala za mene gotovo

smrtonosni san.«1

Budući da je pro.lo nekoliko mjeseci tijekom kojih se nije

nimalo odmarao, rekao je da je zaspao kao »da je drogiran«. A

kad mu se svijest iznova vratila, zaprepastio se shvativ.i da si

ne mo.e predočiti nijedan od prizora iz svoje pro.losti, osim

onih iz ranog djetinjstva.

100

Radio

Kako je već odavno bio sasvim ravnodu.an prema

liječnicima, sad se odlučio usredotočiti se na to da se sam

izliječi.

Iz noći u noć samoga bi sebe primoravao da se prisjeti

uspomena iz najranijeg djetinjstva. Tako je uistinu postupno u

sjećanje počeo vraćati sve vi.e i vi.e slika iz svog .ivota. U

tim bi neprestanim poku.ajima uvijek sve počinjalo od

glavnog lika - njegove majke. Osjetio je strahovitu .elju da je

vidi.

»Taj je osjećaj postao toliko jak«, pričao je dalje, »da sam

odlučio ostaviti sav svoj posao i udovoljiti svojoj če.nji. No,

bilo je te.ko sve napustiti posve iznenada pa je proteklo

nekoliko mjeseci tijekom kojih sam pomalo uspio o.ivjeti sve

dojmove i uspomene iz svog proteklog .ivota...«

Bilo je rano proljeće 1892. godine. Jo. nije prihvatio

nijedan od poziva za predavanje koji su mu bili upućeni iz

Engleske i Francuske, jer se zapravo nalazio u dvojbi treba li

ih uopće odr.ati.

I tada je, prisjeća se, pred sobom ugledao sliku koja kao da

je izronila »iz maglu.tine zaborava« - samoga sebe kako se

upravo budi u pari.kom hotelu De la Paix iz jednog od onih

neobičnih snova bez sjećanja. U »prizoru« su mu tog trenutka

donijeli tu.nu vijest da mu majka umire.

Čudna činjenica vezana za tu djelomičnu amneziju bila je,

pisao je Tesla kasnije, da bi mu u .ivom sjećanju ostajalo sve

ono .to je imalo veze s njegovim istra.ivanjima te da su ona i

dalje nesmetano napredovala. »Mogao sam se prisjetiti i

najmanjih sitnica, a i posve neva.nih promatranja obavljenih

tijekom pokusa, pa čak izrecitirati čitave stranice raznih

tekstova ili slo.ene matematičke formule.«

Čini se da je razlog za potisnutu zabrinutost zbog majčina

zdravlja zaista i postojao. Od obitelji iz Gospića stizala su mu

pisma koja su nagovje.tavala da joj je zdravlje stvarno sve

lo.ije. A iz svih dijelova svijeta stizali su mu pozivi, počasti »i

druga laskava priznanja« s porukom da ih posjeti i odr.i

predavanje. Na kraju, prihvatio je pozive pristigle iz Londona i

Pariza, planirajući nakon tih predavanja krenuti ravno kući.

mi

TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA

Njegovo je predavanje u Institutu elektroin.enjera u

Londonu bilo pozdravljeno kao izniman znanstveni događaj, a

kad ga je dovr.io, Britanci mu nisu .eljeli dopustiti da ode.

»Sir James Devvar zahtijevao je i ustrajao u tome da se

moram pojaviti pred Kraljevskim dru.tvom«, prisjetio se. »Ja

jesam odlučan čovjek, no argumenti tog velikog .kota lako su

me uspjeli uzdrmati. Gurnuo me u stolac i ulio mi u ča.u

predivnu smećka-stu tekućinu koja je blije.tala svim vrstama

boja, a imala okus nektara.«

Na njegovo iznenađenje, Devvar je rekao: »Upravo sjedite

u Faradavjevu stolcu i u.ivate u viskiju, koji je on najradije

pio.«2 Uvjeriv.i Teslu da nema osobe na svijetu koja bi vi.e od

njega zaslu.ivala takvu počast, uspio ga je razoru.ati. Francuzi

će morati pričekati jo. koji dan.

Predavanje pred Kraljevskim dru.tvom Velike Britanije koje

je posjetila elita znanstvenog svijeta donijela je mladom

izumitelju jo. veću slavu. Lord Ravleigh, cijenjeni fizičar koji

je tada predsjedavao Kraljevskom dru.tvu, nastojao ga je

uvjeriti da bi zbog svoje iznimne nadarenosti za otkrivanje

osnovnih znanstvenih načela trebao razmotriti promjenu svog

načina rada.

Naime, preporučio je Tesli da ubuduće svoje snage

usredotoči na samo jedno područje istra.ivanja. Bila je to

posve nova zamisao za znanstvenika poput Tesle, koji je vapio

za pronala.enjem svih mogućih odgovora odjednom.

Sir VVilliam Crookes, čijem se radu Tesla oduvijek divio,

poslao mu je nakon predavanja pisamce u hotel opisav.i u

njemu kako ga je nadahnuo da svoje vlastito tijelo podvrgne

nepoznatim električnim učincima.

