PRIJELAZAK iz mladosti u odraslu i zrelu dob okreće nas u smjeru onoga što želimo učiniti sa svojim životom u smislu rada ili odabrane profesije.
S jedne strane, rad možemo opisati kao posao koji održava vaše zanimanje dok zarađujete dovoljno za ugodan život. S druge strane, rad može postati vokacijom, unutarnjim pozivom na poboljšavanje i korištenje osobitih darova i sposobnosti za konkretne, vrijedne i uzvišene ciljeve i svrhe. Pomno odabrana karijera može dati doprinos čovječanstvu, te osigurati osobni razvoj i zadovoljstvo. Zapravo svi oblici korisnoga rada mogu biti služenje na odabranome području.

Kahlil Oibran u Proroku piše: »Rad je ljubav koja je postala vidljivom«. Naš rad, to što radimo i kako to činimo, oblik je osobne izjave. Osvrnemo li se na svoj rad s duhovnog stajališta, uviđamo da svaki posao ima značenje i smisao unutar ukupnog rasporeda. Radite što volite i volite što radite! Vokacija obuhvaća daleko više od odrađivanja sati radi dobivanja plaće. Kad volite posao koji radite, raspolažete odabranim oduškom kroz koji je moguće izraziti kreativnost.

Joan Chittister u knjizi Za sve postoji vrijeme piše:Potvrda života duhovni
je čin kojim čovjek prestaje živjeti nerefleksivno i počinje se s poštovanjem posvećivati vlastitome životu kako bi ga uzdignuo do njegove stvarne vrijednosti.— Albert Schweitzer

Sretni su oni ljudi čija je priroda usklađena
s njihovim pozivom.— Francis Bacon

Bio je zaljubljen u svoj posao i prema
njemu osjećao gorljivost kakvu u nama
ne budi ništa osim posla koji možemo
dobro obaviti.— William Dean Howells

Duhovnost rada temelji se na pojačanome osjećaju sakramentnosti, na svijesti o tome da je sve što postoji sveto i da naše ruke sve to posvećuju u služenju Bogu. Kada u malenoj posudi u stanu usred velikoga grada uzgajamo rotkvice, sudjelujemo u stvaranju. Održavamo planet. Kada metemo ulicu ispred kuće u najprljavijem gradu u zemlji, u svijet uvodimo nov poredak. Uređujemo Rajski vrt. Iznova stvaramo Božji svijet. Kada popravimo sve što nije kako valja, ili obojimo sve što je staro, ili darujemo što smo stekli a nije nam potrebno za život, spuštamo se i hvatamo zemlju, udahnjujemo joj nov život, kao što je to Bog učinio jednog jutra, a nakon toga samo gledao i gledao kako se širi i razvija, raste i napreduje kroz vjekove. Kada umotavamo smeće i recikliramo limenke, kada pospremamo sobu i pod čašu stavljamo podmetač, kada nam je stalo do svega što dodirujemo i kada to dodirujemo s poštovanjem, postajemo stvoriteljima novoga svemira... Rad nam omogućuje da stavimo vlastiti žig odobravanja, vlastiti vodeni žig i simbol, autogram svoje duše... na razvoj svijeta.
Štoviše, činiti manje od toga znači ne činiti baš ništa.

Sav je rad posijano sjeme; raste i širi se, te se iznova sije.— Thomas Carlyle

Svi imamo psihološku potrebu za pronalaženjem radosti i sreće u poslu. Kada se bavimo vrijednim pozivom prema kojem osjećamo prirodnu strast, čini se da aktiviramo radosnu unutarnju svrhovitost.
U poslu tražimo konkretnost značenja. A većina ljudi želi širiti nadarenost i u potrazi je za kreativnim izazovima. Kad radimo sa
smislom i svrhom, kao i gorljivošću, uspjeh postaje prirodnim nusproizvodom.
Važno je osjećati da je to što radimo važno i vrijedno. A vrijeme potrebno da prepoznamo elemente svrhovitoga rada svakako će biti dobro uloženo. Da, naš je rad često povezan s dohotkom.
Međutim, odabrana vokacija nudi nam i put da svoj dar upotrijebimo i za nešto što je, kako nam se čini, potrebno svijetu.

Kada u ruci držimo nešto što smo stvorili ili kada vidimo da je naše djelovanje ostvarilo nešto značajno u nečijem životu, stječemo
novu pozitivnu i vrlo snažnu energiju. Na određeni način, ostvarivanje nečeg vidljivog može služiti i unapređenju naše svrhe i cilja.

Kada volite posao, svaki je dan blagdan.— Frank Tyger

( a kad ne, svaki je dan pakao )-Scanner

Sve što vas snađe zaradili ste vlastitim
rukama.— Kuran

Patnja je izdanak nasilja.
Shvatite to i budite budni.— Jinizam

Nebeska je mreža raširena. I premda
otvori nisu maleni, kroz nju nikada ništa
ne promakne.— Tao Te Ching