Trenutak preokreta i novoga početka zbio se kod mene prije nekoliko godina. Dok sam se vozio iz svojega zavoda kući, promijenio se iznenada moj dotadašnji život tako potpuno kako nikada prije nisam ni približno smatrao mogućim. Opis koji slijedi samo će djelomično moći odraziti ono što se doista dogodilo:

Na autocesti malo prije Holzkirchena prisililo me nešto da vozim do prvoga odmorišta. Prije nego sam zaustavio kola, bio sam zahvaćen osjećajem sreće, radosti, pa i euforije, tako da mi se činilo kako se nalazim u posve promijenjenom svijetu.

Bilo je to stanje opčinjenosti, sve je sjalo u nadzemaljskom sjaju. Više nisam opažao svoju stvarnu okolinu. Osjećao sam da više nemam težine i da sam dematerijaliziran. Bilo mi je kao da sam ogrnut nekim svjetlom od vate zlatne i bijele boje. Osjećao sam se posve obuhvaćenim, zahvaćenim tim svjetlom, da sam imao dojam kako sam i sam postao svjetlosna pojava.

Moje tijelo, auto, sva okolina više nisu postojali. Osjećao sam da me zahvatila onostranost koja prodire kroz sve, kao i bezgranična sloboda iznad svih sveza. Oslobođen dimenzija prostora i vremena osjećao sam se povezanim s beskonačnošću bitka. Je li to trajalo sekunde ili minute ili cijelu vječnost, ne mogu danas više reći.

Bio sam samo osjećaj, čuvstvo, usporedivo možda sa čuvstvom nekoga čovjeka duboke vjere kojemu je ukazana milost da stupi pred lice Božje. Otada sam znao da je to odlučan trenutak u mojemu životu, da će iz toga doživljaja doći do promjene cijeloga mojega budućeg mišljenja i djelovanja.

Osjećao sam se tako tijesno povezanim s beskonačnošću da sam mislio kako sam s njom integriran, kao da sam njezin sastavni dio, čak i da sam sam postao beskonačnim izvan ikakva prostora i ikakva vremena. Bio sam jedno i sve.

Bio sam u svemu, kretao sam se kroz sve. Bio je to mistični doživljaj tako cjelovita intenziteta da mi je od njega ostao u duši neuništiv žig.

Kako sam došao kući, ne znam više. Uzeo sam nekoliko dana dopusta kako bih što duže ostao u posvemašnjem doživ­ljaju preokreta.

Danas gledam na taj događaj kao na neku veliku milost, a onda sam bio u najvišoj mogućoj mjeri svjestan ljudske naravi.

Učinak mogu najbolje izraziti riječju poniznost. Bilo mi je pokazano nešto od duhovnih sfera, koje sam doduše na­slućivao, ali ih nikad nisam doživio tako čisto i jasno.

Danas je u meni čežnja za ponavljanjem. Kad vrijeme bude za mene zrelo, to će se i dogoditi. U dubokoj zahvalnosti mislim često na taj trenutak. Rezultat toga doživljaja mogu na poseban način naći u svojim meditacijama.

Kao što kozmonaut promatra Zemlju iz svemira i ne razumije zašto dolje na Zemlji toliko polažu na sitnice, tako je i za mene nakon toga doživljaja pojam koji se označava riječju »ozbiljno«, dobio sasvim drugo značenje.

Opet se mogu smijati, a čini se da su logičke opreke nestale. Nema više ničeg što bi trebalo skrivati, nema više »za i protiv«, nema »ili-ili«, nema dileme između dobra i zla!

nastavljase...