21. Radar

Poni.avajuća vijest o Teslinu financijskom slomu vezana za

njegov gubitak Wardenclyffea dobila je svoj nastavak u

o.ujku 1916. godine, kad mu je stigao sudski poziv zbog

neplaćenog poreza gradu NewYorku u visini od 935 dolara.

Scherffje probdio noći i noći zabrinut za svog biv.eg

poslodavca i njegove neplaćene takse, i sad je do.lo do

najgorega. Jer, tu su vijest kao pravu poslasticu objavile sve

gradske novine. Nesreća se činila nepravedno okrutnom i to

većom .to je nai.la upravo u vrijeme kad su Edisona u

Vvashing-tonu imenovali voditeljem značajnog istra.ivačkog

odjela unutar ministarstva obrane1, i dok su Marconi,

Vvestinghouse, General Electric i tisuće manjih tvrda gomilale

dobit od Teslinih patenata.

Sad je bio primoran javno priznati na sudu da već

godinama .ivi na kredit u hotelu WaIdorf-.<4storia, da nema ni

prebijenog centa i da pliva u dugovima. Stoga su mu oduzeli

zemlju na kojoj je bio izgrađen Wardenclyffe i prodali je

njujor.kom tu.ila.tvu, pa je čak bilo javljeno i da izumitelju

prijeti zatvor zbog dugova prema gradskim vlastima.

Unatoč tome, upravo u vrijeme tog kaosa, strave i javnog

poni.enja, Tesla je dovr.io i objavio osnovna načela onoga

.to će -dodu.e, tek nakon puna tri desetljeća postati poznato

pod imenom radar.

Njemačke podmornice već su postigle prosjek od oko milijun

tona potopljenog savezničkog brodovlja na mjesec, kad je

u travnju 1917. godine Amerika odlučila ući u Prvi svjetski

rat. Zato je istra.ivanje načina na koje bi se podmornice

uspje.no otkrivale postalo pitanjem od najvećeg značaja. Čak

ni .urba oko pronala.enja sredstava kojima bi se predvidjeli

zračni napadi nije

290

Radar

bila toliko velika, iako su njemački zrakoplovi i cepelini

počeli sve redovitije i če.će posjećivati sredi.nju Francusku i

Englesku. Premda se moglo predvidjeti i to da bi zračni napadi

mogli ubrzo postati uistinu razorni, do toga jo. ipak nije do.lo.

Bitke u zraku jo. su poimane kao romantične i smione, te se

smatralo da izazivaju prikrivene sklonosti k juna.tvu, čak i

kod njihovih .rtava.

Kad su njemački borbeni zrakoplovi bacili svoje prve

bombe na Pariz, Pari.ani su zastajali na otvorenim ulicama da

im ne bi .togod promaklo. A kad se dogodio prvi zračni napad

na London, Londončani su izgazili cvijeće .to im je ukra.avalo

parkove utrkujući se do mjesta napada. Letjelicu, koja je u

plamenu tresnula o tlo, novine su opisale kao »nesumnjivo

najveću besplatnu predstavu u kojoj je London ikada u.ivao«.

Čak su i same .rtve bombardiranja pokazivale slabe

znakove uznemirenosti, javljao je list Lancet, toliko je

jedinstveno i poticajno bilo to iskustvo. Zapravo, Englezi kao

da su jedva dočekali prigodu da bi mogli svima pokazati ono

.to je izvjestitelj opisao kao »temeljni značajan čimbenik, onaj

vlastite rase kojoj naprosto nema premca u odgovoru gomile

na izazov karaktera, a .to nam je postalo poznato jo. od

trenutka kad je izbio veliki rat...« Čini se kako je rat Engleze

nagnao da se osjećaju - vi.e Englezima.

U takvim okolnostima nije uopće čudno .to je Tesla, kad

se počeo baviti pitanjima primjene radara u vojne svrhe,

ponajprije razmi.ljao o otkrivanju polo.aja brodova i

podmornica, a ne neprijateljskih bombardera. Tesla je svoju opću zamisao o radaru iznio još u lipnju 1900. godine, u dalekosežnom članku što ga je objavio Century: »Stacionarni valovi... znače nešto mnogo više od bežičnog telegrafiranja na bilo koju udaljenost... Primjerice, njihovom uporabom