»Dragi moj Tesla«, pisao je, »Vi ste pravi prorok. Zavr.io

sam s radom na svojoj novoj zavojnici, ali ne radi onako dobro

kao ona mala, koju ste Vi izradili za mene. Bojim se da je

suvi.e velika... Kad dr.im jedan njezin kraj, fosforescencija

kroz moje tijelo znatno je slabija od one koju dobivam s

malom zavojnicom...«3

O.tro Crookesovo oko zamijetilo je iscrpljenost mladog

izumitelja pa ga je poku.ao upozoriti da mu izgleda kao da se

nalazi

102

Radio

na samom rubu fizičkog i .ivčanog sloma. »Nadam se da ćete

pobjeći u planine Va.e rodne grude .to je moguće prije«, pisao

mu je. »Patite od posvema.nje iscrpljenosti radom i ako se sami

ne pobrinete za sebe, slomit ćete se. Nemojte mi odgovarati na

ovo pismo, niti se sastajati bilo s kim, već sjedajte na prvi

vlak.«

Sir William je bio u pravu. No Tesli je u tom trenutku bilo

jednostavno nemoguće poslu.ati njegov očinski savjet.

Naime, odjurio je u Pariz da bi odr.ao predavanje pod

nazivom »Pokusi s izmjeničnom strujom visokog napona i

visokih frekvencija« te iznova prikazao svoje osjetljive

elektroničke cijevi. Ovaj put su u gledateljstvu sjedili članovi

Međunarodne udruge elektroin.enjera i Dru.tva francuskih

fizičara.

Istog tog mjeseca, u veljači 1892. godine, SirWilliam

Crookes potvrdio je Teslinu intuiciju. Objavio je predviđanje

da bi se elektromagnetski valovi u prostoru zaista mogli

koristiti za be.ični prijenos.

Čim je okončao svoje posljednje predavanje, Tesla se ispričao

iscr-pljeno.ću i zaputio u hotel De la Paix, gdje je odsjeo. Činilo

se pravim antiklimaksom kad mu je glasnik uručio telegram s

porukom da mu je majka na umoru.

Hitajući na .eljeznički kolodvor, u posljednji se tren uspio

ukrcati na vlak za Hrvatsku. Pre.av.i kasnije u kočiju, po.lo mu

je za rukom da stigne kući na vrijeme kako bi proveo jo.

nekoliko posljednjih sati s majkom. A tada su ga, već posve

iznemoglog i blizu sloma, odveli u obli.nju kuću da se

odmori.

»Dok sam ondje le.ao posve bespomoćan«, zapisao je u

svojim memoarima, »razmi.ljao sam o tome kako bi mi majka

zasigurno poslala neki znak da je izdahnula dok sam se jo.

nalazio na putu... Bio sam u Londonu sa svojim starim

prijateljem, Sir Williamom Crookesom, kad se poveo razgovor

o spiritualizmu i kad me posve obuzela tajanstvena privlačnost

ovih misli... Bio sam uvjeren da su uvjeti za zagledanje s onu

stranu .ivota vi.e nego pogodni, jer je moja majka bila

duhovna .ena i imala je osobito izra.enu moć intuicije.«4

103

TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA

Čitave te noći njegov je um bio napet i ispunjen

očekivanjima, no ni.ta se nije događalo sve do ranih jutarnjih

sati. U laganom drijeme.u koji ga je obuzeo, zapisao je,

ugledao je »oblak na kojem su se nalazili anđeoski likovi

zapanjujuće ljepote, a jedan od njih gledao je ravno u mene

pogledom prepunim ljubavi i postupno je počeo dobivati

obličje moje majke. Oblak je polagano lebdio kroz sobu, sve

vi.e se udaljavajući, da bi na kraju nestao, a mene je probudila

neopisivo sladca pjesma koja se orila iz mnogih grla. U tom

sam djeliću sekunde, koji ne mogu ni izraziti riječima, shvatio

da mi je majka upravo umrla. Tako je i bilo...«

Kasnije mu je postalo va.no obuhvatiti sve vanjske uzroke

tih očito transcendentalnih dojmova, jer se i nadalje pridr.avao

svoje teze da su ljudska bića samo »strojevi od krvi i mesa«. U

njegovim se memoarima pojavilo sljedeće »obja.njenje« tog

do.ivljaja:

»Kad sam se oporavio, puno sam vremena proveo tragajući

za vanjskim uzrokom ove neobične pojave i, na svoje veliko

olak.anje, uspio u tome nakon mnogih mjeseci uzaludnih

napora. Svojedobno sam vidio sliku proslavljenog umjetnika

koja me se sna.no dojmila, a alegorijski je predstavljala jedno

od godi.njih doba u obliku oblaka s grupom anđela koji su,

kako se činilo, zaista leb-djeli u zraku. Upravo se ta slika

pojavila u mom snu, izuzimajući pritom sličnost s mojom

majkom. Glazba je dopirala iz obli.nje crkve gdje je zbor

pjevao na ranoj misi u uskrsno jutro, te se tako sve objasnilo

na zadovoljavajući način i u skladu sa znanstvenim

činjenicama.

Sve se to dogodilo jo. davno, i otada nisam imao ni najmanjeg

razloga zbog kojega bih izmijenio svoje poglede vezane

za psihičke i spiritualne pojave, za koje nema apsolutno

nikakvih temelja. Vjerovanje u njih prirodna je posljedica

intelektualnog razvoja. Vjerske dogme vi.e se ne prihvaćaju u

svom ortodoksnom značenju, no svaki pojedinac sklon je

vjerovanju u nekakvu vrhunaravnu moć. Svi mi moramo imati

neki ideal koji će upravljati na.im pona.anjem i pru.ati nam

zadovoljstvo, ali je posve neva.no hoće U se ono postići

vjerom, umjetno.ću, znano.ću ih nečim drugim sve dok

ispunjava funkciju neke nematerijalne sile.

