NAŠE NAPREDOVANJE unutar velikog univerzalnog životnog rasporeda često se odvija preko osobnog razvoja. Moguće je da je jedno od najvažnijih i najsmislenijih putovanja pronalaženje mjesta s kojeg možemo davati koristan doprinos životu. Iako ćemo usput možda načiniti mnoge korake, svako putovanje i svaka aktivnost počinju prvim korakom u smjeru otkrivanja.

Prvi korak prema zaokruženom i plodonosnom životu mogao bi biti vaš pogled na život. Kako percipirate život? Kako reagirate na životna iskustva? Kako širite granice osobnoga svijeta? Hoćete li krila svoje duše poticati na to da se uzdižu u ushitu i gorljivome iščekivanju?
Ispunjava li vas uzvišena vizija najčudesnijeg putovanja na svijetu
— svakodnevnog radosnog i plodonosnog življenja? Kako prijeći prag prilika i doživjeti uspjeh? Kako ćete otkriti nešto više o sebi zahvaljujući samom životnome činu?

Sirenje uma i uzdizanje svijesti postupak je koji napreduje od misli do misli, ide korak po korak. Sve je stvar razvoja. Do teških trenutaka može doći kada se pitamo kako ćemo preživjeti teške situacije.
Možda ćemo posustati u uvjerenju da sve uistinu međusobno surađuje s ciljem ostvarivanja najviše dobrobiti. Pa ipak, i dalje trebamo ići korak po korak. Uz predanost i ustrajnost, teške trenutke možemo nadvladati pozitivnim stavom i lakše nego što smo mislili. Uistinu, možemo slijediti put koji vodi do raja na zemlji.

Imate li veliku ambiciju, poduzmite najveći mogući korak u smjeru njezina ostvarivanja, no ako je taj korak tek neznatan, ne brinite se ako je ipak najveći koji ste trenutačno u stanju poduzeti.— Mildred MacAfee

Vrijednost znatiželjnog uma i služenja drugima nije nešto što se nužno može i mora poučavati; riječ je o nečemu što se živi. Važno je naše osobno djelovanje — naša želja da nadiđemo trenutačni položaj, da istražujemo, otkrivamo i doživljavamo. Možda bi još jedan od »prvih koraka« moglo biti i spoznavanje razlike između intelektualnog razumijevanja i živog djelovanja iskustva. I to je dio procesa učenja. Proces otkrivanja možemo pokrenuti i postavljanjem pitanja o svemu, od najočitijega do najskrivenijega unutar vlastite svijesti.

 Sadi drveće na korist budućimnaraštajima.— Cecilije Statije 

Jesmo li voljni doživjeti tu transformaciju i preuzeti veću odgovornost za cjelokupno čovječanstvo? Ako jesmo, tada smo svakako spremni i poduzeti sljedeći korak na tom »putovanju od tisuću kilometara«.

Usredotočenost, predanost i trud glavni su koraci napretka.
Jedna priča govori o starcu koji je često sadio smokve u polju na rubu malenoga sela. Nakon nekoliko godina, mlade su biljke izrasle u stabla s plodovima. S vremena na vrijeme, seljani su čovjeka pitali: »Zašto sadiš tolike smokve? Nikako ne možeš sam pojesti sve plodove «. Starac se samo smiješio i odgovarao: »Godinama sam satima i satima sretno sjedio u hladu smokava koje su posadili drugi. Uživao sam i u njihovim plodovima. Želim biti siguran da će i poslije mene biti smokava u kojima će uživati drugi«. Duh ljubavi, dobrote i zahvalnosti gradi napredak i zajedništvo, korak po korak.

Svako novo jutro može biti »prvi korak« u novome životu. Moguće je da nas očekuje nešto neopisivo važno. Naš život može biti naše remek-djelo. Kako ćemo iskoristiti baš ovaj trenutak i doživjeti čistoću ljepote, radosti, prilike i obilja koje nam nudi život? Kako ćemo priznati neizrecivu zagonetnost božanskoga? Hoćemo li izraziti zahvalnost sadeći više smokava? Kako ćemo pozitivno poticati vlastite latentne darove i poboljšati darove koji su već pronašli izraz?
Vježba je ključna za ovladavanje nečim novim.

Mnogo je toga moguće. Ali prvo moramo početi. Kojim koracima možemo proširiti um, probuditi intuiciju i utrti put većoj prosvijetljenosti?
Kakva je naša vizija jedinstva i cjelovitosti? Kako ćete na prikladan način prikupiti, sastaviti i upotrijebiti što vam je dano?