mo.emo po .elji u postaji koja oda.ilje proizvesti električni

efekt na bilo kojem, unaprijed točno utvrđenom području

zemaljske kugle, mo.emo određivati relativni polo.aj ili smjer

kojim se kreće neki predmet, primjerice brod na moru,

izračunavati udaljenost koja nas od njega dijeli ili njegovu

brzinu...«

291

TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA

U listu Electricol Experimenter iz kolovoza 1917. godine opisao

je glavne osobine suvremenog vojnog radara: »Ako mo.emo

odaslati koncentriranu zraku koja se sastoji od struje

električnih naboja .to titraju golemom frekvencijom - recimo s

milijun perioda u sekundi - te potom presresti tu zraku nakon

.to se odrazila od, primjerice, oklopa podmornice, a zatim

ovako uhvaćenu zraku prikazati na fluorescentnom zaslonu

kao svjetlosni trag (nalik metodi rada s X-zrakama) na istom

ili nekom drugom brodu, tada bi bio rije.en na. problem

utvrđivanja polo.aja neke skrivene podmornice.

Takva električna zraka nu.no bi trebala imati iznimno

kratku valnu duljinu, i upravo se tu nailazi na velik problem

. to jest, kako razviti dovoljno kratku valnu duljinu, i to

istodobno uz golemu količinu energije...

Zraka koja istra.uje neko područje morala bi se izbacivati s

prekidima, .to bi omogućilo da se uvijek izbacuje vrlo sna.na

zraka pulsirajuće električne energije...«

To .to je Tesla opisao bile su osobine atmosferskog pulsirajućeg

radara, koji će biti do kraja osmi.ljen i proizveden u

sam osvit Drugog svjetskog rata.* Tesla je mislio da bi se on

mogao koristiti kao podvodni radar, .to se, međutim, kasnije

pokazalo nepraktičnim jer bi u vodi elektromagnetski valovi

znatno oslabili. Usprkos mnogim istra.ivanjima koja su

nedavno poduzimana, jo. se nije prona.ao uspje.an način

.irenja laganih, visokofrekventnih radiovalova ili radarskih

valova kroz vode oceana. Ali, Teslini će ekstraniskofrekventni,

odnosno ELF-valovi, ipak uspjeti prodrijeti

kroz morske vode, no koristit će se u drukčiju svrhu (vidi

Poglavlje 30), naime - za komuniciranje.**

Pa čak ako se opisani Teslin radar i nije mogao koristiti za

otkrivanje objekata ispod povr.ine mora, začuđuje .to se nitko

Prototip radara slu.beno je pripisan Englezu Robertu A. VVatsonu - Wattu

1935. godine. Ali povijest suvremenih mikrovalnih radara počinje tek od

1940. godine, kad se mogao početi koristiti magnetron (Encvclopaedia

Britannica).

Komunikacijski sustav s plavozelenim laserom, izum laboratorija Lawrence

Livermore. također obećava ne.to slično ovome.

191

Radar

nije dosjetio uporabiti ga za bilo kakve druge svrhe. Dodu.e, u

tome da se Teslina zamisao o radaru odgurne u zapećak

mogao je svoje prste imati Edison, barem .to se tiče

mornarice. Sad već posve sijedom i u poznijim godinama,

nalo.eno mu je da upravlja novim savjetodavnim mornaričkim

odborom sa sjedi.tem u VVashingtonu, pri čemu mu je kao

najva.nija zadaća navedeno upravo pronala.enje načina

otkrivanja podmornica. Da je i stigla na Edisonov radni stol,

Teslina ideja gotovo bi sigurno bila oma-lova.ena kao jo.

jedna od njegovih sanjarija.

U svakom slučaju, Edison je bio potpuno zaokupljen

borbama s mornaričkom birokracijom i sa zaustavljanjem

navale »lovaca u mutnom« koji su se, nanju.iv.i novu

poslasticu, počeli otimati ne bi li dograbili koji komad kolača

zvanog Savezni fond za istra.ivanje. Visoki mornarički časnici

nekoliko su puta odbili prihvatiti i osobne Edisonove zamisli,

.to ga je osobito uzrujalo. Kako se pokazalo, to .to je upravo

Edison imenovan na taj polo.aj, izazvalo je mnoge negativne

reakcije koje su se povijesno pokazale značajnijima od bilo

čega pozitivnog .to je mogao učiniti na toj funkciji.