104

Radio

Od presudnog je značaja za miroljubivo opstojanje

čovječanstva da pritom prevlada jedna zajednička predod.ba.

I mada nisam uspio doći do nikakvih dokaza kojima bih

podr.ao uvjerenja psihologa i spiritualista, na svoje veliko

zadovoljstvo ipak sam uspio dokazati automatizam .ivota - ne

samo neprestanim promatranjem pojedinaca i njihovih djela,

nego jo. uvjerljivije određenim uopćavanjima.«5

Rekao je da bi, uvijek kad bi njegovi prijatelji ili rođaci na

bilo koji način bili nečim povrijeđeni, on osobno osjećao ono

.to bi se moglo opisati jedino riječima »kozmička« patnja. To

proizlazi iz činjenice da su ljudska tijela slično građena i

izlo.ena istim vanjskim utjecajima, .to opet dovodi do toga da

slično odgovaraju na vanjske podra.aje. »Vrlo osjedjivo i

pronicljivo stvorenje s visoko razvijenim mehanizmima svih

osjetila, koje precizno radi u skladu s promjenama u svojoj

okolini«, pisao je, »obdareno je transcendentalnim

mehaničkim osjetilom koje mu omogućava da izbjegne

opasnosti koje se ne mogu izravno zapaziti. Kada takvo

stvorenje dođe u dodir s ostalima, čiji su organi za nadziranje

znatno slabiji, taj osjećaj jača pa ono osjeća ’kozmičku’

bol...«6

Očito je iz ovih izumiteljevih zapisa da ni sam nikada nije

bio posve zadovoljan svojim teorijama vezanim za taj

predmet.

Ovo nije ostalo jedinim do.ivljajem slutnje i

izvanosjetilnih zapa.anja u Teslinu .ivotu. No, on ih je uvijek

nastojao objasniti na mehanički način, tragajući za intuicijom

vezanom za vanjske događaje. Tako je, primjerice, kad mu je

sestra Angelina smrtno oboljela, poslao telegram iz

NewYorka u kojem je stajalo: »Imao sam viziju da se

Angelina uzdi.e i nestaje. Osjetio sam da nije sve kako treba.«

Teslin nećak, Sava Kosanović, kasnije se prisjetio da mu je

izumitelj pričao o svojim predosjećajima, ali bi im redovito

umanjivao značaj. On je pravi osjetilni prijemnik, rekao mu

je, koji bilje.i svaku, pa i najmanju uznemirenost - no, u tome

nema nikakve tajnovitosti.

»Izjavio je«, rekao je Kosanović, »da je svaki čovjek poput

automata koji reagira na vanjske dojmove.« Ali kakvi bi mu

vanjski

TESLA - ČOVIEK IZVAN VREMENA

dojmovi mogli dati onakvu moć predviđanja koju ćemo

opisati u nastavku, o tome nije nikad govorio.

Opisao je Kosanoviću događaj .to se zbio na Manhattanu

1890-ih godina, nakon jednog od velikih prijema koji je

priredio za svoje znance. Neki od gostiju pripremali su se otići

vlakom za Philadelphiju. Tesla, obuzet nekim »moćnim

unutarnjim porivom«, jednostavno je bio primoran zadr.ati ih,

zbog čega su zakasnili na vlak. Kasnije se uspostavilo da je

do.lo do velikog sudara u kojemu je bilo ozlijeđeno mnogo

putnika.7

Neobičnu promjenu osobnog fizičkog izgleda povezao je

sa zabrinutom .urbom, kojom je pohitao majčinoj samrtničkoj

postelji. Naime, jedan posve sijedi pramen pojavio mu se na

desnoj strani inače posve crne i guste kose. Ali on je nekim

čudom već nakon nekoliko mjeseci iznova zadobio svoju

prirodnu boju.

Tesla se tjednima oporavljao od majčine smrti. Kad je

konačno bio u stanju izaći iz kuće, posjetio je rođake u

Beogradu. Tamo su ga dočekali velikom dobrodo.licom i

počastima. Potom se zaputio u Zagreb i Budimpe.tu.

Jo. kao dječarca Teslu su znali opčinjavati odnosi između

bljeskova munje i ki.e. Na ovom je putovanju, prigodom

lunjanja svojim rodnim planinama do.ivio iskustvo, koje je

temeljito utjecalo na njega kao na znanstvenika.

»Tragao sam za bilo kakvim zaklonom od nevremena koje

se naglo pribli.avalo«, prisjećao se kasnije. »Nebo se

zamračilo od tamnih oblaka, no ki.a nikako da počne padati

sve dok, odjednom, ne zabljesnu sjaj munje i već nekoliko

trenutaka potom krene prava poplava. Taj me prizor natjerao na

razmi.ljanje. Bio je pokazatelj toga koliko su te dvije pojave

uzajamno bliske i povezane, kao uzrok i posljedica, pa me

malo dublje razmi.ljanje dovelo do zaključka da je jačina

električne energije pri ubrzavanju vode bila zanemariva, jer je

munja poslu.ila kao osjedjivi okidač.«

»Bila je to veličanstvena mogućnost za razna postignuća.

