Odlike koje zen, ili č'an, razlikuju od drugih tipova budi­zma prilično su nedosežne kad ih treba izraziti riječima, a ipak zen ima određen i prepoznatljiv „šmek". Iako samo ime zen znači dhyana, meditacija, i druge škole budizama naglašavaju meditaciju isto toliko, ako ne i više, koliko i zen — a ponekad, opet izgleda kao da prakticiranje formalne me­ditacije nije uopće neophodno za zen. Niti je zen poseban po tome što „nema što da kaže", po insistiranju da se istina ne da iskazati riječima, jer takva je već Madhyamika, baš kao i nauk Lao-cea.

Oni koji znaju, ne govore;

Oni koji govore, ne znaju.

Možda je najbolje opisati poseban okus zena kao izvjesnu neposrednost. U drugim školama budizma buđenje, bodhi, izgleda daleko i skoro nadljudsko, kao nešto što će se dosti­ći samo poslije mnogo života i strpljivim naporom. Ali u zenu uvijek postoji osjećanje da je buđenje nešto sasvim prirodno, zapanjujuće očigledno, što se može pojaviti svakog trenut­ka. Ako je to neka poteškoća, on je isuviše prost. Zen je također neposredan i u načinu poduke, jer ukazuje na istinu neposredno i otvoreno i ne trači vrijeme na simbolizam.

Zen učitelj 1887

Direktno ukazivanje (chih-chih) otvorena je demonstraci­ja zena putem nesimboličke akcije ili riječi, koje neiniciranom izgledaju da su u vezi s najobičnijim svjetovnim stvarima, ili da su potpuno izbezumljene. U odgovoru na pitanje o budizmu majstor, na primjer, primijeti nešto sporedno o vremenu, ili napravi neki prost pokret koji izgleda da nema nikakve veze sa filozofskim ili duhovnim stvarima. Ipak, te­ško je naći mnogo takvih primjera ove metode prije sredine T'ang dinastije, a u to vrijeme zen je već bio sasvim ustanov­ljen. Ali je to svakako u skladu sa naglaskom koji su raniji majstori stavljali na trenutno buđenje u sred svakodnevnog života.

Nije nađen nikakav trag Dhjana škole u indijskom budi­zmu, mada to, obzirom na nedostatak historijskih materija­la, nije nikakav dokaz da ona nije postojala. Ako je karak­teristična odlikazena neposredno ili trenutno buđenje (tun wu) bez prolaska kroz pripremne stupnjeve, onda svakako ima dokaza o postojanju takvog principa u Indiji.

Lankavatara Sutra govori o tome da postoji i postepeni i iznenadni (yugapat) način buđenja, prvi putem pročišćenja umrljanih ispliva ili projekcija (ashrava) iz uma, a drugi putem (paravrittija — trenutnog „preokreta" u dubinama svijesti, čime se dualistički pogledi odbacuju. To se uspoređuje s ogledalom koje istog trena reflektira svaki oblik i lik koji se nađu is­pred njega.

Postoji, također, jasna veza između ideje o tre­nutnom buđenju i učenja Vajracchedike, „Sutre dijamantskog sječiva", o tome da postići probuđenost ne znači postići bilo što. Drugim riječima, ako je nirvana zapravo ovdje i sada tako da traganje za njom znači izgubiti je, onda je dostizavanje putem progresivnih stupnjeva vrlo neprikladno. Čovjek bi trebalo da je sagleda u sadašnjem trenutku, nepo­sredno.

Iako je tantrički budizam vjerojatno nastao kasnije nego zen u Kini, i u njemu postoji predanje ove vrste, a nema ni­čeg što bi ukazivalo da postoji povratni utjecaj kineskog ze­na. Odgovarajući stavovi izrekama zena mogu se naći u tantričkom Sarahinom radu iz desetog vijeka:

Ako je to (Istina) već manifestno, čemu meditacija?

A, ako je skriveno, čovjek samo mjeri tminu.

Mantre i tantre, meditacija i koncentracija,

Sve je to uzrok samoobmane.

Ne oskrnavljuj kontemplacijom misao koja je već po prirodi čista,

Već obitavaj u blaženstvu sebe i prekini sa kinjenjem.

Što god da vidiš, to je to,

Naprijed, nazad, u svih deset pravaca.

Danas već dozvoli svom majstoru da ukine varku!

Priroda nebesa spočetka je jasna,

Ali dok buljiš i buljiš vid ti se zamagljuje.

Tibetanski budizam, slično, obuhvaća tradiciju Kratke Staze koja se smatra hitrim i strmim usponom ka nirvani za one koji su neophodno hrabri, mada se može naći još jedna doktrina, koja više govori o zenovskom naglasku na trenutnosti i prirodnosti, u „Šest opažanja" Tilopinih:

Nikakva misao, nikakvo umovanje, nikakva analiza,

Nikakvo oplemenjivanje, nikakva namjera;

Nek se sredi sâmo.

Trenutno rasputavanje, bez ikakve posebne smišljotine ili namjere, također se podrazumijeva i tantričkom idejom sahaje, „lakim" ili „prirodnim" stanjem oslobođenog mudraca.

NASTAVLJA SE...