U vrijeme kad je Edison krenuo uVVashington već posve

oro-nuo, ali bogat, a Tesla ostao u NewYorku siroma.an, no

.ustar kao i nekad, oba su čovjeka već postala duboko svjesna

činjenice da se stvara sve veći i dublji jaz, .irok poput rijeke

Hudson, između njih dvojice i novog, tek stasalog nara.taja

atomskih fizičara, koji, naime, nisu znali razgovarati ni o čemu

drugome, osim o Einstei-nu. Ti su mladi ljudi bih strogo

usmjereni stručnjaci koji bi pristupah Američkoj udruzi

fizičara i slabo vjerovali bilo čemu ako nije bilo objavljeno u

njihovu stručnom glasilu.

Mihajlo Pupin imao je dosta te.koća da bi ustrojio odjel za

in.enjere pri Dr.avnoj akademiji znanosti, koja je pretiiodno

čak i Edisona odbila prihvatiti među svoje članove. Crta koja je

dijelila one .to su se bavili praktičnim radom (in.enjere) i

teoretičare (fizičare) dovela je do stvaranja umjetne podjele

koja se događala upravo u doba kad je sve to itekako .tetilo

ratnim nastojanjima. Onima koii su istodobno bili izumitelji,

znanstvenici i in.enjeri,

293

TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA

poput Pupina i Tesle, ili pak kemičari i izumitelji, poput

Edisona, gotovo su po definiciji bili passe.

Novi su se fizičari .estoko pjenili u raspravama oko

suprotnosti između valova i čestica, ili oko Einsteinove teorije

relativi-teta, koju je Tesla sa svojim vlastitim sna.nim

teorijama o svemiru odlučno i kategorički pobijao. Kad je

1916. godine Einstein objavio svoju opću teoriju relativiteta,

nije čak ni osobno, kao njezin autor, bio u stanju u cijelosti

prihvatiti onakav dinamičan svemir kakav je ona

podrazumijevala. To je i samom Einsteinu toliko smetalo da je

naposljetku u svoje proračune ugradio »faktor pogre.ke«,

kojim je sačuvao mogućnost da bi se svemir ipak na kraju

mogao pokazati mirnim i nepromjenjivim. Tesli je to poslu.ilo

samo kao dodatni dokaz za tvrdnju da relativisti nemaju pojma

o čemu zapravo govore. I on je sam radio na teoriji svemira

koju je namjeravao objaviti kad za to dođe vrijeme, dok je već

odavno u svom radnom stolu čuvao (neobjavljenu) vlastitu

dinamičku teoriju o gravitaciji.

Vjerovao je, a to je često i javno izjavljivao, da bi atomska

energija bila: kao prvo, mućak ili kao drugo, nemoguće opasna

za bilo kakvu vrstu kontrole nad njom. U tome je imao i

slavne istomi.ljenike. Jer, i Einstein je imao te.kih dvojbi

vezanih za nju. Jo. 1928. godine dr. Millikan je grmio: »Nema

nikakvih izgleda da će čovjek ikada biti u stanju iskori.tavati

snagu atoma. Pretpostavke brbljavaca, da će se energija atoma

moći koristiti jednom kad se istro.e na.e zalihe ugljena, posve

je neznanstveni i utopistički san...«2 Pa čak je 1933. godine

engleski lord Rutherford izjavljivao: »Energija koja se

proizvodi razbijanjem atoma jadna je stvar. Svi koji očekuju da

se izvor energije mo.e dobiti preobrazbom tih atoma

jednostavno blebeću bez veze.«3

Mo.da je Teslu izjedalo kad je čuo sarkastičnu primjedbu

jednoga od onih »novih fizičara«, koja se na kraju pripisala

profesoru Sir Williamu Braggu, istome onom .to je 1915.

godine podijelio Nobelovu nagradu sa sinom, i za koju je

izumitelj neko vrijeme dr.ao da će pripasti njemu. Bog se

elektromagnetikom bavi ponedjeljkom, srijedom i petkom, i to

prema teoriji valova,

294

Radar

rekao je Bragg, dok je vrag preuzima utorkom, četvrtkom i

subotom - prema kvantnoj teoriji.

U poznijim godinama .ivota Tesline su se misli sve če.će

ba-. vile idejom objedinjavanja fizikalne teorije. Vjerovao je

kako sve tvari vuku svoje podrijedo od primarne supstancije -

svjetlonos-nog etera koji je ispunjavao sav svemir - te je

uporno ponavljao da se kozmičke zrake i radiovalovi ponekad

kreću i br.e od svjetlosti.