Kad bismo mogli proizvesti električne oluje zahtijevanih

sposobnosti, cijeli na. planet i uvjeti .ivota mogli bi se

promijeniti. Sunce vode iz oceana izdi.e uvis, a vjetar ih

odnosi u udaljena područja gdje

106

Radio

ostaju u stanju vrlo profinjene uravnote.enosti. Kad bi bilo u

na.oj moći da nju uzburkamo kad god i ma gdje mi to .eljeli,

mogli bismo po volji upravljati tim moćnim medijem koji je

nu.an za .ivot. Mogli bismo navodnjavati već posve isu.ene

pustinje, stvarati jezera i rijeke te osiguravati pokretačku

snagu u neograničenoj mjeri.«

Upravljanje munjama, zaključio je, bio bi najpogodniji

način zauzdavanja snaga i moći sunca.

»Ostvarenje toga ovisilo bi o na.oj sposobnosti da

razvijemo električne sile onih veličina koje vladaju u prirodi«,

konačno je odlučio. »Iako se čini beznadnim pothvatom, donio

sam odluku da to poku.am. Odmah nakon .to sam se u ljeto

1892. vratio u Sjedinjene Dr.ave, započeo sam s radom koji

me sve vi.e privlačio, jer su za njega bila potrebna ista

sredstva kao i za uspje.no postizanje be.ičnog prijenosa

energije.«8

Dana 31. kolovoza 1892. godine u tjedniku The Electrical

Engineer objavljeno je da se gospodin Nikola Tesla, visoko

cijenjeni elektroin.enjer, parobrodom Augusta Victoria vratio

iz Hamburga u New York. Nakon kratke napomene o smrti

njegove majke i bolesti koja je potom shrvala i njega samog,

novinar je dodao: »Veličanstveni prijemi kojima su ga

posvuda dočekivali europski elektroin.enjeri postali su, kao i

njegovi istra.ivački radovi, dio same povijesti elektrotehnike,

a priznanja kojima su ga obasipali bila su takva da se

Amerikanci mogu uistinu ponositi time .to je on upravo ovu

zemlju odabrao da mu postane domom.«

Tesla je iznova unaprijedio povijest znanosti u proljeće

1893. godine kad je, obraćajući se slu.ateljima na Franklin

Institutu u Philadelphiji te potom u St. Louisu pripadnicima

udru.enja »National Electric Light Association«, do najmanjih

pojedinosti opisao načela radio-tehnike.

U St. Louisu je prvi put javno prikazao komuniciranje

radiovezom, iako je taj izum slu.beno pripisan Talijanu

Marconiju 1895. godine.

Teslin dvadesetosmogodi.nji pomoćnik tijekom predavanja

u St. Louisu bio je H. P. Broughton. Njegov je sin, William G.

107

TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA

Broughton, dobio koncesiju za memorijalni muzej

Schenectadv s amaterskom radiostanicom W21R. Tijekom

govora odr.anog 1976. godine, prigodom obljetnice rada

stanice, VVilliam Broughton osvrnuo se na Teslino povijesno

prikazivanje radiokomu-niciranja u St. Louisu . nakon

tjedana i tjedana priprema za njega . i to onako kako mu je to

osobno ispričao njegov otac:

»Prije osamdeset tri godine udru.enje National Electric

Light Association organiziralo je javno predavanje o

svjetlosnim i drugim pojavama kod visokih frekvencija u St.

Louisu«, rekao je Broughton mlađi. »Na pozornici je izvr.eno

i javno prikazivanje, pri čemu su se koristile dvije skupine

opreme.«

»S jedne strane pozornice nalazila se oda.iljačka oprema -

distribucijski transformator jačine 5 kVa ispunjen uljem, te

povezan s kondenzatorom, otvorom za iskrenje, zavojnicom i

.icom koja je vodila sve do stropa.«

»U grupi prijemnika s druge strane pozornice nalazila se

isto takva .ica, koja je visjela sa stropa, isti takav kondenzator i

zavojnica, samo se umjesto otvora za iskrenje tu nalazila

Geisslerova cijev koja bi zasvijedila kao suvremena

fluorescentna .arulja kad bi se postigao dostatan napon.

Između oda.iljača i prijemnika nije postojala nikakva .ica koja

bi ih međusobno spajala.«

»Transformator u oda.iljačkom dijelu«, nastavio je

Broughton, »napajao se iz zasebnog strujnog izvora s

prekidačem. Kad bi prekidač bio zatvoren, transformator bi

.kripao i ječao, oko kondenzatora se stvorila aureola koja je

pi.tala oko njihovih lisnatih krajeva, otvor za iskrenje bučno

bi se zatvorio pri pra.njenju, a nevidljivo elektromagnetsko

polje zračilo bi energiju u prostor s oda.iljačke antenske .ice.«

»Istovremeno je u grupi prijemnika zasvijedila Geisslerova

cijev, potaknuta radio-frekvencijom koju je primila preko prijamne

antenske .ice.«

»Tako se rodio be.ični prijenos. Bez ikakvih .ica i pomoću

iskričavog oda.iljača jačine 5 kW bila je prenesena poruka koju

je Geisslerova cijev odmah prihvatila kao prijemnik, udaljen

oko 9 metara od oda.iljača...«

108

Radio

»Genij poznat diljem svijeta, koji je izumio, vodio i

objasnio ovo znanstveno prikazivanje pred mnogim

svjedocima«, zaključio je govornik, »bio je Nikola Tesla.«

Iako se tijekom tog prikazivanja u St. Louisu nije odaslala

»poruka oko svijeta«, .to je Tesla nedvojbeno silno

pri.eljkivao, on je ipak tada prikazao osnovna načela

suvremenog radija: 1. antenu; 2. uzemljenje; 3. krug zrakzemlja,

.to uključuje induktiv-nost i kapacitet; 4. podesivu

induktivnost i kapacitet (za ugađanje); 5. opremu za

oda.iljanje i prijem, ugođenu na međusobnu rezonanciju; te 6.

elektronske cijevi kao detektore u radiotehnici.9

U svojim je najranijim prijenosima koristio vibrirajuće

kontakte da bi dobio neprekinute čujne valove u sustavu

prijemnika. Nekoliko godina kasnije uveden je kristalni

detektor koji je primao signale s otvora za iskrenje na

oda.iljaču. To je postalo opće prihvaćenom praksom

radiostanica, sve dok bojnik Edwin H. Armstrong nije izumio

regenerativni ili povratni krug, koji je uveo radio u novu eru

obilje.enu pojačalima i moćnim zvucima. Jo. kasnije,

Armstrong je uveo interferencijski krug radiovalova, koji je

postao podlogom svim suvremenim radio i radarskim

prijemnicima. Armstronga, studenta koji je diplomirao kod

profesora Mihajla Pupina na Sveučili.tu Columbia, nadahnula

su upravo Teslina predavanja. Međutim, poslije je - mo.da pod

Pupinovim utjecajem -priznao Marconijevo prvenstvo u

dugom i .estokom ratu koji je Tesla poveo protiv Marconija

zbog patenta za izum radija.

Znanstvenik koji je osim Tesle najvi.e zaslu.io da mu se

prizna pionirski rad na području radija bio je sir Oliver Lodge,

koji je 1894. godine prikazao mogućnosti prijenosa be.ičnih

telegrafskih znakova valovima Hertza na daljinu od gotovo

140 metara.

Pune dvije godine kasnije mladi Marchese Guglielmo

Mar-coni stigao je u London sa svojom be.ičnom opremom,

istovjetnom onoj kakvu je imao Lodge. Naravno, ona nije

izazvala previ.e uzbuđenja među vodećim poznavateljima tog

područja. No, on je usto imao uzemljenje i antenu, kojom se

slu.io pri pokusima izvedenim u Bologni. Ta je oprema

izgledala točno onako kako ju je Tesla opisao u svojim javno

objavljenim predavanjima, odr.anim

109

TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA

1893. godine a koja su bila prevedena na mnoge jezike.10 Kako

ćemo vidjeti, Marconi će poslije zanijekati da je ikada čitao o

Teslinu sustavu, a istra.itelj Američkog patentnog zavoda

proglasit će njegovu tvrdnju . očevidnim apsurdom.

Značajno je spomenuti kako je sve do ranih 1960-ih godina

pred Vrhovni sud Sjedinjenih Dr.ava dospjelo svega jedanaest

predmeta vezanih za patente, od čega su se čak dva odnosila

na Tesline patente. Karakteristična je bila fundamentalna

priroda njegova rada. Visoki sud saslu.ao je slučajeve koji su

se odnosili na njegove patente za vi.efazni sustav izmjeničnih

struja te za radio, i u oba je slučaja donio presudu u njegovu

korist. Ironično, nijedan od oba predmeta nije pred Sud iznio

sam izumitelj.

Siječanjska susnje.ica zabijelila je prozore Teslina

laboratorija. Njegov pomoćnik Kolman Czito lagano je

drhturio dok mu je pomagao pri ugođavanju stroja, no sam

izumitelj posve se usredotočio na posao. Sto se tiče Tesline

svijesti o temperaturi, vani su isto tako mogli pupati i proljetni

cvjetovi.

Zazvonio je telefon i on uzdahnu dok je kretao da bi odgovorio

na poziv. Telefonski operater upravo je spajao

međugradski poziv iz Pittsburgha.

Glas Georgea Westinghousea grmio je čak i na tolikoj udaljenosti,

a njegov je vlasnik zamuckivao od uzbuđenja.

Njegova je tvrtka dobila ugovor za postavljanje cjelokupne

elektroopreme za proizvodnju struje i osvjetljivanje velikog

svjetskog sajma »Chica-goVVbrld Fair« poznatijeg kao

»Kolumbov sajam«, koji je odr.an 1893. godine, kao prvi

sajam elektrotehnike u povijesti. Tijekom njegova odr.avanja

koristit će se dosad toliko ocrnjivan i ismijavan Teslin sustav

izmjenične struje.

Bila je to dobra, ali i lo.a vijest. Dobra stoga .to će jedan

takav međunarodni događaj biti pretvoren u pozornicu za

prikazivanje prednosti tog sustava. Lo.a zato .to je

najavljivala da će morati napustiti rad na onome .to mu je

trenutno značilo vi.e od ičega u .ivotu. Njegova istra.ivanja

vezana za radio bila su u najuzbudljivijem, kritičnom stadiju.

10

Radio

Riječi industrijalca sustizale su jedna drugu. Bit će to

najveći spektakl suvremenog doba, reče mu. Ne samo .to

pru.a mogućnost prikazivanja svega onoga .to izmjenična

struja mo.e učiniti, nego se mogu izlo.iti i svi oni novi

električni proizvodi koji su u međuvremenu izumljeni. Tko ne

bi prodao du.u za takvu priliku?

Tvrtka General Electric prikazivat će Edisonova otkrića. Tamo

će se naći svi koji ne.to znače u međunarodnoj znanosti.

Arhitektura će biti veličanstvena...

»Kad se sajam otvara?« upita Tesla, pribojavajući se najgoreg.