Mlađi znanstvenici, od kojih je većina bila povezana s

poznatim sveučili.tima, tek su počeli otkrivati kakav to pravi

raj na zemlji nastaje kad se uspiju dočepati nekog istra.ivanja

koje financira Vlada. Bilo je doista čudno .to je upravo Edison,

osnivač suvremenog industrijskog istra.ivačkog laboratorija,

bio onaj koji im je osujećivao snove.

Naime, jedna od njegovih prvih izjava koju je dao kao

rukovoditelj Savjetodavnog mornaričkog odbora poručivala je

kako »ne misli da će u nekoj većoj mjeri biti potrebno

poduzimati znanstvena istra.ivanja«. Konačno, rekao je,

mornarica već ionako ima slobodan pristup golemom »oceanu

činjenica« putem Ureda za standarde. Stoga su ono .to

mornarici treba - ljudi iz prakse, koji će proizvoditi

tehnologiju, a ne teoretizirati. I mada je odbor u svoj rad trebao

uključiti i civilne stručnjake, on je već u početku razjasnio

kako ne .eli fizičare - iako bi mu mo.da matematičar ili dva i

mogli poslu.iti.

Mornarički časnici s ambicijama da se bave znanstvenim

radom bili su njegovim izjavama jednako uzbunjeni kao i

sveučili.ni znanstvenici. A .to je s detektorima podmornica -

.eljeli su znati. Neće li barem za to trebati opse.na

istra.ivanja?

Nimalo uznemiren, Edison je izjavio kako mu se čitava

zamisao o nekakvom mornaričkom istra.ivačkom laboratoriju

čini suvi.e egzotičnom. No, ukoliko Mornarica bude ustrajala

na njoj, vjerovao je kako bi prije toga bilo po.teno da sazna na

koji to način on radi u svojim laboratorijima: »Mi nemamo

nikakvog sustava, nemamo nikakvih pravila, ali zato imamo

gomilu otpada.« A oni izumitelji, koji bi dovoljno dugo kru.ili

oko ove hrpe

295

TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA

smeća, obično bi na kraju doprli i do samog izuma. Naravno,

pritom nije spomenuo da su čak njegovi vlastiti djelatnici te

laboratorije opisivali kao »gnoji.te«.

Bilo je to dostatno da sveučili.ne znanstvenike pokrene na

djelovanje. Razvili su shemu kojoj je prva zadaća bila zaobići

mornaricu, te ciljati ravno na sami vrh. Putem Dr.avne

akademije znanosti obratili su se izravno predsjedniku

VVilsonu. Akademija, uvjeravali su ga, mo.e za zemlju

osigurati pravi »znanstveni arsenal«.

Ubrzo je u ti.ini osnovano Dr.avno vijeće za istra.ivanja,

kao prethodnica svim budućim dr.avnim istra.ivačkim

slu.bama koje su postale izvori.tem financiranja znanstvenih

istra.ivanja. To je vijeće trebalo uključiti sve vodeće

znanstvenike i in.enjere sa sveučili.ta, iz industrije iVlade, s

ciljem da podupire kako osnovna, tako i primijenjena

istra.ivanja. Drugi nepogre.ivi potez profesora . koji je

također predstavljao pravi presedan . bio je taj .to su svoje

sjedi.te otvorili u samom Washingtonu, tek nekoliko blokova

dalje od Bijele Kuće i Kongresa.

Vrijednost koju je Dr.avno istra.ivačko vijeće već od

trenutka samog svog osnivanja imalo za američke korporacije

bila je očita. Ta je grupa odmah dobila potporu svih poslovnih

krugova i industrije. Tako je iscrtan moćni obrazac za

budućnost, incestu-ozni trijumvirat Vlade, industrije i

akademika, koji će u dvadesetom stoljeću oblikovati svaki, pa

i najmanji, vid američkog načina .ivota. Ironično, njime se

krenulo samo zato da bi se izbjegao i taktički zaobi.ao »stari

čangrizavac«.

Vlada je vijeću odmah dala nalog, kao i novčana sredstva,

da pronađe način za otkrivanje razbojničkih podmornica,

dakle, isti onaj nalog na kojemu je već radio Edisonov odbor.

Također se pristupilo i ustrojstvu savezničke misije, pa su

francuski i američki znanstvenici krenuli u utrku za izumom

uređaja koji će uspje.no »oslu.kivati« podmornice.