»Prvog svibnja. Te.ko da ćemo imati dovoljno vremena za

sve ono .to treba učiniti.«

»U redu, gospodine VVestinghouse«, reče pronalazač.

Okrećući leđa radu na svojim voljenim zavojnicama, baci

se na poslove vezane za veliku izlo.bu. Ideje o tome kako će

zaprepastiti znanstvenu zajednicu i očarati posjetitelje već su

mu se rojile mislima. Ovo ni u kom slučaju nije mogao odbiti.

Amerika je jednostavno .udjela za spektaklom, koji joj je

ujedno bio neophodno potreban. Ubrzo nakon ponovnog

izbora predsjednika Grovera Clevelanda na drugi

predsjednički mandat, zemlju su preplavile propale banke,

nezaposlenost i stečajevi. Velika panika iz 1893. jednako je

zahvatila sirotinju i bogata.e. Politički gledano, činilo se vrlo

po.eljnim odvratiti misli ljudi od nesigurne budućnosti i

stajanja u dugačkim redovima zbog korice kruha.

Kolumbova izlo.ba bila je zami.ljena kao proslava

četiristote godi.njice otkrića Amerike (s godinom dana

ka.njenja). Predsjednik Cleveland pozvao je kraljeve

.panjolske i Portugala da ga počaste svojom nazočno.ću, kao

i druge strane velikodostojnike. Čak je pristao osobno okrenuti

pozlaćeni glavni prekidač kojim će propustiti struju te »Grad

budućnosti« preplaviti svjetlo.ću, pokrenuti izlo.ene

vodoskoke i strojeve dok se budu dizale izvje.ene zastave i

simboli zemalja te tako obilje.iti veliko i rasko.no svečano

otvorenje. Trebalo je i osobne hrabrosti da bi pristao na to.

Dodu.e, struja je u Bijelu kuću u.la već 1891. godine, no

dosad predsjedniku nisu nijednom dopustili da dodirne bilo

TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA

kakav prekidač. Ovu su zadaću mudro namijenili za to

odabranim najamnicima. Naposljetku, javnost je na opasnosti

kojih se treba pribojavati upozorio ni manje ni vi.e nego takav

jedan autoritet kakav je Edison.

Kad je konačno stigao veliki dan Chicago je bio grad

prepun sivila, a redovi za kruh postajali su sve du.i. No, onoj

masi koja je pristigla na izlo.bu pogled na sajam posve je

oduzeo dah dok su ga izvjestitelji odmah počeli prozivati

Bijelim Gradom. List The NewYork Times (od 1. svibnja 1893.

godine) izvijestio je: »Grover Cleveland, smiren i

dostojanstven, s nekoliko je odmjerenih riječi jasnim i

zvonkim glasom objavio okupljenoj masi da je Svjetska

izlo.ba u čast Kolumbu otvorena... te je potom polagano

dotaknuo prekidač izrađen od slonovače i zlata...«

Pravi svjetlosni toranj zasjao je blje.tavilom tisuća

električnih .arulja oda.iljući svoju poruku o budućnosti punoj

svjeda. Bili su izgrađeni i venecijanski kanali kako bi ozrcalili

suvremeno osvjetljenje arhitekture »Staroga svijeta«. Posvuda

se čulo kuckanje pulsa budućnosti - izmjenične struje.

Kad su svjetla bljesnula, pred golemom se masom svijeta

ukazao veličanstven prizor. A tada su u sjedalima

namijenjenim počasnim gostima vojvoda i vojvotkinja od

Verague te ostali strani dostojanstvenici počeli klicati. Odmah

im se pridru.ila gomila dok se damama u suvi.e

pritije.njenim korzetima maglilo pred očima te su padale u

nesvijest poput vojnika usred bidee.

Vvestinghouse, koji je ponudio povoljniji ugovor za

osvjedji-vanje sajma od tvrtke General Electric, u.ivao je u svom

očevidnom trijumfu. U »Električnom paviljonu« mogli su se

vidjeti svi najnoviji proizvodi i izumi za koje se moglo

zahvaliti američkoj genijalnosti. Mjesto odr.avanja sajma

izgledalo je naprosto čarobno, posebice noću. Svjedost u svim

bojama obasjavala je vodoskoke i igrala svoju igru u vodenim

kapljicama, predočavajući tako divne prizore da bi poneko

uistinu zaplakao od ganuća. Građani pustolovne naravi usudili

su se sjesti u mali električni vlak .to bi ih vozio kroz prostore

Bijeloga Grada. Oni jo. smioniji sjatili su se oko golemog

panoramskog kola G. W Ferrisa, promjera od gotovo

112

Radio

75 metara, čuda kakvo se dotad nigdje nije vidjelo. Potom bi

ih se po .ezdesetak utrpalo u kabine da bi se vinuli u visine te

bacili pogled kako na Bijeli Grad, tako i na dio grada obavijen

sivilom, koji je le.ao iza njega.

Od svibnja do 25. listopada te godine Chicago je posjetilo

25 milijuna Amerikanaca koji su se .eljeli upoznati s

najnovijim čudima iz znanosti, industrije, umjetnosti i

arhitekture. To je bila trećina ukupnog broja stanovnika.

Posjetitelji bi se naguravali u izlo.bene sale nad kojima je

predsjedao slavni Nikola Tesla. Otmjeno odjeven, s bijelom

kravatom i u fraku, stajao je usred hrpe čudesne

visokofrekventne opreme prikazujući im jedno čudo za

drugim. Zatamnjene ploče zasvijetlile bi obasjane njegovim

fosforescenttrim cijevima i svjetiljkama. Na jednom su mjestu

cijevi oda.iljale svjedeću poruku »Dobrodo.li, električari!«,

koju je Tesla marljivo oblikovao puhanjem rastaljenog stakla.

Druga su svjedeća slova slavila velika imena iz svijeta znanosti

kao .to su Helmholtz, Faradav, Maxwell, Henry i Franklin.

No, nije zaboravio - upravo tamo, među slavnim

znanstvenicima . ni ime najpoznatijeg tada .ivućeg srpskog

pjesnika, Jovana Jovanovića, koji je stvarao pod

pseudonimom Zmaj.

Dan za danom svojim je prikazivanjem najrazličitijih

načina na koje mo.e raditi izmjenična struja oduzimao dah

znati.eljnicima.11 Na stolu prekrivenom bar.unastom

presvlakom izlo.io je male metalne predmete - bakrene

kuglice, metalna jaja i slično -da bi pokazao kojim se

golemim brzinama mogu vrtjeti te potom, i to u točno

određenim intervalima, u trenudcu gladco izmijeniti smjer

svog kretanja.

Prikazao je i prvi sinkronizirani električni sat, priključen

na oscilator, kao i svoju prvu zavojnicu za električna

pra.njenja. Gledateljstvo je, dodu.e, slabo shvaćalo

znanstvenu stranu prikazanog, ali je bilo očarano svime .to bi

vidjelo. A kad bi samoga sebe pretvorio u ljudsku buktinju,

koristeći za to uređaj kojim je toliko često odu.evljavao

posjetitelje svog laboratorija, ljudi bi vri.tali - .to od straha,

.to od divljenja.

113

TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA

Iz NewYorka je pod strogom pratnjom pristiglo i čitavo

jato Teslinih mlađahnih obo.avateljica. Očijukale su s njim,

provozale se Ferrisovim kolom i posjetile Paviljon .ena da bi

čule feminističko predavanje gospođe Potter Palmer (čika.ke

istomi.ljenice gospođe Astor), koja je objavila da je ovaj

model kuhinje, koji se mo.e podičiti električnim .tednjakom,

električnim ventilatorima, pa čak i automatskom perilicom

suda, nagovijestio oslobođenje .enskog roda.

No, moguće je da su se osjetile jo. oslobođenijima

gledajući princezu Eulaliju, koja je predstavljala svog nećaka,

kralja Alfonsa od .panjolske, kako pred čitavom javno.ću

bezbri.no pu.i cigaretu za cigaretom.

Vidjele su i prvi patentni zatvarač, kao i Edisonov

kinetoskop (najranije prikaze pokretnih slika) koji je »pred oči

donosio slike, a u u.i zvukove«, preko telefona slu.ale su tihe

zvuke glazbe s upravo odr.avanog koncerta na Manhattanu.

Stajale su u gomili plje.ćući trbu.nom plesu mlade energične

.ene, nazvane »Mali Egipat«, i - budući da se na sajmu moglo

naći pone.to za svačiji ukus - divile se puna.noj Veneri

Milonskoj, izrađenoj od čokolade.

Neki novinar, jedan od mnogih koji su posjetili Tesline

izlo.ke, poslao je svom uredni.tvu izvje.će:

»Gospodin Tesla primao je kroz svoje ruke struju napona

većeg od 200 tisuća volti, koja je vibrirala milijun puta u

sekundi i iskazivala se u blje.tavoj struji svjetlosti... Nakon

tako zapanjujućeg pokusa, kojeg se, usput budi rečeno, nitko

nije pretjerano .urio ponoviti, tijelo i odjeća gospodina Tesle

nastavili bi oda.iljati fme odbljeske ili ostatke plavkastog

svjeda. Zapravo, prava vatra stvara se zahvaljujući

elektrostatski nabijenim molekulama, a na ovaj neobičan

prizor mo.e se gledati kao na sna.ne bijele, električne

plamenove koji ne sagorijevaju - oni izbijaju iz krajeva

indukcijske zavojnice i neprestano tinjaju poput gorećeg grma

na svetome du.«

Izvije.teno je i kako izumitelj očekuje da će se jednog dana

čitav obaviti tim plamenom i u svemu tome ostati posve

neozlijeđen.

4

Radii

Takva struja, ustvrdio je, mogla bi nagog čovjeka grijati i na

samom Sjevernom polu, a njezina uporaba u svrhe liječenja

samo je jedan od načina njezine praktične iskoristivosti.

»Moje prvo objavljivanje medicinske dijatermije pro.irilo

se brzinom po.ara te su se, kako ovdje, tako i u drugim

zemljama, stručnjaci počeli baviti raznovrsnim pokusima«,

pisao je Tesla kasnije. »Kad je dr. D’Arsonval, slavni francuski

liječnik, objavio da je do.ao do istog otkrića, počeo je .estoki

sukob vezan za pravo prvenstva. Francuzi su ga, .eleći tu

počast pripisati svom zemljaku, proglasili članom Akademije i

u cijelosti zanemarili moje znatno ranije objavljene zapise.