Teslin se opis budućeg radara slu.beno posve ignorirao, ah

on se ne bi ni bavio takvim smije.nim poslovima kakvi su bili

podvodni prislu.ni uređaji. Trenutno su ga vi.e zanimali

navođeni

296

Radar

projektili i strojevi koji neprijatelju donose sudnji dan. Njujor-

.komTimesu dopustio je provokativno zavirivanje u svoj

posljednji patentni zahtjev za novi uređaj, koji djeluje »poput

Torovih gromova i munja iz vedra neba«, a u stanju je, rekao

je, uni.titi čitave flote neprijateljskih ratnih brodova, a vojske

da se i ne spominju.4 »Dr. Tesla ustraje u izjavi da to nije ni.ta

senzacionalno«, izvje.tavao je Times, »nego jednostavno plod

dugogodi.njeg rada i izučavanja.«

Opisao je svoj uređaj kao projektil koji bi zrak rezao

brzinom od 500 kilometara u sekundi mada na njemu ne bi

bilo ni čovjeka, ni motora, a ni krila, i koji bi se strujom

oda.iljao na bilo koju točku zemaljske kugle, gdje bi onda

ispustio eksploziv. Tesla je odmah rekao kako je izumio i

daljinski oda.iljač, dovoljno sna.an da sve to obavi, samo

kako jo. nije do.lo vrijeme da razotkrije sve pojedinosti o

svom navođenom projektilu.

Nije odustao ni od svoje zamisli da se izrade čitave flote

robo-tiziranih ratnih brodova. Samo godinu dana prije uputio

je pismo Vladi s prijedlogom da se »du. obala oba oceana na

određenim strate.kim i povi.enim točkama postave

postrojenja za be.ično nadziranje, kojima bi zapovijedali za to

zadu.eni časnici. Svakome od njih dodijelio bi se određeni

broj podmornica, ratnih brodova i patrolnih čamaca te

letjelica. Iz obalnih postaja sve bi se to... moglo sjajno

nadzirati na bilo kojoj udaljenosti na kojoj bi oni jo. ostajali

vidljivi pomoću sna.nih teleskopa... Kad bismo takvim

obrambenim uređajima bili opremljeni kako treba,

jednostavno je nezamislivo da bi bilo koji ratni brod ih neko

drugo neprijateljsko prijevozno sredstvo ikada uspjelo

doprijeti unutar zone djelovanja tih automatiziranih uređaja...«

Washington nije pokazivao ni trunke zanimanja. Izgledalo

je kao da su sve u.i načuljene prema poprilično primitivnim

uređajima za oslu.kivanje, koje su uspjeli proizvesti

znanstvenici vijeća. Imali su po nekoliko sklopova cijevi u

koje su bila ugrađena električna pojačala pomoću kojih bi se

otkrivali trupovi podmornica. Do određenog stupnja to je čak

bilo djelotvorno. Mnogo kasnije, kad je razvijen sonar,

njegova su osnovna načela bila puno bli.a

297

TESLA ČOVJEK IZVAN VREMENA

nepriznatoj Teslinoj zamisli radara koji je mogao otkrivati podvodne prepreke,

podmornice, mine, torpeda i slično, i to pomoću bezvučnih visokofrekventnih

vibracija koje bi se odbijale od tra.enih ciljeva i vraćale nazad do uređaja za

njihovo oda.iljanje.

Do kraja rata Edison je, kao i Tesla, ostao bez ikakvih iluzija o onome .to je

dr.ao sljepoćom i nedostatkom ikakva stvarala.tva kod birokracije .to je bila

zadu.ena za obranu zemlje. Od mnogih projekata koje je predlo.io mornarica nije

odobrila ni jedan jedini.

Dugo nakon zavr.e&a Prvog svjetskog rata i petnaest godina nakon .to je

Tesla objavio opis svog radara, američki i francuski znanstvenici i dalje su se

zdu.no upinjali kako bi razvili takav sustav, posve u skladu s Teslinim načelima.

Lawrence H. Hvland i Leo Young, dvojac mladih znanstvenika u mornaričkom

istra.ivačkom laboratoriju, iznova je otkrio mogućnosti primjene visokofrekventnih

zraka s kratkopulsirajućom energijom, pri čemu su ovaj put imali u vidu

i zrakoplove i brodovlje.