Odlučan da poduzmem korake za za.titu svojih prava, zaputio

sam se u Pariz i izravno se susreo s dr. d’Arsonvalom. No,

njegov me osobni .arm toliko razoru.ao da sam odustao od

svojih namjera i zadovoljio se time da se zadr.im na prvenstvu

svojih zapisa. Jer, oni jasno pokazuju da je moja objava tog

otkrića preduhitrila njegovu, kao i to da se on prilikom svojih

izlaganja i prikazivanja poslu.io mojim uređajem...«12

Iako je Tesli na kraju ipak pripala zasluga i prvenstvo u

objavljivanju činjenice (1891. godine) da bi se nastajanje

topline koja se razvija uslijed bombardiranja tkiva

izmjeničnom strujom visoke frekvencije moglo iskoristiti u

medicini pri liječenju artritisa i mnogih drugih bolesti, u

medicinskoj se terminologiji zadr.ao naziv »d’Arsonvalove

struje«. U svakom slučaju, uporaba zračenja vrlo brzo se

pro.irila, a područje medicinske tehnologije

- koja se u početku nazivala dijatermijom, a sada

hipertermijom

- razvilo se toliko da ono danas pri uni.tavanju kancerogenih

stanica uključuje i primjenu X-zraka, mikrovalova te

radiovalova, .to se sve koristi i za liječenje bolesti kostiju i

dciva.

Tijekom čitavog svog .ivota Tesla je čvrsto vjerovao u

iscjelitelj sko djelovanje onoga .to je nazivao »hladnom

vatrom«, dr.eći je osobito vrijednom za osvje.enje uma i

proči.ćavanje ko.e. Zapravo, čini se da pra.njenje čedcica ili

korona koje se stvaralo kod terapeutskih uređaja niske snage

uistinu osna.uje rad mi.ića, pospje.uje cirkulaciju, a ujedno

stvara ozon koji također ima lagano stimulirajući učinak kad se

udi.e u niskim koncentracijama.

5

TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA

Fiziolog Maurice Stahl izjavio je: »Postoji i psihosomatski

učinak. Dr.im da cjelokupno djelovanje nije tek mehaničke

naravi.«

Pronalazač se također nadao da bi jednoga dana i elektroanestezija

mogla postati mogućom. Predlagao je da se ispod

.kolskih klupa ugrade .ice pod visokim naponom ne bi li se

lijeni učenici bolje stimulirali na rad. Na njegov je nagovor

tako bila izgrađena garderoba njujor.kog kazali.ta, .to je

trebalo obodriti glumce prije izlaska na pozornicu.

Na Kolumbovoj izlo.bi Tesla je opisao i zagrijavanje sipki

izrađenih od .eljeza, rastaljenog olova i kalaja, do kojega

dolazi u elektromagnetskom polju posebno oblikovanih

visokofrekvent-nih zavojnica. To je svoje vrlo značajne

komercijalne posljedice dobilo tek kasnije, nakon niza godina.

Premda je nerado napustio svoj laboratorij, radi čika.kog

sajma, pokazalo se da je ta izlo.ba postala za njega

uzbudljivim iskustvom. Isto je vrijedilo i za Georgea

VVestinghousea. Ovaj je u Strojarskom paviljonu izlo.io

razne motore pokretane izmjeničnom strujom, kao i dvanaest

dvofaznih generatora, izgrađenih isključivo za svrhe

distribucije svjeda i struje. Kako bi pokazao potpunu

prilagodljivost svog sustava, Vvestinghouse je prikazivao kako

rotacijski konvertor mo.e pretvarati vi.efaznu izmjeničnu

struju u istosmjernu, potrebnu za pokretanje motora

lokomotive.

Najznačajniji dan za Teslu vjerojatno je bio 25. kolovoza

kad je odr.ao predavanje na Kongresu elektroin.enjera i tom

prilikom prikazao svoje mehaničke i električne oscilatore.

Thomas Com-merford Martin, dobro poznat izdavač i

elektroia.enjer, napisao je da će izumitelju sada biti moguće

provoditi svoja istra.ivanja s izmjeničnom strujom uz

postizanje velike točnosti. Ali, dodao je, ova će oprema

zasigurno naći mjesta i na polju »harmonizirane i

sinkronizirane telegrafije«, .to »opet otvara daljnje goleme i

raznolike mogućnosti.«13

Herman Helmholz, proslavljeni njemački fizičar,

prisustvovao je tom predavanju na Kongresu elektroin.enjera

kao slu.beni delegat Njemačkog carstva, pri čemu je bio

izabran za predsjedavajućeg čitavog Kongresa. Teslin

sunarodnjak Mihajlo Pupin također

16

Radio

je bio sudionik Kongresa. »Pitanja o kojima se na Kongresu

raspravljalo«, napisao je Pupin kasnije, »kao i osobe koje su o

njima raspravljale pokazale su da se elektrotehnika vi.e ne

nalazi u svojim povojima i da stvari vezane uz elektrotehniku

nisu tek puki praktični pokusi, nego se zasnivaju na

znanstvenim načelima.« Iz toga se mo.e zaključiti da se i on

zgra.ao nad Edisonovim zadovoljstvom .to se jo. uvijek nije

posve i do kraja shvatilo kako je izmjenična struja ipak

sigurna za uporabu.

Tesla se vratio u NewYork ponosan na postignute uspjehe.

Na krilima slave odlučio je čvr.će nego ikada prije da će .to je

moguće vi.e izbjegavati silne dru.tvene pozive koji bi mu

samo oduzimali vrijeme. Najradije bi odlučio izbjegavati i

pozive poslovne prirode, ali mu je potreba za financiranjem

njegovih istra.ivanja vezanih za radio i druge izume ubrzo

pokazala da je to nemoguće.