Razvoj vojnog radara u Americi ometala je i potreba da se sve odvija u velikoj

tajnosti, ali su nekako istodobno i vojska i mornarica razvile dugovalne radarske

uređaje (jedan do dva metra nasuprot mikrovalovima). U međuvremenu, 1934.

godine, i grupa je francuskih stručnjaka, predvođena dr. Emilom Girardeauom,

izgradila i ugradila radare i na brodove i u radarske postaje na kopnu, koristeći za

to »vrlo precizne uređaje izrađene u skladu s Teslinim načelima«, kako je izjavio

francuski znanstvenik. »Treba priznati i koliko je Tesla bio u pravu kad je

preporučio jako veliku snagu impulsa«, dodao je. Samo, ta tehnologija tada jo.

nije bila na raspolaganju, a »najte.e je bilo postići vrlo veliko i naglo pojačanje

snage«.5

U Americi su se prva ispitivanja radara za brodove obavljala 1937. godine na

starom razaraču Leaiy iz atlantske flote, a njihovi uspje.ni rezultati doveli su do

razvijanja modela radara XAF. Kasniji model bio je do početka Drugog

svjetskog rata ugrađen u devetnaest brodova i pokazao se sjajnim u ratnim

vremenima.

Istodobno su i engleski znanstvenici ubrzano nastojali rije.iti isti problem, jer

je Hitler već opasno zaprijetio invazijom na

298

Radar

Englesku. Britanska flota koristila je u početku

predmikrovalne modele radara, koji su velikim antenama

prenosili radiovalove du.ine 10 metara. Čak su se i takvim

primitivnim uređajima poslije pripisivale mnoge pobjede u

zračnim bidcama. Na kraju je izgrađen sna.an magnetron koji

je postao osnovom svih generatora osmi.ljenih za suvremene

radare, počev.i od 1940. godine.

I njemački su znanstvenici razvili jedan oblik radara. Dakle,

radilo se o nekoj vrsti međunarodnog postignuća koje je

nadahnula Teslina zamisao, iako se sam izum slu.beno pripisuje

engleskom znanstveniku Robertu A. Watsonu-Wattu i to 1935.

godine!

Duga je utrka ipak bila dobivena u pravi čas da spriječi

nacističke bombardere da razore otočku dr.avu tijekom slavne

Bidee za Britaniju. Radar je postao osnovnim obrambenim

sredstvom gotovo svih zemalja svijeta. Nakon rata počeo se

sve vi.e koristiti i za komercijalne zrakoplovne letove, i u

pomorskom prijevozu, a ubrzo će dobiti i istinsku va.nost u

istra.ivanjima svemira.

Dr. Girardeau ka.e da je Tesla u vrijeme kad je osmislio

svoja načela »zapravo proricao ili sanjario jer nije imao na

raspolaganju sredstva za ostvarivanje svojih zamisli, no mora

se naglasiti da je

- ako je već sanjario - tada sanjario posve ispravno«.6

U vrijeme kad je 1917. godine objavljen njegov opis

radara, Tesla se nalazio u Chicagu. Bez prebijene pare, ali zato

nepobije-đen, iznova se odlučio usredotočiti na razvijanje

svojih praktičnijih i isplativijih izuma. Malo prije nego .to je

krenuo na svoju prozaičnu i mučnu misiju - za njega čak i

bolnu, jer je značila iznova se i na du.e vrijeme izlagati

zanovijetanjima raznih in.enjera, a i odvojiti se od svojih

prijatelja - jedan od njegovih najstarijih po.tovatelja, B. A.

Behrend, zamolio ga je da prihvati ne.to .to bi svaki drugi

in.enjer u Americi dr.ao visokim odlikovanjem

- Edisonovu medalju koju je dodjeljivao Američki

institut

elektroin.enj era.

Bilo mu je kao da je Behrend otvorio jedan od onih

vatrogasnih aparata .to vise posvuda po hotelskim hodnicima i

čitavoga ga zaho mlazom - ah ne vode, nego vitriola.

TQQ

22. Počasni gost

B. A. Behrend bio je vrlo ugledan in.enjer koji je i sam trebao

dobiti visoko cijenjenu Edisonovu medalju. No također su ga

te.ko pogađale silne nepravde učinjene Tesli.

Bilo je u.asno sramotno, mislio je, .to se čovjek, koji je

stvorio suvremeno doba električne energije sa svim njegovim

blagodatima i prednostima .to ih je donijelo ljudima,

industriji, gradovima i dr.avama diljem svijeta, sada mora

boriti za to da nad glavom sačuva krov svoje hotelske sobe.

Bilo je u.asno sramotno da su ga zaobi.le nagrade i počasti